Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

26.02.2008.

Knjiga, ili bolje receno web stranica, zivota

Prije sto i vise godina su biolozi i razni avanturisti putovali sa kolonizatorima novo-otkrivenih zemalja u Africi, Aziji i Juznoj Americi. Isli su kroz dzungle, pustinje, planine i otkrivali nove zivotinje, biljke, insekte – crtali ih, imenovali, popisivali i odnosili u Evropu na dalje proucavanje. Slicne ekspedicije se i danas poduzimaju. Jos uvijek naucnici otkrivaju nove organizme u svjetskim zabitima na recimo Papui Novoj Gvineji ili u prasumama Konga. Ali sadasnji biolozi ce uskoro imati vrijedno sredstvo koje ce im omoguciti da bolje razumiju i imaju potpuniji pregled zivota na zemlji.

Danas je BBC objavio vijest da je zavrsen upis 30.000 organizama u “knjigu zivota”, nadimak koji je dobio projekat "enciklopedija zivota" (encyclopedia of life). Ideja projekta je da se do 2017. popisu svi organizmi na nasoj planeti, njih oko 1.8 miliona. U to se racunaju i insekti, i reptili, sisavci, biljke, mozda cak i virusi. Naucnici se nadaju da ce ova baza podataka doprinijeti spasavanju nekih od organizama od izumiranja i razumijevanju utjecaja globalnog ugrijavanja zemlje na zivot. Neka im je sa srecom, zainteresovani mogu pogledati neke od organizama na www.eol.org. Da li ce tu biti i nekih organizama jedinstvenih za Bosnu ili Hercegovinu?   

25.02.2008.

Rezultati ankete o eutanaziji

Holandija je prva uvela Zakon o eutanaziji kojim ljudi koji su izločeni teškim patnjama usljed tjelesne ili duševne bolesti  imaju (pod određenim pravilima i uslovima)  pravo da traže da im se oduzme život, te da im se u toj molbi može, opet pod određenim strogim pravilima, i udovoljiti.

U anketi o eutanaziji (ubistvu iz milosrđa), koja je provedena na ovom blogu, učestvovao je 41 učesnik. U mojoj anketi 18 učesnika (41%) smatra da bi isto kao u Holandiji, trebalo da se uvede u BiH. Potpuno suprotan stav ima 12 (29%) učesnika, koji smatraju da jedino Bog, koji daje život, ima pravo i da ga oduzme. Negdje na sredini je 11 učesnika (27%), koji smatraju da se o Zakonu treba raspravljati i u BiH i prilagoditi ga našoj sredini.

Anketa je pokazala da su u većini (68%) oni koji se povoljno izjašnjavaju o eutanaziji kao sredstvu koje  će onima koji su oboljeli od neizlječive bolesti, skratiti nepodnošljive muke.

 

25.02.2008.

Čari Holandije viđene očima nevine osobe

Gorana Romčević nadahnuto piše o svojoj posjeti Holandiji. Ako hoćete da pročitate kako Amsterdam, Rotterdam i druga mjesta doživljava neko ko ne živi stalno u Nizozemskoj, kliknite na B92,putovanja .

Meni je ovo sve izgledalo ovako divno, kada sam prvi put obilazio ove gradove, prije trinaest godina. Sada nekako zapažam samo ružne stvari. Naličje nekog društva se ne može vidjeti za nekoliko dana. Previše se ružnog doživi da bi čovjek bio oduševljen spoljnom slikom. Ja kažem da je to vještičina kućica od slatkiša , a da smo mi Ivica i Marica, koje je skupo stajao onaj kolač ukraden sa zida kućice.

25.02.2008.

Kontrola trudnoċe ultrazvukom smanjila učestalost rađanja teško hendikepirane djece

Ginekolog iz Groningena Eduard Verhagen izjavio je da je uvođenje obaveznog ultrazvuka za sve trudnice nakon 20-te sedmice trudnoċe doprinijelo manjem broju rađanja teško hendikepirane djece. Majke djece kod kojih se konstatuju ove teške malformacije se lakše odlučuju na prekid trudnoċe. Radi se o 29 malformacija, među kojima su najčešċe spina bifida, teške srčane mane, nedostatak ruku ili nogu,  itd.

Problem je još uvijek što se ne raspolaže jasnim ciframa o broju kasnih abortusa. Prekid uznapredovale trudnoċe se mora obavljati uz stroge prethodno dogovorene mjere i ustanovljene u takozvanom groninškom (Groningen) protokolu. Svaki prekid takve trudnoċe se mora prijaviti centralnoj komisiji, koju je ustanovio Verhagen.

Groningen je inače grad na sjeveru Holandije i centar istoimene provincije. Provincija je poznata po stanovnicima koji su malo religiozni, i koji uglavnom glasaju za Radničku partiju (PvDA). U veoma modernoj Akademskoj bolnici u Groningenu su među prvima u svijetu počeli da rade i eutanaziju djece rođene sa veoma teškim nedostacima (koji se ne mogu ni na koji način popraviti). Ovi nedostaci čine nemoguċim život djeteta i njegovih roditelja, i obično nakon nekoliko godina teških patnji doprinesu smrtnom završetku. Eutanazija se u tim slučajevima izvodila po veoma strogom protokolu i uz prethodne razgovore i objašnjenja, te na kraju pristanak roditelja. Eutanazije beba su izazvale oštre proteste vjerskih krugova, posebno u Americi.

Izvor: Volkskrant.

24.02.2008.

Šta maca jede?

Juče priča moja žena sa komšinicom. Kaže joj kako njena mačka dolazi pod naš prozor, pa joj damo ostataka od mesa i sira. Kaže komšinica, kuhano meso je u redu, ali sir nije. Ne znam što sir nije dobar, možda što je slan. Kad sam ja bio mali naša mačka je lokala mlijeko, a jela je sve živo, i orahe i kolače, i sirovu jufku koju bi mama razvila za pitu.

U ratu smo ja i brat imali cuku, boksera. Jeo je sve, cijeli hljeb bi pojeo. Dok bi nas dva jeli, on bi stajao kraj stola i puštao bale, čekao da mu bacimo komad hrane, pa bi ga u sekundi hlapio i napravio se i dalje kao da ništa nije pojeo. O kostima je mogao samo sanjati.

Kad je moja žena sa djecom došla da živi u jedno selo na sjeveru Holandije, bilo joj je žao da baca janjeće kosti (kuhane ili pečene), nego ih je nosila komšijinom  cuki (komšija je imao farmu krava, a cuko je bio cuvar). Bila je zamoljena da to više ne radi jer njihove cuke ne jedu te kosti.

Nužda zakon mijenja, da nemaju ove vještačke hrane jele bi cuke i mace sve. I sigurno ne bi patili od zatvora, niti bi im zubi i desni stradali.

 

23.02.2008.

Belgija puna zatvorenika

P.I. de Schie

P.I. de Schie - zatvor u Rotterdamu

Slušam jutros na holandskom radiju kako se bune čuvari zatvora u Belgiji, i kako ċe iduċe sedmice zajedno sa kolegama iz nekih drugih zemalja protestovati pred zgradom Evropske komisije u Briselu. Čuvari se žale da ne mogu više obuzdavati zatvorenike u pretrpanim ċelijama.

U Belgiji ima 10000 zatočenih, duplo više nego što normalno zatvori mogu primiti. U samom Antwerpenu, u zatvoru koji je predviđen za 300 zatvorenika, natrpano ih je 650.

Ako je suditi po stanju u bosanskohercegovačkim zatvorima, posebno u Zenici, mogli bismo rahat u Evropsku uniju. Ili da u Bosni napravimo zatvorsku industriju, da bivše kasarne pretvorimo u zatvore, i primamo zatvorenike iz Evropske Unije. Tako bismo imali stanovnike podijeljene na one koje su u zatvorima i na one koji su zaposleni u njihovom čuvanju.

22.02.2008.

“Patikuše” doživjele svjetsku slavu

Dvije beogradske djevojke, koje je jedan amater snimio u dugotrajnom ničim ne ometanom lopovskom poslu, doživjele su preko noći svjetsku slavu. Filmić sa njihovom opuštenom šetnjom po “otvorenim” beogradskim radnjama emituje se u udarnim dnevnicima evropskih zemalja. U komantarima studija B92, koji je stavio film na Youtube, ove dvije zgodne djevojke su već dobile naziv “patikuše” (jer su krale najskuplje strane patike).

Same djevojke su izjavile da ne shvataju zašto se diže tolika buka oko njih dvije Nisu one pošle da kradu, ali kada su vidjele da je sve otvoreno i da svi kradu, zašto bi one bile izuzetak.

Film  "Kosovo za patike" vidi ovdje

22.02.2008.

Koji te dlan svrbi?

Neki dijelovi tijela nam odaju raspoloženje, postupke,  namjere, nade, predviđaju sretne i nesretne događaje.

Da pođemo od očiju. Kad “udara damar” u desnom oku (nekontrolisano poigravanje gorenjeg ili oba očna kapka), moja mama je govorila da će se obradovati. Kad igra damar u lijevom oku mama će se nasikirati.

Kad su u nekoga “oči na vrh glave”, ili kad ih vrti “ko podmazane”, znači da ga je uhvatio ljubavni nemir, da mu se nečije prisutstvo sviđa. Namigivanje može svašta značiti, od ljubavnog pozivanja, do zataškavanja nečega i ušutkivanja nekoga.

Nos je pokazatelj raspoloženja. Kad je neko “podvinuo” nos, znači da se osjeća pogođenim, uvrijeđenim, a kad neko hoda “podignutog” nosa, onda je on uobražen, ohol. Kad se nekom zacrveni nos, znači da mu ga je neko “natrljao”, odnosno naružio ga za nešto. Kada nekoga svrbi nos znaci da ce se naljutiti ili nasikirati.

Obrazi su ogledalo ponosa i stida. Ko se ne stidi, taj je bezobrazan, on nikad ne dobije crvenilo u obrazima. Nemati obraza, znači nemati poštovanja prema nekome ili nečemu, i ne kajati se zbog učinjenog.

Kad je neko “klepnuo ušima”’, znači da je poražen, posramljen, otkriven u nečemu ružnom. Kad neko “naćuli” uši, znači da se “sav pretvorio u uho” i da skuplja važne podatke za tračanje. Kad neko “zaleprša ušima”, znači da je pustio sve niz vodu i da ga nije ni za što briga. Isto je i kod onoga kome ”na jedno uho uđe, na drugo izađe”, ili za one koji “sjede na ušima”.

Usta su isto tako indikator raspoloženja. Neko ko se smije “od uha do uha” je u najboljem raspoloženju, ali “ko se zadnji smije, najslađe se smije”. Stisnute usne odražavaju srdžbu i bijes, a opuštena donja usna glupavost i nezainteresovanost. Brkovi se isto “smiješe” kad nam je šta drago, a kad vam se neko u “brk podsmjehne”, znači da vas izaziva i da mu ništa ne možete.

Brada je, poznato je, izraz muškosti (brade ko u jarca kod mladih muškaraca), zanimanja naukom i umjetnošću (brada zvanja), neurednosti i neobaveznosti (slobodarska i klošarska brada), religijske pripadnosti (Siki, salafisti, pravoslavni sveštenici), starosti  i umnosti (sijeda brada). Ovakve simbolične brade su često mjesto verbalnog napada, dotični koji hoće uvrijediti kaže kako će bradonji svašta u bradu uraditi ( da ne nabrajam proste glagole).

Rame je mjesto gdje se traži oslonac i podrška (“rame za plakanje”). Lakat se daje kad se ništa ne daje (ili se daje ono bezobrazno), isto kao i “šipak” , to jest provučeni palac kroz kažiprst i srednjak. Slično bezobrazno značenje ima i ispružen srednji prst kad su svi drugi skupljeni. Kad je jedino palac ispružen i podignut gore, znači da je nešto dobro i da nekoga podržavamo. Isto, samo palac dole, znači propast, loš završetak, propadanje na ispitu, itd. Da ne govorim šta znače podignuta dva ili tri prsta.

Kad je neko “široke ruke” znači da rado poklanja novac i da nije škrt. Obrnuto je osoba koja “se stisnula” i nikome ne daje ništa. Kad neko dođe “mahajućih šaka”, znači da ništa nije donio.

Kad nekoga svrbi desni dlan, znači da će morati dati neke pare. Kad svrbi lijevi dlan, znači da dolaze neočekivane pare. Juče me je baš nešto puno svrbio lijevi dlan. Mislim odakle će doći pare, kad mi popodne javi sestra kako se u Sarajevu dijele pare , ko je u jesen verifikovao deviznu štednju dobija dio love. "Morebit bidne sta", sto reko moj prezimenjak.

22.02.2008.

Holandski mediji o nemirima i pljačkama u Beogradu

Demonstranten in de straten van Belgrado.   (Foto AP) Foto iz NRC Handelsblad (novina ciji je novinar pretucen u Beogradu)

Jučerašnja divljanja huligana nakon mitinga u Beogradu su udarna vijest na holandskom radiju i TV.  Dopisnik radija iz Beograda posebno ističe kako su huligani pretukli holandskog novinara koji je htio da snimi paljenje američke ambasade. Novinar "NCR Handelsdblad"-a je prebačen u bolnicu, ima povrede rebara i kontuzije grudnog koša. Očekuje se da će danas izaći iz bolnice.

Drugi novinar opisuje stanje u Knez Mihailovoj i na Terazijama. Opisuje porazbijane izloge i opljačkane prodavnice. Prodavnica cipela “Bata” je u potpunosti ispražnjena.

Takođe se pažnja pridaje stavu SAD, koje su ozbiljno upozorile srbijanske lidere, kako su oni odgovorni za napad na američku ambasadu. Posebno se podvlači veoma kasna reakcija policije, koja je ambasadu ostavila bez ikakve zaštite. Zbog događaja u Beogradu je  i Savjet bezbjednosti osudio divljanja i napade na ambasade u Beogradu.

Snimke opljackanih ulica vidi na Youtoube

21.02.2008.

Undercover među salafistima

 
Sinoć je u popularnoj emisiji Pauw & Witteman gostovao jedan novinar,Holanđanin, Arthur van Amerongen, koji je u Belgiji (Briselu) boravio neko vrijeme među muslimanima, predstavljajući im se inače i sam kao musliman. Amerongen je arabist, zivio je ranije dugo na Bliskom Istoku, navodno poznaje i Kurán,  u kojoj mjeri, nije mi poznato. Inace pise o muslimanskom fundamentalizmu. U Briselu je sa muslimanima arapskog porijekla prisustvovao  molitvama u džamiji, te ostalim vjerskim aktivnostima . O svom boravku  je napisao knjigu.

Po meni je sve sumnjivo šta je ovaj čovjek govorio. Toliko je brzo i nerazumljivi pričao, a na ista pitanja odgovarao i sa da i sa ne. Voditelj ga je uporno pokušavao navesti na neki smisao, na neku izjavu koja ima smisla. Na kraju je uspio iznuditi od njega mišljenje das u ovi muslimani Marokanci opasni, jer ne tolerišu nikakvu drugu vjeru, nego svoju smatrajući je jedinom i iznad svih drugih.

U svom objašnjenju šta ga je navelo da se uvuče među redove “tvrdih muslimana”, on je rekao da ga je povukao slučaj jedne Belgijanke, koja se u Iraku digla u vazduh, u namjeri atentata samoubistvom. Uspjela je ubiti samo sebe. To je prvi slučaj da je jedna bjelkinja izvršila samoubistvo na ovaj način, u korist “”Al Kaide”.

Ovaj čudni i nekako zblanuti gost emisije, inače po vjeri se izdaje kao protestant, se eto bio upitao, koja je to tolika privlačna snaga islama da ljude tjera u samoubistvo.

U jednom intervju flandrijskim novinama Amerongen je izjavio kako su :"Marokanci opasniji od Valonaca" , Poznata je netrpeljivost izmedju Valonaca i Flandrijaca (vidi ovdje) .

foto Arthur van Amerongen, u sto prica ni sam ne vjeruje.

Ko zeli vidjeti emisiju (posljednjih deset minuta jednosatne emisije), neka klikne ovdje http://pauwenwitteman.vara.nl/uitzending.php

21.02.2008.

Doktor voli operisati bebe

 
Bolnica Kraljica Fabiola u briselskom predgradju Laken
Sinoć je prva vijest na udarnom dnevniku belgijske (flandijske) TV bio slučaj jednog dječijeg hirurga u bolnici u Lakenu.  Naime devet roditelja se žalilo da su njihova djeca, po njima nepotrebno, bila operisana. Radi se o slučajevima male djece koja su imali tegobe od strane stomaka. Roditelji su po nagovoru hirurga pristajali na operacije “popravke loše položenih crijeva”.

Iako su već prije tri godine počele sumnje i žalbe na stvarnu potrebu ovih zahvata, niko te žalbe nije ozbiljno shvatao. Sada se ispostavilo da je u bolnici u Lakenu operisano mnogo više djece sa stomačnim smetnjama, nego što je to u drugim bolnicama. Srećom nije bilo smrtnih slučajeva, ali mnoga djeca osjećaju posljedice operacija. Sada je slučaj u ispitivanju, a šta je stvarni motiv nepotrebnog otvaranja dječijih stomaka, za sada nije jasno.

Vise o ovome vidi ovdje   

20.02.2008.

Bogati i siromašni Den Haag

Vredespaleis

Vredespaleis- Palata pravde, na granici Centra i gradskog dijela Scheveningen
Skyline of The Hague
Nebo iznad Den Haag-a. U daljini su zgrade vladinih ministarstava

Zapadni dio Den Haag-a, onaj uz more, parkove i šume, zauzimaju lijepi kvartovi vila i privatnih kuća izgrađenih u holandskom stilu. Na granici ovog dijela grada, koji se zove Scheveningen, je i Palata pravde, te kvart ambasada, Kongresni centar, Zgrade Jugoslavija Tribunal-a, Medjunarodnog centra za borbu protiv hemijskog oružja, a pravi se i nova zgrada Europola, Evropske policije. U ovom rezidencijalnom dijelu su izvanredno lijepe i velike kuće, a većina stranaca koji rade u međunarodnim organizacijama stanuju u ovome dijelu i plaćaju kirije od 800 eura pa do nekoliko hiljada eura.

Laan van Meerdervoort je najduža ulica u Den Hagu, a i u Holandiji. Ona dijeli zapadni od istočnog dijela grada i proteže se od centra, to jest Palate Pravde, pa sve do krajnjeg juga grada, u dužini od 4-5 kilometara (njome ide tramvaj broj 3 i broj 10). Istočno od ove ulice kvartovi postaju sve siromašniji, a kuće sve jeftinije, da bi oko željezničke stanice Holandse Spoor to postao najsiromašniji dio grada u kome u glavnom žive stranci, ali obojenog tena. Tu je i nekoliko ulica sa prositutkama u izlozima.

Prekjučer sam napravio nekoliko snimaka u jednoj ljupkoj ulici bogatijeg dijela grada. To je Reinkenstraat (po hol.kompozitoru), koja se odvaja od Laan van Meerdervoort, prema zapadu. Ulica ima cijeli niz interesantnih privatnih dućana i restorančića. Po onome kako su te radnje uređene, a pogotovu one na ćoškovima, to jest križanjima dviju ulica, ova me ulica podsjeća na neku ulicu u Parizu. Oni koji su bili u Americi kažu da većina gradova u Americi uopšte nema čaršiju, i da niko nema kud šetati. Lijepa Evropa sa svojim finim dućanima, pa ti lijepo prošetati i sve zagledati, a možda nešto i kupiti.

 

 

 

20.02.2008.

Nova pravila za usvajanje djece u Evropi

U Evropskom parlamentu je izglasan novi zakon o usvajanju djece. On će zamijeniti zastarjeli zakon, koji potiče još od 1967.

Po novim pravilima, koja treba da se pretoče u zakone svih zemalja članica Savjeta Evrope (sve evropske zemlje osim Bjelorusije), usvajanje djece je omogućeno i nevjenčanim parovima, kao i samohranim roditeljima koji zive sami (ocu ili majci). Novo je i to da o adopciji djece iznad 14 godina, odlučuju ta djeca sama. Takođe je u svakom slučaju usvajanja potrebno pismeno odobrenje biološkog oca djeteta.

Usvajanje djece od strane homo parova je ostavljeno na odlučivanje svakoj zemlji posebno. Što se tiče Holandije to je već odavno određeno zakonom po kome homo parovi, (dva muskarca ili dvije zene), imaju ista prava kao i hetero parovi, pa prema tome I pravo da usvoje djecu.

19.02.2008.

Čekajući gazdu

Mnogi, dok obavljaju kupovinu, zavežu cuku pred poslugom. Inače je cukama dozvoljeno da ulaze u tramvaj i autobus, kao i insani.

Meni su ove cuke koje čekaju gazdu uvijek interesantni.  Veoma se različito ponašaju. Većina ne skida pogled sa vrata, čekajući nestrpljivo kad će mu se gazda pojaviti. Neki od nestrpljenja laju na sve. Pojedini se zabavljaju umiljavajući se svakome i dobroćudno mašući repom.

Juče sam u Hagu snimio ovog cuku, koji je vezan za bicikl ( pa tako i ide uz bicikl, dok se gazda vozi). Pogled mu govori koliko je tužan i napušten, a gledajući po nosu bogami i smrznut.   

 

18.02.2008.

Kosovska zastava

The flag of Kosovo as adopted by parliament (ratio 2:3)

The flag of Kosovo as adopted by parlament

Juče je uz objavu neovisnosti u Prištini promovisana i zvanična zastava Kosova. Do sada su Albanci sa Kosova nezvanično koristili crvenu albansku zastavu sa crnim dvoglavim orlom.  Nova zastava je plave boje ima u centru žutom bojom ucrtan geografski oblik nove države. Šest zvjezdica upuċuje na šest naroda  Kosova  (Albanci, Srbi, Turci, Bosnjaci, Gorani i Romi), kao i tendencu priključenja Evropskoj Uniji.

Zastava nije smjela simbolizirati niti jedan narod Kosova. Ona je izabrana na javnom konkursu, gdje je stiglo oko hiljadu prijedloga. Pobjednik konkursa je dobio nagradu od 10000 eura.

Zastava Kosova jako liči na zastavu BiH, što piše i u  wikipediji. 

Izvor: De Telegraaf

17.02.2008.

Laserske operacije oka, koliko su uspješne?

Sinošnja emisija "Kassa"  bavila se ispitivanjem privatnih (uglavnom) klinika u kojima se vrši laserska korekcija očnih refrakcionih grešaka (prije svega krakovidosti). Iznešeni su rezultati ankete  urađene između pacijenata ovih  klinika (ima ih dvadesetak), u pogledu pripreme za tretman, samog tretmana i poslijeoperativne njege, rezultata operacije, komplikacija, te cijena zahvata.

Uglavnom su date visoke ocjene rada doktora, te oko devedeset posto pacijenata je zadovoljno krajnjim ishodom tretmana. Bilo je i nezadovoljnika, jednoj ženi se poslije tri godine vratila stara dioptrija, jedna ima suhe oči, a kod nekih su zaostale mutnine na rožnjači. Cijene operacija nerazumljivo puno variraju, između 1200 i 2800 eura. Predsjednica sekcije za refraktivnu hirurgiju holandskih očnih doktora je na sva pitanja odgovarala dosta kratko i neka su pitanja ostala nerazjašnjena, kao napr. odakle tolika razlika u cijeni.

Ja sam radio u jednoj od ovih klinika, u Amsterdamu. Tada su cijene operacija bile mnogo više, a konkurencija i posebno inostrana konkurencija (operacije vani) su učinile da cijene padnu. Sam zahvat traje izuzetno kratko, priprema nešto duže. U svemu je najskuplji laserski aparat, oko pola miliona eura, ali se cijena kod većine brzo otplati. U osnovi svih zahvata radi se istanjenje rožnjače oka direktnim isparavanjem tkiva. Operacije imaju svoja ograničenja, pogotovu za više izražene kratkovidosti i dalekovidosti (veće dioptrije).

Socijalno osiguranje u principu ne priznaje troškove ovih zahvata, izuzev ako nije striktna medicinska indikacija. Neka socijalna osiguranja, ako se uplati skupi paket, priznaju djelimično troškove. Postoje turistički aranžmani za Tursku i još neke druge južne zemlje, koje uključuju putne troškove, hotele, obilaske, operaciju, i sve to ispadne jeftinije nego operacija u Holandiji.  

16.02.2008.

Što je voda ovako šarena?

Juče hodam po nasipu koji je napravljen pored auto-puta, i koji dijeli grad od bučne ceste. Između brda i autoputa je kanal, u kome ugledah neke čudne boje. Napravio sam sliku, a da ni sada ne znam odakle tako obojena voda. Možete li mi vi pomoći da odgonetnemo šta je vodu tako zamutilo i obojilo?

Na drugim slikama je jedan grm koji su djeca obilježila kao spomenik svome drugu koji je umro. Valjda su se tu igrala i sakrivala. Na grm su stavili figurice ptica, a ispod pismo u kome mu čestitaju rođendan, figuricu Deda Mraza, i buket svježih ruža za Valentinovo.

 

Odgovor ( 17-02-08)

 

 

16.02.2008.

Jedva ostao živ od napada bika

15.02.2008.

Opasni antibiotici

Proizvođač lijekova "Bayer" iz Leverkusena, je poslao pismo apotekama, u kome upozorava na opasnosti od upotrebe antibiotika Avelox. Ovaj snažni antbiotik se koristi ukod upala pluća i sinusa. U Holandiji se koristi od 2000 godine, i do sada je propisan kod 10000 ljudi. Nisu zabilježeni smrtni slajevi kao neželjena posljedica upotrebe lijeka. Međutim u Njemačkoj se spominje 13 smrtnih slučajeva kao posljedica upotrebe ovog antibiotika.

Proizvođač “Bayer” neće povući lijek iz upotrebe, ali upozorava ljekare i apotekare na oprez kod njegovog propisivanja.

Holandija je inače jedna od zemalja Evrope gdje se najmanje koriste antibiotici. Ističe se kako su oni potpuno nekorisni kod gripe, kod akutnog virusnog bronhitisa, itd. Ljekari vrlo teško propisuju antibiotike, a bez recepta ih je nemoguće dobiti. U Belgiji se popularnim spotovima na TV ukazuje na apsurdnost upotrebe antibiotika kod gripe i virusnih upala dišnih puteva.

14.02.2008.

Holandija neće među prvima priznati Kosovo

Proglašenje nezavisnosti Kosova očekuje se u nedjelju. Holandija neće među prvima priznati neovisnost Kosova, izjavio je večeras ministar vanjskih poslova Maxime Verhagen. Priznanje Kosova će ovisiti o Deklaraciji nezavisnosti i Ustavu Kosova, te postupka prema srpskoj manjini i o poštivanju ljudskih prava. Očekuje se da će neovisnost odmah priznati SAD, a od evropskih zemalja Francuska, Njemačka, Velika Britanija i Italija. U grupi zemalja koje neće, bar u početku, priznati Kosovo, su Kipar, Slovačka, Španija, Grčka i Rumunija.

Evropska Unija će u subotu dati zeleno svjetlo za slanje misije od 2200 različitih službenika i dužnosnika. O tome se neće glasati, nego će se čekati do petka u 0.00 sati, hoće li neka od zemalja članica biti protiv slanja misije. Holandija će poslati nekoliko desetina posebne vrste policajaca ( marešosez).

Izvor: Nrc.nl
14.02.2008.

Zahvalnica za liječenje umrlog

Često u čituljama uz obilježavanje nekog vremena od smrti umrlog, stoji zahvalnica, kojom se izražava zahvalnost onima koji su izrazili saučeše, prisustvovali sahrani-dženazi, pružili pomoċ itd. Tu se često pomenu i imena doktora koji su liječili pokojnika-rahmetliju, pa se navode pune titule profesora, magistara, docenata, koji su eto dali sve od sebe da spasu dragog člana familije. Usput se spomene i neka sestra, koja je posebno dobro pazila preminulog.

Koliko znam ovakva vrsta zahvalnosti doktorima nije uobičajena ovdje gdje sam ja sada privremeno, čak i kad je liječenje završeno potpunim ozdravljenjem, a pogotovu kad pacijent uz svo najbolje primjenjeno liječenje i njegu na kraju nazalost premine. Pretpostavka je da se obaveza potpunog i perfektnog liječenja podrazumjeva isto kao što je pretpostavka da ċe neko kupovinom nekog auta ili TV aparata biti potpuno zadovoljan njegovim radom. Ako je to slučaj, niko ne zahvaljuje javno proizvođaču automobila na dobro urađenom poslu. Jedino se u slučaju nezadovoljstva radom auta upuċuju žalbe serviseru ili fabrici, a ako ni to ne pomogne, onda se javno žali u sredstvima informisanja.

Ne vjerujem ni da su baš sretni ljekari spomenuti u čitulji, kako im se zahvaljuje što su liječili pokojnika. To mi liči na ono: “operacija uspjela, pacijent umro”. Pravi razlog stavljanja ovakvih oglasa treba tražiti u pitanju zašto se uopšte daju oglasi nakon sedam, mjesec, 40 dana itd, ako oni nemaju neku poruku, da se možda neko poziva na neki skup u znak sjeċanja, polaganje cvijeċa, tevhid itd, iako i to pozivanje obično ostaje u određenom krugu, i za taj krug treba izabrati podoban način pozivanja, koji ne mora biti javno preko novina. A ako se veċ daje preko novina onda se to može uraditi u mnogo manjem formatu, kao što se daju oglasi za prodaju stanova itd. To bi se oglašavalo u posebnoj rubrici koja je nekada ranije postojala u novinama, a u kojoj su objavljivane porodične vijesti, određeni skupovi, čestitanja, zahvalnice, itd. Ovako ispada da neko ko ima više para i uticaja u društvu, ima pravo i da mu se daje veċi značaj nakon smrti. Tako mnogi penzionisani profesori univerziteta imaju skromne, ili nikakve smrtovnice, a novokomponovani bogatasi zauzmu po nekoliko stranica i u svim novinama. Sve smrtovnice moraju biti iste veličine i oblika. Tako je ovdje. Pogotovu je apsurd da oglase daju kolege za “preminulu majku ili oca kolege”.

Novac koji se daje za velike smrtovnice, nekad i cijela stranica, treba da se uputi socijalnim ustanovama, javnim kuhinjama, udruženjima za borbu protiv nekih bolesti, itd. Pogotovu sam primjetio da Ministarstvo kantona troši pare dajuċi velike oglase za davno preminule zaslužne građane. Očna klinika nedavno u novinama spominje neke svoje davno preminule doktore, umjesto da otvori stalnu spomen ploču sa njihovim imenima u holu klinike, ako veċ želi da ih se sjeċa (ako veċ ne može spomen bistu, kao što je u svijetu uobičajeno). Imam utisak da oni koji daju takve oglase misle prije svega na svoju promociju, a manje na onoga koga spominju. Postoje mnogo bolji načini da se nečije ime spomene, da se formira fond, stipendija sa njegovim imenom i da se pare vezane za njegovo ime iskoriste tako da se daju onima kojima trebaju i koji ċe poslije produžiti njihov rad (mladi talenti).

14.02.2008.

Sve stariji očevi prvog djeteta

Ovdje su publicirani statistički podaci o starosnom dobu očeva, kod dobijanja prvog djeteta. Opšta konstatacija je da muškarci sve kasnije postaju očevi. Prosječna starost oca prvog djeteta je čak 34,1 godina. Veoma su rijetki oni koji dobiju dijete prije 25 godina, svega 3 posto. Između 25 i 30 je 17%, a preko 40 godina 14%. Nisu rijetki oni stariji od pedeset koji prvi put postaju očevi. To i nije tako loše, kažu, jer muškarci tada imaju više vremena da posvete djetetu.

Ranije sam pisao o trendu da žene sve kasnije postaju majke. Prosječna dob kada Holanđanke dobijaju dijete se popela čak na 29 godina.

 

13.02.2008.

Opet o Bosni i osiromašenom uranu

U emisiji “Netwerk”, odmah nakon dnevnika, opet je poklonjena pažnja veteranima iz Bosne, vojnicima koji su zaradili rak nakon povratka. Jedan od njih je umro od raka limfnih žlijezda, drugi je imao desetine malignih tumora na mokraćnoj bešici. Ministarstvo odbrane ne priznaje vezu između kontakta sa osiromašenim uranom i oboljevanjem od malignog oboljenja. Vojnici su u Bosni sakupljali ostatke ariljerijske municije koja je sadržavala osiromašeni uran.

Osiromašeni uran, proizvod iz nukelarnih centrala, su prvi poceli koristiti Amerikanci u zalivskom ratu. Granate punjene ovim uranom su veoma teške i probojne i probijaju i najdeblje oklope i betonska skloništa. Nakon Iraka su ove granate korištene u Bosni, u bombardovanju srpskih položaja. Tako je veliki broj njih ispaljen u području Remontnog zavoda u Hadžićima. U Iraku je primjećeno povećano oboljevanje od raka u područjima gdje su korištene, kao i pojave nakaznosti djece rođene u ovom području. Veći broj italijanskih vojnika je obolio od raka nakon vraćanja sa Balkana u Italiju.

Holandsko ministarstvo odbrane se poziva na izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u kome stoji da nije dokazano kancerogeno dejstvo osiromašenog urana. Međutim jedan učesnik u emisiji je rekao da je prilikom sastavljanja zvještaja WHO, iz njega izbačeno sve što je moglo ukazivati na vezu između uranijuma i malignog oboljevanja.

12.02.2008.

Što će im bijeli mantil

Imam ovih dana više posla sa holandskim doktorima, pa ih nešto gledam, i njih i asistente im i sekretarice. U holandskim ambulantama skoro da i nema medicinske sestre. Sekretarica, odnosno asistent porodičnog (kućnog) doktora i ne mora imati  medicinsku naobrazbu, ono što joj treba obično nauči u praksi od doktora. One (većinom su žene) uglavnom imaju telefonske poslove, zakazivanje pregleda i sl. Zato je i razumljivo da im nije potrebna medicinska uniforma.

Kućni ljekar takođe skoro nikad ne nosi mantil, ili bijelu uniformu. Obučen je obično u farmerke ili platnene pantalone i običnu košulju. Asistent kod očnog doktora (koji te prvo primi, izmjeri jačinu naočala i vidnu oštrinu očiju, pa očni pritisak i pogleda aparatom prednji dio oka ) takođe nema nikakvu uniformu, nego je još pride i neobrijan. Sekretarica koja sjedi za pultom je gospođa srednjih godina, ima uske hlače i bluzu, čizme do koljena. Ne pada joj napamet kakav bijeli mantil. Sam dokotor, srednjih godina, u lijepim pantalonama bež boje i kariranoj košulji, lijepo podšišan i obrijan, obučan kao da prima gosta u svojoj kući.

Sve u svemu ne vidim zaista potrebu za bijelim mantilom, osim ako nisu kakve prljave i krvave radnje u pitanju. Pastelne boje bolničkih prostora i vesele boje drvenarije, uz neformalno obučen personal, razbijaju onaj strah koji nastaje usljed sterilnih bijelih prostora i uniformi. Takođe se holom širi prijatni miris kafe iz bifea i nigdje nema onoga smrada dezinfekcionih sredstava i hlora, koji su te ranije dušili čim uđeš u bolnicu.  

11.02.2008.

"Komunjare" im ostavile pozornicu za programe sa “pjevanjem i pucanjem!”

Komunistima se može svašta prigovoriti, ali da su zemlju izgradili, to ne može.

Puteve, pruge, cijele novi gradove, hidrocentrale, termocentrale, fabrike, kliničke centre, fakultete i univerzitete, stadione i sportske hale, osnovne i srednje škole itd.

U samom Sarajevu su iza rata napravljene tri četvrtine današnjeg grada, skoro sve što danas postoji od Marijin Dvora pa do Blažuja,  Hrasnice i Vogošće. Skenderija i Zetra, stadion Koševo,  svi fakulteti, skoro sve fabrike, najveći dio današnje tramvajske pruge, trolejbuske linije, Nova stanica i normalna pruga, sve su to napravile “komunjare”.

Nova vlast nije napravila ni jedan novi fakukltet, bolnicu, zatvor, nije otvorila ni jednu iole valjanu fabriku. Zato su nikle desetine novih fiktivnih fakulteta po BiH. Nije niklo niti jedno novo naselje. Sve što je postojalo uglavnom je propalo.

Bilo je raznih priča, te kako će se napraviti ovo, te ono. Šta bi naprimjer o pričama o Gimnaziji na Mojmilu ( koju je trebala napraviti Turska), ili o trgovačkom centru (trebali ga napraviti Francuzi) kod stare fabrike duhana na Marijin Dvoru, na onom prostoru do Skenderije, kojega bi se stidjela i neka afrička, a ne evropska prijestonica).

Ono što je i napravljeno, izgleda tek kao da se priča da se nešto pravi, a često se pare bace ni u što. Izuzetak je “autoput” ka Blažuju ( uz niz popravki) i kružni tok na Ilidži. Međutim glavni prioritet, petlja na Stupu i izgradnja izlaza ka Vogošći se oteže kao da to nije za grad pitanje biti ili ne biti i da se može čekati godinama da se to napravi. Zgrada Kliničkog centra i Porodilišta su napravljene da služe kao fasade, a unutra je prazan prostor, i bog te pita koliko će to i biti.

Nove vlasti su iskrčmile šezdeset godina skupljanu imovinu, a od ostatka imovine su stvorile pozornicu za “pjevanje i pucanje”, u kojoj  narodu na TV i radiju stalno puštaju pjesme kao da se ne puca i ubija svaki dan na ulicama, i kao da situacija nije za plakanje.  

10.02.2008.

Mirni polderski pejzaž

Današnje lijepo vrijeme izmamilo je mnoge da na biciklima, pješke, u oldtajmerima, trčeći, ili na rolšuama, provedu proljetni dan vani. Blizu moje kuće je polder kroz koji smo napravili šetnju. Polder je dio kopna otet od mora, u stvari danas je to livada ispresjecana kanalima, koja se nalazi ispod nivoa mora. Pejzaž je miran i uspavljujući. Trome debele ovce leže na travi, vodene ptice se brčkaju u bistroj lagano vjetrom ustalasanoj vodi. U selu ljudi izveli oldtajmere, jedan plavi ševrolet i ovaj crni auto, pedesetak godina star, meni nepoznate marke.

10.02.2008.

Nedjeljom o jeziku: riječ i rječnik, sokoli i sokolovi

Poznato je pravilo prenošenja riječi iz ekavskog u ijekavski govor. Ako je e u ekavskom dugo, ono prelazi u ije, a ako je kratko onda prelazi u je.

Tako su i riječi: svet, reč, mleč, sve sa dugim e, u ijkavskom svijet, riječ, mliječ. Međutim  izvedenice iz ovih riječi, pridjevi ili imenice, u ekavskom imaju kratko e, kao napr. svetski (čovjek), rečnik, mlečnjak, mlečni. Zato je pravilno da i u ijekavskom bude transformacija u je, pa imamo svjetski (a ne svijetski), rječnik (a ne riječnik), mlječni (a ne mliječni).

Često se upitam šta je ispravno, koja množina riječi labud, soko, orao, gavran, bagrem. Da li je to kraća množina, znači labudi, sokoli, orli, gavrani ili bagremi, ili pak duža množina, kada se još ubacuju ov, pa imamo labudovi, sokolovi, orlovi, gavranovi, bagremovi. Obje verzije postoje na internetu, a ova kraća se više koristi u hrvatskom nego u srpskom i bosanskom jeziku.  

09.02.2008.

Schoonhoven - grad srebra i starih satova (dio 2)

Tradicija pravljenja predmeta od srebra datira iz srednjeg vijeka, kada je grad imao strateški položaj i imao dobro zaštićenu riječnu luku. Uz srebro se obrađivalo i zlato. Značajna je i karakteristična holandska keramika. Dugo vremena je postojala fabrika ukrasnih zidnih satova. Osim manje proizvodnje keramike sve ostalo se više ne proizvodi. Postoji muzej srebra sa prodavnicom, i nekoliko prodavnica zlatnog i srebrenog nakita, sa koralima i dijamanatima. Ogrlica od korala sa zlatnom kopčom košta skoro 2000 eura, a tako i male naušnice (minđuhe) sa dijamantima. Malo skupo, zar ne? Dadose mi na blogger.ba  jutros samo dvije slike ubaciti, pa vise vidi na webshots-u ako kliknes na slikicu kod naslova. 

 

08.02.2008.

Schoonhoven - grad srebra i starih satova

Stadhuis met carillon
Stadhuis met carillon

Danas sam sa suprugom posjetio Schoonhoven, stari grad u blizini naše Goude (15 km udaljen). Grad se nalazi na samoj granici sa provincijom Utrecht, leži na velikoj rijeci Lek (ogranak Rajne). To je tipičan stari holandski grad, sa lukom koja zalazi do samog centra. Nekad je to bio važan i bogat grad, poznat po izradi srebrnih predmeta. Danas je ostao izvan glavnih putnih saobraćajnih pravaca, pa je ostao samo kao manji turistički centar. Sa suprotnom stranom rijeke povezan je skelom. Donosim nekoliko fotografija samog grada i izloga prodavnica u kojima se prodaje nakit i srebrenina. Danas je dan bio pravi proljetni, procvjetali su kaćuni u svim bojama, a prvi put da nije bilo vjetra i da nije trebala kapa. Usput smo sreli svatove koji idu u opstinu na vjencanje (vidi sliku opstine ispod naslova). Pogledjte fotografije grada, a sutra izloge sa  srebrinom.

 

07.02.2008.

Forumi bolesnika - prava slika o nekoj bolesti i lijekovima

Tragao sam ovih dana za podacima o nekim bolestima, zapravo uzgrednim dejstvima jednog lijeka. Posjećivao sam i oficijelne sajtove farmaceutskih firmi, udruženja ljekara, naučne publikacije, forume pacijenata. Došao sam do zaključka da su forumi bolesnika i web stranice udruženja pacijenata za neku bolest, najbolji pokazatelji prirode neke bolesti, mogućnosti liječenja, pozitivnog i negativnog dejstva nekog lijeka, te iskustva sa pojednim ustanovama i ljekarima.

Posebno su dragocjene ispovjesti pojedinih bolesnika, često veoma dugačke i tužne. Pojedinci su imali veliku potrebu da sami sebi, a i drugima iznesu svoja lutanja, nerazumjevanja, pogrešne dijagnoze, neuspješne operacije, lijekove koji su imali pogubna uzgredna (nuz) neželjena dejstva, doktore čudnih manira, kratkih pregleda, neudubljivanja u pacijentovo stanje.Istina bude tu i iznošenja pozitivnih stvari, upućivanja na uspješne i dobre doktore i bolnice.

U zdravstvu, kao i obično postoje najmanje dvije strane, koje bi trebale da rade na istom pravcu, ozdravljenju pacijenta, ali se često radi o suprostavljenim stranama. To se najbolje vidi kada rezultate liječenja iznose doktori s jedne strane, ili iste rezultate pacijenti sa druge strane. Vrlo često, ako je doktor zadovoljan operacijom liječenja,  ili krajnjim rezultatom liječenja, pacijent nije. Isto je i sa nekim lijekom, kojeg doktor često hvali, a pacijent ga nakon upotrebe odbacuje kao otrov.

Stvar još više komplikuju farmaceutske firme koje u te relacije (doktor-pacijent) inkorporiraju vlastite komercijalne interese, često potplaćuju bolnice, apoteke, doktore  u korist promocije i protežiranja lijekova čija se djelotvornost poslije pokaže nikakvom, odnosno često se pokaže štetnom.  Tada je obično kasno i fabrika lijekova je već uzjahala na drugi preparat, i pronašla “naučnike” koji će u kliničkim studijama  dokazati  izvanredno dejstvo lijeka u odnosu na već postojeće na tržištu.

Ovo posebno prolazi u zaostalim sredinama, gdje je društvo u cjelini neobrazovano, pa tako i pacijenti kao ona druga strana, suprostavljena doktorima i farmaceutskim firmama. U takvim sredinama ne postoji nikakva, ili skoro nikakva, ili samo formalna, kontrola medicinskih kadrova i lijekova. Greške ljekara se skrivaju, a ako se otkriju vrlo teško sudki procesuiraju. U tim sredinama se podvaljuje sa lijekovima koji su već drugdje odbačeni (kao i stari aparati), lijekovima koji imaju manje aktivne supstance nego što je naznačeno, kadrovima koji nose naučne titule koje su dobili mimo svih međunarodno priznatih kriterija, itd.

Poseban je problem nedostatak jake i organizovane platforme pacijenata koja ima dobru novčanu potporu da se nosi protiv svih tih negativnih pojava. Forum pacijenata na internetu je jeftin i djelotvoran način razmjenjivanja iskustva o svim aspektima neke bolesti i njejog liječenja. Samo za dobar forum je opet potrebno razvijeno društvo sa dovoljno pismenih i obrazovanih korisnika interneta koji se neće bojati da ukažu na greške ljekara i lijekova.

Kao primjer jednog dobrog foruma navodim stranicu o hipotireozi, stranicu grupe holandskih pacijenata oboljelih od nedovoljnog ili usporenog rada štitaste žlijezde (hipotireoze). Stranica obuhvata sve što je potrebno znati o ovoj bolesti, lijekovima koji se koriste, vlastitim iskustvima pacijenata, razmjenu iskustava bolesnika, ustanove koje su značajne kod liječenja, biografije poznatih doktora zaslužnih za određena otkrića u vezi sa bolešću, datume i naslove stručnih predavanja, datume rođendana članova društva, slike sa sastanaka, itd. Stranicu uredjuje neka Anke.Mogu reći da nigdje nisam naišao na tako detaljno i jasno objašnjene simptome hipotireoze, kao ovdje.

Evo naslova stranice sa dobrodoslicom onima koji su tu stigli: Dobrodosli na Schildkliercom, za ljude koji imaju usporen ili potpuno odsutan rad štitaste žlijezde.

Welkom op de Schildkliercom voor mensen met een trage of niet werkende schildklier! 

 

 
07.02.2008.

Van Basten se probudio

VergrotingVergroting Hrvastki navijači su razočarani. Taman kad su mislili da imaju tim koji je za vrh Evrope, na brzinu skupljena reprezentacija Holandije ih je bacila na zemlju, da se ohavjeste. Sad se svađaju navijači iz Zagreba i Splita. Zagrepčani zamjeraju Spličanima da su izviždali reprezentativce, i da na Poljudu ionako Hrvatska nikad ne pobjeđuje.

Van Basten, o kome sam ranije pisao, je konačno napravio dobru igru. Narandžasti (sinoć u plavim dresovima) su se borili kao da nije prijateljska utakmica, sve linije su funkcionisale izvrsno. Inače je selektor holandske reprezentacije dugo vremena izložen kritici domaće fudbalske javnosti zbog blijedih igara reprezentacije. U komentarima holandskih čitalaca novina se izražava zadovoljstvo nakon konačno jedne dobre prestacije tima. Posebno slave navijači Ajax-a, jer su njihovi igrači dali golove. Van Basten je inače kandidat za novog trenera Ajax-a.

06.02.2008.

Amsterdam piše školama

Foto: Dijkstra bv Dijkstra
Opšina (Gemeente) Amsterdam je uputila pisma na adresu 300 gradskih osnovnih i srednjih škola u kojima je tekst u vidu brošure, a odnosi se na namjere G Wildersa da prikaže film o Kur’an-u kao o knjizi u kojoj se između ostalog vjernici pozivaju na vršenje zločina u cilju odbrane i širenja islama.

U tekstu se žali da pojedini političari stavljaju svoj lični interes iznad interesa zajednice, zloupotrebljavajući pravo na slobodu mišljenja i koristeći to pravo da bi vrijeđali jednu cijelu veliku grupu ravnopravnih građana Holandije. Uvrijeđena grupa često ne odgovara na uvrede bojeći se još većih uvreda.

Tekst ima namjeru da pripremi učenike i njihove roditelje i da više objasnio dnose slobode iskazivanja mišljenja i granica preko kojih ta sloboda biva zloupotrebljena.

Sam Wilders je ovaj gest nazvao odvratnim i rekao da neko troši državne pare na bespotrebne brošure. U mnogobrojnim reakcijama čitalaca na tekst u “Telegrafu” većina čitalaca se negativno odnosi prema postupku opštine, tražeći da se upozori i na izjave mnogih imama koje su takođe uvrijedljive za druge, te da bi Opština imala pametnija posla, da se bavi stvarima važnim za svakodnevni život.

Izvor: DeTelegraaf 

05.02.2008.

In memoriam : Emir Begović ( 18.09.1964 - 06.02.1994. )

Među mnogobrojnim žrtvama granatiranja Markala je i moj sestrić Emir Begović. Izdahnuo je od posljedica ranjavanja, poslije pola noći, pošto ga ljekari nisu mogli izvući iz hemoragičnog šoka (šoka usljed iskrvavljenja).

Naš Emir se bio tek oženio. Bilo mu je 29 godina kad je poginuo. Danas bi imao djecu i živio bi sa porodicom u naninom stanu na Grbavci. Ovako su od tuge za njim ubrzo umrli i njegov otac i majka.

Zlikovačke granate su nam odnosile one najbolje što smo ih imali. Ne dogodilo se nikome ono što se nama u Sarajevu dešavalo. Civilizovana Evropa se ne stidi dovoljno kakve gadove ima u prostorima koji nose njeno ime.  Zapamtiti moramo i oprostiti ne možemo.

05.02.2008.

U RS zabranjen dopunski rad doktora

U Republici Srpskoj se počela sprovoditi odluka o zabrani dopunskog rada u privatnim klinikama, doktorima koji rade u državnim bolnicama. Po novom pravilniku specijalisti u bolnicama imaju platu 2500 KM, ali svoje radno vrijeme trebaju utrošiti u bolnici gdje rade, a ne da pacijente naručuju u privatne klinike, ili da na poslu samo statiraju,  i čuvaju snage za privatluka.

O ovome vidi više u Nezavisnim

05.02.2008.

Elektronska cigareta: Ljekovito sredstvo ili sredstvo za uživanje

Elektronska cigareta je novi proizvod koji su izmislili u Kini, a koji se pojavio i u Evropi. To je umjetna cigareta koja se sastoji iz ampule punjene sredstvom za inhaliranje, iz inhalatora i baterije. U ampuli se nalazi tečnost koja sadrži različite koncentracije nikotina, od 0-16 mg (normalna cigareta sadrži 9), a imaju i ampule koje su sasvim bez nikotina. Uz nikotin (ili bez njega) su dodati prirodni poboljšivači mirisa i ukusa, koji su dozvoljeni u Evropi.

Prednost elektronske cigarete je da je ona puno “zdravija” od obične, jer ne sadrži kancerogene materije, kao napr. katran. Osim toga ona nije opasna za okolinu, to jest za one koji udišu dim pušača, te se ova cigareta može pušiti i u kafanama i mjestima gdje je zabranjeno pušenje. Takođe je pušenje obih cigareta jeftinije nego pušenje “normalnih”.

Ministar zdravlja se plaho zadevero šta da radi sa upotrebom ovih cigareta. On je zabranio reklamiranje Super Smokera, dok se ne vidi pravi efekat ovih cigareta, a u planu je da ih potpuno zabrani, sa objašnjenjem da one nemaju dozvolu za upotrebu, kao što ima svako ljekovito sredstvo.

 Međutim su proizvođači ljuti na ministra i kažu da se ne radi ni o kakvom ljekovitom sredstvu, niti sredstvu za odvikavanje od pušenja, nego se radi o sredstvu za uživanje, kao što su pastile ili žvakaće gume koje imaju u sebi nikotina. Zato su zatražili mišljenje suda.

Mnogi koji trebaju da daju svoje mišljenje, kako udruženja za odvikavanje od pušenja, tako i naučne i medicinske ustanove, su se našle zatečene i nemaju pravi odgovor na izazov proizvođaca.

04.02.2008.

Tadića izabrali muslimani

Čitajući sedsamdeset dva komentara na stranici B92 može se izvući nekoliko zaključaka:

  1. Većina čitalaca je odahnula izborom Tadića, ali smatra da je pobijeda jako tijesna i da Tadić nema više šta tražiti sa Koštunicom, koji ga i nije podržao kako treba.
  2. Pobjeda je ostvarena glasovima manjina, Bošnjaka i Mađara, te uglavnom glasaca iz Vojvodine i Beograda. Niš, Kragujevac i niz drugih velikih gradova centralne Srbije su dali višak glasova Nikoliću. Slično se desilo sa Đukanovićem u Crnoj Gori koji je pobijedio zahvaljujući manjinama. Takođe je veliki doprinos bio i stranke G 17.
  3. Visok broj glasača za Nikolića i radikale je uglavnom rezultat užasne socijalne politike premijera Koštunice, i ako se ne želi ići dalje u propast i pobjedu radikala na izborima, mora se napraviti temeljni preokret u politici vlade.
04.02.2008.

Prisjeo mu Dayton

Holandski Tarik Filiovic (foto iz Volkskranta)

Robert ten Brink  Foto: Kick Smeets

U holandskoj emisiji “Loto vikend milioner” jedan od učesnika je u subotu izgubio 7500 eura jer nije znao odgovoriti na pitanje:"U kome je gradu potpisan sporazum kojim je završen bosanski rat?". Do tada je sve odgovarao brzo i tačno i odavao utisak sigurnog kandidata za veliku nagradu. Kod pitanja za 8000 eura, poslije kojega bi imao zasigurnih 16000, trebalo je izabrati između gradova Kyoto (Japan), Oslo, Dayton i Rome (Rim).

Kandidat je pitao publiku, koja ni sama nije znala za Dayton, pa je glasala za Oslo (40%), dok su Dayton i Rome dobili nešto manje od 30%. Nesrećnik je glasao prema mišljenju publike i propao, te dobio samo 500 eura.    

 

 

03.02.2008.

Moj prilog PR: Istorija reklame kod nas

Šta je imalo da se reklamira onih pedesetih godina prošlog vijeka, u doba kada sam imao pet-šest godina? Mama i babo su, kad otac dobije platu, išli po fasungu kod Esada u prodavnicu. Esad je imao olovku za uhom i cigaretu na rubu donje usne. On bi pogledao na spisak koji je otac donio, onda napravio nekoliko koraka nazad od tezge, dohvatio traženu stvar, i prekrižio je sa spiska. Sljedeći put je morao da zahvati brašna ili riže iz vreće na podu, i da vaga na vagi i stavlja u papirni fišek. Kupovalo se brašno, ulje, riža, začini, i to sve za mjesec dana, do iduće plate. Na kraju bi se kupilo nešto i za mene, rum pločica, napolitanke ili čokoladna tortica. Esad bi to sve lijepo zbrojio, idući prvo odozgo, pa onda za provjeru odozdo, i eto ti koliko treba platiti.

Nije se imalo šta reklamirati. Bile su dvije-tri fabrike čokolade u cijeloj zemlji, “Kraš”, “Zvečevo” i “Nada Stark, i one su pravile nekoliko standardnih proizvoda. Napolitanke su bile loše upakovane, pa su uvijek bile žilave kad se jedu. Za pranje je još uvijek bio najbolji “kabaš” sapun, poslije se pojavio “Plavi Radion” i “Vim”.

Prve reklame su se pojavile sa pojavom radija, krajem pedesetih. Sjećam se radio reklame za “Borovo”” proizvode. Bila je to pjesmica uz muziku a riječi su išle:”Nije ovo bugi-vugi niti rumba ples, ni šlager što ga svira svaki džez....Borovo nudi vam sve vrste obuće, čarape, cipele....” Inače je “Borovo” (bivša “Bata”) bila glavna prodavnica u svakom gradu, gdje se prodavala razna obuća, cipele, čizme, zepe, čarape.

 Prve značajnije reklame su se pojavile razvojem “Podravke” i  pojavom supa u prahu. Kokošija juha u žutoj kesici sa pijetlom u raznim bojama, je postala prvi zapadnjački proizvod, i po ambalaži i po kvalitetu. Nešto manje je to bila goveđa juha u istoj ambalaži. Opet je bila pjesmica na radiju: “Podravka za danas, Podravka za sutra, Podravka za svaki dan, jer Podravkine juhe ostvaruju vaš san!”.

Ipak pojavom TV počinju i prave reklame. Reklamiraju se cigarete, alkoholna pića, kafa, deterdženti. Slovenija preuzima primat u reklamama. Ostale su posebno zabilježene neke reklame. Tako ona za cigaretu “Opatija”: “ To sam ja Matija, a ovoje moja simpatija, cigareta Opatija!”. Pa onda čuvena “Kava Merkator”i bombone “Visoki C”.

I alkohol se slobodno reklamirao. Konjak “Baron Trenk”, ili jedan “David” koji je pomagao da se svi problemi riješe. Od hrane je najviše reklamirao “Gavrilović” sa svojim mesnim narescima i paštetama, pa Podravkina “Vegeta” sa pokojnim glumcem Ivom Serdarom , svaku veče prije dnevnika. A onda je došlo vrijeme različitih deterdženata, “Fax Helizima” i “Prodixan-a”, koji je eto konačno stigao.

A naša Bosna i Hercegovina nije imala zadugo šta da reklamira. Ko će reklamirati ugalj, drvo, čelik i struju, to se prodavalo i bez reklame za jeftine pare bogatima. A onda smo se i mi oteli. Fabrika “Sarabon”” je reklamirala Max-a i druge proizvode, pa pivo iz Sarajeva i Banja Luke, televizori “Čajavec”, deterdžent “Ava”, kafa ï začini “Veleprometa” iz Visokog, konfekcija “Borac” Travnik, čarape “Ključ”, cipele Derventa, fino rublje “Sana” iz Kljuca, mostarska vina agrokombinata “Hercegovine”, a posebno “Agrokomerc”, sa nizom svojih proizvoda, keksovi “Tops”, proizvodi od kestena (kesten pire), paštete, salame itd. Taman kad smo malo odskočili da nismo više puka proizvodnja sirovina za druge i uvijek sirotinja, vratiše nas opet na drvo, ćumur, struju i namještaj, te poneku kiselu vodu. 

Bilo je nezamislivo čuti da na zapadu prekidaju filmove da bi pustili reklame. Eto, došlo je to i kod nas, pa se niko ne čudi, samo nervira.

03.02.2008.

"Kako ste vi?"

Taj pozdrav je dobio pravo građanstva, kada iza rata ljudi nisu više znali kako da pozdravljaju nepoznate ljude. Ono “Dobar dan” je postalo sumnjivo, “Merhaba” više nije bilo dovoljno muslimanski, a “Selam alejkum” je namjenjen onima poznatima za koje znaš da ga prihvataju.

“ Kako ste?”, je neutralan pozdrav, kad sretnete nekoga na usamljenom seoskom putu, i od tog pozdrava se niko neće naći uvrijeđen. To su prvi skontali seljaci u Rakovici, Tarčinu, Pazariću, kada sretnu nekoga vikendaša, planinara ili šetača.

Juče sam sa suprugom otišao u Bodegraven, mjesto na Staroj Rajni, u kome ima mesara gdje jedan Holanđanin pravi odlično goveđe suho meso po našem receptu. Kupili smo lijepe zarebrice a onda sam prošetao sa suprugom. U jednom momentu vidim jedan par srednjih godina, nepoznati čovjek i žena, idu prema nama, vidim ono što bi se reklo, “naše face”, pa im zavičem: “Kako ste!”

Oni se odjednom trgoše, zbuniše, gledaju nas, vide da smo im nepoznati.

Ja im kažem:” Mi se ne znamo, ali sam pretpostavio da ste iz naših krajeva, pa eto ispade da sam pogodio!”. Kažu oni da ni oni ne poznaju nas, i odoše i dalje nekako zbunjeni, i ne baš sretni da su tako prepoznatljivi kao stranci..

Meni su Kinezi i Japanci svi isti, a tako su bezbeli i Evropljani njima, a eto naše glave se mogu prepoznati među evropskim. Šta je to karakteristično, teško je reći, možda je to više neka fizionomija, sirove kvadrataste glave, ili mozda podočnjaci, tuga u očima, posebni pogled, koji se usadi u lica naših ljudi izložena dugotrajnom raznolikom ratnom i izbjegličkom trpljenju
02.02.2008.

Prvi put s ocem po radio

Sa svog bloga nostalgičnih priča donosim insert iz danas objavljene priče o mojim sjećanjima na  prvi radio, i ondašnji radio-program. Ko hoće da pročita cijelu priču neka otvori blog , link bloga postoji u vrhu plavog box-a.

 

Ne sjećam se tačno koja bi to godina mogla biti, 1956., ili sedma možda. U kuću je stigao radio. Otac se peo uz stepenice i slavodobitno nosio ispred sebe skupi aparat. Za njim su isli ostali. Otvaranju paketa je prisustvovala cijela familija.

U paketu je bila drvena kutija, oblijepljena sjajnim braon furnirom. Radio, radio je to! Koja je marka bio, mislim da je pisalo Triglav negdje na njemu.Sprijeda je bio prekriven platnom oker boje, platno je bilo ukrašeno diskretnim cvjetnim motivima u istoj boji. Na donjem dijelu je bila staklena skala, na kojoj su u nekoliko redova odozgo nagore, pa malo u koso, ispisane imena stanica. Kad se upali radio skala bi postala zelena. Stanice sam poslije poznavao napamet. Bilo je tu nekoliko domaćih, Beograd, Zagreb, Sarajevo, Titograd, Ljubljana, a više je bilo stranih: Berlin, London, Hilversum, Budimpešta, Rim... Sa obje strane skale su bila dva velika bijela bakelitna dugmeta, u stvari dva kola čija je površina bila nareskana da se ruka ne kliže kad okreće kolo. Lijevim se pojačavao zvuk, a desnim su se birale stanice. Sa lijeve strane je bilo “magično oko”, kad bi se stanica približavala dolazila bi sa strane u oku plava svjetlost, i kad bi se stanica udesila oko bi svjetlilo plavom bojom.

Radio je promjenio život u kući. Slušale su se vijesti, muzika. Narodna muzika je bila u emisiji “Pjesme i igre naših naroda”, pa su bilo izmješane narodne pjesme iz cijele Jugoslavije, i dalmatinske i slovenačke, međimurske, slavonske, bosanske, šumadijske, makedonske,vranjanske..... I mi smo to tako prihvatali, sve su to bile naše pjesme.

U Višegradu smo uglavnom slušali Radio Beograd,  Radio Sarajevo se slabo čulo.Ko nije imao sat, ili tačan sat, palio bi radio da čuje tačno vrijeme.Na radio Zagrebu bi treći znak geofizičkog zavoda oznacavao točno vrijeme. Na Beogradu je udarac gonga označavao tačno vreme. Bilo bi 12 časova kada su davane podnevne vesti Radio Beograda, a nakon toga “Izveštaj o vodostanju”.Čitali su ga na ruskom, francuskom i srpsko-hrvatskom (srpskom) jeziku Ja sam zapamtio redoslijed kako su se pojavljivale koje rijeke i  gradovi na njima. Počeli bi sa Dunavom, kod Linca, pa onda Beč, Budimpešta, Bogojevo, Novi Sad, Bezdan itd. Čekao bih da dođe na red “Reka Drina”, a onda bi pročitali vodostaj u Foči, Višegradu i Zvorniku. Bio sam ponosan, pogotovu kad pročitaju ime moga grada na francuskom. Tako je eto i Višegrad ulazio u spisak nekih svjetskih gradova što se spominju na radiju. (nastavak vidi na http://bosnanostalgicar.blogger.ba )

 Slike starih radio-aparata vidi ovdje

01.02.2008.

Kad stigne tužna vijest

Nekako je već najviše pedesetogodišnjaka u iseljeništvu, bar onih s kojima se ja družim. Kad smo tek došli, prije dvanaest-trinaest godina, bili smo još mladi, i roditelji većine bili zdravi i pokretni, dolazili ovdje. Vrijeme brzo leti i prestadoše roditelji dolaziti, a onda se počeše razboljevati, pa iza toga malo-malo, pa stigne tužna vijest da je nekome umro otac ili majka.

Ja sam bar od toga pošteđen, jer sam daleko najmlađe djete i roditelji su mi davno umrli. Ali učestvujem u bolestima roditelja naših poznanika, jer me oni često pitaju šta da rade, i šta ja mislim o njihovim bolestima. Kad nekoga upozorim da je bolest teška i da nema vremena za čekanje mnogi mi ne vjeruju.

Doživljavanje smrti nekoga bliskog u domovini , kad si daleko u tuđini, ima posebnu težinu. Ma koliko teško roditelj bio bolestan, djeca ne vjeruju da bi mogao umrijeti, pa sputani obavezama oko vlastite djece i posla otežu posjetu, kao da će ih roditelj čekati kad oni dođu kako su oni planirali. Onda stigne tužna vijest i čovjek ne može da vjeruje. Izgubi se glava i ljudi ne znaju ni kada bi krenuli, ni kako bi,   bar da stignu na vrijeme na sahranu. Onda ih poslije mori griža savjesti što još jednom nisu vidjeli roditelja dok je bio živ, i to ostane tako za cijeli život.

 

01.02.2008.

Treba prestati sa nepotrebnim radnjama medicinara

 

Een verpleegster

Danas je u  Volkskrant-u objavljen zanimljiv članak u kome se apeluje da se prestane sa nekim naslijeđenim aktivnostima u njezi bolesnika, a za koje je naučno utvrđeno da nemaju nikakve potrebe i da često izazivaju više štete nego koristi. Iako su od Zemaljskog udruženja medicinara date direktive o ovim radnjama, u skladu sa novim naučnim iskustvima, ipak se iz proste navike nastavlja sa starom praksom. 

Nabrojano je 19 radnji koje se po navici obavljaju, a u stvari su sasvim nepotrebne. Tu napr. spadaju brijanje operativnog polja prije operacije. Dokazano je da brijanje operativnog polja, ako ne ometa vidljivost operativnog polja, donosi više opasnosti od infekcije, nego neobrijano polje. Takođe mazanje kože dezinfekcijskim sredstvom prije davanje injekcije nema nikakve svrhe. Bolesnici kojima je operisan stomak, nepotrebno dobijaju nos-želudac sondu, a operisanim bolesnicima se nepotrebno mjeri temperatura.

Leteci Holandjanin

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3337729

Powered by Blogger.ba