Ivica Osim

Na 804-oj stranici teleteksta holandske TV naiđoh ba uznemirujuću vijest: “Bosanac (Bosnier) Ivica Osim je doživio težak srčani udar, nalazi se u bolnici u Tokiju na intenzivnoj njezi. On je u kritičnom stanju. 66-godišnji trener japanske reprezentacije je lani naslijedio Brazilca Ziza. Ivica Osim je igrao u raznim klubovima (nabrojani), a najveći uspjeh je postigao kao selektor jugoslovenske reprezentacije plasirajući se među osam najboljih na Svjetskom prvenstvu u fudbalu 1990-te”.

Držimo palčeve našem “Štrausu”, mome komšiji sa Grbavice, Željovcu iz ulice Rave Janković. Drži se Ivica, svi smo uz tebe!

Prije dva-tri dana Srbiju je uzdrmala afera povodom stanja u ustanovama za smještaj hendikepiranih osoba. Strani novinari su iznijeli situaciju u tim ustanovama, koja je više nego katastrofalna. Djeca su držana konstantno svezana, bez ikakve brige i staranja, u jezivim uslovima.

Vlada Srbije je preko svojih dužnosnika demantovala ovo i ocijenila da se radi o još jednoj podvali izvana i namjernom aktu koji se želi ocrniti Srbija u "ovom tako osjetljivom trenutku".

Jutros prošetah pored staračkog doma u Reeuwijku. Lijepa zgrada sa izvanrednim parkom, vodoskokom i kanalom ispred trpezarije i velikog broja stanova.Vecina stanara je donijela svoje stvari i namjestaj  od kuce, da se osjecaju kao u bivsim stanovima. Imaju spavacu sobu, malu kuhinju, hodnik i banju. Dnevni boravci su zajednicki. Imaju konstantnu medicinsku brigu. Organizuju im zabavne veceri, ekskurzije, priredbe, itd. Iako možda ne mogu svi platiti ovakav smještaj, može najveći broj prosječnih Holanđana. Sama zgrada, unutrašnjost (ulazio sam ranije) i okolina se mogu porediti sa hotelom vrhunske kategorije. Pogledaj album koji sam napravio.

Socijalna država i država uopšte se mjeri po tome koliko su zaštićeni najslabiji i najugroženiji. Bi me čisto stid mojih zemljaka u Bosni kad u posluzi litar suncokretovog ulja platih 69 eurocenti. A u “Oslobođenju” jutros pročitah kako ga u Bosni skoro i da nema više kupiti, i da mu je zadnja cijena bila preko tri marke, možda i više. Džambeg u komentaru na cijenu brašna reče da mnogi trgovci priželjkuju rat jer se tada najbrže obogate. Gluho bilo.

U Goudi imaju udruženja za sve moguće sportive. Svi oni imaju svoje terene, naravno nemaju bob stazu, ali ima u obližnjem gradu vještačko skijalište. U samoj Goudi ima udruženje trkača na skijama. Pošto skoro nikad nema snijega oni treniraju na travi i na plastičnim stazama. Ja sam na Igmanu puno vozio langlauf, a kako  to izgleda na plastici nisam probao. Prije tri dana sam prošao pored ovih terena i uslikao im ulaz, i plave staze koje se vide u daljini