takve trgove i fontane nema ni jedan drugi grad

Malo se čitalaca ovog bloga sjeća zubnih pasta koje smo koristili mi djeca poratne babyboom generacije. Bile su samo dvije paste, zelena Hygia, i rumena Jagoda. Jednu je proizvodila “Galenika”  (mislim Jagodu), a drugu ne znam ko. Higija je bila sa hlorofilom, to je posebno bilo na njoj istaknuto. Jagoda je bila slatkasta i mirisala na jagodu.

Zubna pasta se kod nas zvala Kaladont, valjda se tako zvala neka predratna pasta. Danas je od njenog imena ostala društvena igra, ona sa riječima, i nastavcima sa dva zadnja slova prethodno izgovorene riječi, dotle da se izgovori riječ kaladont, i time je dotični i pobjednik, jer kod nas nema riječi koja počinje sa nt. Tako smo isto zvali žilet, sve nožiće za brijanje, iako je Gillette, fabrika nožića. Po istom principu danas zovemo sve prodavnice hrane granap, iako je to skraćenica od nekadašnjeg GRAdskog NAbavnog Preduzeća.

Početkom sedamdesetih sa navalom deterdženata (do tada je bio samo Plavi Radion), počela je i navala novih zubnih pasta. Pojavom televizije počele su i intenzivne reklame i jednih i drugih. Uz deterdžente “Prodixan”, “Fax Helizim” i druge, reklamirane su i nove zubne paste. Azulyn je bio sa ekstraktom kamilice, a zatim se pojavio Signal, čiji je glavni kvalitet bila dupla boja, bijela i crvena, kad se istisne iz tube. Nove paste su sadržavale fluor. Onda se pojavio neki Wademecum menthi, koji je imao razne trave u sebi, a prije svega nanu.

Nedavno sam negdje pročitao kako nije teško da čovjek sam napravi zubnu pastu. Ona sadrži tri četvrtine vode, a onda razne soli,  Kalcijev karbonat i fosfat, NaCl (kuhinjsku so), Natrijev bikarbonat (sodu bikarbonu), Aluminijev oksid i još neke. Te soli imaju ulogu čišćenja, poliranja, smanjenja površinskog napona na površini zuba. Najmanje u pasti ima kozmetičkih dodataka, boja, mirisa, fluora, tinktura ljekovitih trava.

Bilo kako bilo, princip je ostao isti, a promijenile su se nijanse. Od nekadašnje Higije, preko Vademekuma Menti, do današnjeg Paradentox-a dodaju su u pastu eto i razne ljekovite travke, dobre za zubno meso, a paradentoza ostaje i dalje nerješiv medicinski problem.

Holandija, koja svima zna ukazati na kršenje ljudskih prava, je upozorena od strane organizacije Human Rights Wach, kako vrši diskriminaciju u pogledu obaveze polaganja ispita iz holandskog jezika i kulture.

Naime 2006.-te godine je na insistiranje ministrice Verdonk usvojen zakon po kojem budući stanovnici Holandije, prije nego što se ožene ili udaju za holandskog partnera, moraju u zemlji iz koje dolaze, pri holandskoj ambasadi, polagati ispit poznavanja holandskog jezika i kulture. Ovaj ispit košta 350 eura (što se vrati ako se ispit uspješno položi), ne računajući troškove učenja i pripreme.

Organizacija Human Rights Wach ukazuje da nijedna zemlja u svijetu nema ovakav propis, a što je još gore, ispit se provodi selektivno, pa su Marokanci i Turci obavezni da ga polažu,  a to isto ne važi za Amerikance i Japance, naprimjer. Stara latinska poslovica :”Quod licet Jovi, non licet bovis” (Što je dozvoljeno Bogu, nije dozvoljeno volu”- u bukvalnom prevodu), eto našla je kod Holanđana i od zvanične države odobrenu primjenu.

Po mišljenju organizacije navedeni ispit je više usmjeren na odbijanje bračnih partnera iz matične zemlje da se ne usele u  Holandiju, nego što je usmjeren ka boljoj integraciji stranaca u holandsko društvo.

Više o ovome u Volkskrant