Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

16.05.2020.

BLAJBURG Neistina kao neupitna činjenica

Autor profesor Mustafa Cengic BLAJBURG Neistina kao neupitna činjenica Za laž je potrebno dvoje: onaj koji laže i onaj koji je spreman da prihvati neistinu. Laž se prihvata mnogo lakše i bezbolnije ako je istina koja joj stoji nasuprot neprijatna i okrutna. Narodi na ovom prostoru nisu spremni da prihvate istinu koja bi poljuljala i srušila njihove iluzije i zablude o sebi i drugima, koja bi ih navela da trezveno i logički prosuđuju. Nije to samo pitanje ljenosti duha, ili odsustvo znanja potrebnog da se činjenice logički protumače i vrednuju, nego je to nasušna potreba i navika da se živi u mitovima i sa mitovima, jedan od odbrambenih zidova koji čuva sve ovdašnje narode od vlastitog ništavila i duhovne mizerije. Svi nacionalistički mitovi su sazdani na lažima i konstrukcijama ali je sasvim moguće da se i temeljna istina, ili samo neki njen dio, može iskoristiti kao osnova da se sagradi planina laži. "Ali ako zakopamo dovoljno duboko u tu planinu laži i iznesemo zakopanu istinu i postavimo je na vrh planine laži, cijela planina laži će se raspasti” (Dalamer Duverus). Poruke koje katolička crkva i hrvatska nacionalistička stranka u Bosni i Hercegovini šalju povodom najavljene mise za stradale u Blajburgu sadrže istinu: da je na Blajburškom polju pobijeno, bez suđenja, mnogo ljudi. Istovremeno, te poruke sakrivaju niz drugih istina koje duboko kompromitiraju dobronamjernost crkve u Hrvata kada najavljuju i objašnjavaju svrhu mise za blajburške žrtve u sarajevskoj Katedrali. Katolička crkva istinu, da je u Blajburgu izvršena klasična odmazda nad fašističkim zločincima, povezuje sa nizom neistina i koristi kao sredstvo da se korjenite istine i odgovarajuće korjenite neistine podjednako prihvataju i usađuju u ljudsku svijest. Stalno se i iznova zakopavaju krucijalne istine koje svu tu konstrukciju na kojoj je sagrađena planina laži razbijaju i otkrivaju šta su, zapravo, njeni pravi ciljevi. Prije svega, konstantno se izbjegava reći ko su bili ti pobijeni ljudi i zašto su se tu našli. Izbjegavajući tu identifikaciju katolička crkva na mala vrata fašističke zločince pretvara u nevine žrtve koje su ubijene bez suđenja i u svijest svojih sljedbenika uvodi neistinu kao neupitnu činjenicu. Tako je stvorena planina laži pod naslovom Križni put. U svojim porukama katolička crkva stalno ističe svoju apolitičnost iako je iz svih obrazloženja koja nam se daju sasvim jasno da se radi o političkoj kampanji u kojoj centralno mjesto zauzima konstrukcija o nejednakopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. U toj crkvenoj kampanji ima isuviše političkih silogizama koji nisu ispunjeni srednjim premisama koje služe kao dokazi. Politička silogistička logika razlikuje principe (glavne premise), činjenice (posebne sporedne premise) i zaključke. Činjenice, uzroci, rezoni, razlozi, opravdanja, argumenti su srednji termini (propozicije) silogizma. U dosadašnjim porukama katoličke crkve ovi srednji termini su izostavljeni, tvrdnje se ne temelje na dokazima, ima malo činjenica a mnogo simbola (Bog, domovina, sloboda, patriotizam, dostojanstvo) i najdubljih ljudskih emocija sa kojima se manipuliše kao dokazima. Pomanjkanje silogističke povezanosti između proklamacija i prakse je jedna od najozbiljnijih, bazičnih grešaka, koje narušavaju mogućnost razumnog dijaloga i otklanjanje konflikata. Pri tome je glavni problem sakriven u pitanju: Kako i da li proklamovani principi odgovaraju činjenicama i da li se proklamovana načela dosljedno i na ispravan način primjenjuju na problem koji je u pitanju? U slučaju najavljene mise u Sarajevu osnovni problem se javlja u kontradikciji između proklamovanih religijskih ciljeva (principa) - sa jedne strane, i političke prakse - sa druge strane. Principi koje je hrvatska katolička crkva javno proklamovala su naizgled čvrsti i nepotkupljivi. Međutim, politička praksa, nedosljednost i neprincipijelnost u njihovoj primjeni i odbrani su donijeli katastrofalne rezultate. Princip ili praizvor, osnovno saznanje, vjerovanje, temelj, podloga – nazovite ga kako god hoćete, je fundamentalna istina ili zakon za koji ili jeste ili niste. Treće mogućnosti nema. Principi nam služe da raspoznamo šta je ispravno a šta nije, koje akcije i politički zaključci su u skladu sa proklamovanom idejom, da li su primjenjivi, jesu li korisni ili idu na štetu fundamentalne doktrine. Katolička crkva tvrdi da se nisu stekla puna saznanja o tome šta se dogodilo u Blajburgu. Postavlja se pitanje: Može li se, onda, podupirati i primjenjivati neki princip prije nego što se steknu puna saznanja da je princip sazdan na istini, ili se paralelna istina konstruiše i primjenjuje upravo da se stvore uslovi za sukob koji je poželjan i ukalkulisan. Ovo je temeljna postavka od koje se polazi u ovoj političkoj raspravi kojoj je krajnji cilj da se približi odgovoru na pitanje: Da li se politika Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, odnosno Hrvatske demokratske zajednice, bazira na zdravom razumu i promišljanju koje vodi računa o humanim vrijednostima i ljudskom dobru, ili je temeljni javno proklamovani princip samo sredstvo da se dostignu neizgovoreni i skriveni ciljevi koji su u njihovoj političkoj praksi imaju prioritet. Kolektivno osjećanje srama, ogorčenosti i poniženja nakon poraza u Prvom svjetskom ratu i široko rasprostranjeno osjećanje o nepravdi Versajskog ugovora doprinijelo je uzdizanju Hitlera i nacističke Njemačke. Da li se ovo historijsko iskustvo, sa velikim zakašnjenjem, ponavlja i u slučaju poražene Nezavisne Države Hrvatske. Katolička crkva se nikada nije pomirila sa gubitkom te fašističke tvorevine i na sve moguće načine pokušava u hrvatskom narodu izazvati negativne emocije prema oslobodiocima od fašizma i rehabilitirati zločinački Pavelićev fašistički režim i državu. Resentiment je veoma blaga dijagnoza za kolektivno osjećanje koje hrvatska katolička crkva nastoji podstaknuti i razviti u vezi sa izgubljenom fašističkom državom. Taj resentiment se nastoji ojačati i sa zagrebačkog Kapitola prebaciti i među katolike u Bosni i Hercegovini. U tome Katolička crkva itekako uspijeva. ”Nije glavna težina pitanja u tome koliko žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božije i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini.” Ovo je citat iz pisma koje je povodom 50. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata 1. maja 1995. godine objavio hrvatski episkopat, predvođen pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem. Kada se ova biskupska izjava poredi sa izjavama koje danas povodom Blajburga i drugih spornih momenata iz Drugog svjetskog rata, daju hrvatski biskupi i hrvatski nacionalistički blok, čovjek pomisli da se radi o dva ideološki suprotstavljena tabora. To svedoči koliko je od Kuharićevog vremena radikalizacija i fašizacija duboko zahvatila Hrvatsku katoličku crkvu. Kod teoretičara historije postoje široka skepsa i otpor politizaciji i ideološkom tumačenju i objašnjavanju prošlosti. Ta se politizacija posebno negativno odražava na društvenu svijest. Stanje društvene svijesti jednog društva zavisi od mnogih okolnosti i, posebno, tema koje dominiraju u društvenom životu. U građanskim demokratskim društvima u raspravama dominiraju afirmativne teme, a negativne su svedene na minimum. Kada negativne teme počnu dominirati, politička rasprava prestaje biti građanska (civilizirana). Umjesto toga prevladavaju antagonizmi i konfrontacije na liniji Mi i Oni. Od samog stupanja na scenu triju nacionalnih partija u Bosni i Hercegovini počele su dominirati negativne nacionalističke teme i izgubila se mogućnost produktivnih rasprava. Prihvatajući nalog zagrebačke centrale da u Sarajevu organizira misu za blajburške zločince kardinal Vinko Puljić je debelo doprinio jačanju političke tiranije koja se održava zahvaljujući neprekidnim negativnim raspravama u kojima se korjenite historijske pogreške usvajaju kao korjenite nacionalne vrijednosti.Postajuci dio kolektivne svijesti, one postaju doktrina i kompromituju sposobnost za pregovaranjem. Dupli standardi ge- neriraju nemire i proizvode destruktivno ponašanje. Iako znaju da je istina nedjeljiva i da se ne mijenja, prihvataju- ći dvostruke standarde, ljudi prihvataju i mutaciju istine i uključuju je u svoj intelektualni pogled na realnost. Elementarni dvostruki standardi prouzrokuju velike političe probleme. Od političara očekujemo da govore istinu i da budu pošteni. Istovremeno, nesavjesni i nepošteni političari prihvataju mutaciju istine kao najefikasnije sredstvo svoga političkog djelovanja i manipulacije. Za njih je istina suštinski relativna. Oni je modeliraju po svojim potrebama, istina je kod njih u stalnom procesu promjena. Ljudima koji vjeruju da su racionalni standardi nepromjenjivi i nepristrasni oni šalju poruku da su glupi zato što je nepristrasnost i pravednost samo iluzija. Elementarni dupli standardi koje prihvataju kao metodu svoga djelovanja smanjuju sposobnost uspješnog vođenja državnih poslova i onemogućavaju uspješno pregovaranje u konfliktnim situacijama.

04.05.2020.

Ima li nade za planetu?

Ovaj tekst sam pisao prije pet godina. Sigurno je da klimatske promjene i zagadjivanje zemlje imaju uticaj na nase zdravlje, pa posredno i na stanje u kojemu smo sad. Danas u Parizu počinje dvosedmična konferencija o klimatskim promjenama. Konferenciji prisustvuje 150 predsjednika država ili vlada. Mnogi smatraju konferenciju posljednjom šansom za planetu Zemlju. Većina dosadašnjih konferencija je propadala, prvenstveno zbog otpora USA i Kine, najvećih zagađivača planete. Ljudi koji se bave problemom prekomjernog zagrijavanja atmosfere planete su veoma zabrinuti za sudbinu svoje djece i unučadi. Suše i poplave će dovesti do ozbiljnog smanjenja proizvodnje hrane, pa stanovnicima zemlje prijeti glad, i sve ono što iz toga proizilazi (ratovi, migracije…) Ne iz dobre volje, nego zbog prirodnih katastrofa u njihovim zemljama, izgleda da su Kina i USA ovaj put promjenile ploču i da su spremne za promjenu svoje politike. Dovoljno je samo vidjeti ljude u Kini kako izlaze napolje sa maskama na licu, ili vidjeti ogromne štete od višegodišnje suše u Kaliforniji. Da nije tih i drugih nevolja u vlastitoj zemlji, i sve jačeg glasa javnosti, ne bi se ništa mijenjalo, iako Afrika već decenijama strada od suše i poplava. I to je jedan od razloga da su pojedina područja postala nemoguća za život, pa je sve više migranata koji ugrožavaju razvijeni sjever planete. U Holandiji dvije velike stranke plediraju za zatvaranje svih termocentrala na fosilno gorivo. U Njemačkoj je produkcija struje iz solarne energije veoma porasla. I mnoge druge zemlje preduzimaju akcije za smanjenu ili potpunu zabranu korištenja fosilnih goriva. U BiH se naprotiv grade nove termoelektrane. Rijetko je koje područje Evrope toliko zagađeno u zimskim mjesecima, kao što je Srednja Bosna, odnosno Sarajevo, Zenica, Kakanj, Tuzla…..Niko nije ispitao koliko to zagađenje odnosi ljudskih života, ali je jasno da je broj umrlih od karcinoma pluća i drugih plućnih i malignih bolesti, uzrokovanih trovanjem atmosfere, zemlje i vode, sigurno ogroman. Posebno su veliki zagađivači stari automobili na dizel. Nedavno su u Holandiji istraživači izjavili da ljudi koji rade u blizini dizel motora, oboljevaju veoma često od raka pluća. Do sada se mislilo da jedan od sto oboli od ove teške bolesti, a sada je saopšteno da oboli sedam ljudi na 100 onih izloženih dimu iz dizel motora.

04.05.2020.

Kako spasiti Zemlju: “U suru Mumine!”

Ovaj post sam napisao u oktobru 2018, prije godinu i po. Ne sjecam se da sam objavio na blogu. Sad je ovaj tekst aktualiziran sveopcom paralizom zbog pandemije corona virusom. Moja je mama znala reći kada neko previše troši, posebno ako je to preko njegovih mogućnosti, “U suru Mumine”! Prevedeno, protegni se koliko ti je krevet dug. Prilagodi se svojim mogućnostima. U nedostatku pravog smisla života i unutrašnjeg mira i životne ideologije koja bi zadovoljavala ljude, a da ne moraju stalno tražiti bjekstvo od svakodnevne jednoličnosti, pored alkohola i droge sve je pretjeranija potreba za putovanjem i stalnom promjenom mjesta boravka. Ništa ne valja kad je pretjerano, pa tako i pretjerano putovati. Došlo je dotle da pojedinci iz bogatijih zemalja godišnje naprave avionom desetine hiljada kilometara, često bez ikakve posebne potrebe. Za vikend se putuje iz neke sjeverne evropske zemlje na dva dana u Španiju, ili u Englesku samo na utakmicu engleske lige. Mnogo ljudi imaju nekoliko kuća u različitim dijelovima Evrope i mijenjaju svoje stanište svaki mjesec ili dva. Navika putovanja postaje ovisnost, koja sve manje zadovoljava, pa je potrebno izmišljati sve egzotičnije destinacije, i ići što češće. Pri tome objava putovanja na društvenim mrežama postaje takođe opsesija , jer putovanje nije ništa ako nije izazvalo ljubomoru kod drugih. Navika bespotrebnog putovanja u što većim avionima, i što dalje ima pogubne posljedice po klimu na zemlji. U atmosferu se upumpavaju ogromne količine ugljen dioksida, te se oko zemlje stvara gasni omotač koji ne dozvoljava hlađenje zemlje (efekat staklene baste). Prekomjerno zagrijavanje zemlje dovodi do topljenja leda i zagrijavanja mora, te do poplava i suša, orkanskih vjetrova. Posebno je opasno povećavanje nivoa mora, što već danas prijeti potapanju nekih ostrvskih zemalja (Maldivi). Poslovica kaže : “Zasviraj, i za pojas zadjeni(frulu)”! Teško je slušati i najboljeg svirača ako to previše traje. Lijepo je putovati i promijeniti sredinu, ali ako to postane svrha samoj sebi, i ako ljudi nemaju drugog sadrzaja ni zadovoljstine u mjestu gdje bi trebali stalno živjeti, onda nastaje problem.Drustveni zivot je na nuli i ljudi nemaju sadrzaja koji bi ih privlacili da se druze. Sve je izgustirano. Zato bjeze trazeci satisfakciju negdje drugdje. Međutim od stalnih putovanja takodje vise nema radosti ni zadovoljstva, sve je vec vidjeno, ali se ne prestaje

16.11.2019.

Kako dobiti lijek, a ne otići u zatvor?

Nedavno je mnogo pažnje izazvao događaj na pedijatrijskoj klinici u Sarajevu, kada je ogorčeni otac, koji nije mogao dobiti lijek za oboljelu ćerku, niti dozvolu za njeno liječenje u Turskoj, potegao pištolj pod grlo odgovornog doktora. Ovo je bio vrhunac, odnosno paradigma, haotičnog stanja u zdravstvu, koje nije karakteristično samo za BiH, nego se pojavljuje i u najrazvijenijim zemljama, mada na višem nivou i u znatno manjoj mjeri. Uzrok je disprepanca između sve veće potrebe za liječenjem i sve većih troškova, te nemogućnosti društva da sve te troškove zadovolji. Farmaceutska industrija je tome prilično kumovala sve većom cijenom novih lijekova, ali i osiguravajuća društva u cilju sve većeg bogaćenja zadržavanjem novaca za liječenje. Sve starija populacija postala je ogroman teret za socijalne i zdravstvene fondove. Pojavom sve novijih i skupljih lijekova izkomplikovala se često i procedura njihove nabavke. Umjesto jednostavnog obraćanja apoteci, često je potrebno dugotrajno čekanje i dobijanje nekih posebnih odobrenja za neke vrste lijekova. Sa nedostatkom lijekova se bore i najbogatije zemlje, jer je proizvodnja lijekova izmještena u Indiju, Poljsku i druge zemlje, gdje zapadne zemlje često nemaju više uticaja ako nešto zapne u proizvodnji. Bolestan čovjek u strahu za sebe i svoje najbliže, ne može razumjeti da mora sačekati čak i u ambulanti hitne pomoći, niti može razumjeti da neophodan lijek ne može dobiti istoga časa. Doktori sami, ma koliko bili vrijedni i požrtvovani, ne mogu iskočiti iz svoje kože, ako su sputani raznim administrativnim ograničenjima, mjerama štednje, nedostatkom kadrova, prostora, sredstava za rad, lijekova…. te ne mogu ispuniti zahtjeve u smislu efikasne službe. S druge strane manjina doktora i zdravstvenog osoblja koristi svoj položaj za koruptivne radnje, primanje poklona u vidu novca i drugoga, za što ih često podstiče i uobičajena praksa kod pacijenata i rasprostranjeno mišljenje da nećeš dobiti odgovarajuću uslugu ako ne potplatiš. Ti isti koji daju koverte, iako im niko nije ništa tražio, kritikuju poslije doktore da su lopovi. Strašno je čitati komentare na društvenim mrežama i povodom ovog slučaja, gdje se dotičnom doktoru želi sve najgore što može biti. Zdravstvo je danas postalo veoma skupo i za liječenje su potrebne velike pare. Međutim svijest naših ljudi je još uvijek takva da će sav novac prvo potrošiti na auta, vikendice, kružna putovanja….a za slučaj bolesti društvo je to koje treba da obezbjedi zdravstvo u jednoj siromašnoj zemlji, na nivou bogate Švajcarske. Na društvenim mrežama su česte akcije prikupljanja novca za liječenje po bijelom svijetu,često bolesnika sa jednostavnim dijagnozama koji se sasvim uspješno mogu liječiti u BiH. Česte su i akcije za upućivanje bolesnika sa jasno infaustnom ( neizlječivom) dijagnozom. Mali je broj bolesnika sa takvom dijagnozom da im se ne može pružiti adekvatna pomoć u BiH ili najbližoj okolini, i za takve doktori najčešće i sami izjave da je potrebno pacijenta premjestiti tamo gdje mu se najbolje može pomoć. Većinom se ne radi o neznanju domaćih stručnjaka, nego o nedostatku potrebne opreme, ili o njenom nekvalitetnom održavanju. Ljekarska udruženja malo rade protiv korupcije i nadriljekarstva u sopstvenim redovima. Mnogi specijalisti promovišu sumnjive i u razvijenim zemljama od ljekarskih i farmaceutskih komora nepriznate metode liječenja, bogateći se tako nesrazmjerno u odnosu na siromašnu sredinu u kojoj rade. Svojim očima sam vidio kako pred apotekom na tezgi djelatnici apoteke kobajagi nekim potenciometrom preko kože mjere minerale u krvi , ne vadeći krv uopšte, te odmah propisujući razne minerale i vitamine. Televizija je prepunjena reklamama raznih biljnih kapi i tableta koje kao rukom odnose reumu, proširene vene, bolove u grlu,povećanu prostatu, oboljelo srce….obmanjujući tako ljude i oduzimajući im dragocjeno vrijeme da se jave na vrijeme doktoru. Kod nas je rijedak slučaj da pacijent od doktora izađe bez recepta, a poznato je da najveći broj pacijenata dolazi doktoru opšte prakse ne zato što je bolestan, nego iz straha od bolesti. Takvima treba ozbiljan pregled i razgovor koji će ga smiriti, a ne recept koji će samo potvrditi njegovu sumnju da je bolestan.

13.11.2018.

Kad pripremamo i jedemo hranu sjetimo se dobrih ljudi

Kad pripremamo hranu sjetim se zivih i umrlih koji su na neki nacin vezani za tu hranu, ili smo joj cak nadili ime po njima: Karnagasija: Ime jela koje je nadila moja majka. Nesto slicno bosanskom loncu, uglavnom se sve zivo povrce natrpa u serpu ili pretis i kuha lagano Zelena salata po receptu ustasince: Dok su moji, tokom rata 1942 zivjeli u Sarajevu, zivjela je u komsiluku u Trumbicevoj ulici neka zena kojoj je muz bio ustasa. Ona je znala začiniti zelenu salatu na svoj način. Babina čorba- Ime čorbe (ovdje je zovu “dikke soup”, odnosno debela supa, u koju se stavljao sitno isjeckan krompir, grasak i još ponešto. Pravio ju je moj otac, koga smo zvali Baba. Mensin pire- Krompir pire Mense Osmovića, našeg prijatelja. Njegova se žena Munevera hvalila da niko ne zna napraviti takav pire, sa puno putera i mlijeka! Ferkina pogača – pogača koju je pravila moja rahmetli tetka Ferida. Bila je specijalista za pogače , pravila ih je vrlo brzo, odozgo bi ih ukrašavala pritiskom viljuške,a onda mazala žumanjcem Fatmin sendvič – Moja rahmetli sestra Fatma i ja bismo u Goraždu, četvrtkom kad je pazarni dan, uživali u seljačkoj pavlaci namazanoj na vruć kruh, a odozgo ukraženim ploskama paradajza. Samin gulaš – moj pokojni kolega Slokan Samo je znao spremiti goveđi gulaš, kada bi smo mu svratili na konak u Maribor. Gulaš se pravio u velikoj šerpi, satima je polako krčkao u sosu od paprike i paradajza. Nadina čorba – Čorba moje pokojne dajdzince Nade, koju je obožavao dajdža Zijo. Kad smo jednom bili na pansionu u hotelu u Herceg Novom, rekao je da mu fali Nadina čorba, jer o dove hrrane ne može niti da prdne!

12.11.2018.

Upala pluća i danas odnosi ljudske živote

Jutros čujem na radiju kako je upala pluća (pneumonia) kod djece veoma čest uzrok smrti u zemljama trećeg svijeta, češći nego mnoge poznate zarazne bolesti, kao što je napr. malarija. Nekako imam strah od upale pluća još od djetinjstva. Bilo nas je četvero djece, zime su u poratno doba bile hladne a grijanje slabo i vrlo smo se često razboljevali. Starija sestra je bila jako osjetljiva. Mama bi znala u neka doba noći ići da zove doktora Arsenijevića, jer se bojala da neko od djece nema upalu pluća. Srećom već tada je postojao penicilin, lijek koji je promijenio sliku klasične upale pluća. Dok su danas najčešće virusne upale, koje imaju mnogo blažu sliku, ranije je harala pneumokokna upala pluća uzrokovana okruglastom bakterijom, pneumokom. Bolest je imala veoma akutan i dramatičan tok, sa kontinuirano jako visokom temperaturom, koja je trajala pet do šest dana, a onda bi u slučaju ozdravljenja, nastupao nagli pad temperature (kriza) i brzo popravljanje bolesnika. Međutim mnogi su platili glavom, pogotovu djeca, stariji i inače hronično bolesni i slabašni ljudi. Pronalaskom penicilina bolest traje znatno kraće i rijetki su smrtni ishodi. Kod upale pluća dolazi do izljeva eksudata u pluća, pa se zahvaćeni dio pluća potpuno izbacuje iz funkcije. Ako je zahvaćeno područje jako široko nastaje smrt usljed gušenja. Uslovi života su i danas u mnogim zemljama katastrofalni. Veliki broj izbjeglica u različitim dijelovima svijeta živi u neljudskim uslovima gdje su izloženi slaboj ishrani, nedostatku odjeće i obuće i nedostatku krova nad glavom. Takvi ljudi, a pogotovu djeca, postaju neotporni na infekcije pa stradaju od raznih bolesti, među kojima upala pluća zauzima visoko mjesto. Uzročnici upale mogu biti različite bakterije i virusi, gdje penicillin nije više tako efikasan kao prije nekoliko desetljeća. Mnogi su uzročnici bolesti rezistentni na antibiotike, ili pomažu tek jako skupi antibiotici. Zato je mnogo bolje spriječiti bolest, što je danas, kod ovolikih migracija, ponekad veoma teško. Znači da su politička i ekonomska stabilnost neke zemlje najbolja prevencija bolesti, a uz to treba dodati i humanitarnu pomoć i humanitarne misije prema najugroženijima , pa tako i migrantima koji masovno dolaze i na naše područje.

01.11.2018.

Zasto mi je draga Holandija

Gledam evo na internetu, u Zagrebu na glavnom trgu ogromni redovi, narod ceka da udje u autobuse za Mirogoj, da posjete grobove svojih najblizih. U Sarajevu sinoc razne spodobe, prikaze, sto bi reko moj rahmetli babo, slave Noc vjestica. A u ovome gradu Gouda i ovoj zemlji Holandiji se nista ne desava, ljudi danas rade kao i svaki dan, pojma niko nema za Sve Svete ili za Dan mrtvih. Nije bilo ni strasnih krvavih spodoba i prikaza po ulici sinoc, mada su poneki organizovali privatne zabave. Tako oni ovdje ne znaju ni za Dan zena, ni za Dan rada, ni za Veliku Gospojinu, akamoli za Malu Gospu. Pa ljudi moji "Da li je ovo moguce"? A nekako mi ipak ovdje sve fino, ovaj mir, i red. Ove lijepe aleje isarane jesenjim bojama. Ova zemlja sto je okrenula ledja tolikim ljudskim glupostima. Koja se brine za tesko bolesne i umiruce, za proganjane zbog seksualbne orijentacije, za izbjeglice i siromasne, za djecu i starce. Prvih godina boravka u njoj samo sam hrlio da se vratim u svoje Sarajevu, u bivsu domovinu. Godinama je ta zelja gubila na zestini, dobijala mirni tok. I sada se cesto vracam, volim to, budem zadugo. Ali ovu ovdje zemlju, koja ima svojih mana i nedostataka, volim na poseban nacin. Ne onako slijepo kao svoju rodinu, nego kao primjer sta moze ljudska pamet i civilizacija napraviti, da zivot ipak ima smisla i da ljudi imaju nadu.

31.10.2018.

Mi od čega liječimo, od toga ima i da umre!

Politika se svugdje petlja, pa tako i u zdravlje. Sjetim se onoga vica, kada su se žalili francuski i engleski doktor. Francuski doktor kaže: “Ne znam šta se događa u posljednje vrijeme, liječim pacijemnta od jetre, a on umre od srca!”, Englez kaže: “Kod mene isto , samo obratno, liječim pacijenta od srca, a on umre od jetre!” Kaže ruski doktor: “U nas to nemože tako, u nas od čega ga liječimo ima od toga i da umre!” Sovjetska medicina je mnogo polagala na imunitet i opšte mjere poboljšanja organizma, predlagalo se svako jutro pranje hladnom vodom do pasa, boravak na svježem zraku, šetnje i trčanje po hladnoći, pa i kupanje u hladnoj vodi. Tako se organizam “zakalivao”, odnosno kalio kao što se kali i čelik. U socijalističkoj medicini je bilo malo mjesta za nadriljekare, za trave i bajanja, a pogotovu za molitve za izliječenje. Kada mi je sestra u Sarajevu bila teško bolesna ovdje u Holandiji sam se požalio jednoj komšinici Holanđanki, a ona je rekla da će se moliti za nju. To mi je bilo čudno, nikad nisam pomislio da molitva može pomoći teško oboljeloj osobi od maligne bolesti. Tako vjerujem i danas, odnosno uopšte ne vjerujem da molitva može pomoći. Naravno da je i u socijalizmu važilo ono “Bolan baje gdje mu ne pristaje!” pa su teško bolesni tražili lijeka gdje god su čuli da je nekome kao pomoglo. Jovo sa Romanije, Mara iz Mostara, Sadiković iz Ljubuškog, i niz drugih su bili popularni kao travari, a tajno se odlazilo i hodzama, bulama, onima koji su saljevali stravu, liječili kad bi se neko “strunio”. A kao i uvijek iscjelitelji su inscenirali čuda i širili priče o čudesnim ozdravljenjima. Nekako pred kraj Jugoslavije već je zavladalo medicinsko praznovjerje, posebno je bila popularna bioenergija, što je dovedeno do apsurdnih situacija i opštedruštvene histerije. Na ogromnim skupovima pojedini “bioenergičari” su zgrtali pare lopatama, stižući samo da dotaknu pacijente koji su pristizali u redovima, ili da samo klepnu prstima. Sa propašću marksizma i dijalektičo - materijalističke ideologije, preovladala je duhovnost, odnosno “ religijska medicina”, ono što je mene iznenadilo kod one komšinice u Holandiji, zemlji gdje nikad socijalizam ni dijalektički materijalizam nije vladao niti je propagiran. Hodzanski zapisi, posjete svetištima, molitve Gospi…postale su dio svakodnevnice. Još su gore pojava iscjeljitelja pod medijskom i političkom zaštitom, tipa raznih likova na televiziji koji drže medicinske seanse i daju upute, ili onih koji liječe na daljinu, dovoljno je poslati samo sliku bolesnika i 200 maraka. Društvene mreže su se neštemidice potrudile u popularizaciji pojedinih “ljekovitih” sredstava. Kao što TV serije ili kafići postaju popularni ili manje popularni, tako imamo i modu sode bikarbone, pa modu magnezijuma, pa curakotovog ulja….. čudotvornih lijekova koji liječe sve, bez izuzetka. Od svega ne treba izuzeti ni prave doktore nadriljekare, psihopate željne slave i utjecaja, koji izmišljaju razne vakcine, tipa sarajevskog Dr Zejnilagića, ili one kubanske vakcine protiv raka pluća koju su oficijelno priznale samo neke zaostale balkanske zemlje, među njima i BiH. Poseban je šarlatan opet jedan kubanski doktor koji navodno liječi od teškog očnog oboljenja, Retinitis pigmentosa. Problem je savremene medicine što dobro dijagnostikuje, a slabo liječi. Sve dok je tako ostaju otvorena vrata za nadriljekare i medicinske kriminalce. Uz to ide i psiha oboljelog koji će i najmanju nadu prihvatiti da sebi olakša stanje, pa makar ona bila i privremena i dovodila do razočarenja. Jer “vrijedi pokušati, ništa se neće izgubiti, može biti samo bolje!” Aktuelna politika orkestrira u velikoj mjeri raspoloženje prema medicini, podržavajući često one koji su u skladu sa narodnom masom koja održava političare na vlasti. Eklatantan primjer je posjeta Torabija Sarajevu, gdje je nastala masovna histerija neškolovanih masa, a aktuelna vlast ju je podržala odavajući javno priznanje dotičnom šarlatanu!

30.10.2018.

Kada bi se vratili u prirodu, od čega bi bolovali i umirali?

Poznato je da životinje koje su odrasle uz ljude, stradaju ako se puste u slobodnu prirodu. Ljudi koji žive kao društvena bića u sklopu određenih sistema gdje se zajednički dolazi do stanovanja, hrane, odbrane i zdravstva, takođe ne mogu ili veoma teško mogu preživjeti ako se izdvoje iz društva i svega onoga što društvo nosi. Društveni život je između ostalog doveo do veoma velikog produženja trajanja ljudskog života. Zajedničkim naporima istaknutih pojedinaca i društva kao cjeline iskorijenjene su bolesti koje su ubijale milione ljudi u epidemijama, kao što su kuga, velike boginje, kolera, tuberkuloza, bjesnilo, lepra, djecija paraliza……. Glad, koja je ranije bila jedan od glavnih uzroka kratkog života, je eliminisana u velikoj mjeri, mada još uvijek veliki broj ljudi na zemlji gladuje. Istina ostali su ratovi kao negativna strana drušvenog života, i oni su , uz ugrožavanje klime i okoliša, najveća prijetnja ljudskom rodu. Ovdje bi se zadržao na razmišljanju kako bi to bilo kad bi se žovjek vratio da živi sam u prirodi, i posebno koji bi ga zdravstveni problemi snašli i od čega bi stradao. Kao prvo jedna žena bi morala rađati dosta djece, jer bi dosta djece umiralo nakon poroda, usljed hladnoće, gladi, bolesti. Ne bi bilo vakcinacije pa bi postojala velika vjerovatnoća oboljevanja od tuberkuloze, dufterije, velikog kašlja, tetanusa, dječije paralize, bjesnila. Djeca koja bi preživjela bi bila veoma snažna i otporna na razne infekcije, (virusnih infekcija bi bilo mnogo manje), ali bi stradali u epidemijama kuge, velikih boginja, tuberkuloze, lepre, kolere…. Oni koji bi dostigli pubertetsku dob i nakon toga stvorili vlastitu porodicu, bi bili izloženi napadima susjeda i udaljenih plemena, divljih životinaj, prirodnim katastrofama. Postojala bi permanentna glad. Ljudi bi bili mršavi, i ne bi bilo debelih. Dijabetes bi bio nepoznat, a i maligna oboljenja bi bila rijetka. S druge strane banalne infekcije bi odnosile život, kao što bi povrede dovodile do gangrena, tetanusa, sepse. Upale pluća bi bile smrtonosne, kao i epidemije kuge, kolere, tifusa, tuberkuloze, velikih boginja, lepre, poliomielitisa… Ostajanje bez zuba, pojava sljepila usljed katarakte, gluhoća… bi donosile smrt usljed nemogućnosti opstanka i odbrane od divljih životinja i neprijateljskih ljudi. Prelomi kostiju, posebno noge, bi takođe brzo dovodili do smrti. Čista okolina, oneđišćena voda i zrak bi imale malo prednosti u odnosu na nemogućnost stvaranja rezervi hrane, odbranu od bolesti, hladnoće i neprijatelja. Takođe ni nedostatak gojaznosti, dijabetesa, visokog pritiska, ciroze jetre i malignih bolesti ne bi značajno produžio ljudski vijek izuzev u pojedinačnim slučajevima . Sve u svemu rijetki bi bili oni koji bi preživjeli do pedesete godine. Nekako tako, ljudski život (bez društvene i medicinske pomoći) je i predviđen do kojih četrdeset-pedeset godina. U mnogim zemljama trećeg svijeta i danas prosjek življenja nije veći od četrdesetak godina.

15.10.2018.

Hrvatski narod nije bio zainteresovan da glasa

Hrvatski politicari objavljuju veliki uspjeh stranaka okupljenih oko HDZ. Malo sam pogledao izborne rezultate i iznenadio se koliko su Hrvati iz Bosne u malom broju glasali na prethodnim izborima. Neko je ispred vlasti objavio poziv Komsicu da nije pozeljan u opstinama Srednje Bosne , iako u tom SB kantonu ima vise od dvostruko glasova za nehrvatske stranke (72422 za nehrvatske, naprema 34005 za hrvatske stranke). Od svih opstina SB kantona Covic je samo u Kresevu dobio vise od 50 posto glasova onih koji su glasali, a glasalo je obicno polovina upisanih, znaci nije dobio niti cetvrtinu glasova upisanih biraca. U drugom mjeovitom kantonu, Hercegovacko-neretvanskom takodje su vise glasova dobile nehrvatske stranke, i to 46256, naprema 45090, sto znaci da su vecinski hrvatski kantoni samo oni slabo naseljeni, ona tri uz zapadnu granicu Hrvatske (gdje ima dosta i srpskog stanovnistva) i jedan uz sjevernu. Naprimjer u Posavskom kantonu je od oko 40000 upisanih biraca glasalo njih 14000 , ukljucujuci i Bosnjake i Ostale, znaci da je Hrvata glasalo cetvrtina od upisanih. Sve skupa Hrvata je u kantonima gdje su Hrvati u vecini, glasalo njih 59000, u mjesovitim oko 80000, plus iz pretezno Bosnjackih kantona uzmimo nekih 30000, sve skupa aproksimativno glasalo je 170000 glasaca, sto je jedna trecina stanovnika BiH koji se izjasnjavaju kao Hrvati, odnosno recimo polovina onih koji imaju pravo glasa. Da je glasalo dvije trecine od onih koji maju pravo glasa, sto je prosjek broja glasaca u Evropi,i da je vecina glasala za Covica, on bi dobio 240000 glasova, i bio bi ispred Komsica. Znaci glavni razlog sto je izabran Komsic nisu samo glasovi onih Ostalih, zatim Bosnjaka,i dijela Hrvata, nego inertnost i nezainteresovanost bh hrvatskog glasackog tijela. Ustvari velika vecina njih sa hrvatskim putovnicama je vec odleprsala u Evropu i za sobom zalupila vrata.


Stariji postovi

Leteci Holandjanin
<< 05/2020 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3261876

Powered by Blogger.ba