Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.
Neki su mi gadni virusi onesposobili oba kompjutera. Molim citaoce da uvaze tehnicke probleme. Nadam se skorom rjesavanju. Pozdrav iz biblioteke u Goudi. Ovdje nema vrucina i u Holandiji je lijep jesenji dan. Juce je po obicaju opet bio prolom oblaka. Vas Reuw.
Sa svog bloga koji tretira istoriju medicine, posebno sarajevske, (Sarajevski medicinari, http://sarajdoktor.blogger.ba) donosim pocetak teksta o dr Sabahudinu Hodzicu. Ostatak teksta mozete naci na gornjoj adresi.
Dr House, junak americke serije koja se prikazuje u 28 zemalja
Gledam neku noċ popularnu američku medicinsku seriju House (vidi dr House MD ) , o doktoru koji rješava zamršene i neuobičajene medicinske slučajeve (koji doduše često graniče sa fantastikom) . Dr House ne podliježe nikakvim normama, neobrijan je i neuredan, i usput šepa pa se pomaže štapom.
Njegova neuobičajena pojava me podsjeti na mog bivšeg šefa, prije dvije godine umrlog doktora Sabahudina Hodžiċa (1930-1975).
Porijeklom sa sela, iz okoline Bijelog Polja (Sandžak), dr Sabahudin, koji je imao nadimak Šabo, je prvi u BiH počeo primjenu lasera u nekoj medicinskoj grani, odnosno oftalmologiji, i to još davne 1978. godine, kada je Očna klinika u Sarajevu među prvima u bivšoj Jugoslaviji (odmah iza Zagreba i Beograda) nabavila argonski laser za liječenje nekih oblika očnih bolesti.
Opušten i nekonvencionalan u ophođenju, dr Hodžiċ, (kome nije bio potreban stap za hodanje kao dr House-u), je bio veoma dobar i temeljit doktor, izvanredan dijagnostičar. Istovremeno je odavao utisak neozbiljnog i zato (po nasim krivim kriterijima) doktora kome bas nije vjerovati. Zbog takvog stava je i dr House u sukobu sa kolegama i pacijentima, ali je na kraju jedini on koji moze rijesiti medicinsku zagonetku.
Izjava Ranka Vasica, potparola SNSD (Dodikova stranka)
Iz "Avaza" prenosim naslov teksta povodom svojatanja dijela BiH od strane radikala iz Srbije.
Kompletan tekst vidi u Avazu
Bojim se aviona. Na sva čuda tehnike sam navikao, ali kako avion ostane u vazduhu, na to nisam. Kažu da 99,999.. posto letova završi bez problema, i da je avio- prevoz najsigurniji.
Eto desi se i da ono malo, malo, (ma nema ga skoro nikako), procenta pokaže svoje zube. Ljudski faktor je kriv, kazu, za ovu veliku nesreċu u brazilskom Sao Paolu. Aerodrom ima prekratku pistu, i sudija je još početkom godine zabranio slijetanje velikih aviona. Ali u nekim zemljama riječ sudije ništa ne znači. Profit je danas svugdje gazda.
Dok je Balkan zahvaċen talasom vruċina Zapadna Evropa kuburi sa jesenjim vremenom. U dijelu Holandije uz obalu mora veċ danima nema pojma o ljetu, a jaki pljuskovi nas zasipaju svaki dan. Odjednom se smrači kao da je pomračenje Sunca, a onda zapuše vjetar i odvali pljusak koji stvori velike lokve. Onda udari vruċina, pa se ta voda počne isparavati, pa opet gruhne pljusak.
Poslije sparnog dana jucer je kisa preplavila Holandiju (foto prenesen iz "de Telegraaf"). O tome vidi vise na ovoj stranici . Izgleda kao noc, a jos je bio uvelike dan (ovdje se smraci tek u jedanaest).
Juče je zbog velikih količina vode bilo smetnji u saobraċaju, pa su čak i avioni otežano slijetali na amsterdamski aerodrom. U nekim mjestima je voda prodirala u kuċe.
Klimatske promjene i sindrom staklene bašte su veċ odavno uzeli maha, i dok neki krajevi zemlje primaju višak vode, dotle su drugi suhi i tamo bjesne požari.
From: BHD-Infodesk <bhdinfodesk@tiscali.co.uk>
Date: 15-Jul-2007 12:07
Subject: Fw: Zvanicni plakat i program Dani bh dijaspore
To: Undisclosed-Recipient
Michael Rasmunssen, izvanredni danski biciklista, je pobijedio u jednoj od najtezih etapa Tour de France, i postao nosilac zute majce. Slika prenesena iz "De Telegraaf"
Juče je konačno bila jedna izvanredna etapa u “Tour de France”. Veliki as Rasmunssen (Danska) je pobijedio u ekstremno teškoj alpskoj etapi i postao pored pobjednika etape i nosilac žute majce i majce sa krugovima (najbolji brdsko vozač). Etapa je vodila sa jednog na drugi alpski vrh, kroz Albertville, koji je bio domaċin zimskih olimpijskih igara, i završila u skijaškom centru Tignes (2000 metara nad morem), odmah u blizini čuvene Val d` Isere, pri italijanskoj granici.
Bistre rijeke i planinski potoci, planinska jezera, snijegom pokriveni planinski vrhovi, plavo nebo, očuvani zamkovi pretvoreni u moderne hotele, pitoreksna sela, moderni skijaški centri, sve se je to moglo vidjeti tokom više od pet sati prenosa ove etape. Izvanredna propaganda za sigurno najljepšu evropsku zemlju i njen turizam, njena vina i sireve, konjak i šampanjac, mirise i modu, Pariz i Marsej, Grenobl i Nicu.
Bila je i kod nas ranije, u ovo doba, biciklistička trka “Kroz Jugoslaviju”. Bila je i kod nas “žuta” majca. Niti jedna nasljednica bivše zemlje nema više toliko prostora da organizuje jednu takvu trku. Trka je često prolazila i kroz Sarajevo, gdje je na jednoj od strmih ulica grada bio kraj etape. Bilo je to najčešċe na Širokači. A onda bi karavan nastavio ka Mostaru.
Slovenci u i tada, kao i danas, skoro jedini od nas, imali izvanredne bicikliste. Najbolji su bili Jože i Rudi Valenčič, kasnije su ih zamijenili Tone Kunaver, Drago Frelih i Ivan Kasteliċ. Najbolji slovenački biciklista svih vremena, Andrej Hauptman je nedavno prestao da se aktivno bavi ovim sportom. Nije htio da doživi sudbinu svojih prethodnika kojima je nakon prestanka sportske karijere slijedila grčevita borba za golo preživljavanje.
Biciklistički sport, jedan od najljepših i najzdravijih, zbog nekontrolisane upotrebe dopinga, doživljava teške trenutke. Mi možemo žaliti što Bosna, a posebno okolina Sarajeva, nemaju ni jednu biciklističku trku. Olimpijske planine, Igman, Bjelašnica, Jahorina, Trebeviċ, pa i Crepoljsko, Romanija, Vranica, bi bile idealne etape za brdsku vožnju.
Još više možemo žaliti što se rekreativnom biciklizmu ne pridaje nikakva pažnja, što čak ni tek renovirane ulice nemaju biciklističke staze u gradu koji se guši od saobraċajnog kolapsa, dima i zagušljivosti.
O biciklu i biciklizmu, vidi vise ovdje
Ministrica Ella Vogelaar uzburkala holandsku politicku javnost izjavom kako je islam u Holandiji (isto kao i kriscanstvo i judeizam) postao dio holandske tradicije
Prekjučer je ministrica za integracije Vogelaar (PvdA) iznenadila holandsku javnost tvrdnjom kako je islam postao dio holandske stvarnosti i da se veċ može govoriti o krišċansko-jevresko-islamskoj trdiciji, namjesto dosadašnje samo krišċansko- jevrejske. U intervjuu u listu “Trow” ova lijevo orijentisana ministrica je rekla da se ista stvar dogodila mnogo ranije sa Jevrejima, kad su dosli u hrišċansku Holandiju. Islam se ukorijenio u Holandiji, i postao dio njene stvarnosti. Strah od islama je neosnovan, jer najveċi broj muslimana nema ništa sa terorizmom, koji se cesto povezuje sa muslimanskim fundamentalizmom i radikalizmom.
Izjava ove ministrice je neki novi vjetar u holandskoj unutrasnjoj politici. Nakon dugogodišnje politike osude i distanciranja od muslimana, djelom prouzrokovane događajima 11 septembra u Njujorku, te ubistvom Theo van Gogha, te događaja napada i paljenja muslimanskih škola i džamija, ovo je prvi pozitivini signal potpunog prihvatanja holandskih muslimana kao punopravnih stanovnika ove zemlje.
Ministrica Vogelaar je na tom mjestu naslijedila tvrdu politiku ministrice Verdonk (VVD),čiji su postupci prema azilantima izazivali niz kontradiktornih reakcija i nemira u holandskoj političkoj stvarnosti. To je dovelo do zahlađivanja odnosa između muslimana i autohtonih Holanđana, te do izolacije brojne, prije svega marokanske I turske populacije u zemlji (oko jedan milion ljudi).
Intervju je odmah izazvao burnu reakciju partija koje su vodile dosadašnju politiku, i to prije svega liberalne VVD. Posebno je oštra reakcija iz Partije za slobodu (PVV) čiji vođa Wilders veċ dugo ističe samo hrišċansko-jevrejsku tradiciju Holandiji i Evropi, i otvoreno ustaje protiv širenja islama u Evropi. Widers je rekao da islam nema nikakvu tradiciju u Holandiji. On je pozvao ministricu Vogelaar da povuče svoje riječi ili da u protivnom odstupi sa položaja.
Sinoċ su na holandskoj TV (Netwerk) prikazani rezultati ispitivanja profesora Rudija Westendorpa iz Leidena koji je proučavao veoma stare osobe koje su sačuvale zdravlje i punu samostalnost u životu, iako su blizu jednom stoljeċu proživljenog života.
Prikazane su žene sa 95 i više godina koje žive same, ne uzimaju nikakve lijekove, brinu se potpuno o sebi (izuzev jako teških domaċinskih poslova), te mentalno ne pokazuju nikakve simptome zaboravljanja ili konfuzije. Ispitivana su i njihova djeca, od šezdeset i više godina, pa je i kod njih konstatovano znatno usporenje starenja, u odnosu napr. na njihove bračne drugove. Nedavno umrla Holandjanka, najstarija zena na svijetu (115) imala je potpuno zdrav mozak (ustanovljeno obdukcijom, jer je svoje tijelo poklonila nauci). O njoj smo pisali ranije na ovom blogu (vidi arhivu).
Zaključaak profesora je da starost ne mora sama po sebi donositi nikave poremeċaje i da je pri tome važna koliko genetska struktura osobe, toliko i prevencija svih bolesnih stanja koja se mogu pojaviti. Tu se misli na prevenciju vaskularnih bolesti, karcinoma, dijabetesa i sl. Pri svemu tome ni malo srece nije na odmet.
Ko zna holandski moze o ovome detaljnije vidjeti ovdje, kao i snimak same emisije Netwerk.
;)
Na slici: reklama za magicne gljive (ispisana na nekoliko jezika), postavljena na prozoru jedne amsterdamske Cofie schop radnje (preneseno iz de Telegraaf)
Halucinacije izazvane gljivama su opet zamalo koštale života jednog “gljivarskog” turistu u Amsterdamu. Nakon što je ove godine jedna mlada Frncuskinja izgubila život, bacivši se kroz prozor, tako je prošle sedmice mladi Islanđanin polomio noge i stopala. Ranijih godina je još nekoliko turista na sličan način izgubilo život.
Iaoko su gljive u sušenom stanju zabranjene, one u svježem se mogu kupiti. U manjoj koncentraciji uživanje ovih gljiva izaziva smijeh i euforiju, u veċoj nastaju halucinacije, proganjanja i želja za letenjem.
Vlada u Den Hagu, i pored ranijih upozorenja, oteže sa zabranom prodaje ovih gljiva. Roditelji mladog Islanđanina su ogorčeni na Holandiju.
Izvor: De Telegraaf.
Danas se navršava petnaest godina od smrti velikog bosansko-hercegovačkog režisera Hajrudina Šibe Krvavca (vidi filmove , čovjeka čiji su filmovi zasigurno najgledaniji od svih BH režisera. “Valter brani Sarajevo”, “Most” i “Partizanska eskadrila” su najpoznatija djela ovog skromnog čovjeka, a prvi od nabrojanih je u Kini dugo bio najgledaniji strani film.
Danas je njegov grob posjetila delegacija Kantona Sarajeva i položila cvijeċe. Čitaoce upuċujem na članak Harisa Proliċa objavljen u magazine Dani, u ratnom Sarajevu, dvije godine nakon njegove smrti 1992.
U Oslobodjenju se pojavio zanimljiv tekst o istupu Milorada Dodika na TV RS. Donosimo pocetak teksta, a ostatak mozete naci na http://oslobodjenje.com.ba
| Milorad Dodik – bez dlake na jeziku |  |
 |
 |
| Piše: R. I. | |
| 12/07/07 | |
|
Televizijski sunovrat samozvanog srpskog vožda Milorad Dodik odlučio je da na najjasniji način demantuje glasine o svojoj bolesti i političkoj defanzivi, i to pojavljivanjem uživo u programu RTRS. U utorak uvečer, u udarnom večernjem terminu, predsjednik Vlade Republike Srpske dva sata je odgovarao na pitanja voditelja emisije „Nekad bilo“, koja uobičajeno traje šezdesetak minuta. Radi entitetskog i nacionalnog vožda, naravno, minutaža je udvostručena, za čim ne žale ni njegovi obožavatelji, ali ni Dodikovi politički oponenti i političari. |
Tiranski aerodrom "Majka Tereza" je ove godine temeljito modernizovan
Nekada se u bivšoj Jugi Albanija uzimala kao primjer zaostale zemlje, u kojoj skoro niko nije imao veš mašinu ni frižider. Propaganda je tu imala veliku ulogu.
Pratim evo broj doleta i odleta sa sarajevskog, skopskog i tiranskog aerodroma, pa se iznenadih koliko je aerodorom Tirana okupiraniji od skopskog, a posebno sarajevskog. Ne gledah Beograd i Zagreb, ali ni u odnosu na njih sigurno nije mnogo slabija. Tako je Tirana povezana sa trideset gradova, između ostalog ima i interkontinentalni let sa Njujorkom, te vezu sa nekoliko italijanskih gradova, Milanom I Rimom po dva puta dnevno, pa sa Firencom, Barijem, Bolonjom, Bergamom, Parmom, Peruđom, Pizom, Trstom, onda sa Atinom dva puta dnevno, isto kao i sa Londonom, Bečom i Istambulom, a sa Pristinom tri puta dnevno!
Skopje ima vezu sa 26 gradova van zemlje, a Sarajevo sa 18, i jedino sa Bečom, Zagrebom i Beogradom dupli dnevni let, a najdalja redovna destinacija ne ide dalje od Kelna i Istambula, tako da se za letove u Skandinaviju, zemlje Beneluksa, istočnu Evropu (čak i Sofiju, Bukurešt, KIjev, Moskvu i Atinu) mora presjedati, isto kao i za Španiju i Portugal.
Gustina internacionalnog avionskog saobraċaja je test važnosti i ekonomije zemlje i njenog glavnog grada. Da neko ne bi rekao da u Bosni i Hercegovini imaju četiri internacionalna aerodroma, dovoljno je reċi da ostala tri aerodroma imaju po nekoliko letova sedmično, a neki nekad ni po jedan.
Tirana je postala prava evropska prijestonica. Čuo sam od stranaca koji su je posjeċivali kako je veoma lijepa i uređena. I kad se gleda sa Google Eartha vidi se dobra saobraċajna infrastruktura, veliki parkovi i jezera, čega nema u glavnom gradu BiH. Nije ni čudo da je američki predsjednik bio nedavno u Tirani (naravno ovdje treba uzeti u obzir i političke razloge vezano za Kosovo i ogroman broj albanskih iseljenika u SAD).
Govorili su za Makedoniju, je..o zemlju kojoj je Albanija Zapad. To mogu reċi i za Srbiju koja ima ovakvog zapadnog susjeda.
Slika je pozajmljena iz http://www.nezavisne.com/
"Sve spremno za komemoraciju" je naslov u "Nezavisnim novinama" iz kojih prenosimo ovu sliku
Pratim šta ko izvještava o današnjoj komemoraciji i dzenazama u Srebrenici. Holandski radio je prenio samo informaciju iz jednih novina prilikom pregleda holandske štampe, nemaju ništa svoje o tome, niti reportera koji se javlja sa lica mjesta. Zato je udarna vijest mogucnost oslobađanja od smrtne kazne palestinskog doktora i bugarskih medicinskih sestara, koji su optuzeni za namjerno zaražavanje libijske djece sidom. Holandska TV donosi kratku vijest pri kraju jutarnjeg dnevnika, koja nije popraċena slikama. Rijec genocid nije spomenuta ni na holandskom radiju ni TV.
Sinoċ je na holandskom teletekstu bila informacija o mjerama novog visokog predstavnika Lajčaka protiv policajaca iz RS i drugih zaposlenih, za koje se sumnja da su ucestvovali u masakru u Srebrenici. Euronews donosi vijest praċenu slikama uživo iz Srebrenice, uz poseban naglasak na prisutstvo Karle del Ponte.
Od holandskih novina ni De Telegraaf, ni Volkskrant ne donose niti vijest o obiljezavanju genocida, jedino Trouw ima o tome clanak, vidi Srebrenica_.
Studio B92 (Beograd) je donio korektnu informaciju o obilježavanju genocida u Srebrenici, donoseci vec u naslovu da se radi o genocidu (vidi vesti ) .
Banjalučke “Nezavisne novine” opširno izvještavaju o pripremama za obilježavanje masakra, medjutim ovdje se ne spominje rijec genocid. Ovdje se takođe govori i o “Maršu mira” i o tome kako se učesnicima marša u jednom dijelu pridružio i reis.ef. Mustafa Ceriċ. Simptomatičan je kraj teksta gdje se kaže kako je Skupština opštine Srebrenica donijela odluku o neradnim danima radi obilježavanja stradanja bošnjačkog (11 juli) i srpskog (12 juli) naroda, izjednačavajuċi u potpunosti ova dva datuma (vidi http://www.nezavisne.)
Kamp u Rakovici (slika prenesena iz "Oslobodjenja")
Nedavno sam pisao kako je u Holandiji sve manje novih uživalaca heroina i da se radi uglavnom o heroinskim penzionerima, to jest onima sa dugim stažom koji su preživjeli do danas. Novi ovisnici su veċinom oni na kokainu, dok se uživanje kanabisa ovdje i ne smatra za neku opasnu ovisnost (neki misle da je obično pušenje duhana opasnije).
Evo pročitah u oslobodjenju kako je u Sarajevu, u Rakovici, otvoren moderan i lijep centar (kamp) za liječenje ovisnika o heroinu, kojih samo u sarajevskom kantonu ima oko 3500. Za sada ċe kamp primate samo muškarce od 20-35 godina, a za žene i maloljetnike treba da se izgradi posebno. U kampu ċe biti tim različitih struka koji ċe pomagati kod odvikavanja.
Eto lijepo da je bilo novca i volje da se napravi jedna ovakva neophodna ustanova. Selo Kešelji, gdje se je inače napravio kamp su poznati kao geografski centar bivše Jugoslavije, a u blizini je na putu za Kiseljak bio I restoran “Centar Jugoslavije”.
| 08.07.2007 16:15 |
 |
| VEČERNJAK DOZNAJE Premijer RS-a obavijestio svoje suradnike: |
| Dodik se na mjesec dana povlači iz političkog života |
|
Ako se nešto iz temelja ne promjeni za sto godina posljedice globalnog zagrijavanja na najveċem dijelu naše planete ċe onemoguċiti život ljudi
U akciju spasavanja Zemlje ukljucila se i Madona, ucescem na koncertu Live Earth u Londonu (vidi u de Telegraaf, ako kliknes na Madoninu sliku), Medjutim americki mediji su uzasnuti saznanjem da je najveci dio novca Madona ulozila u najvece zagadjivace, medju koje spadaju i rafinerije nafte. Atmosfera se zagadjuje, Madona pjeva protiv toga, a njen se profit upravo na zagadjenju enormno brzo uvecava
Madonna verdient lekker aan milieu
Madonna kwam bij Live Earth heel groen over, maar schijn bedriegt. prive 61 reacties
Čovjek ċe uništiti planetu na kojoj živi. Za sto godina, ako se ovako nastavi, neċe se više moċi živjeti na zemlji. Temperatura ċe porasti za minimalno sedam stepeni, a možda i mnogo više.
Veċ danas je najveċi broj izbjeglica ne zbog ratova, nego zbog prirodnih katastrofa. U Africi su rijeke presušile, vode nestalo, stoka pocrkala. U Aziji nestaju glečeri koji su izvor vode za 300 miliona stanovnika. Neċe se moċi irigirati rižina polja, trista miliona ljudi ċe biti gladno. U Evropi nestaju glečeri na Alpama, na krajnjem sjeveru kontinenta zatrovano je meso divljih životinja, jer se u njihovoj hrani nakupilo toliko otrova. Nestaju ledeni bregovi Arktika I Antarktika. Afričke zemlje se pune otrovom iz razvijenih zemalja, koje se tamo doprema i skladišti. Broj prirodnih katastorfa se učetverostručio u zadnjih četrdeset godina, a broj šumskih požara se udesetrostručio.
Dogovori oko 10 posto smanjenja produkcije CO2, čak i da se poštuju, ništa neċe popraviti situaciju. Produkcija ugljen dioksida se mora smanjiti za sedamdeset posto. A to znači kompletnu promjenu načina života, smanjenje mobiliteta, ukidanje fabrika, nezaposlenost. Ma kolike te promjene bile teške i bolne, one se moraju sprovesti, inače nam nema opstanka.
Sve su ovo poruke iz večerašnje emisije belgijskog kanala Canvas. Prvi put sam stvarno shvatio veličinu problema i opasnost koja prijeti planeti Zemlji. I jučerašnji koncerti Live Earth trebali su da ukažu, prije svega moċnicima, kolika je njihova odgovornost za sudbinu Zemlje.
Bukurest, korupcija se tesko iskorjenjuje
To je poruka dvojice holandskih poduzetnika koji su otvorili preduzeċa u Rumuniji. Jedan je otvorio autobusko transportno preduzeċe, a drugi fabriku za proizvodnju dijelova za brodove. Ovaj prvi je pod stečajem, a drugi je u zatvoru. Oba kažu da nisu htjeli da podplaċuju korumpiranu vlast.
Javno su, večeras u TV emisiji Een vandaag pozvali zemljake da se okanu investicija u zemlje kao što je Rumunija, koja je eto postala članicom EU, a mentalitetom i po svemu drugom je ostala ista kao prije. Lokalnu vlast ne može niko kontrolisati, džaba slati žalbe u Brisel i Den Hag.
Njihovu poruku ne dijeli treċi Holanđanin iz ove emisije, koji je jako zadovoljan svojom fabrikom sladoleda, koja izvrsno radi. Kaže, jest da nije lako, ali je tako svugdje na jugu Evrope, pa i u Italiji. Jest da moraš negdje podmazati, ali ne moraš dati baš puno para.
Od razbješnjelih bikova, mladenaca koji su čekali datum sa puno sedmica, preko hapsenja doktora – bombaša, do pokislih tenisera, dopingovanih biciklista te ultrabrzih trka automobila.
Al Gore, idejni kreator serije danasnjih koncerata za spas planete
Današnji datum je čini se veoma važan zbog mnoštva događaja širom zagrijane i uskomešane zemaljske kugle.
Sam datum je zgodan za sklapanje vjenčanja, jer ċe se datum vjenčanja može lako pamtiti po sedmicama koje ga karakterišu.
Širom svijeta se održavaju koncerti na otvorenom pod zajedničkim nazivom Live Earth. Počelo je u Sidneju i Tokiju, pa ċe se muzika upozorenja proširiti preko Šangaja, do Hamburga i Londona, Johanesburga, pa do Amerike, do Vašingtona. Cilj ovih koncerata je da svjetske vlade upozore na opasnost promjene klime i zagrijavanja kontinenta. Organizator akcije je bivši američki podpredsednik Al Gore.
Posebno je danas živo u Londonu. Poslije uznemiravajuċih incidenata i hapšenja stranih doktora-terorista, ovaj vikend je prepun svjetskih sportskih događaja. Nakon mnogo neizvjesnosti oko mjera protiv dopinga, na kraju je svih 189 učesnika Tour de France-a potpisalo antidoping deklaraciju, te ce danas otpočeti najveċa svjetska biciklistička trka. Voziċe se na hronometar ulicama i parkovima najveċeg evropskog grada.
Takođe i Wimbeldon ulazi u završnu fazu. Nakon niza kišnih dana, brojnih prekida mečeva, jučerašnji je dan donio i nekoliko velikih iznenađenja, ispala je Henin i ispao je Rodik, pa ċe se danas po ubrzanoj šemi, održati finale žena i polufinale muškaraca. U istom Londonu ce se održati i trening za sutrašnju trku formule 1.
A u španskoj Pamploni ċe se održati urnebesna trka bikova uskim ulicama ovog baskijskog grada. U petak su ulicama Pamplone šetali polunagi protestanti sa rogovima na glavi, protestujuċi protiv maltretiranja i ubijanja nedužnih bikova.
Kad se svemu tome dodaju milioni onih koji danas automobilima i avionima kreċu na godišnji odmor dobije se kompletna slika ugrožene planete, koja se i pored koncerata i riječi upozorenja nastavlja zagađivati.
Pamplona, uzaludni su bili protesti zastitnika zivotinja, danas ce mnogi bikovi, a mozda i ljudi, platiti glavom.
Leslie Woodhaed, autor filma o genocidu u Srebrenici
Raphael Lemkin, otac termina "genocid"
Sinoċ je na drugom kanalu holandske televizije prikazan BBC dokumentarni film Leslija Woodhaed-a Srebrenica: never again? (vidi srebrenica.)
U filmu se istrazuje pojava genocida, kao najveċeg moguċeg zločina. Termin je uveo poljski Jevrej Raphael Lemkin (vidi Lemkin ) , rođen 1900 godine, koji se svim snagama borio i na kraju izborio da spriječavanje i kaznjavanje genocida uđe u dokumente UN .(vidi konvenciju).
U dvadesetom vijeku bilo je u svijetu dosta slučajeva genocida, najveċi je svakako genocid nad Jevrejima u drugom svjetskom ratu. Nakon suđenja nacistima u Nűrnbergu mislilo se da se genocid više neċe desiti, a on se eto desio i u drugoj polovini dvadesetog stoljeċa i to i u Rwandi, i u Bosni, pretpostavka je i u Darfuru. Zajedničko svim tim genocidima je da svjetska zajednica nije na vrijeme intevenisala, nego je mirno posmatrala ubijanje nedužnih ljudi. U Srebrenici je genocid urađen pred očima UN koja je tu dovela vojnike da ga spriječe.
U filmu glavnu riječ vodi Hasan Nuhanoviċ, za vrijeme rata prevodilac u bazi holandskog bataljona u Potočarima. Holandski vojnici su pod prijetnjom oružjem istjerali i predali u srpske ruke sve izbjeglice koje su spas potražile unutar baze, a među njima su bili i Hasanovi roditelji i brat. Hasan je kasnije saznao da se je majka vjerovatno umrla od rana koje je zadobila skocivsi kroz prozor, kad su petorica srpskih vojnika došli da pitaju za "Turkinju".
Hasan sada vodi sudski spor protiv holandskih vlasti. Još uvijek ga muči to zašto je brata ikako sklanjao u bazu, jer je imao više šansi da preživi da je pokušao kao neki drugi, pobjeċi kroz šumu. Ovako je i sam Hasan, uz Holanđane koji su mu izručili brata ubicama, kriv za njegovu smrt.
Iz filma se može izvesti zaključak da je svijet daleko od toga da se slične stvari kao u Srebrenici neċe opet negdje desiti. Premijeri i predsjednici vlada znaju da se masakri odigravaju daleko od njihovog javnog mijenja i da je mala opasnost da utiču na biračko tijelo. Zato su reakcije na ovake masakre trome i zakašnjele.
Gledajuċi ceremoniju sahranjivanja žrtava, što se obavlja jednom godišnje u Srebrenici, Hasan, iako inicijator osnivanja Memorijalnog centra ima zamjerku, jer se pored onih koji tu dolaze da sahrane svoje najmilije, ili obiđu njihove mezare, nađe tu i veoma mnogo onih koji dolaze samo da bi bili uslikani i pojavili se na TV.
Hasan Nuhanovic sa suprugom. Pokusava obnoviti zivot, ali misli na ubijene roditelje i brata ne prestaju.
Maligni melanom koze
Veċ smo ranije i na ovom blogu pisali o kožnom raku, posebno o najopasnijoj formi, malignom melanomu (vidi na wikipedii ).
Večeras je u popularnoj emisiji netwerk govoreno o veoma velikom porastu oboljevanja od kožnog raka, od koga u Holandiji godišnje oboli oko 37000 ljudi, a od posljedica umre oko 600. U jednoj praktici dermatologa sedmično se otkrije u prosjeku pet novih slučajeva neke forme kožnog raka.
Dermatolozi su došli do zaključka da je najčešċi uzrok pojave kožnog raka nekontrolisano izlaganje suncu sasvim male djece, koja se ne zaštite dovoljno sredstvom protiv sunčanja, te se pusti da im koža izgori. Posljedice ovog izgaranja kože kod djece u dobi od tri do pet godina, pokažu se tek kroz dvadeset i više godina.
Tako je u emisiji prikazan slučaj djevojke od 26 godina koja je imala veċ nekoliko operativnih zahvata uklanjanja kožnog raka. Kao dijete se sunčala i nekoliko puta izgorila.
I ova djevojka, kao i veċina Holanđana ima svjetlu kožu i oči, znači malo pigmenta koji štiti kožu od sunčevih opekotina. Takođe je iznešeno da oko ¾ djece nisu dovoljno zaštiċeni sredstvima koja sprečavaju opekotine kože, pri čemu ulogu igra i poznata holandska štedljivost (da ne kažem šta drugo).
Prikazano je kako se negdje djeci pokazuje pozorišni komad da im se ukaže kako ne smiju izgoriti od sunca, jer ċe im se kasnije pojavljivati ružne pjege na grudima, leđima i rukama.
Znači na početku sezone godišnjih odmora savjet roditeljima: Čuvajte djecu od sunca, posljedice mogu nastati mnogo godina kasnije.
Mnogo sam se iznervirao, pa ona Bartoli je pre za rvanje, pa zar od nje da izgubi? Trebala je sve vreme da je setka levo-desno i da joj skracuje lopte i ova ne bi imala sanse, bilo bi 2:0 lagano. Bartoli nije mogla da dise posle svakog duzeg poena, Jelena je morala to da iskoristi. Ali sad je kasno, tek dogodine moze to da ispravi. Steta, stvarno steta, odlicna prilika je olako propustena!
(, 3. jul 2007 18:39)
Ocekivano..jer vise paznje obracas na izgled nego na igru u poslednje vreme..drugo,seti se Parisa kada si je iskulirala na kraju meca(milo za drago)..trece,pocela si da "vices" tj. pricas sama sa sobom na engleskom(zasto,ne valja ti ti srpski..je'l)ne mozes reci "ajde" kao Ana.....ali nema veze..Ana ce te osvetiti
(, 3. jul 2007 18:47)
Bartoli je sasvim osrednja igracica ali je danas imala posebnu motivaciju zbog vrlo nespotskog stava Jelene koja je na RG demonstrativno "zaboravila" da joj pruzi ruku... To je bilo vidjeno ovde kao nesto vrlo ruzno, i samo zahvaljujuci izvanrednom Novaku, koji je u vise prilika pokazao veliki fer-plej, ugled Srba (koji je ovde dosta ostecen od Milosevicevih godina) nije patio.
(, 3. jul 2007 19:06)
Kompletne komentare pogledajte ovdje
Karel Čapek
Neki dan gledajuċi emisiju o robotima na TV čuo sam kako riječ robot vodi porijeklo iz češkog jezika. Nešto posumnjah te uzmem holandski riječnik stranih riječi. Tamo stoji da riječ vodi porijeklo od poljskog robotnik = radnik. Vjerovatno je greska, jer Poljaci nemaju nista sa nastankom rijeci.
Riječ se u stvari prvi put pojavila u jednoj komediji ceskog dramskog pisca Karela Čapeka, odakle je izvedena i dobila je opštu primjenu u svijetu. Radi se o komediji R.U.R. objavljenoj 1920. godine. U stvari pravi tvorac rijeci je Karelov brat Jozef, koji je bio slikar. Kako je rijec tacno nastala procitaj ovdje .
Jutros gledam na Euroneuws (no comment) kako u Japanu organizuju fudbalsku utakmicu malih robotiċa, koji bacaju aut, izvode slobodne udarce, a golman se baca da uhvati loptu.
Šta sve ne nastane od jedne komedije. A i život je komedija. Ko je ono rekao :”La commedia e finita!”
LA COMMEDIA E' FINITA
(acta est fabula) Sono le ultime parole pronunziate dall'imperatore Augusto morente. La frase viene usata anche quando si vuole indicare la fine di una situazione indesiderata che era stata creata con la prepotenza di qualcuno
Ko zna italijanski neka objasni u kojim se slucajevima danas koriste ove posljednje rijeci umiruceg imperatora Augusta.
Postoji razlika
Er is verschil (ima razlike), tako glasi naslov reklame jedne holandske firme koja propagira hranu za životinje.
Jutros, dok sam sjedio u autu, čuh na radiju kako reklamiraju hranu za pojedine rase pasa. Kao nisu sve cuke iste, prema tome treba im razlicita hrana. Svaka rasa treba da ima svoju ishranu. Do sada sam čuo da različito treba hraniti mlade pse {štenad), odrasle i stare pse, pa hajde eto čovjek bi to i prihvatio. Ali da različite rase imaju različitu ishranu, to je stvarno previše. Vjerovatno je neko skonto, da ako kod ljudi postoji italijanska, kineska, meksička, grčka , itd. kuhinja ( da nikog ne uvrijedim), onda i kod cuka postoji labradorska, vučjačka, pudlička, rotvajlerovska i ina druga kuhinja. Mnogi vlasnici pasa idu tom logikom, jer oni ne razdvajaju svog hajvana od insana.
Ne postoje granice dokle može da ide konzumptivno društvo. Što vise narod ima para, to se više izmišlja gdje da se potroše.
Istovremenoi jučer vidjeh na TV kako u poplavljenim područjima Pakistana narod nema gdje da prespava, nemaju čak ni šatora (Pakistan zatražio pomoċ međunarodne zajednice, bar u šatorima), a prikazuju kako na goloj zemlji desetak članova porodice dijele jednu manju šerpu skuhane riže.
slika prenesena iz Trouw
Jucer je uz najveċe pocasti sahranjena Alida Bosshard, poznatija kao majoor Bosshardt. Rijetko je negdje, kao u Holandiji, odata tolika počast ženi koja nikad nije bila u politici, niti u visokim crkvenim krugovima. Ona je bila visoki oficir Vojske spasa (Leger des Heils, Salvation Army), u stvari bila je pukovnik, ali su je svi zvali major. Vojska spasa je jedna od najstarijih dobrovoljnih dobrotvornih organizacija, koja je vezana za crkvu, ali ne priznaje euharistiju vidi .Njeni pripadnici nose uniformu i skupljaju dobrovoljne priloge po ulicama gradova. U mnogim mjestima imaju svoja pribjezista gdje nude privremeni boravak, odjecu i hranu onima kojima je pomoc neophodna.
Danas sam gledao za života snimljen intervju sa ovom izuzetnom ženom. Iako veċ u dubokoj starosti, držala se veoma krepkom i sabranom. Ova duboko religiozna žena izrazila je poštovanje za sve religije. Svoj život je posvetila spašavanju najugroženijih. Zbog toga nije imala ni svoju porodicu, ali kaže da joj nije žao.
Pokojna Alida je još u ratu spašavala jevrejsku djecu. Poslije rata su kod nje nalazili utočište najsiromašniji i najugroženiji stanovnici Amsterdama. Svoju pomoċ je pružala posrnulim ženama, prostitutkama iz amsterdamskog roze kvarta, alkoholičarima, beskuċnicima, gladnima, ovisnicima od droge.
Jučer se Amsterdam oprostio od nje. U bijelim kolima, uz najveċe počasti, po posljednji put obišla je majorica dijelove grada koje je najviše voljela i u kojima je nesebično zalagala svoj život za spas ugroženih.
O majoor Bosshardt vidi vise u wikipedii . O Vojsci spasa vidi vise ovdje .
ssdbih.jpg
