Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.03.2008.

Religijska liga šampiona

Evo poslije holandske “Fitne” i u Berlinu se odigra pozorišni komad sa zaštitom policije, Ruždijevo djelo se eto dramatiziralo. Vidim isječke, gadi mi se i gledati, žene u zarovima, pa poslije opet iste te golih butina. U isto vrijeme Vatikan objavljuje kako je islam prešao u vođstvo kao svjetska religija broj jedan. Za utjehu je da su hrišćani i dalje ako se svi zbroje, vodeći, ali pošto su oni podijeljeni na tri grupe, muslimani su eto pretekli najbrojniju hrišćansku grupu – katolike.

Kakva li je situacija bila prije dvije hiljade i nešta godina, kada nije bilo ni jedne od ovih vodećih grupa na kugli zemaljskoj, čija li je onda vjera bila broj jedan. Je li egipatski bog Ra, indijanski Manitu, grčki Zeus, rimski Mars, bio u vođstvu, ili možda slovenske vile i vukodlaci. Nažalost nemamo podatke, pošto tada nije postojala svjetska religijska organizacija (FIRA).

U kojoj se to ligi takmiče religije, i kakve se sve ujdurme i namještaljke prave, kakve se sve knjige,  filmovi i pozorišne predstave, sve u cilju osvajanja prvog mjesta i poniženja protivnika. “Svijet je ovaj tirjan tirjaninu”, pravilno reče onaj Crnogorac, što ga moradosmo napamet učiti u srednjoj školi, i koji je takođe učestvovao u religijskoj ligi šampiona, koristeći kao i ostali i nedozvoljena sredstva da njegova ekipa pobijedi.

 

 

31.03.2008.

Kuhar ispred predsjednika

Da ljubav i ostalo ulaze na usta najbolji su dokaz prva tri mjesta na listi najpopularnijih blogova, gdje dva kuhara drze u zagrljaju blog gospodina predsjednika.

Lista najposjećenijih blogova

bosniancook
bosniancook.blogger.ba
osvježio/la Kozarcankaa prije 10 dana 12 sati
Predsjednikov blog
zeljkokomsic.blogger.ba
osvježio/la zeljkokomsic prije 3 dana 21 sat
747
favorit
Kozarački kuhar
kozarackikuhar.blogger.ba
osvježio/la Emiraaa prije 14 dana

31.03.2008.

Mjesec lala u zemlji lala

Narcisi još cvjetaju (“Narcisi plaču ljubavi, u mome svijetu ti si......”), a počele su i lale, koje sredinom aprila postaju cvjetna atrakcija u jednom dijelu Holandije. Nedavno su mi u Sarajevu prijatelji skretali pažnju kako su lale izvorno turski cvijet. Na turskom se lala zove lale. Holandski ambasador na Otomanskom dvoru je 1554 godine za vrijeme Sulejmana Veličanstvenog prenio lalu u Evropu. U Evropi se lala zove tulipan, što je proisteklo iz sličnosti cvijeta sa turbanom. Izvorno imena i narcisa i lala potiču iz perzijskog jezika. Ova dva cvijeta su se u Perziji posebno cijenila. Lala raste izvorno kao divlja u stepama Kazahstana.

 Za nekoliko dana će biti godina kako je preminula moja rodica Dr Lala Ljubunčić, a njoj je pravo ime bilo Idžlal. To izgleda nema veze sa lalom, nego označava pravi (božiji) put , pravo stremljenje ka istini.

Bilo kako bilo Holandija je od lala napravila veliki biznis i odgojila stotine sorti različitih boja, koje predstavljaju veoma važan izvozni produkt zemlje. Prve lale sam snimio juče u blizini moga holandskog obitavališta.

30.03.2008.

Pogled na bosanska brda

Kada bi se moglo živjeti od ljepote, Bosanci i Hercegovci bi bili bogati ljudi. Nažalost život je pun paradoksa, pa su često najljepše zemlje istovremeno i najsiromašnije, a njihovi ljudi su primorani da napuštaju svoj lijepi zavičaj i idu robovati u sive i hladne zemlje.

Iako baš nisam pogodio samo ljepotu naših brda, nego i neurednost oko naših kuća, dajem vam ovih nekoliko slika snimljenih nedavno iznad Tarčina u okolini Sarajeva, te martovski zimski ugodjaj u Sarajevu.

29.03.2008.

Šeheru u pohode – završetak

Da završim seriju fotoreportaza o matru 2008 u Sarajevu, sa ovih još nekoliko slika. Na njima je zgrada Predsjedništva, koja lijepo izgleda izvana, a iznutra podijeljena kao i zemlja sama. Zgrada koju pravi "Centrotrans" kod Trznice kasni, isto kao i najavljena nova autobuska stanica (nije ni poceta), ili put pored stanice, koji je napravio opsti zastoj jer niko ne zna sta da se radi sa zgradom koja stoji na putu..

Tramvaji, ima ih svakakvih, ovaj crveni ispred Narodne Banke mi se dopao. Ulica Kralja Tvrtka, jedna od meni dražih u Sarajevu, ali se kao i u svim ostalim ne može proći od parkiranih automobila. Na Grbavici 2 pored moje osnovne škole, i pored protesta stanovnika ovog naselja, napravljena džamija na prostoru za igranje i sankanje. U  posluzi “Konzum” kasirke napravile gužvu, nešta prebrojavaju, uhvatila me nervoza, kažem slikaću ih za novine.

U Holandiji je loše vrijeme, danas je prvi dan bilo malo bolje pa se mogao voziti bicikl. Nema se šta reći, ljudima je dobro i dosadno, pa izmišljaju kojekakve bezveze teme, koje se poslije zaborave kao da ih nije ni bilo. Da nije stranaca i islama, ne bi se imalo o čem pričati. A eto zaboravljeni su već razni  protivnici stranaca i antiislamisti, i Rita Verdonk, i Hirsi Ali, i pokojni Pim Fortuyn, i pokojni Theo Van Gogh, a nisu jedno vrijeme silazili sa TV. Tako će biti zaboravljen i Geert Wilders, kojem će ovaj film “Fitna” biti i kraj političke karijere.

 

29.03.2008.

Kako obilježiti vlasništvo

Kad neko ima nešto, on to želi obilježiti. Tim više ako nije siguran da je to zaista njegovo.Kad neko ima papir, tapiju, na nešto, i ako živi u pravnoj državi, onda mu ne trebaju posebne druge oznake da je on vlasnik nečega. Ako to nema, onda stavlja ograde, postavlja pse čuvare, ispisuje da je to njegovo i da mu se to ne dira.

Putujući Bosnom i Hercegovinom čovjek nailazi na razne oznake da je neko vlasnik, ili da misli da je vlasnik određenog dijela zemlje. Još uvijek važi ono “Ko je šta jamio, jamio”, pa  novi vlasnici zajedničke zemlje pokušavaju iznaći načine da svoje vlasništvo obilježe. Najrađe bi oni udarili rampe i barikade, kako je bilo u toku rata, ali im brane međunarodne snage.

Natpisi :”Dobro došli u Republiku Srpsku”, “Puteve održava taj i taj”, “Županija Nerteljansko-hercegovačka”, “Općina Tešanj”, itd. upućuju vas kroz čiju zemlju prolazite. To međutim nije dovoljno, pa imate zastave koje se viore kraj puta, ili na žicama razapetim iznad puta. To je do sada bilo posebno izraženo ako prolazite kroz krajeve nastanjene hrvatskim življem, kroz Čapljinu, Žitomisliće, Potoke kod Mostara, Ozimicu kod Maglaja, itd. Na istim mjestima će vas sa okolnih brda gledati krstovi postavljeni tako da vam ne mogu promaći.

Sada su se i u Republici Srpskoj potrudili da vas svukuda kud idete pored puta dočekuju zastave srpske trobojnice, a da o namjerama izgradnje velikog krsta iznad Zlatišta i ne govorim. Izgleda da su jedino Bošnjaci sigurni u svoju zemlju i da im nije potrebno posebno obilježavanje bajracima.

Postoje međutim i druge značajke da ste došli u kraj kojim upravlja druga uprava. Do krajnosti izlokani i izlijepljeni putevi, konjska zaprega i traktori na putu, policija koja vas vreba iza nejasnih znakova, da vam digne koju paru, upućuju da ste u manjem BH entitetu. Slično je i ovdje, kad se dolazi iz frankofonske Belgije i prelazi granica između Liježa i Mastrihta, nisu potrebne zastave kraj puta da se osjeti holandski germanski mentalitet, u vidu potpuno ravnog i glatkog puta i  sasvim čiste i uređene okoline kraj puta.

28.03.2008.

Sedrenik

Sedrenik je uzdignuti sjeverni dio grada. Valjda se tu vadila sedra, šupljikavi kamen, pa odatle ime. Do Sedrenika se stiže strmim putem preko Podhrastova, pa se dođe do zaravni koja počinje jednom česmom i  divnim pogledom na grad. Iznad Sedrenika su Sedam šuma i tvrđava Panjina kula, a dalje uzbrdo su Barice, Mrkovići i Crepoljsko. Na Sedreniku su uvijek bile dobre kafane u kojima je bila muzika, a prodavala se i janjetina. Ranije je bila poznata janjetina kod Mehe, a danas kod Minje.

Meni se baš nešto i nije jela janjetina, nego sam uzeo janjeću džigaricu, i dok se je ona spremala izašao sam i napravio ovu lijepu sliku Sarajeva i Trebevića iznad njega. Restovana džigarica je bila dobra, ali brate puno je donio, pa jedva insan provario.

28.03.2008.

Čuvaj se kiše i propuha

Gledam danas pljušti kiša, a ovi ovdje se voze u parovima na biciklima i uopšte ne pometaju. Sjećam se kad sam davno stigao u Holandiju, pa vozio bicikl sa jednim Holanđaninom, i usput nas uhvati kiša. Mene snađe panika, da mi je se negdje sakriti, nemaš gdje, kuće uopšte nemaju strehe kao kod nas. A Jan Elebroek, pokoj mu duši, i ne pometa, vozi kao da je najljepše sunce. Kad dođeš kući presvuci se, osuši kosu, nećeš se rastopiti od kiše.

Nedavno u Sarajevu poče kiša, narod panično vadi kišobrane. Kiša i prestala, a jedna žena hoda trotoarom i uporno nosi kišobran. Kažem, gospođo ne pada, ali ona mi ne vjeruje.

Oprati glavu pa izaći mokre glave napolje, je kod nas ravno smrtnom izazovu. Ovi ovdje izlaze rahat mokre glave i sjedaju na bicikl.

A o propuhu da i ne govorim. Ljudi će se znojiti i gušiti u zamagljenom autobusu ili tramvaju, ali prozor se ne smije otvoriti. Propuh je taj koji ubija, a od zagušljivosti nije niko umro.

28.03.2008.

Od Vijećnice do Kozije ćuprije

Građani starog dijela grada imaju privilegiju da na svega nekoliko stotina metara od svojih kuća imaju šetnju kroz kanjon Miljacke. Rijetko to koji grad ima, da stotinjak koraka iz zatrpanog grada odjednom ima stazu za šetnju uz planinsku rijeku i divlji pejzaž oko nje. Na stranu što bi se sve to dalo mnogo bolje urediti, ali dobro je i ovo.

U ovoj šetnji od Vijećnice do Kozije ćuprije ima nekoliko značajnih tačaka.Da ne spominjem bazen na Bentbaši i restoran “Bazeni”, te  neuređeni parking uz njega. Spomenuću prvo tvrđavu i stijenu Jekovac, koje se izdižu iznad Bentbaše. Jekovac je poznat kao stijena samoubica, odavde su se bacilli mnogi kojima je dodijao život. Babin zub je visoka i uska stijena uz samu cestu. On je od davnina bio inspiracija i trening za mnoge sarajevske alpiniste. Na Babinom zubu su pobijane mnoge zastave kao simboli osvojene stijene, odnosno kao xafsinške poruke sponzora.

Drveće koje su posadili razni ambasadori u ovoj loše održavanoj ulici (inace staroj cesti za Visegrad) pretenciozno nazvanoj “Aleja ambasadora” je nekako slabo i kržljavo. Na ušću Mošćanice u Miljacku, mjestu koje se zove Dariva, sada nema ništa osim blatnjave zaravni. Prije je ovdje bila lijepa kafana sa terasom nad zahuktalom Mošćanicom, a kafanu je osnovao neki Italijan, Da Riva, pa je mjesto po njemu dobilo ime.

Dalje prema Kozijoj ćupriji put je na jednom mjestu propao, te se stvorila voda i blato. Iznad starog mosta je kafana sa drvenim stolovima vani, gdje ljubazni domaćin nudi uštipke i janjeće pečenje. Tu srećem svoga školskog druga Željka Majstorovića, koji je metereolog i često se pojavljuje na federalnoj TV. Sjedi sa suprugom i uživa u uštipcima.

Pogled na još snježne i strme sjeverne padine Trebevića, staru prugu sa još potpuno očuvanim kamenim podzidima, stvara osjećaj hladnoće. Hladno je u kanjonu kada nema sunca, pa se ne zadrzavamo dugo u  restoranu.

Miljacka je mutna i nadošla, baš mi prija pogled na divlju rijeku. Preko puta, s onu stranu rijeke ima još uvijek srušenih i zapaljenih kuća. Rat je u Sarajevu počeo upravo artiljerijskim gađanjem (od strane JNA) Jarčedola, onih kuća gore u brdu, visoko iznad rijeke.

Na povratku srećemo mnoge poznate ljude, penzionere, bivše značajne ljude, koji ovdje nalaze spas od poseljačenog grada i bahatosti nekih novih važnih persona, koji srećom ovuda ne mogu bjesniti svojim skupim džipovima i iskazivati svoju silu kao na drugim mjestima u gradu.

27.03.2008.

Wilderdsov antiislamski film ugledao svjetlo dana

 Image Hosted by ImageShack.us

Konačno se i to dogodilo. Dugo najavljivani antiislamski film holandskog politicara Wilders-a večeras u sedam sati je postavljen na internet. Film se zove Fitna.

Niko od holandskih političara nije reagovao (iako su ranije rekli da film ne odrazava stajaliste holandske vlade), a poznavaoci islama su na TV dnevnicima izjavili da film sadrži već viđene materijale, uglavnom krvave terorističke napade islamskih ekstremista. Po njima izgleda da se ”tresla gora, a rodio se miš”, jer film ne sadrži za muslimane  jako uvrjedljive poruke.

U emisiji Netwerk je ipak rečeno da u filmu postoje elementi koji vrijeđaju osjećaja muslimana, te da se tendenciozno povezuje agresivni islam sa holandskim muslimanima, koji uglavnom nemaju nikakve veze sa terorizmom, nego su obični građani zemlje kao i svi ostali.

Wilders je izjavio da je ovim filmom želio dati zadnje upozorenje holandskim vlastima da zemlji prijeti “ islamizacija i prevladavanje jedne zapadu strane nedemokratske kulture”.  

U međuvremenu se upravo sada (22 sata) predsjednik holandske vlade Balkenende preko TV obratio javnosti na holandskom i engleskom jeziku. On je u ime vlade izrazio žaljenje da se ovakav film pojavio, te je izjavio da holandska vlada odbacuje i osuđuje ovaj film. Po Balkenende-u daleko najveći broj muslimana u Holandiji živi životom lojalnih građana. Nije stvar u vjeri nego u onima koji koriste vjeru za ekstremistička djelovanja. Holandiji je potrebno građenje mostova između hrišćana i muslimana, i ostalih, a ne sijanje mržnje.

27.03.2008.

Alifakovac zvani

Prekoputa Vijećnice, na lijevoj obali Miljacke, ima jedan mali dio grada, u stvari ulica, što se zove Alifakovac. Na tako malom prostoru ima toliko važnih stvari,  tu na tom Alifakovcu. Prije svega ulica sama po sebi ima nekoliko izvanredno očuvanih  tipičnih bosanskih kuća sa starim drvenim verandama.

Na samom početku, uz Šećerćehajinu ćupriju je poznata Inat kuća (sada restoran),a do nje Hadžijska dzamija, odakle su se nekad ispraćale hadžije. Na platou kod Inat kuće bila je ranije isturena ljetna bašta hotela Evropa (danas ljetna pozornica “Baščaršijskih noći”, a malo dalje uz Šahinagića ulicu pored nekada tu locirane fabrike čokolade “Zora” išlo se na početnu stanicu trebevićke žičare.

Uz Alifakovac, u blizini brane na Miljacki je i pećina, koja je danas pretvorena u noćni bar. Na vrhu ulice je staro mezarje, sa dva veoma lijepa turbeta. Snimio sam Alifakovac jednog ovogodišnjeg martovskog dana, dok je bio sav nekako zlatan od zraka zalazećeg sunca.

Na internetu nadjoh ponudu nekog stranca koji prodaje stare razglednice, izmedju ostalog prodaje i razglednicu Alifakovca iz 1910 (za 14 eura). POGLEDAJ AKO KLIKNES OVDJE

27.03.2008.

Kopanje po kontejneru opasno po život

Sinoć je u Zagrebu jedna osoba poginula od eksplozije bombe u kontejneru za smetlje. Čovjek je u kontejneru vjerovatno tražio nešto da pojede ili da obuče. Ovi ljudi koje sam uslikao u sarajevskom naselju Mojmilo predano kopaju po kontejneru, ne znajući da se bave opasnim poslom.

26.03.2008.

Čuvari vječne vatre

Sarajevo ima besplatne čuvare vječne vatre. Evo ih na slici kako su se poredali i drže stražu.

Usput će vas, kad prolazite pored njih, kao slučajno sandžačkim akcentom upitati da nećete možda prodati certifikate. Nekadašnja centrala SDK (Službe društvenog knjigovodstva) i nakon ukidanja njene funkcije je ostala mjesto gdje se skupljaju ulični trgovci vrjednosnih papira. Ranije su izvikvali “Deviza, deviza, kupujemo”. Sad kupuju eto papire, za koje onda neko kupi cijela preduzeća.

26.03.2008.

Ko zna o o životu profesora Zdravka Besarevića?

Danas sam dobio ovaj e mail, kojim sam zamoljen da napišem nešto iscrpnije o profesoru Zdravku Besarević-u. Profesor je u osamdesetim godinama prošlog vijeka bio direktor sarajevske Hirurgije, te dekan Medicinskog fakulteta, jedan veoma omiljen i gospodstven doktor porijeklom iz stare sarajevske familije. Sve one koji znaju više o njem, posebno članove familije, molim da se jave na e mail letecihol@gmail.com.

Iz Vašeg bloga koji pise o sarajevskim medicinarima,kao i iz Vaseg članka koji pise o prof. dr. Zdravku Besareviću,spoznao sam da prilicno poznajete prilike i licnosti
koje su meni u ovom momentu bitne,da Vam pojasnim:

Posto firma u kojoj ja radim, radi na projektu sarajevskog "POKOPA" koji ima namjeru da kroz elektronske info punktove postavljene na svim vecim grobljima(Bare Vlakovo...) omoguci posjetiocima pregled i uvid u Biografije,sike i video poznatih i vaznijih licnosti za ovu zemlju.
Unutar tog spiska se nalazi i prof.dr. Zdravko Besarović, a kako je po svemu sudeci strasno tesko naci neke poblize informacije na internetu inace... molio bi vas da ako budete imali interesa i izvora da napravite jednu sadrzajem solidniju Biografiju!?

Bio bi Vam veoma zahvalan!

Dzenan Cengic

26.03.2008.

Kraj poštanskih kancelarija u Holandiji

Holandska pošta je najavila zatvaranje svih preostalih poštanskih kancelarija (postkantoor). Veliki dio klasičnih pošta je i ranije premješten u samoposluge i trafike, u vidu malih šaltera gdje zaposleni u prodavnicama obavljaju i poštanske usluge. Sada će se sve pošte zatvoriti i poštanski poslovi obavljati u okviru prostorija ING banke, te u poslugama i trafikama Bruna.

Zatvaranjem preko 200 preostalih ureda preko 2000 ljudi će ostati bez posla. Zaposleni u poštanskim uredima provode danas protestnu akciju protiv zatvaranja kancelarija, te su sve pošte u zemlji zatvorene do deset sati. Mala je šansa da će uprava pošta šta promijeniti. Poštanski saobraćaj je sve rjeđi, elektronska pošta je preuzela primat, a pakete pored pošte prevoze i različita kurirska preduzeća. Cilj akcije je spašavanje radnih mjesta, odnosno preraspodjela poslova, tako da što manje zaposlenih dobije otkaz.

25.03.2008.

Muzej ZOI 84, bruka grada

Zgrada na Mejtašu, preko puta Bošnjačke Gimnazije, nekadašnji Muzej Zimskih Olimpijskih Igara, je u stravičnom stanju. Izgleda da se grad stidi svega onoga napravljenog za komunističke “strahovlade”, pa bi tako da zaboravi i nezaboravno vrijeme kad je glavni grad BiH bio centar svijeta. Kako drugačije objasniti krajnji nemar gradskih vlasti prema ovoj kući, samoj po sebi izvanredno lijepom i skladnom objektu.

25.03.2008.

Maribor na granici Evrope i Balkana

Maribor, grad na obje obale Drave, sa Pohorjem iznad desne strane, i pitomim bregovima prekrivenim vinogradima sa lijeve strane, nezaobilazna je zaustavna tačka mojih putovanja na jug. Već sam pisao ranije o svom starom kolegi iz studentskih dana, i njegovoj supruzi Majdi, kod kojih smo uvijek rado dočekani.

U vožnji na jug (treba nam 12 do 14 sati), stigli smo nešto oko sedam naveče. Moja supruga je htjela da kupi cigarete, pa smo stali u samom centru. Grad je bio skoro pust. Malo iza sedam su sve prodavnice i dućani zatvoreni, takođe i sve trafike (kojih i nema baš puno). U centru otvorena robna kuća C&A, po uzoru na gradove Zapadne Evrope. Naravno, nije velika i bogata kao u velikim evropskim gradovima. Gledamo izvana u izloge. Lijepa roba i mnogo jeftinija nego ovdje u Holandiji. Jedva naiđosmo na kafanu u kojoj prodaju samo domaće cigarete nama nepoznatih marki. Kupismo neki Bos. Cijena 2,5 eura, isto kao i Marlboro na pumpi na granici. U samom centru veoma malo prolaznika, kod čovjeka nastane onaj osjećaj civilizacijske pustoši, koja je gora nego pustoš u šumi ili livadi.

Pri povratku smo imali dosta vremena do večere kod Same i Majde, pa smo svratili u novootvorene velike xafse Hofer i Lidl, na ulazu u Maribor iz Miklavža, odnosno Zagreba. Htio sam zapravo da kupim salamu “Puris” (hrvatski proizvod iz Pazina). Oba xafsa su ogromna, mnogo veća nego Aldi ili Lidl u Holandiji. Roba uglavnom iz uvoza, najviše iz Njemačke i Austrije, ali ima je odsvakuda, a najmanje iz Slovenije ili susjedne Hrvatske. Cijene su uglavnom kao  u Sarajevu, s tim da su brašno i hljeb jeftiniji, takođe i jestivo ulje. Purisa naravno nemaju, imaju njemačke pureće salame, te mi ne trebaju.

Subota je uoči uskršnje nedjelje, oni rade do osam. Malo ima svijeta u kupovini. Na kasi se vidi da je kasirka naučena da se ponaša zapadnjački, da lijepo pozdravi i da se lijepo ophodi, da poželi ugodno veče i sretne praznike.

Eto Evropa se uselila u Sloveniju, unijeli su tako i ono svoje mrtvilo i jednoličnost. Uvešće tako Slovenci od prvog maja i obavezno plaćanje vinjete za automobile koji prolaze kroz ovu malu zemlju. Nije malo, 35 eura za pola godine, opet po ugledu na sjeverne susjede, samo još drastičnije. A sve na štetu južnih susjeda. Ne znam što smo im se mi to toliko zamjerili. Uvoze i prodaju robu sjevernih susjeda, a južne, slovensku braću, gledaju da oderu. A sve imam osjećaj da su bili sretniji sa južnim komšijama, ali ne smiju priznati.

 

 

24.03.2008.

Grdoba umjesto ”Sarajke”

Na mjestu bivše robne kuće u centru Sarajeva niče monstruozna zgrada, prava rugoba. Protesti građana Sarajeva, da se ostavi prazan prozor i trg sa pogledom na padine Trebevića nisu urodili plodom. Sada niče zgradurina koja se jednom polovinom visoko izdiže iznad okolnih zgrada kršeći na taj način najosnovnija pravila arhitekture i zaklanjajući u potpunosti pogled na Trebević.

24.03.2008.

Bijeli Uskrs umjesto bijelog Božića

Ovako hladan Uskrs nije bio od 1964.-te. Umjesto Božića, koji posljednjih godina prolaze bez snijega, imamo ove godine bijeli Uskrs. Samo o tome se priča, kako je snijeg eto pao na tek rascvjetalo cvijeće i voće. A mi smo u Bosni na to navikli, pa pjevamo “Snijeg pade na behar na voće...”

Ni loše vrijeme nije nekima pokvarilo naviku kampovanja za ove dane. Kamperi kažu da im je dobro, i da oni imaju sve što je potrebno da se ugriju u šatorima.

Hladan i vlažan islandski zrak kruži i dalje nad Zapadnom Evropom, pa će snježnih padavina biti još najmanje dva dana. U Belgiji su sretni, jer na Ardenima konačno imaju mogućnost da se skijaju. Ove godine su imali samo dva snježna dana.

 

18.03.2008.

Leteći na "Kongresu"

U Sarajevu se proteklog vikenda odvijao "Prvi Kongres oftalmologa BiH sa internacionalnim učešćem". Teško je reći da se odista radilo o Kongresu očnih doktora iz cijele BiH. Organizator se pohvalio kako su prisutni predstavnici svih očnih odjeljenja u BiH, te oftalmolozi iz bivše nam Juge i iz dvadesetak drugih zemalja. Takođe se na otvaranju direktorica pohvalila kako je bosanska oftalmologija rame uz rame sa evropskom i svjetskom.

Iako u svakom slučaju treba odati priznanje organizatorima, Klinici za očne bolesti u Sarajevu, na ambicioznom poduhvatu i u suštini pozitivnom ishodu Kongresa, ipak su mnoge stvari vezane za ovaj skup upitne. Činjenica je da nije bilo prijavljenih referata iz Banja Luke i Mostara, a Kongresu je posljednjeg dana prisustvovao samo jedan kolega iz Banja Luke, inače rođeni Sarajlija, koji je usput obišao i majku u Sarajevu. Iz Mostara nisam vidio nikoga od kolega, niti sa istočne, niti sa zapadne obale. Navodno je ovima čak neko "zabranio da dođu". Od onih "dvadesetak" zemalja mimo ex Jugoslavije,  nisam vidio ni čuo nikoga iz Zapadne Evrope. Bio je jedan stari doktor iz Houstona  (Texas), koji se zaljubio  u Sarajevo i dolazi treći put. Prisutni su bili  nekolicina prominentnih oftalmologa iz Kaira i Istanbula (mislim dva iz Kaira i jedan iz Istanbula).

Ovi profesori su pokazali koliko je oftalmologija u Turskoj i Egiptu iznad naše, i kako je ona u ovim zemljama na svjetskom nivou. To su pokazali i naši zapadni susjedi Slovenci i Hrvati, ali samo preko nekoliko veoma modernih i naprednih priovatnih klinika. Bosanci, prije svega Tuzla i Sarajevo, i pored pametnih i vrijednih doktora i doktorica, nisu mogli nadoknaditi veoma izražen nedostatak u modernoj i skupoj opremi. Oftalmologija je, kao i sve grane medicine, postala veoma skupa, i ko nema para ne može pratiti nove trendove, ili može samo glumiti da ih prati.

Kongres je u stvari bio sajam na kome se nudila roba, i Slovenci i Hrvati su pokazali, da kao i u svemu drugome mogu računati na naše tržište. Na mene je najbolji utisak ostavio poznati ljubljanski oftalmolog Dr Pfeifer, evropsko ime u hirurgiji katarakte. U Sarajevo je došao u svom malom avionu kojega je sam vozio. Odletio je u subotu sretno, a za njim će stići  pacijenti dubljeg džepa i odnijeti pare iz našeg vilajeta.

Na ovome skupu sam susreo mnoge kolege koje nisam već dugo vidio. Čovjeku imponuje kad vidi koliko me se ljudi sjeća plo dobru, i kako me neki svrstavaju u legendu naše oftalmologije. Da napomenem da sam ja kao generalni sekretar Udruženja oftalmologa Jugoslavije, skupa sa prof. Vladom Kojovićem, koji je bio predsjednik, organizovao posljednji (tada to nismo znali) Kongres oftalmologa Jugoslavije, u Sarajevu 1986, kada je istovremeno na sarajevskom aerodromu bila leteća očna klinika "Orbis", a na Igmanu "Prvi naučni skup o implantaciji intraokularnih leća".

Bilo je lijepo družiti se sa starim kolegama, mada ih je sve manje, a ni druženja nisu više kao što su nekad bila.

07.03.2008.

Grad Džingis Kana

Očima rođenog Sarajlije, ali i zainteresovanog stranca šetam Titovom i Ferhadijom, zagledam u zgrade i ljude, napravim koji snimak da imam za kasnije. Idem sa Marijin Dvora, pored džamije Magribije (upravo izlaze ljudi sa džume), pa preko parkirališta kod Vojne bolnice što ga održavaju bivši borci , u Kranjčevićevu, pa pored izgorjele zgrade Crvenog Krsta (danas bi rekli Križa), i bivšeg (izgorjelog) kina Sutjeske i bivše kafane Triglav, evo me pored Higijenskog. Preko trotoara gazi veliki kamiončuga, kud se je on zaputio pješačkim prostorom.

Krov na zgradi Predsjedništva u obliku mongolskog šatora, na vrhu postavljena bezlična plavo-žuta zastava.Sivo je i vlažno, mokri snijeg prekrio park ispred "Union" banke. Vazduh nepokretan, osjeti se na benzin i čađ, a mene podsjeća na zime sarajevskog djetinjstva, na onu sigurnost gradskih poslijepodneva, radost bioskopskih predstava, posjeta tetkama i dajdžama.

Sutra je Osmi mart, pred Tržnicom se prodaju lijepe korpe sa cvijećem, rekoše nekome kako su cijene od pet do petnaest maraka, a ja se napravim lud pa dignem u zrak jednu i zavičem: "Je li ova od dvadeset maraka?". Dopade se to prodavaču, misli koja li je ovo budaletina, jeste kaže, ta je od dvadeset. "Ma nije, kažem ja, ova je od petnaest, ne bi ja nju!"

Nema sunca, nema ljeta, ni sladoleda na ulici, nema stolova napolju, nema lijepih cura. Ljudi namrgođeni, poružni naki, žuti, imaju podočnjake. Meni opet lijepo, šetam svojim gradom, nasmijem se ovome ili onome. Ne mislim na daleku Holandiju, letim ja tako uklet tamo-vamo, Leteći Holanđanin, pa to ti je.

Zaboravio sam ponijeti kabl od mobitela, pa će slike morati sačekati povratak u "Niskozemsku".

Do mog povratka čitajte ponešto što napiše moj sin (zadnja dva posta su njegova), a ja se javim kad se dokopam tuđeg interneta.

04.03.2008.

Da li je to moguće!?

Istrčati londonski maraton je, vjerovatno kao i bilo koji drugi, veliko dostignuće za bilo koga. Ali ove godine jedan od učesnika je Buster Martin, 101-godišnji vodoinstalater (još uvijek radi!), koji namjerava da obori rekord najstarijeg sudionika u tom maratonu koji drži Fauja Singh. Singh je imao jednako zapanjujućih 96 godina kada je istrčao maraton u glavnom gradu Engleske. Kao pripremu za ovaj poduhvat, Buster je u prošlu nedelju pretrčao jedan lokalni polu-maraton (21 kilometar), i to za 5 sati i 13 minuta. Na cilju je upitao: “Gdje je moje pivo ?”. U ponedeljak se Buster, koji inače ima sedamnaestero djece, na iznenađenje svoga šefa na vrijeme pojavio na poslu. Stvarno, svaka ti čast Bustere!

Leteci Holandjanin
<< 03/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2273223

Powered by Blogger.ba