Da i ja zabiljezim vijest koja me je jutros potresla kada sam dobio mail od mog prijatelja, a inace Nirminog i Vojinog kuma. Eso mi javlja da je umrla Nirma.

Nirman je bila profesor na Filozofskom fakultetu. Takodje i na Akademiji scenskih umjetnosti. O njenoj izvanrednoj karijeri mozete procitati na danasnjem postu  na blob blogu. Pa da to ne ponavljam.Ja sam je osobno poznavao kao lijepu, veselu mladu zenu. Vojin otac bio direktor Trece Gimnazije, i on je nedavno takodje umro.  Ja sam isao u tu skolu kad je on bio direktor i to je tada bila najjaca gimnazija u Sarajevu. Sa Vojom i njegovim kumom Esom sam ljetos proveo nekoliko dana u Orebicu.  Salili smo se i smijali, hvalio mi se kako su Nirmi sada svi nalazi u redu. Sreo sam se s njim i u septembru, i sve je bilo ok. 

Nirman je imala 53 godine. I ona i njen muz su proveli cijeli rat u Sarajevu. Njega sam sretao nakon sto bi stigao sa kopanja rovova, sav umazan zemljom i nikakav. Al izdrzo je.U Italiji, evo kazu danas, 44 vojnika koja su boravila u Bosni za vrijeme rata, umrla su od Hodzginove bolesti (maligno oboljenje limfnog tkiva), a ima mnogo vise oboljelih. Tu su bolest tamo nazvali  "Balkanski sindrom". Niko ne ispituje za koliko je povecano oboljevanje od malignih oboljenja u Sarajevu i u cijeloj Bosni. Moja mala komsinica sa Mojmila, bila je djevojcica te 92-e, sada je djevojka, je provela dvije godine u podrumu na Mojmilu, i ona je dobila Hodzginov malignom.

 Nakon atomske bombe na Hirosimu mnogo vise ljudi je umrlo godinama poslije eksplozije, od raznih malignih bolesti, nego direktno od same eksplozije. Kolike su sadasnje posljedice groznog rata u Bosni rijetko ko ispituje. Ja samo vidim u smrtovnicama u "Oslobodjenju" da su najcesce godine ljudi koji su umrli izmedju pedeset i sezdeset. A zvanicna statistika prije rata je bila da je prosjecan ljudski vijek u Bosni 69 godina.  

Veliko pitanje se ovdje poteze. Ministar poljoprivrede je da se prekine sa praksom rezanja repova ovcama, i to od pocetka iduce godine. Naime oko trecini svih ovaca potkracuju repove, jer se smatra da ih tako stite od razvoja koznih bolesti.

Medjutim izgleda da to nema nikakve veze, rezo il ne rezo, ista je sansa da dobiju koznu bolest. Zato ministar hoce da prekine mucenje ovaca ako nema nikakve svrhe.

Eh, nece ici bas sasvim glatko, jer Eerste kamer, Gornji dom Parlamenta, nece to lahko usvojiti, dok ne budu sasvim sigurni da rezanje repova nicemu ne sluzi.

Danas je objavljeno da je u Parizu u 94 godini zivota umro Abbe Peierre, svestenik i humanista, osnivac fondacije Emmaus, Pravo mu je ime Henri Groues.Od svoje 17-te godine postao je Franjevac, 1938 se zaredio. U ratu je spasavo Jevreje prebacujuci ih iz okupirane Francuske u Svicarsku.

Nakon rata se angazovao u politickom zivotu, najvise na rjesavanju pitanja beskucnika. 1949 je osnovao asocijaciju Emmaus. Cilj je bio pomoc beskucnicima, na taj nacin sto su dobrovoljci te organizacije sakuplajli stare stvari  i prodavali ih,a od sakupljenog novca finansirali izgradnju kuca za beskucnike. Emmaus je otvorio prodavnice stare robe u stotinama zemalja i hiljadama gradova.

U Goudi, gdje ja zivim, ima Emmaus skladiste, prodavnica starih stvari. Ljudi donose stvari koje im vise ne trebaju, a nekoliko starijih zena ih prodaju i sakupljaju novac. Krajem godina objave koliko je skupljeno i sta su od tog novca uradile. Novcem se finansira naprimjer izgradnja jeftinih kuca za stanovnike siromasnih africkih zemalja.

U jednoj anketi u Francuskoj za izbor najpopularnijeg Francuza, Abbe Pierre je izabran na trece mjesto, poslije slavnog Charles de Gaulle-a, i Louis Pasteur-a.