Pokrajine u Bosni i Hercegovini

(abecednim redom)

Po povijesnom i zemljopisnom kriteriju, u Bosni i Hercegovini se nalaze ove pokrajine (neke se i preklapaju međusobno, op.a.):

• Bosna (međe joj činu na sjeveru Posavina, na istoku rijeka Drina, na jugu rijeka Neretva, na zapadu rijeka Vrbas, na sjeveroistoku Semberija)
• Bosanska Krajina (preklapa se s Turskom Hrvatskom, naziv je uveden u 19. stoljeću)
• Cazinska Krajina (od Une na zapad)
• Donji Kraji
• Hercegovina (na sjeveru Završje i Neretva, na istoku Crna Gora, na zapadu Završje, na jugozapadu Sinjska i Imotska krajina, na jugu Dubrovačko područje)
• Posavina
• Semberija (nizina na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, na sjeveru i istoku ju zatvaraju Sava i Drina)
• Turska Hrvatska (kraj zapadno od rijeke Vrbas, južno od Save, sjeverno od Hercegovine); i Cazinska Krajina je dio nje
• Završje (Tropolje: Livanjski, Duvanjski i Glamočki kraj)

Ove "naucne" bisere, prenosim sa hrvatskog izdanja Wikipedije u dijelu gdje se govori o drzavi Bosni i Hercegovini. Ko hoce da procita jos bisera neka klikne na http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosna_i_Hercegovina

Nešto mi se baš dopala ova kuća u Boskoop-u. To je mjesto sa najviše rasadnika u Holandiji i iz njega se za Uskrs šalje cvijeće u Rim, da se ukrasi trg ispred Crkve sv. Petra u Vatikanu, pa se onda papa u svom govoru Urbi et Orbi zahvali i Holanđanima na cvijeću.

Jest da je kuća poprilično starija od mene, (nisam ni ja u prvoj mladosti), piše joj na čelu 1909, (vrsnjakinja sa mojim rahmetli babom), i to je prednost, ne pretvara se da je mlađa kako to mnoge rade.

Imalo bi se tu dosta farbati i raditi, ali bilo bi to i zadovoljstvo. Slikala me moja žena pored nje, pa recite kako mi stoji ova kuća?

Ovdje se dugo vremena vode žestoke rasprave o školstvu. Školstvo je došlo na niske grane. Dvadeset i više godina se eksperimentira sa reformama, učitelji i nastavnici imaju male plate i uskoro više niko neće htjeti studirati za nastavnika, a kad odu ovi sadašnji u penziju nastaće ogromni manjak učitelja i nastavnika ( koji i sada postoji).

Djeca sve manje znaju. Završeni srednjoškolci upišu nastavnički fakultet, pa se ispostavi da nemaju pojma o matematici i da su veoma slabi u maternjem jeziku. Onda to moraju posebno polagati, u stvari nenaučeno gradivo iz srednje škole, da bi mogli dalje studirati.

Jedan učesnik u raspravi je u nedjelju izjavio da školama (i višim školama i fakultetima) treba dati slobodu u tome kako će učiti učenike, ali da mora postojati inspekcija i završni ispit za studente, koji će biti sprovođen od strane ministarstva obrazovanja, te da se mora znati šta su ti studenti u stvari naučili, i da konačnu riječ o vrijednosti neke diplome daje ministarstvo obrazovanja, to jest vlada.

Niko više ne zna kako škola treba da izgleda i šta da se u njoj uči. Da li je u njoj potrebno steći samo znanje, ili pored toga naučiti I kako se najlakše stiče znanje, kako se uči samostalno, kako se uči zajedno, kako se primjenjuje znanje.

Mnoge dobre ideje političara su u praksi postale neprimjenljive. Tako je prije deset godina uvedena metoda Studiehuis ( ucenje kod kuće), metoda školovanja koja podrazumjeva uglavnom samostalno  učenje, bez predavanja nastavnika. Nastavnik je tu samo da bude prisutan i da kontroliše da li učenik uči, i da eventualno odgovori na neko postavljeno pitanje. Ova je metoda, kao i mnoge prije nje, pokazala neprimjenljivost u  praksi. Stalne reforme i inovacije u načinu studiranja koštale su veoma mnogo truda i novaca, ali su rezultati slabi.

U međuvremenu se pokazalo da se stare dobre “škole učenika u privredi” (tako su se zvale kod nas, prije uvođenja usmjerenog obrazovanja i tzv. Šuvarovih škola) obnavljaju, i da đaci koji mrze da uče i bježe od prave škole, nalaze uz placeni rad za sebe zadovoljavajuće riješenje. Kod nas za ovu vrstu obrazovanja postoji i izraz “školovanje uz rad”. Naime pojedina preduzeća uzimaju šesnaestogodišnjake u radni odnos, plaćaju ih pola plate (800-1000 eura neto), đaci im četiri dana rade, a  jedan dan uče. Za četiri godine u preduzeću imaju gotovog čovjeka spremnog za dalji rad. Za uzvrat mu daju bruto platu od 2500 eura, koja je veća nego za mnoge akademike, početnike.

Tako stolari, metalci, instalateri, itd. imaju veću platu sa dvadeset godina života, nego nastavnici ili profesori kada sa 25 godina počnu da rade.

Sinoć (u stvari jutros rano) je, poslije dugotrajnih protesta prosvjetara i još dužih dogovaranja, konačno potpisan sporazum između ministra obrazovanja Plasterk-a, poslodavaca (škola) i prosvjetara (nastavnika i učitelja) da se u narednim godinama značajno povećaju plate prosvjetarima. Povećanja će ići po godišnjoj stopi od pet posto, dok se plate učitelja ne povećaju za 40 posto, a nastavnika u srednjim školama za 30 posto. Prosvjetari će povećanje osjetiti od januara iduće godine. Na taj način se misli da se zanimanje učitelja, ( leraar-a, ovdje se to zvanje upotrebljava u  širem smislu, za sve nivoe obrazovanja) učini privlačnijim i da se više za ove poslove ne zapošljavaju ljudi koji nisu završili odgovarajući fakultet.