Zgrada na Mejtašu, preko puta Bošnjačke Gimnazije, nekadašnji Muzej Zimskih Olimpijskih Igara, je u stravičnom stanju. Izgleda da se grad stidi svega onoga napravljenog za komunističke “strahovlade”, pa bi tako da zaboravi i nezaboravno vrijeme kad je glavni grad BiH bio centar svijeta. Kako drugačije objasniti krajnji nemar gradskih vlasti prema ovoj kući, samoj po sebi izvanredno lijepom i skladnom objektu.

Maribor, grad na obje obale Drave, sa Pohorjem iznad desne strane, i pitomim bregovima prekrivenim vinogradima sa lijeve strane, nezaobilazna je zaustavna tačka mojih putovanja na jug. Već sam pisao ranije o svom starom kolegi iz studentskih dana, i njegovoj supruzi Majdi, kod kojih smo uvijek rado dočekani.

U vožnji na jug (treba nam 12 do 14 sati), stigli smo nešto oko sedam naveče. Moja supruga je htjela da kupi cigarete, pa smo stali u samom centru. Grad je bio skoro pust. Malo iza sedam su sve prodavnice i dućani zatvoreni, takođe i sve trafike (kojih i nema baš puno). U centru otvorena robna kuća C&A, po uzoru na gradove Zapadne Evrope. Naravno, nije velika i bogata kao u velikim evropskim gradovima. Gledamo izvana u izloge. Lijepa roba i mnogo jeftinija nego ovdje u Holandiji. Jedva naiđosmo na kafanu u kojoj prodaju samo domaće cigarete nama nepoznatih marki. Kupismo neki Bos. Cijena 2,5 eura, isto kao i Marlboro na pumpi na granici. U samom centru veoma malo prolaznika, kod čovjeka nastane onaj osjećaj civilizacijske pustoši, koja je gora nego pustoš u šumi ili livadi.

Pri povratku smo imali dosta vremena do večere kod Same i Majde, pa smo svratili u novootvorene velike xafse Hofer i Lidl, na ulazu u Maribor iz Miklavža, odnosno Zagreba. Htio sam zapravo da kupim salamu “Puris” (hrvatski proizvod iz Pazina). Oba xafsa su ogromna, mnogo veća nego Aldi ili Lidl u Holandiji. Roba uglavnom iz uvoza, najviše iz Njemačke i Austrije, ali ima je odsvakuda, a najmanje iz Slovenije ili susjedne Hrvatske. Cijene su uglavnom kao  u Sarajevu, s tim da su brašno i hljeb jeftiniji, takođe i jestivo ulje. Purisa naravno nemaju, imaju njemačke pureće salame, te mi ne trebaju.

Subota je uoči uskršnje nedjelje, oni rade do osam. Malo ima svijeta u kupovini. Na kasi se vidi da je kasirka naučena da se ponaša zapadnjački, da lijepo pozdravi i da se lijepo ophodi, da poželi ugodno veče i sretne praznike.

Eto Evropa se uselila u Sloveniju, unijeli su tako i ono svoje mrtvilo i jednoličnost. Uvešće tako Slovenci od prvog maja i obavezno plaćanje vinjete za automobile koji prolaze kroz ovu malu zemlju. Nije malo, 35 eura za pola godine, opet po ugledu na sjeverne susjede, samo još drastičnije. A sve na štetu južnih susjeda. Ne znam što smo im se mi to toliko zamjerili. Uvoze i prodaju robu sjevernih susjeda, a južne, slovensku braću, gledaju da oderu. A sve imam osjećaj da su bili sretniji sa južnim komšijama, ali ne smiju priznati.