Postoji razlika

Er is  verschil (ima razlike), tako glasi naslov reklame jedne holandske firme koja propagira hranu za životinje.

Jutros, dok sam sjedio u autu, čuh na radiju kako reklamiraju hranu za pojedine rase pasa. Kao nisu sve cuke iste, prema tome treba im razlicita hrana. Svaka rasa treba da ima svoju ishranu. Do sada sam čuo da različito treba hraniti mlade pse {štenad), odrasle i stare pse, pa hajde eto čovjek bi to i prihvatio. Ali da različite rase imaju različitu ishranu, to je stvarno previše. Vjerovatno je neko skonto, da ako kod ljudi postoji italijanska, kineska, meksička, grčka , itd. kuhinja ( da nikog ne uvrijedim), onda i kod cuka postoji labradorska, vučjačka, pudlička, rotvajlerovska i ina druga kuhinja. Mnogi vlasnici pasa idu tom logikom, jer oni ne razdvajaju svog hajvana od insana.

Ne postoje granice dokle može da ide konzumptivno društvo. Što  vise narod ima para, to se više izmišlja gdje da se potroše.

Istovremenoi jučer vidjeh na TV kako u poplavljenim područjima Pakistana narod nema gdje da prespava, nemaju čak ni šatora (Pakistan zatražio pomoċ međunarodne zajednice, bar u šatorima), a prikazuju kako na goloj zemlji desetak članova porodice dijele jednu manju šerpu skuhane riže.