Šta su dobili što su ušli u EU?
Gledam maloprije u posluzi, u otmjenom Reuwijku, šest sati, ljudi svratili s posla, dobro obučeni muškarci i šik dame obučene po poslednjoj modi, kupuju sebi za večeru, male oguljene krompirčiċe, veċ pripremljenu salatu, brokule, šnicle.
A onda, odmah ih svi prepoznaju, zablatnjavljeni, neobrijani, neki još u radnim pantalonama, kupili gajbu Heinekena, dva velika hljeba, jeftine kobasice. Poljaci su to, članovi Evropske zajednice ko i ovi ovdje, samo što oni ne rade u lijepim kancelarijama, nego po čitav dan u rasadnicima i staklenim baštama, čuče ili na koljenima podsjecaju mladice i ruže. Gdje spavaju sada ne znam, vjerovatno ih po nekoliko spava u jednoj sobi u seoskoj kuċi, kad je lijepše vrijeme razapnu šatore.
Isto je tako bilo i dok nisu ušli u EU.Ima tu i advokata i drugih visoko-školovanih koji dođu na nekoliko mjeseci ili na cijelu godinu, jer mjesečno zarađuju nekoliko puta više nego radeċi čiste poslove u svojoj zemlji.
Nedavno je na građevini nekom poljskom radniku pao betonski blok na glavu i ubio ga. Iako je sto posto kriv gazda, supruga nesreċnog radnika nije dobila ništa, osim sto eura kao pomoċ za sahranu. Posao je organizovan tako, da nekoliko firmi iznajmljuje jedna drugu, a na kraju svaka prebacuje krivicu jedna na drugu.