Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

16.06.2016.

Pacijenti rijetko snimaju posjete kod ljekara

Svega 4 posto pacijenata snima svoj razgovor kod lijecnika opce prakse ili specijaliste, a u cilju naknadne provjere razgovora. Ovo proizilazi iz jednog ispitivanja osiguravatelja Zilveren Kruis (Srebreni Krst). Vecina pacijenata ne zna da se ovo moze i smije raditi.

Ministar Schippers je u maju izjavila da je zvucno snimanje posjete korisno, jer pacijent moze lakse donijeti odluku o nacinu svoga lijecenja.

Iz jednog ispitivanja proizilazi da pacijenti tokom jedne posjete, posebno kod specijaliste, budu cesto napeti i uzbudjeni, te tako zaboravljaju sta je receno, ili to nisu dobro razumjeli.

Autor :Teletekst NOS, 16 juni 2016
prevod: F. Cengic

15.06.2016.

Doktori (ne) daju primjer kako treba zdravo živjeti

Doktori često daju savjete kako ne treba pušiti, jesti masno i piti alkohol. Pri tome često otvoreno svojim ponašanjem daju sasvim suprotan primjer. Pogotovu je to bilo ranije, da li je sad bolje, možda jeste, nisam u toku kako je u našim zdravstvenim ustanovama. Mogu samo reći kako je bilo kad sam ja radio.

Juče sam objavio post o Domu zdravlja Kiseljak. Pomenuo sam zaposlenike, a zaboravio da je u podrumu doma bila i kuhinja, gdje su dvije kuharice spremale obroke za one koji su ležali u stacionaru. One su spremale i doručak za zaposlene, ali samo za ljekare. Svako jutro, oko deset sati donosio se u ljekarsku sobu doručak. Čistačica bi na velikom pladnju donijela najmanje dvije kile pečene teletine, prekrivene krpom da se ne vidi šta je ispod. I to je svako jutro bilo isto.

Društvo bi se poredalo u krug, i počelo bi halisanje. Direktor bi zavratio rukave, i sjeo naopako na stolicu, da su mu ruke slobodno visile, oslonjene pazuhom na rub stolice. On je jeo uglavnom najmasnije dijelove, često bi odgurao krhtinu sa tanjira, a sebi uzimao penđeviš, ono masno tkivo oko crijeva. Ruke su mu bile masne do lakata.

Samo je jedna članica kolektiva bila žena- liječnik, ostali su bili muškarci. Većina ih je pušila. Tako bi se nakon doručka u dežurnoj sobi zapalilo, da se sve pušilo! A doktori su često pušili i dok su pregledali pacijente. Direktor je i u tome bio vodeći, jer je pušio i dok je radio manje hirurške zahvate, pa čak i dok je šio žene nakon epiziotomije ( operacije proširenja izlaza iz rodnice za vrijeme porođaja).

Nije bila mnogo bolja situacija ni na Očnoj klinici, gdje sam poslije radio. Nigdje nije bilo prostorije gdje se je moglo doručkovati, pa smo jeli po ljekarskim sobama. Nas nekoliko se sastajalo kod Rade u Arhivi (gdje su se čuvali kartoni i istorije bolesti). Tu se jelo i zaljevalo , često su neki malo i cvrcnuli nečeg ljutog.

U ljekarskoj sobi se ujutro spremala i kafa. Bio je rešo, džezva i šoljice, pa bi neko od kolega, ko prvi dođe, pristavio vodu, i zakuho kafu. Na mom odjeljenju je majstor za kafu bio dr Đoko Obućina (trenutno profesor oftalmologije u Beogradu). Nekada je to bio i Smajo (Viđen). Obojica su bili strasni pušači, kao i šef, pokojni Sabahidin Hodžić . Ja nikad nisam bio pravi pušač, ali bih zapalio ponekad, samo uz jutarnju kafu, kao što i danas radim. Jedina žena na odjelu, Slavica Kovačević, nije pušila, a niko je nije ni pitao da li joj dim smeta.

Muškim doktorima su pacijenti na poklon najčešće donosili po litru rakije, često one domaće. Često bi se nakupilo nekoliko takvih šiša, koje smo ostavljali pored nogu kraj stola, jer nismo znali šta ćemo od njih. Ponekad bi se desilo da se neopreznim pokretom noge obori šiša, te se “domaća” prospe po podu i uzmiriše sobu. Tako je ugođaj uz kafu i cigare, bio potpun.

Kod moje kućne doktorice, ovdje u Holandiji, doručak se sastoji od kriške crnog hljeba, presječene prekopola, i namazane margarinom. To se zalije posnom mlaćenicom. Doktorica to, uz razgovor,  pojede sa svojim osobljem u jednom izdvojenom skromnom mjestu (prostoriji). Da bi neko zapalio, nema govora. I doktor i doktorica koji tu rade, nemaju ni kilograma viška, a pušenje im ne naumpada. Kada oni kažu da treba umjereno jesti, i da ne treba pušiti, oni imaju kredibilitet da im se vjeruje.

Katolički sveđtenici moraju živjeti u celibatu. Seks neki povezuju sa nemoralom, i osoba koja to radi nije čista da bi mogla drugima predikovati (tako bar ja mislim zašto je ustanovljen celibat). Oni koji izaberu profesiju liječnika, trebali bi se držati svojih stanovišta o nezdravom životu, i svojim primjerom pokazivati da je to stvarno tako.

Da napomenem na kraju da je direktor, o kome sam pisao, relativno mlad, doživio teški infarkt srca, a poslije je doživio i drugi, koji ga je i odnio sa ovoga svijeta.

 

13.06.2016.

Nakon 42 godine: Posjeta Domu zdravlja Kiseljak, prvom radnom mjestu!

Nedavno sam obišao Kiseljak. Sa suprugom sam otišao nasuti kiseljaka, a onda mi je naumpalo da obiđemo Dom zdravlja, koji je nedaleko od izvora kisele vode.

Bio je drugi dan prvomajskog praznika, i neradni dan. Zgrada je na istom mjestu kao i one davne 1974, kada sam nakon završetka studija, prvi put došao u Dom. Ništa se nije izmjenilo, niti dogradilo.

Bilo je to moje prvo radno mjesto kao ljekara-liječnika opšte prakse. Bilo mi je 25 godina. Radio sam i u radničkoj ambulanti, i u isturenim ambulantama u Gromiljaku i Lepenici. Radio sam sve skupa nešto više od dvije godine.

Tada je direktor Doma zdravlja (skraćeno DZ) bio dr Ahmed Ćemerlić, specijalista opće medicine. Uz njega je radila i njegova supruga dr Paša Ćemerlić, koja je radila sa školskom djecom Pedijatar dr Blagoje Bijelić je radio u predškolskom dispanzeru. Dr Mahmut Bijedić je radio u porodičnoj ambulanti, a dr Zvonko Vinik je tek bio otišao na specijalizaciju. Te godine je došao da radi i dr Pero Lovrić, koji je takopđe tek završio fakultet. Jedan od najstarijih doktora je bio dr Jozo Vujica, specijalist oftalmolog. On je nekada davno radio kao bolničar na Očnoj klinici, a uspio je poslije da završi medicinu, i da pod stare dane specijalizira oftalmologiju.Živio je u selu Podastinje, gdje je imao veliku kuću i vlastitu farmu.

U RTG kabinetu je radio medicinski tehničar Dragan, u epidemiološkom Vejsil (uz još jednog mlađeg kome sam zaboravio ime, mislim da se zvao Ivo Knežević i imao suprugu Ivanku), u labaratoriju Dukatar Ahmed, i inženjer Zlatko, te jedna djevojka Mediha, takođe sa fakultetom. Ginekolog je bio Ljubo Pokrajcic. Stomatolog je bio  Limo Avdo, koji je svaki dan dolazio iz Visokog. Pero Slišković je bio bolničar, kao i bolničarka Marica, i to u stacionaru na prvom spratu. Tamo je glavna sestra bila Ivanka. Ana i Persa su bile babice u porodilištu. Bilo je nekoliko medicinskih sestra. Najstarija je bila Nevenka, koju smo zvali Nena. Ona je bila supruga pedijatra Blagoja, i radila u radničkoj ambulanti.

Na prvom spratu je bilo i računovodstvo, gdje je šef bila Finka (mislim da se prezivala Jurišić), kasnije je bio i pravnik Tomo. Vozaći su bili Ante, Veno i Budimir Ante.

Doktor Ćemerlić je bio narodni doktor. Bio je neka vrasta iscjelitelja, pa su mu dolazili i iz podaljih mijesta. Imao je svoje, često i radikalne metode. Doktor Vujica je takođe bio omiljen od naroda i išao je neumorno u kućne posjete. Trebalo bi mi dosta da napišem o osobinama svojih kolega i načinima tadašnjeg rada. Uglavnom znao sam doći u petak ujutro i dežurati u Domu tri dana, sve do ponedjeljka, a onda nastaviti do popodneva, kao da sam tek došao na posao.

Ovoga dana kada sam nakon toliko vremena kročio u ovu ustanovu, dogodilo se da zateknem jedinog živog doktora iz tog vremena, dr Peru Lovrića. Dežurao je tog prazničkog dana, iako je i on od nekog vremena u penziji. Nije me se baš odmah sjetio, a kad sam rekao prezime, dodao je i moje ime.

Podnio mi je izvještaj, onako ukratko, koliko je dozvoljavalo vrijeme koje je odvojio (jer su ga čekali pacijenti). Uglavnom od nabrojanih kolega, lani je kao posljednji umro dr Blagoje, a odmah za njim i njegova supruga Nena. Familija Ćemerlić je imala tragičnu sudbinu, jer su nakon roditelja, umrli i oboje djece. Ostao je Ahmedov sin Ahmed koji mu je rodila druga žena nakon Pašine smrti. Načuo sam ranije da je ta žena (katoličke vjere) promijenila ime djetetu nakon smrti muža, ne znam da li je to tačno, a i ne interesuje me.

Sve sestre iz tog vremena su u penziji, babice Persa i Ana su umrle, a od vozača je živ Veno (Vjenceslav, mislim da mu je pravo ime), ali je i on teško bolestan. Umro je i stomatolog Avdo iz Visokog. Živ je, i u dobrom zdravlju, što me je posebno obradovalo, bolničar Pero Slišković. S njim sam dežurao u stacionaru i on je, kao iskusni bolničar, često imao pametne savjete, koji su valjali doktoru početniku.

Prošlo je eto više od četrdeset godina, a meni su svježi likovi i događaji, kao da su se desili mnogo manje davno. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo u Kiseljaku, al i to ne želim ni da znam, ni da o tome pričam. Meni su drage ove moje uspomene, i ljudi koji su tada bili, bili su ljudi sa svojim dobrotama i mahanama, a naciju i vjeru su držali za sebe.  

27.05.2016.

Utisci iz Sarajeva: pokušavam biti sasvim neutralan!

Izigravao sam nekoga ko nije rođen u Sarajevu, ko nije nikad živio 30 godina u njemu, i koji je dio zapadnog svijeta, što sve ja nisam. Pokušao sam da sagledam grad kao neutralni posmatrač.

Kao prvo neosporno je da Sarajevo ima veoma neobičan i lijep položaj i izgled. Amfitetar starih mahala i džamija koji okružuju glavnu čaršiju, i rijeka premoštena nizom mostova, daju veoma lijepu sliku grada.

Sliku kvare detalji, poput starih i neodržavanih fasada, te novih građevinskih zahvata koji potpuno ugrožavaju ljepotu grada. Tu mislim naprimjer na onaj hotel  kod Carevog mosta, ili betonsku gromadu na Kovačima (reisovu rezidenciju), te još niz takvih ubačenih gromada. Tramvaji davno zreli za staro gvožđe, i poneki neopisivo stari automobili takođe kvare sliku.

Na Baščaršiji je navala turista. Nikad prije nije se toliko hrlilo u Sarajevo. Većinom su to Turci i Arapi, a ima i Slovenaca, Mađara, Hrvata…. Grupa Slovenaca, većina ih debeli i deformisani, iako relativno mladi. Neki sjeli u kafanu kod Slatkog ćoška, pa ljuštre pivo za pivom. Već podnapiti zovu neku djevojku da sjede kod njih.Kod sebilja se grupe slikaju. Prije toga dođu pod vođstvom vodiča koji nosi štap i zastavicu na vrhu sa brojem grupe. Valjda da se ne izgube.

Arapi hodaju u nekim nanulama, bosih noga, iako je još prohladno. Turaka ima svakakavih. Jedan agresivan prosjak (čovjek bez noge, poznat mi još iz tramvaja) prosi otvoreno na glavnom trgu. Takođe tu Rom, ulični trgovac, pokušava ubijediti Slovence da kupe sunčane naočale, cijena bagatelna, samo 10 eura. Ćevabdžinice su pune.

U dvorištu Begove džamije vodič drži predavanje grupi hrvatskih turista. Priča o Gazi Husrev Begu, te o povezanosti nekog Zadranina, koji je prešao na islam i postao gradonačelnik Sarajeva, sa svojim bratom u Zadru, koji je tamo bio gradonačelnik.Ta mi je prica bila potpuno nepoznata. Govori o uzimanju abdesta na fontani u haremu, ili u abdesthani prekoputa, kada je hladno i voda se mrzne napolju.

Idem dalje prema centru. Onaj plesač koji pleše na ulici i koji se trza kao da ima napad horee, izgleda da je stalno na Ferhadiji. Sada na glavi ima kao neke leptirice od papira koje bi se trebale okretati kad se on trza. Pred Tržnicom se prodaju svježi sokovi nara. Pitam se odakle sada narovi, a eto održe se. Dok prodavač daje sok strancima, dvoje Roma iskorištavaju da od stranaca isprose koju paru. Ovi su bili izdašni , pa ono dvoje ode stretno sve gledajući u one pare na dlanu.

Pred Katedralom stoji spomenik Papi. Pokušavam biti neutralan, ne biti ni katolik ni protiv katolika, nego estetski ocijeniti ovo djelo. Svaka čast poljskom papi, ali je ova nazovi statua remek djelo ružnoće.

Šetao sam i po novom dijelu grada, i po Grbavici i po Alipašinom i po Dobrinji. Pokušao sam da uđem na stadion Grbavicu, ali me portir vrati. Na stadion Barcelone bi sigurno ušao. Gdje sam nekad stanovao, u nekadašnjoj Rave Janković, nikao je iza rata mali trgovački centar. Sada su tu skoro sve radnje zatvorene, osim nove pekare PAL, gdje se prodaju i gotova jela. Inače je posvuda niz zatvorenih radnji, grilova, malih restorana, prodavnica…..tako na Vojničkom Polju, Mojmilu, Hrasnu…..

Najveća napast su automobili, koji se voze po svim pješačkim stazama i prolazima, tako da ne znaš odakle će te podkačiti. Posebno je to u svim fazama Alipašinog, gdje auta ulaze trotoarom i prolaze pored prodavnica i ulaza u stanove. Na pješačkom prelazu nipošto ne pokušavaj preći ako nisi potpuno siguran da nikoga ne vidiš, a i tada nisi siguran, jer manijaci voze kao da su na trkama.

Bilo je tu i apsurdnih situacija. Jedan dan se vozim autom onom cestom od Hrasnog ka Švrakinom selu, kud ide trolejbus. Odjednom negdje poviše Bosmal nebodera pređoše cestu dječija kolica, natrpana nekim starim stvarima. Onda za njima prelazi neka spodoba, ne znaš ili je insan ili nešta drugo.  Kad pogledaš bolje vidiš da to četveronoške prelazi ulicu neki jadni čovjek, koji izgleda ne može ustati na noge. Prvo je gurnuo onu svoju klošarsku bijedu u kolicima, a onda on prelazi ulicu.

Izuzev par glavnih ulica, većina ulica je veoma dotrajalog, neravnog i izlijepljenog asfalta. Onaj kružni tok u Velešićima mi je nekako čudan, sve mislim da onde nema kruga, nego neka elipsa.

Neko se je takođe dobro iskehao ispred zgrade gdje sam stanovao, baš kuda se stalno prolazi trotoarom na parking.

Na Alipašinom u B fazi policija ne da da se prodaje na divlje. Ima mala pijaca pod krovom, i ko hoće da prodaje, bujrum nek zakupi tezgu. Ali jok, navikli mnogi da prodaju na ulici. Sada neki prodaju direktno iz auta, odnosno iz gepeka. Tako neka žena otvorila gepek dopola. Vidim fine jagode. Da ne bi obalila kesu, pa onim balavim prstima dirala jagode, pokušam sam da uzmem posudu jagoda. Usput zaždijem glavom od vrata gepeka.

“Uh baš mi je žao što se ubi,uh nisam otvorila dovoljno, ma od ove policije me zaboljela glava, stralno nas ganjaju”!

“A šta misliš sada kako je mojoj glavi?!” odgovorih držeći se za glavu.

Inače jagode su fine samo iz prvog reda, dole ispod u posudici ćeš naići na sitne i zelene, pune zemlje. Tako , iako se neke stvari čine jeftinijima nego napr. u Holandiji, uvijek moraš paziti da te ne pređu, moraš mirisati meso prije nego ga kupiš, a trgovci su neljubazni i ne trpe nikakve primjedbe na njihovu robu.

Posebna katastrofa je što se svugdje unutra puši. Na Ilidži uđoh da vidim novi privatni hotel, nova kafana sva zadimljena, odmah izlazim. Trgovački centri, molovi, smrde od duhana, i nikakva arhitektonska raskoš ne može pomoći da se ne otmeš zadahu primitivnog. U prodavnici na Mojmilu u prizemlju je kafana, a dim se diže na prvi sprat gdje je samoposluga i taj dim po cijeli dan guši kasirku i sve zaposlene, a i kupce koji dođu.

Ogroman problem su plastične flaše koje se ne vraćaju,  i koje prijete da poklope cijelu zemlju bosansku. Pa koja je to samo kubikaža otpada , samo dok smo mi boravili svaki dan smo pili onu flašu "Princeze" od dva litra. I moraš je baciti, niko ne reciklira. Od flaša ima da bude brdo ko Trebević.

Na Ilidži su se zarekli da potpuno unište banjski park. U centru parka između hotela Bosna i Srbija diže se betonski monstrum koji se promalja sve do sredine parka. Takođe strši betonska konstrukcija zgrade monstruma nad Željeznicom. Tužno je proći pored nekadašnjeg Ciglarevog Instituta, sad je to ruina obrasla u korov.

Istina nikli su tu neki novi Univerziteti, čak tri jedan do drugoga, i do njih neki hotel u izgradnji. Stari bazen izmedju njih , kao i ruševine Instituta su ostatci nekog nekadašnjeg svijeta, kada svi bijahu jednaki. Sjetih se samo koliko se pažnje na tom Institutu poklanjalo onima kojima je trebala rehabilitacija. Bio je to vrhunski Institut kome bi svaka zemlja pozavidjela. A sada slušamo svaki dan onu šegu od sarajevskog zdravstva. Uh, samo zdravlja!

08.04.2016.

“Laž, sve je bila laž”…a i sada je laž!

Citirao sam u naslovu riječi iz šlagera Kemala Montena, gdje se žali na lašnu ljubav. Međutim laž nas je preplavila, pa istina kao da i ne postoji.

Lažni su sudovi i njihove odluke, lažni svjedoci i svjedočenja, lažne kazne i oslobađanja. Lažni su sportisti koji se dopinguju, pa kad budu uhvaćeni lažu da su ispravni. Lažni su doktori jer lašu da su nemoćni, i da nemaju lijeka, nego lažno zavode ljude, lažnim metodama i lijekovima. Lažne su doktorske disertacije, magistarski i diplomski radovi, diplome…Lažna su naučna istraživanja, lažni su lijekovi. Lažne su religije, sveštenici koji umjesto milosrđa šire mržnju, a umjesto zaštite najslabijih, koriste djecu za svoja seksualna iživljavanja.Lažne su baba gatare, vidovnjaci, nadriljekari, sveznalci, koji lažno nameću svoje potpuno nedjelotvorne trave, i magije.

Lažna je naravno i ljubav, zasnovana na sponzorstvu, gdje se glumi ljubav, da bi se izvukla materijalna korist.

Lažni su , naravno, političari, koji sve rade za vlastitu korist, a lažu da rade za dobrobit drugih. Najsvježiji je primjer otkriće tajnih računa i fondova izmaklih od znanja javnosti i poreskih vlasti. Slušam tako premijera Islanda, Argentine kako lažu, a eno i onoga engleskog kako petlja.

Lažni su fudbaleri koji se potplaćuju za rezultat i koji glume po terenu da su udareni, tražeći od sudija da upropaste kolegu iz suprotnog tima, koji zarađuje isti kruh kao i on sam.

Šta drugo zaključiti nego da u svijetu laži, i sami smo laž, slučajno nastali na zemlji nekom lažnom formulom i kombinacijom, nepredvidivim nastankom iz nežive prirode. A i neživa prriroda je laž, nastala nekom nepotrebnom i nepredvidivom eksplozijoim materije, velikim praskom!

Kažu da su u laži kratke noge, pa se prema tome ni nama, nastalim i ogrezlim u lažima, ne piše baš dobro.  

 

 

30.03.2016.

Doktori odlaze: bolnice ostaju ispijene ljušture!

Samoupravni socijalizam je stvorio bolnice u kojima vlada takozvani Pravilnik o ličnim dohotcima. Pošto su najveća masa zaposlenih u bolnicama medicinske sestre i pomoćno osoblje, onda je i Pravilnik pravljen prema njima. Famozna formula po kojoj doktor ima duplo veću platu od sestre, dovela je do toga da su sestre, kad počnu sa 18 godina da rade, sasvim zadovoljne sa svojih pola doktorove plate koji počinje da radi sa 30, a još mu valja specijalizirati pa će dobiti 20 posto više. Isti Pravilnik i isti sistem je prepisan i nakon svrgavanja samoupravnog socijalizma. 

Odgovarao je taj Pravilnik i čistačicama, jer su bez ikakve škole imale pola sestrinske plate. Odgovarao je i najvećem broju doktora, jer ih je većina malo radila, nije operisala, i ako je to radila, dabogsačuva kako. Bilo je doktora koji za cijeli mjesec nisu napisali dvije istorije bolesti. Išlo se kući u pola jedan, umjesto u pet.

Nije odgovarao onima koji su se izdigli od ostalih, prirodno talentovani i vrijedni, pa još išli po svijetu i naučili moderno i istrajno raditi. Sramota im reći kolegama iz inostranstva kolika im je plata. Pa se počeli dovijati da rade dopunski kod privatnika, neki uspjeli i svoju privatnu praksu napraviti. A većina je radila u bolnici, često mnogo više od onih lezihljebovića, pa su stizali popodne i da rade za svoj račun, da steknu za neko dobro auto, da se ne brukaju.

A bolnice su se natrpavale sve novim i novim činovnicima, sestrama, braćom, majstorima, portirima, čistačicama….. Nije bilo više para da se dadne plata svima.

Postavljena je nova uprava koja će da uvede red, disciplinu… Nema više nikome ići u pola jedan, ko je za penziju, da ide u penziju. Ko radi privatno, da se odluči, ili tamo, ili vamo.

Tako odlaze sa 65 u penziju najbolji i najiskusniji doktori koji bi mogli raditi još i desetak godina ( u Njemačkoj mogu raditi do 75) , a oni najbolji a koji još nisu za penzije odlaze da rade privatno. Oni što ništa i inače ne rade odsjediće do četiri  umjesto do dva . One mlađe nema ko da uči.

Ostaju čistačice, sestre, braća, činovnici, kuharice, ekonomi… da krčme mjesečnu tranšu od socijalnog. Bolesnici će se i dalje primati, ima se gdje leći i šta pojesti, ima ko da počisti. Drugo je pitanje ko će ih i kako liječiti.

Ostaje od bolnice samo ljuštura, zbirka kreveta i osoblja, bez motiva i znanja da to bude zaista bolnica, i to moderna, efikasna, sa solidno plaćenim medicinskim stručnjacima koji imaju ime i ponos, sa automatizovanim pomoćnim službama, sa sistemom nagrađivanja prema znanju, trudu, zaslugama i koristi za bolnicu i bolesnike. Nikakvih dakle pravilnika 1:2, 1:4 itd., nego da se plati kako treba onome kome treba, a da o tome niko nema pravo da zna, niti da o tome priča.

Ovo sve pišem jer mi je žao da od prvog sljedećeg mjeseca Očnu kliniku napušta jedan od najboljih očnih hirurga koji je BiH ikada imala. Radiće upotpunosti privatno, do sada je radio popodne, i to ne svaki dan, pa je mogao operisati na Klinici dosta onih koji nisu bili u stanju platiti dosta skupu operaciju. Sada će on u svojoj klinici operisati samo one koji mogu platiti.

Nekad davno gledao sam jedan indijski film. U Indiji ima jako puno slijepih, jako puno katarakte. Jedan od aktera u filmu je slijep i pokušava skupiti novac da operiše oči kod jednog poznatog specijaliste. Cijela radnja je oko toga.

Mislio sam tada, pa bože šta je to problem operisati oči, pa kod nas je to besplatno i svako može.

Eto se vremena mijenjaju. Postali smo kao Indija. Doduše kao Indija nekada, jer Indija korača brzim koracima naprijed.

 

12.03.2016.

Šta je bolje: Antioksidanti ili pileća supa?

Jedan moj bolji poznanik, čovjek srednjih godina, mnogo drži do ishrane. Kalorije vaga, ne jede kruha ni kolača, niti jede masno, osim sjeverne sušene ribe. Pije zeleni čaj. Jede svaki dan svježe i kuhano povrće, ne jede crveno meso. Svaki dan jede naranče.

Nedavno je išao u posjetu kod majke u Hrvatsku.Tamo je došao i brat. Priča mi kako mama ima jednoličbnu ishranu. Ujutro pojede malo kruha sa margarinom i džemom. Oko podne opet samo malo suhog kruha. Za ručak je svaki dan potpuno isto: Stave se dva bataka da se lagano kuhaju i onda se napravi supa na pilećoj vodi. Meso ne jede, samo pojede supu. Idući dan pravi potpuno novu, potpuno istu supu. Naveče pojede malo kruha. Ponekad pojede nešto slanine. I to joj je sve. Nikad ne jede povrće, a od voća pojede samo bananu.

Mama ima 73 godine i uglavnom je zdrava. Dok smo bili tamo, i ja i brat smo se razbolili od gripe, kaže poznanik. Mami gripa nije prešla, iako se nije vakcinisala.

Priča mi poznanik kako se još ni poslije deset dana ne osjeća dobro. Mama je jednako zdrava. Pa mi kaže da njegovih pet najjačih antioksidanata nisu izgleda ništa pri maminom pilećom supom.

12.03.2016.

Subotom o jeziku: Dekan ili dekanesa?

Koliko se sjećam dok sam bio u gimnaziji u jeziku nije bilo riječi kao što su dekanesa niti rektorica,niti docentica.Bile su doduše učiteljica i profesorica. Borci (borkinje?!) za ravnopravnost žena su se eto uspjele izboriti da se može odmah prepoznati da se radi o ženi koja je na poziciji dekana ili rektora. Mada smatram to sasvim nepotrebnim jer se kod nas ženska imena odmah prepoznaju, pa ako napišemo dekan Mirela Mirelić, to je sasvim isto kao napisati dekanesa Mirela Mirelić.

Tokom razvoja jezika neka zanimanja koja su bila isključivo vezana za muškarce, nisu imali u nazivima ženski rod. Među njima i borac, vojnik, stražar, sveštenik, pisac….  pa i pomenuti dekan i rektor. Za naprijed nabrojane riječi u našem jeziku još uvijek nema odgovarajućeg oblika za ženski rod (u hrvatskom postoji bojovkinja, spisateljka……) a ako pokušamo po bosanski onda dobijemo: borkinja, vojnikinja, stražarica, pisalica, sveštenica….. (?!)) A dekan je postao dekanesa (?!).  Rektor je postao rektorica, a lektor lektorica.

Vremenom je međutim zanimanje rektor ili dekan postalo institucija univerzalnog karaktera, jednako u svim zemljama, kod koje više pol ne igra ulogu. Tako u holandskom jeziku nije došlo do transformacija kao u našem jeziku, pa se zadržala titula, pa čak i profesor, doktor… i kada se radi o osobi ženskog pola. Ne možemo reći da je Holandija u pogledu prava žena iza naših balkanskih zemalja. Kad kažemo gospođa dekan, odnosno gospođa rektor…zvuči mi nekako dostojanstvenije nego dekanesa (dekanica?!), rektorica….! A i odmah se prepoznaje da je u pitanju gospođa. I ne vidim tu nikakve diskriminacije.

Transformacija ovih titula i zanimanja u “ženskopolne” je dovela do toga da u našem jeziku već inače strane riječi (ali koje su stoljećima korištene i dobile značaj univerzalne institucije) odjednom imaju još straniji zvuk, a sama institucija titule i zanimanja gubi na značaju , ustvari dobija novo, niže, značenje. Kad kažemo dekanesa, docentica, rektorica….kao da smo stvar okrenuli na neki jezik modnog dizajna,  nešto kao dizajnerica, stilistica, da ne kažem prodavačica.       

09.03.2016.

Crtica iz Sarajeva : “Gospođo jel bila penzija?”

Priča mi sestra kako joj je osmog marta pozvonio inkasant za TV. Sav se pretvorio u med, skrušeno pita umilnim glasom:

“Gospođo dobar dan! Jel došla penzija?”

“Nije došla, znate i sami da su rekli da će sedmog, a obično prođe hej, hej dana dok dođe!”

“Jah, jah, gospođo, a hoćete li platiti pretplatu?”

“Odakle ću platiti, pa nije mi pretplata hrana, da je mogu jesti!”

Danas je deveti, penzije nema. U banci u polumraku škiljavog svjetla  penzioneri stoje i čekaju.  Valjda im je tako lakše u grupi, iščekivati i žaliti se međusobno.

Kao iz one pjesme Index-a : “Čekaju voz što doći neće pa da krenu putem sreće, o jee……!”

23.02.2016.

“Prava i rođena Sarajka”, po Ljekarskoj komori KS

Kada umre neki (poznati) doktor oglasom u smrtovnicama u “Oslobođenju” oglasi se Ljekarska-Liječnička komora KS. Kolege iz komore pokušavaju što ljepšim riječima da istaknu zasluge preminulog kolege (kolegice). Dvadesetak rečenica je često previše za pisca, a da se pritom ne pređe na nepotrebne atribute i patetične konstrukcije.

Jedan od posljednjih bisera je karakterisanje preminule kolegice kao “prave i rođene Sarajke” . Da li to može imati ikakve veze sa zaslugama i kvalitetima preminule kolegice i da li ako neko od kolega premine, a nije “pravi i rođeni Sarajlija”, već samim tim ne spada u prvu kategoriju doktora. Ovo se pitam ja, kao rođeni Sarajlija, što ne smatram nikakvim kvalitetom, niti bi želio da mi neko nakon smrti to uzima kao posebnu vrijednost.


Stariji postovi

Leteci Holandjanin
<< 06/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1830227

Powered by Blogger.ba