Leteci Holandjanin

Posljednjih dana je u Holandiji aktuelizirano pitanje proširenja prava na eutanaziju. Sada to pravo mogu ostvariti uglavnom neizlječivo bolesne osobe koje trpe nepodnošljiv tjelesni ili duševni bol. Eutanazija se odobrava i obavlja po strogo propisanoj proceduri , u koju su uključeni ljekari, socijalni radnici i pravnici.

Međutim postoje zahtijevi da se ostarjelim osobama, kojima je svakodnevni život postao nepodnošljiv teret, pomogne pri odlasku sa ovoga svijeta. Znači da postoje zahtijevi da se i osobe koje nisu bolesne od neizlječive bolesti i koje ne trpe bol, ali smatraju da im više nije mjesto na zemaljskoj kugli, da se i takvim osobama pomogne eutanazijom.

Danas će inicijativna grupa za ovo pitanje predati 40000 potpisa u Parlament, kako bi se pokrenula procedura promjene zakona. Ova grupa sebe naziva Udruzenje za dobrovoljan odlazak sa ovoga svijeta

Sinoć je na TV u emisiji “Netwerk” prikazan slučaj žene stare 99 godina, kojoj je porodica pomogla da umre. Stara gospođa, smještena u starački dom, privezana za kolica, izrazila je želju da više ne živi. Pri ruci su joj se našli sin i unuka, te su joj donijeli pilule, takozvane pilule posljednje zelje.

 U dvadestpetominutnoj emisiji prikazana je gospođa dok je još živa, kako se oprašta sa najužom familijom, i kako im želi sreću u životu. Zatim je snimljeno kako uzima pilulu za pilulom, kao da jede trešnje, i kako to zaljeva nekim čajem.

Uveče je dežurna sestra (koja nije imala pojma o čemu se radi) nazvala sina, i rekla da mami nije dobro, a malo poslije je nazvala i rekla da je mama umrla.

Sin i unuke o svemu pričaju sa osmjehom na lici, kao da su učinili veoma dobru stvar za svoju majku i babu. Na kraju su sinu ipak oči bile pune suza.

Pravni ekspert, koji je na kraju dao svoje mišljenje, je rekao da je po sadašnjem zakonu kažnjivo pomagati kod eutanazije na ovaj način. Prije nekoliko godina je za sličnu stvar jedan doktor osuđen, ali je poslije kazna promijenjena. Pravnik je istakao da se u svakom slučaju ovom problemu, koji postaje sve izrazitiji, jer ljudi sve više stare i dugo žive, treba ozbiljno prići. Treba uključiti sve faktore, ljekare, pravnike, socijalne radnike, te pronaći povoljan modus za rješavanje.

Interesuje me kako će se postaviti javni tužitelj i da li će podići tužbu protiv sina umrle žene.

Na slici: majka kojoj je sin pomogao kod eutanazije. Emisija se moze pogledati ako se klikne na Netwerk

Prije sedam dana je preminuo Avdo Husarić. Imao je preko osamdeset godina. Porodica je danas u “Oslobođenju”dala zahvalnicu Hematološkoj klinici Kliničkog centra u Sarajevu, na kojoj se liječio posljednju godinu dana. Moja sestra, koja je išla na saučešće, mi je rekla da je porodica veoma zadovoljna kako je Avdo tretiran od teške bolesti.

 Iako je bolovao od leukemije i iako je imao poprilično godina, dobio je najsavremeniju terapiju, od koje se bolest bila potpuno povukla. Međutim drugi put ipak organizam pacijenta u godinama nije mogao podnijeti  prilično teško podnošljive lijekove.

I na zvaničnom sajtu ove klinike , (koji je u okviru web site KCUS), moguće je steći sliku o veoma opsežnoj zdravstvenoj i naučnoj djelatnosti klinike, na čijem je čelu Mr. sci. Vildan Bijedić. Klinika inače ima veoma veliku tradiciju. U vrijeme dok sam ja studirao, kliniku je vodila prof. Ibrahimbegović Fikreta, koja i danas živa. Profesorica Ibrahimbegović, jedna uglađena gospođa, je završila medicinu u Zagrebu još davne 1953 godine.

U vrijeme opštih napada na zdravstvo i zdravstvene radnike, lijepo je čuti kako postoje  ustanove gdje se postupa stručno i humano i gdje je nauka na visokom nivou. Pogotovu kada se ne gleda na starost pacijenta, jer su česte zamjerke da se kod nas stariji pacijenti jednostavno otpisuju.

Orange blossoms and oranges on tree
Scientific classification
Kingdom:	Plantae
(unranked):	Angiosperms
(unranked):	Eudicots
(unranked):	Rosids
Order:	Sapindales
Family:	Rutaceae
Genus:	Citrus
Species:	C. ×sinensis
Binomial name
Citrus ×sinensis (L.) Osbeck[1]

 Da se na holandskom jeziku narandža zove sinasappel, ili appelsien što znači kineska jabuka.

Da ime narandža, odnosno orange (engl.) vodi porijeklo iz /Sanskrit-skog jezika (nāraṅgaḥ "orange tree.").

 Da je pradomovina narandže Kina, i da su je u Evropu prenijeli Portugalci, pa je Portugal prva evropska zemlja u kojoj se ona počela uzgajati.

Da zbog toga ime narandže u mnogim jezicima ima osnovu koja asocira na Portugal (naprimjer na grčkom portokali)

Da je Kristifor Kolumbo prenio narandžu u Ameriku.

Da se danas narandža gaji u skoro svim tropskim i suptropskim zemljama.

Da su odgojene subsorte, različite po boji, veličini, debljini kore, itd. Međutim u prodaji se obično narandže razlikuju po tome da li su za ručno guljenje i rastavljanje na kriške (handsinasappel), ili za presovanje i dobijanje soka (perssinasappel).

Da je najveći svjetski proizvođač narandži Brazil ( deset puta više od Španije), zatim slijede USA i Meksiko. Brazil je prvi po izvozu koncentrisanog soka, koji je sirovina za proizvodnju napitaka u Evropi i Americi.

Da u Evropi najviše narandži proizvode Španija i Italija. Posebno je okolina Valencije, poznata po ogromnim plantažama narandži.

Da se sok od narandže nalazi na njujorškoj berzi, kao jedna od strateških sirovina.

Da se napitci od narandže prodaju kao čisti sok (orange jus), ili kao nektar (orange nectar) kojemu je u određenom procentu dodata limunska kiselina, voda i šećer. Dodavanjem CO2, te nekih drugih sastojaka, nastale su stotine komercijalnih bezalkoholnih pića (kao naprimjer koka-kolina Fanta).

Da je plod narandže iz tropskih krajeva zelen, (iako je zreo), jer da bi narandža dobila žutu boju, potrebne su hladnije noći.

Da ne narandža jedna od vrsta voća sa najvećim sadržajem vitamina C, ali i nekih drugih vitamina, i posebno važnih minerala.

Da kožasti dijelovi (između kriški) imaju isti sadržaj C vitamina, kao i “meso”narandže.

Da se svi dijelovi narandže koriste za industrijsku preradu. Od cvijeta se pravi ljekoviti čaj. Od kožastih dijelova se prave pektini. Od kore, i od pulpe se pravi veoma cijenjena mermelada. Cvijet se u arapskim zemljama koristi u kulinarstvu. Od narandže se pravi i eterično ulje. Poznat je i med od narandžinog cvijeta. I drvo od narandže ima upotrebu u industriji.

Da sok od narandže ima anti oksidativna-svojstva popravlja imunitet, djeluje preventivno protiv moždanog udara i čak se negdje može pročitati da uništava ćelije raka, te razbija kamence u bubregu. ( o ljekovitom i drugim korisnim dejstvima, vidi u komentaru)

Zicht op de mediale knobbel van het opperarmbeen (boven), op een afbeelding uit Gray's Anatomy.

Malo ko od nas nije doživio da se udari u lakat, te da kroz cijelu podlakticu osjeti jak bol, u vidu struje, koji se siri sve do malog i domalog prsta . Naime na stražnjoj i unutrašnjoj strani lakta (ulne) postoji koštani kanal, koji je plitko pod kožom, i kojim se sa nadlaktice na podlakticu prebacuje dosta debeo i važan živac, nervus ulnaris. Mi smo kao djeca govorili da nas je “prošla struja”.

Neku noć na jednom holandskom kvizu voditeljica je postavila pitanje kako se ova pojava zove na holandskom. Ispostavilo se da se zove udovčev bol. Tako se Weduwnaarspijn , weeuwnaarspijn (bol udovaca, udovčev bol; – weduwnaar, weeuwnaar= udovac), u riječniku označava kao kratak bol koji nastaje kod udara u lakat.

Naziv asocira da kod smrti bračnog partnera postoji oštar bol, koji međutim kratko traje. Radi se naravno o ciničnoj narodnoj opasci, povezanoj sa slučajevima gdje udovci odnosno udovice brzo zaboravljaju bivšeg partnera, te mnogi ubrzo nađu zamjenu. Tako je objašnjeno na kvizu, mada mi nije jasno da li se to odnosi samo na udovca ( ako se gleda bukvalno gramatički), ili i na udovca i udovicu (ako se gleda simbolički). Prema wikipediji se to odnosi na muskarce, udovce. Napominjem da je voditeljica kviza bila žena, ako to ima kakve veze.

Naravno da se ovo ne može primjeniti na ogromnu većinu bračnih parova, pogotovu starijih i onih koji su dugo živjeli zajedno, gdje smrt bračnog partnera znači nedoknadiv gubitak, i iz temelja izmjeni život drugoga, pa često i potpuno ugasi volju za daljim životom.  

Danas bi moj sestrić Begović Emir bio živ, imao bi 45 godina, suprugu i djecu (imao je 29 godina, i bio se tek oženio). Ovako nema ni njega , a i otac i majka su nedugo za njim umrli od tuge. Genocidna politika od strane četničkih zločinaca, politika istrijebljenja jednog naroda, cinično optuživanje da taj narod ubija samog sebe, ostavila je trajne tragične tragove na živote nas koji smo preživjeli Markale, i još jedne Markale, i bezbroj Markala…. Krivi smo bili što smo živi, a i danas nije baš puno bolje.

Komemorativna sjednica Kantona i Grada Sarajevo održaće se u Narodnom Pozorištu. Na tužni skup su pozvani članovi porodica ubijenih sugrađana, a u pola jedanaest će se položiti cvijeće na mjesto pogibije.

Ubijeni građani 5. februara 1994.

Tog dana ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Teška je ova zima, posebno za beskućnike. A evo i ova dva mlada labuda izgledaju kao klošari, stoje na ledu ispod mosta i mole da im se udijeli malo hrane.

jadni labudovi, bez slobodne vode i hrane u njoj

De werkzame stof Fluoxetine zit in verschillende antidepressiva

Prozac

Prije dva dana se na holandskoj TV, u udarnom terminu , vodila rasprava o  antidepresivnim lijekovima, i opasnostima kod njihove upotrebe. Iznešene su porazne činjenice, da čak milion ljudi u Holandiji koristi ove lijekove protiv depresije. Godišnja zarada proizvođača ovih lijekova u Evropi 2,5 milijardi eura. Lijekove propisuju uglavnom porodični doktori (huisartsen).

Voditeljica emisije Radar je navela kako među neželjenim pojavama koje izazivaju ovi lijekovi nije navedeno da oni kod nekih osoba mogu izazvati agresivnost i nagon za uništavanjem, pa čak i ubijanjem najbližih. Takođe su iznešeni slučajevi gdje su lijekovi izazvali pokušaje samoubistva.

Emisija Radar je provela obimnu anketu među gledaocima, pitajući ih da li imaju neželjene pojave kod upotrebe ovih lijekova, i kakve su one po prirodi. Preko 11000 je učestvovalo u anketi, pri čemu je 67% izjavilo da ima neželjene pojave kod upotrebe, a 22% je opisalo te pojave kao ozbiljne i čak strašne.

Antidepresivni lijekovi, od kojih su najpoznatiji iz grupe SSRI (serorotonin selektivni reverziblni inhibitori) kao sto su Paroxetine (Seroxat ,Paxil), Fluoxetine (Prozac) , koji se najčešće koriste, izazivaju različite reakcije kod različitih ljudi. Baš kao što su neki ljudi osjetljivi na penicillin, tako su drugi osjetljivina ove lijekove. Svako reaguje drugačije, a neki ljudi imaju stravične reakcije. Posebno u početnoj fazi upotrebe, prvih šest do sedam sedmica, mogu se zapaziti značajne neželjene pojave. Tako može doći do pogoršanja depresije, do nagona za ubijanjem i samoubijanjem. Međutim ove pojave nisu navedene u uputstvu za korištenje lijeka (bijsluiter-u). Pacijenti se žale da i doktor koji je propisao lijek nije ukazao na ovu mogućost. 

Takođe je opasna i navika na ove lijekove, pa nagli prestanak korištenja može da izazove slične reakcije. Prestanak korištenja ovih lijekova mora biti postepen i uz saradnju sa stručnjakom.

Farmaceutske firme koriste rezultate ispitivanja lijekova, koji su se uradili uglavnom pod okriljem, i uz finansiranje samih firmi. Nezavisnih ispitivanja ima veoma malo, jer jednostavno nedostaju sredstva za to.

Jedan ljekar koji je bio gost u emisiji je rekao da prije dvadesetak godina nisu kućni dokotri, nego psihijatri propisivali antidepresiva, i to nakon psihijatrijskog pregleda i uspostavljanja dijagnoze. Danas se antidepresivi isuviše lako propisuju.

Drugi gost, psihijatar, se takođe založio da se antidepresiva trebaju propisivati sa zadrškom, nakon što se proba sa razgovorom i eventualno psihoterapijom  pomoći kod blažih oblika depresije.

U holandskom Parlamentu je izglasan zakon kojim se zabranjuje proizvodnja i distribucija porno filmova sa životinjama. Holandija proizvodi  2/3 svjetske produkcije ovih filmova. U Amsterdamu postoje specijalizovane prodavnice gdje se uglavnom prodaje ova vrsta porno filmova.

Sinoć je u popularnoj emisiji Pauw & Witteman u raspravi o ovoj temi učestvovala i jedna mlada porno glumica. Kaže da su joj nuđene scene sa životinjama, ali da nikad nije htjela učestvovati. Takve se scene mnogo više plaćaju, nego  “međuljudski odnosi”. Tako se scena oralnog seksa sa ponijem plaća oko 1500 eura, a slična scena sa muškarcem se plaća nekoliko stotina eura.

Istovremeno sa zabranom filmova, zakonom je zabranjen i seks sa životinjama. Zatvorske kazne za one koji se uhvate da u seksualnom slmislu zloupotrebljavaju životinje iznose od 10 mjeseci do jedne i po godine.

Panorama Glamoča

 Jeste li znali da Glamoč ima aerodrom? U ovo zabito mjesto između planina  Šatora i Staretine stiže se putem od Ključa, ili od Jajca preko prevoja Mliništa (n.m preko 1100 m.). Od Jajca do Mliništa je nekad išla uskotračna pruga, pa u samom mjestu Mlinište i danas stoji kompozicija partizanskog voza (vidi sliku Panoramia na Google Earth, vidi ovdje). 

Samo mjesto Glamoč se nalazi na velikoj nadmorskoj visini (950 metara) i ima veoma surovu planinsku klimu, sa kratkim ljetima i veoma jakim zimama. Put prema Livnu ili onaj preko Mliništa tokom zime bude zatvoren i po nekoliko dana. Okolina je bogata šumom, i medvjedima.

Na Google Earthu je postavljeno nekoliko fotografija Glamoča i okoline. Fotografije u samom mjestu pokazuju obnovljenu džamiju, novu katoličku crkvu i pravoslavnu crkvu. Takođe je postavljena fotografija ostataka glamočke tvrđave. Nema ni jedne slike neke glamočke  zgrade ili ulice.

Idući prema sjeveru nailazi se na mjesto Halapići, a 14 km od Glamoča je aerodrom Suhopolje.  Prema jugu, prema Livnu je fotografija jedine glamočke fabrike, vidi ovdje 
 (koliko se sjećam to je bila fabrika za preradu krompira).

Ako se klikne na znak Wikipedije pored samog mjesta, izađe da je Glamoč grad i opština u Bosni i Hercegovini, bez podataka o površini i broju stanovnika, a takođe bez pripadnosti entitetu, što je inače slučaj kod  skoro svih mjesta označenih znakom (W)ikipedije.

Do Glamoča se može inače doći i planinskim putevima preko Šipova, prateći veoma lijep kraj gornjeg toka rijeke Sane do mjesta Janj, a onda preko Vitoroga se spustiti u Glamočko polje.

Glamoč i Glamočko polje su u istoriji poznati kao mjesto pogibije narodnog heroja Ive Lole Ribara. On je zajedno sa dva britanska oficira poginuo 1943. godine prilikom ukrcavanja na oteti njemački avion, kojim su se trebali prebaciti u Kairo. Ivo je trebao biti prvi šef jugoslovenske partizanske misije pri Mediteranskoj Savezničkoj Komandi. Jedan mali njemački avion se obrušio i mitraljirao putnike koji su se upravo ukrcavali.

Zanimljivo da se o Ivi Loli Ribaru može pročitati na engleskoj  i holandskoj wikipediji, ali ne i na jezicima BHS. Ivo Lola je u socijalističkoj Jugoslaviji bio veoma popularan , kao i cijela njegova partizanska familija. Ogroman broj škola je nosio njegovo ime, često  zajedno sa takođe poginulim partizanom, bratom Juroicom (“Braća Ribar”, tako se zvala i moja Treća Gimnazija u Sarajevu). Fabrika  u Železniku kod Beograda je nosila njegovo ime. Njegov otac, pokojni Dr Ivan Ribar je bio značajna politička figura kako u Kraljevini Jugoslaviji, tako i Socijalističkoj Jugoslaviji, a majka mu je takođe poginula kao partizanka. U Sarajevu jedna ulica nosi ime Porodice Ribar ( u soc. BiH je bila ulica Ive Lole Ribara).

slika Glamoca i okoline sa Google Eartha

Koliko je široka ljudska glupost najbolje pokazuje ovaj mail koji sam dobio desetak puta u posljednjih petnaestak dana. Mail prenosi jedna osoba na grupu drugih, pa dobijem odjednom stotinjak e mail adresa.  

Nije ni čudo da od ljudske gluposti žive lutrije, kladionice, vračare, gatare, političari koji obmanjuju narod lažnim obećanjima,  bioenergičari, posebno oni što liječe na daljinu, preko slika……, i da ne nabrajam još mnoge, da ne povrijedim nečija vjerska osjećanja. 

"Normalno ne saljem obavjestenja ove vrste, ali ova vijest dolazi od
jedne
jako dobre prijateljice moje prijateljice, koja je pravnica i cini se
kao
interesantna mogucnost.
Ako ona tvrdi da funkcionira, onda i funkcionira. U svakom slucaju, ne
moze
se nista izgubiti.  

Ispricala mi je sljedece: 

Ja sam pravnica i poznajem zakon. To je cinjenica. Nemojte se
zavaravati,
AOL i Intel drze svoja obecanja iz straha da budu dovedeni pred sud i
konfrontirani sa milionima, kako je Pepsi Kola nedavno ucinila sa
General
Electric-om. 

Dragi prijatelji, ne smatrajte ovo za neku glupu salu. Bill Gates upravo< br>
brani svoje bogatstvo. Ako na to ne reagirate, moze vam kasnije biti
zao. 

Window s je jos uvijek najcesce koristen program. Microsoft i AOL upravo
eksperimentiraju njime pomocu e-mailom poslatim tekstom (e-mail beta
test).. 

Ako ovu postu posaljete prijateljima, Mikrosoft ce moci slijediti njezin trag dva tjedna. 

Svakoj osobi koja ovu obavijest posalje, Microsoft placa 245 eura. Za
svaku
osobu kojoj ste ovo posl ali i koja to dalje proslijedi, placa Vam 243
eura. 

Za trecu osobu u nizu, Microsoft Vam placa 241 euro. Nakon dva tjedna ce
Vam
se Microsoft obratiti s molbom o potvrdi postanske adrese da bi Vam
poslao
cek. 

Uz srdacan pozdrav