Malo o našem jeziku : Ali ili i

Veznik (sveza) ali je suprotni veznik. On se koristi u složenim rečenicama gdje se jedan dio rečenice razlikuje po smislu u odnosu na drugi. Naprimjer: To me je dosta koštalo, ali mi je donijelo i neke koristi. Ili:  Bilo je divno jutro, ali je popodne udario pljusak.

Međutim primjetio sam da se u javnom govoru, na radiju i TV, u cilju postizanja nekakvog efekta, veznik ali koristi u sastavnim složenim rečenicama, gdje između pojedinih dijelova ne postoji nikakva suprotnost, i gdje normalno ide sastavni veznik i ili te .

Tako naprimjer govore na TV: U nekim krajevima BiH se pojavio meningitis. Tako je otkriveno nekoliko slučajeva u Mostaru, Zenici, ali i u Bihaċu i Drvaru.

Ovdje je po meni ovo ali sasvim nepotrebno jer smisao rečenice ne pokazuje nikakvu suprotnost između pojave meningitisa u Mostaru i Zenici u odnosu na pojavu u Bihaċu i Drvaru. Ovdje bi umjesto ali mnogo više odgovarala rječica te koja bi povezala pojavu bolesti u sva četiri grada. Druga je stvar  ako bi se bolest pojavila u dva sasvim odvojena regiona koja se jako razlikuju po svom političkom, kulturnom i zdravstvenom miljeu, pa se onda ističe čuđenje o pojavi bolesti u dva potpuno suprotna regiona.

Naprimjer:”Meningitis je otkriven u zaostalim i zdravstveno neprosvjeċenim sredinama, ali i u razvijenim gradskim centrima gdje je veoma dobro razvijena zdravstvena zaštita”.

Ako pratite govor spikera u informativnim emisijama primjetiċete da je upotreba veznika ali u sastavnim rečenicama poprimila sasvim redovnu upotrebu, iako u tim rečenicama nema ama baš pojma o nekoj suprotnosti među dijelovima složene rečenice. Na ovaj način se na uštrb logike pokušavaju izvesti nekakvi upečatljivi efekti. Istim efektima teži i upotreba mnogih poštapalica u govoru u smislu: “ pa hajde da kažemo” ili “ pa recimo”, “ono što kažu”,”dozvolite da se ovako  izrazim” i tako dalje. Onaj ko ovo upotrebljava pokušava praznim riječima da ispadne pametniji nego što u stvari jeste.