Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

30.06.2008.

Krmci i superxafs

Sta imaju zajedničko krmak i superxafs?

 Eto u Holandiji se dogovorili superxafsaši i seljaci, kako će pomoći krmcima, a sve to pod pritiskom životinjskih zaštitara koji su između ostalog prije dva dana zapalili ured za ubijanje viška gusaka na ostrvu Tesel.

Koliko sam ja razumio, muške svinje (ovdje mislim na originalno značenje riječi) se moraju kastrirati, pa kasnije zaklati, jer meso nekastriranih muških svinja, krmaka, dakle, kandiše i nije lekker, ukusno znači, što bi ovi ovdje rekli. Do sada su jadne životinje kastrirane naživo, možeš misliti te dreke i jada. Holanđani ne bi bili Holanđani da nisu izmislili i spravu koja daje anesteziju muškoj svinji. Seljaci su se eto smilovali da će sjeći muda krmcima pod anestezijom ako im neko plati aparat za to, inače će oni nastaviti na živo da sjeku.

E tu sad dolazimo na ono pitanje o vezi krmka i superxafsa. Sad su superxafsi ispali hadžije pa će platiti seljacima 1500 aparata za bezbolno rezanje jaja krmcima. Eto sad su sretni svi, i seljaci, jer neće slušati dreku, muške svinje jer ih neće boliti, superxafsi jer će raja kupovati fino mirišljavo meso, a i životinjski aktivisti jer će zahvaljujući njima krmci bezbolno ostavljati svoja jaja prije nego što ih (krmke) poslije, onako definitivno zakolju.

 

29.06.2008.

Pobijedio fudbal

   Fernando TorresFernardo Tores-najbolji igrac najbolje reprezentacije na EURO 2008- reprezentacije Spanije

Nije se srećom desilo kao prije četiri godine kada je šampion Evrope postala ni kriva ni dužna reprezentacija Grčke. Koja su oni vrijednost pokazali su ove godine, kada nisu osvojili ni jednog boda, a dali samo jedan gol. Neka to nije ni Italija, specijalista za 0:0 i 1:0, neka nije ni Njemačka, koja ima igrače-pritke što zabijaju golove glavom. Neka to nije ni Rusija koja se poslije prvih uspjeha  veoma brzo napuhala, ni Hrvatska, zbog njenih navijača, zemlja mala, a  umišljena da je velika. Neka nije ni Holandija jer nema dobrog trenera. Mogli su po meni biti prvaci još Portugalci jer igraju najljepše , ali poslije prvog i jedinog komšije. Mogla je biti i Turska, jer niko nije igrao sa takvim srcem kao oni.

Ali u stvari ovaj put je šampion zaista pravi. “Viva Espana!” Španija je pobijedila sve odreda, ubjedljivo i bez najmanje sjenke. Igrali su najljepši fudbal i imaju najbolje pojedince. A posebno mi je drago zbog njihovog trenera, čovjeka od sedamdeset godina, koji je svojim mlađim kolegama pokazao kako se vodi šampionski tim.

 Šteta da ćemo morati čekati četiri godine do novog prvenstva za koji se ne zna gdje ce se igrati  jer Poljska i Ukrajina vodu vare, vodu hlade, klimbesta ni smjesta, trebaju im doći Kinezi da prave igrališta i puteve.

 Luis Aragones (dok je bio aktivni fudbaler), sada ima 70 godina i osvojio je EURO 2008 kao trener reprezentacije Spanije

29.06.2008.

Nedjeljom o botanici: Lavanda opojnog mirisa

  

Lavanda (Lavandula anguistifolia) je biljka koja kod nas raste u Hercegovini, a u Hrvatskoj u Dalmaciji. Rodu lavande pripada oko 25-30 vrsta. Posebno je Hvar poznat po velikim ljubičatim poljima lavande. Lavanda ima eterično ulje karakterističnog mirisa koji privlači pčele. Poznat je med od lavande. Eterično ulje ima antiseptičku vrijednost pa se koristi  u izradi antiseptičnih sapuna a zbog lijepog mirisa se koristi u izradi parfema. Osušena biljka se u kesicama stavlja u ormare sa odjećom da tjera moljce. Takodje se stavlja u jastuke jer se smatra da miris lavande povoljno djeluje protiv nesanice

.Zbog svega ovoga biljka ima i ekonomsku vrijednost i gaji se na farmama. Kod Hrvatske Kostajnice ima velika farma lavande. U Evropi je posebno Provansa poznata po velikim poljima lavande koja se uzgaja u komercijalne svrhe. Izdvojeni su i hibridi koji sadrze vise ulja.

U medicini se koristi ulje, infuzum, čaj i med od lavande. Ulje se koristi za mazanje kod ujeda insekata, kod opekotina i kožnih bolesti (akni naprimjer). Ulje se takodje koristi kod glavobolje, za inhalaciju ili kada se namažu slijepočnice, ili za relaksaciju kod nervne napetosti. Lavanda je odavno nasla primjenu u kulinarstvu, posebno u francuskoj kuhinji. 

U Holandiji lavanda raste kao ukrasna biljka u vrtovima. Njen list kad se protrlja među prstima miriše cijele godine, a biljka je sada u punom cvatu. Juče pored jedne zgrade za starija lica naslikah ove pčelama napadnute zasade lavande. Ove godine kao da biljka ima posebno intenzivnu plavoljubičastu boju.

Više o lavandi na engleskom vidi Lavender  a o njenim ljekovitim svojstvima vidi lavanda

28.06.2008.

Cigani lete u nebo

  Za malo bolje subotnje raspoloženje poslušajmo ovu izvanrednu cigansku pjesmu iz  filma snimljenog 1975,

 

28.06.2008.

Stub za pričanje

  

Svako ima povremeno potrebu da istrese nešto iz sebe. Nekada se radi o tajnama koje se ne smiju reći ni najboljem prijatelju. Tako i onaj iz priče, kad je vidio u cara Trajana kozije uši, nije nikome smio to reći, nego je iskopao rupu u zemlji i na sav glas zavikao u zemlju kako su u cara kozije uši.

Nekada je bolje svoj jad reći nepoznatim ljudima. Tako ljudi koji putuju autobusom u Bosnu ispričaju nepoznatim ljudima svoje najintimnije tajne, a onda na zadnjoj stanici odu bez pozdrava. Moja rahmetli mama bi otišla na Ilidži, sjela na klupu kraj fontane, i ispričala se sa nepoznatim ženama. Jedna njena prijateljica je išla kod nekoga kacara (čovjek koji pravi kace, burad) na Vratniku i s njim bi se ispričala. Njena djeca nisu imala kad vremena za priču.

Nekad je potrebno da čovjek ima i neko poznato usamljeno mjesto koje pruža neku sigurnost, i da tu sam na miru razmisli i često razmrsi zapetljane konce. Moje mjesto ovdje u Holandiji je ova osamljena klupa. U Bosni je to livada pored moje vikendice.

Imate li vi neko svoje omiljeno mjesto za razmišljanje?

 

28.06.2008.

Subotom o jeziku: Kako u naš jezik prenijeti stranu riječ

  

U komentarima na mom medicinskom blogu jedan gost hvali jednog hirurga i njegove chirurshke zahvate.

Ranije je u kod nas upotrebljavanoj varijanti zajedničkog jezika neko strano ime pisano u fonetskoj formi, onako kako ga mi izgovaramo.  To je bila više srbijanska verzija proistekla iz one Vukove “ Piši kao što govoriš, govori kao što piše!” Tako je John Kennedy pisan Džon Kenedi, general Charles De Gaulle je pisan Čarls De Gol, itd. Slično je bilo i sa geografskim pojmovima, a posebno i sa običnim riječima, kao napr. rock and roll, je pisano rokenrol, itd. Hrvatska varijanta je češće koristila izvorno napisana imena.

Po novom pravopisu bosanskog jezika trebalo bi i u bosanskom jeziku prenositi izvorno strane riječi onako kako se to u originalu pišu.

Malo je teško te riječi prilagođavati našim padežima, i množinama imenica, u kojima riječi mijenjaju padeže promjenom krajnjih slova, a u većini zapadnih jezika se padeži mijenjaju dodatkom prijedloga ispred imenice.

Očito je da neki pisanjem stranih riječi u originalnoj verziji pretjeruju, pa ponekad ispadne smiješno kao u primjeru datom na početku.   

 

28.06.2008.

Visoko u žalosti: Aviomodelari ostali bez najuglednijeg člana

  

model Tulura met brandstofmotor   

Malo ko zna nesto o aviomodelarstvu. U Sarajevu je ranije, još dok sam bio dijete, bio aeroklub u podrumu zgrade u Lugavinoj ulici (preko puta Stanice milicje Stari grad). Kad bih prolazio tuda iz podruma zgrade je dopirao miris ljepila. Vrijedna omladina je lijepila krila svojim modelima. Ne znam gdje je sada aeroklub, i da li ga uopšte ima.

Visoko ima veoma staru tradiciju pravljenja aviomodela. Tamošnji modelarski klub se zove “Izet Kurtalić”. To je ujedno i najtrofejniji muški sportski kolektiv u BiH. Osvajali su nekoliko puta i prva mjesta na evropskim i svjetskim takmičenjima.

Dugogodišnji predsjednik kluba Kenan Jusufbašić poginuo je  u četvrtak, kada je motorna jedrilica visočkog aerokluba pala u blizini Olova. Jusbašić je sam upravljao malim avionom. Uz njega je u jedrilici bio i Nihad Fetić, snimatelj kakanjske IC televizije. On je preminuo na putu za koševsku bolnicu.

Kenan Jusufbašić je bio i predsjednik opštine Visoko cijelih deset godina, od 1990 do 2000 godine.

Dženaza rahm. Jusbašiću će se klanjati danas popodne u Visokom, a biće ukopan na gradskom groblju.

   

28.06.2008.

Holanđani poslušali druga Tita

  

U svom istorijskom govoru u Splitu 1962 drug Tito (vidi ovdje) se osvrnuo na negativne pojave u partiji, te na pojavu nacionalizma unutar pojedinih republika, koji je pokazivao tendencu razbijanja zajedničke zemlje. U istom govoru Tito se osvrnuo na pojavu razbacivanja i trošenja para na luksuzne stvari i na bogaćenje pojedinaca. Njegov govor je našao odjeka u građevinarskoj praksi, pa su u to doba pravljeni sasvim racionalni, jednostavni stanovi. Sarajevsko naselje Grbavica koje se pravilo tih godina je primjer kako je prostor maksimalno iskorišten, ulice uske, zgrade zbijene, a stanovi su namješteni najskromnije, većinom bez lifta, grijanja, čak i sa ograničenim brojem utikača za struju.

Međutim kad pogledam holandske stanove napravljene u tom dobu, onda su ovi sarajevski luksuzni  prema holandskim. Naime u sarajevskim su postojala normalna stubišta, prostrane sobe, dupli prozori, parket, (iako nije bio lakiran), zatim kade u kupatilima, itd.

Holandski socijalni stanovi su većinom pravljeni kao galerije stanovi, ulazi se dakle sa spoljnjih terasa. Tako kad kročite iz stana odmah ste izloženi vjetru i kiši, a pored toga vam je stalna promenada pored spavaće sobe i kuhinje. Stanovi u prizemlju su odmah na zemlji, što kod nas nigdje nije bio slučaj. Mnogo je stanova bez dvostrukih prozora, kada  za ležanje je misaona imenica (kupatila su često veličine 1x1 metar). Čak je i prekrivač WC šolje nedostajao, bile su samo one “naočale” da se na njih sjede, bez poklopca kompletne šolje. Da ne govorim o nevjerovatno malim spavaćim sobama, tankim zidovima bez ikakve zvučne izolacije. U većini stanova je betonski pod, pa ga stanari  moraju sami prekriti itisonom, ili parketom (laminatom). Česti su prozori koji se uopšte ne mogu otvoriti, pa samim tim ni otvarati izvana.

Izgleda da su Holanđani više poslušali druga Tita nego sami Jugosloveni, ili je truhli kapitalizam gledao da uštine radničkoj klasi gdje je god mogao.

 

 

 

 

27.06.2008.

I guske žive u entitetima

Sinoć, biciklajući svoju omiljenu turu, naiđoh na tri kolonije gusaka. Prvo je bila grupa bijelih, nekih pedesetak, koje inače godinama ovdje žive. Vlasti održavaju skoro uvijek isti broj, na taj način da povremeno određeni broj gusaka pošalju u Francusku. Tamo su ludi za guščijim džigaricama. U Holandiji je inače zabranjen lov na divlje guske tokom cijele godine, u Francuskoj nije.

Do ovih bijelih je povelika grupa nekih crno-bijelih, koje nisam prije viđao. Oni dijele entitet sa bijelima, nema nikakve granice među njima, ali se ne miješaju. Vozeći malo dalje na jednom polderu (livadi) okruženoj vodom, naiđoh na ogromnu koloniju, od nekih 150 pirgavih gusaka. Tih pirgavih je, inače u zadnje doba sve više. Ove su guske imale potpuno odvojen entitet sa vodenom granicom od ostalih. Među njima je bila i jedna bijela, valjda da se zna da po zakonu sve guske imaju ista prava.

Nisam ponio aparat velike rezolucije, a morao sam slikati iz daljine. Kad se približim guskama onda one reaguju jedinstveno, sve u isti čas i na isti način na moj pokret okrenu glavu i zastanu u istoj poziciji. Kao da neko upravlja njima daljinskim upravljačem. A kad malo jače mahnuh rukom, ona velika grupa se kompelt diže u zrak, valjda stigla naredba da napuštaju zemlju.

Sve me ovo podsjeti na jednu zemlju sa entitetima i guskama u njima što okreću glavu onako kako im neko iz daljine poručuje.

Na Wikipediji nadjoh sve tri sorte gusaka. Razlikuju se po izgledu, a sve su prave guske. 

Sneeuwgans 

Grauwe gans 

Kolgans

Kolgans
Grauwe gans
Sneeuwgans

 

26.06.2008.

“Oprostite, a gdje sjedi taj gospodin”?

Pozva me nedavno, dok sam sjedio u kafani u Sarajevu, jedan stari prijatelj da mu dođem na posao na kafu. Kaže: "Ja ti sjedim na prvom spratu u toj i toj zgradi." Nisam stigao da ga posjetim i da vidim gdje mi drug sjedi.

Već odavno je kod nas običaj kad pitamo gdje neko radi u banci, opštini ili sudu, da pitamo : “Molim vas gdje sjedi godpodin Sejo Sijedić?” Namještenici, službenici, administrativni radnici, ćate, pisari, oni koji rade poslove sa papirom, oni obično znači nisu namješteni da rade, nego da sjede. Ljudi su to ozbiljno shvatili pa mnogi ne pomiču zadnjicu kad im neko dođe nešto da ih pita.

Naravno da se šalim, nije ni sjediti nimalo lako cijeli dan, od toga se dobija prostata, hemoroidi, krivi se kičma, raste stomak, tanje se noge.

Iako je uvođenjem kompjutera sjedeći rad u nekim branšama postao još sjedećiji, ipak se u mnogim poslovima više ne može, a često i ne smije sjediti. Tako ovdje u Holandiji nema više da službenik u banci ili pošti sjedi za šalterom, oni stoje za pultom. Pred mušterijom se mora stajati. Onaj koga vide da je sjeo kao prodavač, frizer, konobar, itd., tome tu nema više posla. Ne plaća se za sjedenje nego da se radi, ako nema mušterija ima da se mete i čisti.

I u mnogim drugim zanimanjima sjedenje je svedeno na minimum. U skladu sa tim kancelarije u kojima se mora ponekad sjesti da se nešto napiše su jako skučene i skromne. Nema više velikih biroa ni šefovskih fotelja. I doktori  sve rjeđe sjede, nije njihovo da pišu , ima ko će, ko je mnogo manje plaćen, oni imaju da guraju svijetu optičke cijevi za pregled, razne skope (bronhoskope, gastroskope ...), da gledaju šta ima u insana unutra. A zapisati je lako. Ni profesori ni učitelji nemaju više klasične zbornice sa udobnim foteljama. U mnogim osnovnim školama je zbornica luksuz, ima mala kantina na kraju hodnika da se na brzinu popije kafa.

U svakom slučaju biće posla za one koje liječe vene na nogama.    

 

 

26.06.2008.

Zemlja sa surovom kontinentalnom klimom

Prenj Mountain, part of Dinaric Alps  Kad god uđem u dućan sa knjigama, novijim ili starijim, i nabasam na enciklopedije, otvorim na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Holanđani zovu Sarajevo takođe i Serajevo. Posebno se u starijim enciklopedijama daje prednost ovom drugom imenu. U opisu glavnog grada BiH, u kome je dat broj stanovnika obično znatno manji nego što ga mi predstavljamo, jer oni računaju samo striktno gradsko područje, obično se kaže da je to jedan od najljepših turističkih gradovau Jugoslaviji (starije enciklopedije), sa starim turskim dijelom, mnoštvom džamija, itd. Onda se obavezno spomene i Sarajevski atentat kao povod Prvom svjetskom ratu. U malo novijim knjigama (onim iza 1985) se naravno spomene i Zimska olimpijada, a u još novijim (onim iza 1995) i stradanje grada tokom srpske opsade.

U opisu Bosne i Hercegovine kao jedne od jugoslovenskih republika, spominje se da je to pretežno planinska zemlja, sa surovom kontinentalnom klimom, da su ravnice samo na sjeveru i uz rijeke i da ima malo obradive zemlje.

Ova mi surova kontinentalna klima, od kako sam to pročitao u jednoj od enciklopedija, često padne na pamet. Drugim riječima imamo hladne zime i vruća ljeta, ponekad u stvari samo zimu i ljeto. Dok nisam došao u Holandiju mislio sam da je tako svugdje. A evo ovdje nema ni prave zime ni pravog ljeta. Dok su u Sarajevu sada prave ljetne vrućine, ovdje je ugodnih dvadesetak stepeni. More je to koje temperira toplinu zraka, pa ni zimi nema onih naših strašnih minusa. Velika je to prednost kod potrošnje energije. U Sarajevu sada vlada prava pomama za klima uređajima koje troše ogromnu energiju, a zimi je takođe velika potrošnja za zagrijavanje. Da ne govorim o onečišćenju zraka koje iz toga proističe, posebno u našim kotlinskim gradovima sa veoma malo vjetra.  

25.06.2008.

Embrioselekcija dozvoljena i kod nasljednih oblika raka dojke i crijeva

Holandska vlada je donijela odluku da se embrionalna selekcija (embryoselectie) može raditi i u slučajevima naseljednih oblika raka dojke i raka crijeva. Do sada je embrioselekcija bila dozvoljena samo za teške nasljedne bolesti koje dovode do smrtnog ishoda, kao naprimjer Huntington-ova bolest, ili Duchenne-ova bolest. Ove se bolesti kod pronalaska gena ( u zacetom plodu) odgovornog za njihov razvoj, pojavljuju kasnije u stopostotnom procentu.

Šta je u stvari embrioselekcija. To je ispitivanje embriona začetog vanmaterično (u epruveti) na postojanje gena koji su nosioci određenih bolesti. Ova takozvana Preimplantaciona genetska dijagnostika (PGD) se u Holandiji radi jedino u Maastricht-u u Akademskoj bolnici. Ako se konstatuje postojanje gena koji dovode do teških i smrtonosnih bolesti onda se odustaje od implantacije embriona u matericu majke. Na taj način se napravi selekcija začetih plodova i spriječi rađanje djece sa teškim bolestima.

Zbog ovog pitanja je nastala skoro kriza vlade, jer vladajuće stranke CDA (krišćanska) i PVDA (laburistička) su bile za to da se ova selekcija dozvoli i kod roditelja koji u familiji imaju učestale pojave genetski vezanog raka dojke i debelog crijeva. Ovome se protivila Krišćanska Unija, najmanja partija u vladi, koja se inače protivi embrioselekciji. Oni smatraju da je Bog taj koji stvara život, i da je na njemu da odlučuje kakva će se djeca rađati.

Međutim je iza očiju javnosti nađen kompromis i jutros je objavljeno da će ovu dijagnsotičku proceduru moći obavljati i parovi koji se boje da će im se roditi djeca koja će imati veliki (ali ne stopostotan) rizik da dobiju tokom života rak dojke ili crijeva.

24.06.2008.

Osamdesetogodišnjak u pokušaju parkiranja usmrtio suprugu

Ljudi ovdje sve duže žive i sve duže voze auto. Danas popodne stigla je vijest da je na istoku Holandije jedan osamdesetogodišnji čovjek u pokušaju parkiranja idući nazad zgazio svoju osamdesetdvogodišnju ženu, koju je prije toga ispustio napolje da mu valjda pokaže kako da se parkira.

Pošto je udario ženu naglo je krenuo naprijed, raspalio u jedno auto, a onda punom snagom razvalio u jednu kuću koju je dobro oštetio. Žena je na licu mjesta ostala mrtva, a “iskusni” vozač je ostao nepovrijeđen, samo što je ostao šokiran, i kao takav je prebačen u bolnicu.

Originalan članak vidi u DeTelegraaf  

24.06.2008.

Eisspecial je hiljaditi koji je upisao "Leteceg" kao prijatelja

26
favorit
Deep inside in MY immorality SHE is broken...
ejsspecial.blogger.ba
osvježio/la ejsspecial prije 7 dana 16 sati

1000
moj blog
leteci holandjanin
letholandez.blogger.ba
osvježio/la reuw prije 4 minute 13 sekundi

Hvala Eisspecial koji me je stavio kao prijatelja, pa je sada 1000 blogera stavilo moga "Leteceg" u Favorite.

 

24.06.2008.

Čekajući hiljaditog koji me upisuje kao prijatelja

Evo ne čekam Godoa nego 1000-tog koji upisuje "Leteceg" kao prijatelja. Ko to bude  automatski ga upisujem u favorite a postaje i kandidat za nagradu. Trenutno stanje je

Favorita 999

Zahvaljujem svima 999 blogera koji su moj najpopularniji blog upisali kao prijatelja.

 

24.06.2008.

“Majstori” mi digli lovu

 Zove mene supruga u Sarajevo (prije dvadesetak dana kad sam bio na proslavi mature). Kaže zvali su te iz banke i rekli da su ti blokirali račun. Neko je pokušao da ti digne pare sa računa. Pa reko, jesu li digli? Nisu kaže, samo su probali. Poslaće ti banka novu karticu, a s tom ne možeš dizati pare.

Hajd dobro, mislim se. Ujutro proradi crv u meni. Okrenem broj automatskog telefona banke koji govori stanje na računu i sve obavljene transakcije. Kad reče koliko ima para, vidim da je neko mašala zagrno.

Upitam za transakcije, kad istog dana, juče znači ( od dana kad sam zvao) diglo 350, 65 ; pa onda 470,66; i 130,45 eura. Uto zove i žena, vidjela i ona da smo opupani, pa išla u banku. Rekli joj kako je neko koristeći podatke sa moje kartice u Engleskoj digao te pare. Ja sam u Sarajevo ponio keš lovu i nisam od odlaska iz Hoilandije koristio karticu.

Supruga je tražila da se novac odmah vrati, što je banka veoma ljubazno i uslišila i već sutradan je dignuta svota vraćena na račun. Ubrzo mi je poslata i nova kartica, sa novim pinom. Rečeno je da stavljam ruku i zaklanjam kad ukucajem pin.

Kako to majstori rade, sigurno ce mi neko od vas bolje objasniti. Navodno stave malu kameru i uslikaju pin code, a podatke sa kartice skeniraju i prepišu. Oni centi se nisu mogli dici na automatu, to je valjda kad se preracunaju funte.

 

 

 

 

 

24.06.2008.

I iza jedanaest ostaje nebo svijetlo

  Prije tri dana je počeo dan da se skraćuje. Za vrijeme vedrih noći, kao što je bila sinoć ostaje nebo na zapadu dugo svijetlo i plavo. U jedanaest i petnaest sam sa balkona svoga stana napravio nekoliko snimaka.

 

 

23.06.2008.

Obratimo se pametnoj podsvijesti

Ap Dijksterhuis
 U nedjelju je u emisji "Knjige" (u 11.30) na TV Nederland 1, predstavljena najnovija knjiga poznatog psihologa Ap Dijksterhuis-a “Het slimme onbewuste” ( Pametna podsvijest) . U poprilično debeloj knizi autor iznosi značaj podsvjesti za naše postupke. Na naslovnoj strani je ledeni brijeg, čija samo desetina viri iz vode. Znači ono što izlazi na površinu i što doživljavamo kao svjesno je veoma mali dio onoga čega smo nesvjesni, a što nas vodi kroz život i što odlučuje o našim postupcima. Dijksterhuis je inace svjetsko ime u oblasti psihologije podsvijesti.

Kod biranja kandidata na izborima mnogo je važnija slika kandidata, njegov izgled i percepcija o njemu koju doživljavamo u podsvjesti od sadržajnih i ostalih stvarnih vrijednosti kandidata. Slično je i kod donošenja ostalih odluka, često se rukovodimo intuicijom koja je bazirana na podsvjesti, a ne na činjenicama i realnim podacima.

Takođe smo jako skloni nesvjesnom imitiranju. Djeca imitiraju roditelje, a bračni parovi jedni druge. Tako poslije dužeg zajedničkog života kod ljudi se vide potpuno isti postupci, pokreti, reakicje na nešto. Dakle dijete ne naslijeđuje pokrete i grimase od roditelja, nego ih stiče imitiranjem tokom života.

Autor istice da cesto trebamo postupiti intuitivno i po podsvjesti, jer ona radi za nas i "misli" za nas, a da mi toga nismo svjesni.

Ova emisija "Boeken" (knjige) ce biti reprizirana 27.10.ove godine.

Het slimme onbewuste
 Cijena knjige je 17,95 eura

 

23.06.2008.

“Ko to tamo peva” na bosanski način, nastavak

 

  1. Autobus može stati ama na baš svakom mjestu, na sred autoputa, na nekom opasnom mjestu puta, samo ako teba nekome nešta dati ili primiti od nekoga (pismo, paket, putnika). Bio sam svjedok kad su dva autobusa istog prevoznika koji su išli u suprotnim pravcima, stala na dvije strane otvorenog autoputa i jedan od šofera je pokušavao preći dvije ceste frekventnog autoputa, da bi dao neko pismo. To je trajalo jedno petnaest minuta, putnici su bili svjedoci neuspješnih pokušaja prelaska autoputa, da bi na kraju kamikaza odustao. Ali je onda trebalo čekati da on negdje zaokrene i da stigne drugi autobus idući sada u istom pravcu.
  2. Nemojte ni pokušavati tražiti jedan euro natrag. Ako je karta 139 ( a obicno jeste) podrazumjeva se da date 140 i ne čekate euro natrag. Ponekad vam ne vrate ni veći kusur, reknu da će dati kasnije, pa vam je čekati često do kraja vožnje hoće li se sjetiti.
  3. Budite spremni da će putnici u prolazu među sjedišta prostrti nešto da spavaju na podu. Preskakanje ispruženih nogu je uobičajeno, nemojte pokušavati da probudite onoga što se ispružio preko četiri stolice. Putnik koji dobro prdi, uzriguje se, kandiše na znoj ili mu noge smrde je više pravilo nego izuzetak. Interesantno da ih malo povraća.
  4. Putovanje autobusom znači i strožiju carinsku kontrolu. Na većini graničnih prelaza mora se izaći i proći pored graničnog policajca, nekad i sa prtljagom koji Slovenci znaju do u detalje pregledati, prepipavajući čak putnike i zagledajući im u novčanike. Nekad, istina rijetko, vrše pregled autobusa, bio sam prisutan kad su gurali optičke sprave u rezervoar autobusa.
  5.  Ženski dio putnika, ako iole dobro izgleda, je često izložen posebnoj pažnji od strane posade. Vozači im se udvaraju, prelaze odmah na ti,  cere im se u lice, tapšu ih po ramenima i  leđima i nude im mjesta odmah u prvom redu do njih. Starije žene niko i ne gleda, one treba da idu nazad.
  6. Taman kad mislite da neće više stajati i da ste blizu cilja, svratiće vas u neku kafanu ili restoran gdje oni imaju džaba klopu, a vas će primorati da nešta naručujete iako vam nije ni do čega, ili da šetate vani po zimi ili kiši oko autobusa.

Ima razlika među prevoznicima, ali ni sa jednim niste pošteđeni da ćete doživjeti barem pola od svega ovoga nabrojanog, a kako  ćete proći ovisi uglavnom o šefu posade. Nije da nema dobrih, ali se i oni obično pokvare. Ne mogu za sve kriviti vozače, mnogi se trude i peku vam kafu, ali su mu gazde iznad glave, slabo ih plaćaju, pa se moraju snalaziti, a putnici su ponekad naporni da bog sačuva.

Sretan put, srećom do sada nije zabilježen neki udes sa fizičkim posljedicama, mada su autobusi stari i često neispravni, pa se dešavalo da putnici čekaju i više od dvanaest sati da se autobus popravi ili zamjeni.

 

 

 

22.06.2008.

“Ko to tamo peva” na bosanski način

 Nekad sam prinuđen da idem busom put Bosne ili natrag. Vidim da sada bude i Holanđana koji idu busom. Iz svojih iskustava i onih mojih prijatelja navodim šta se sve može doživjeti ako se odlučite na put autobusom. Sve je isto, bilo da idete iz Švedske, Holandije, Njemačke…Ovo je samo jedan dio onoga šta putnik može doživjeti putujući ka ili iz Jedne nam jedine.

.

  1. Da ostanete na nekoj od usputnih pauza, nije nikakvo čudo da odu bez vas, ako ste otišli naprimjer u WC. Dalja sudbina vam zavisi hoće li i kada primjetiti da vas nema.
  2. Taman kad mislite da će putovanje biti bar donekle ugodno, jer nema dovoljno putnika, vozač će vas odvesti nepoznatim putem, pa će vam se pridružiti cijeli novi autobus putnika, koji će često i sa stvarima (jer u prtljažniku više nema mjesta), potpuno ispuniti prostor autobusa. Nastaće smrad i nećete imati vazduha.
  3. Obično vam uskrate upotrebu WC-a u autobusu i ljute se na vas ako niste koristili vanjski WC prilikom pravljenja pauze. I pored toga WC obično smrdi, pa ako ikako možete izbjegavajte sjediti u njegovoj blizini.
  4. Moracete  da cijelo vrijeme slušate najogavniji šund od muzike, turbofolk, ili kako se već zove, sa najgorim mogućim tekstovima, koje muzika pokušava stići jer nemaju nikakve veze sa njom. Obično je to ekavica, jer niko drugi valjda ne može tako pametan tekst smisliti. Ne postoji način da to stišate, a ako se bunite ostatak putnika vas u čudu gleda kao nenormalnu osobu.
  5. Isto je i ako vam upale video, gledaćete neki prosti “naš” film, često sa seksi scenama koje uopšte ne pristaju javnom gledanju u autobusu, posebno ako su prisutna djeca. Ili onaj grozni video o Sulji i Muji sa isplakanim vicevima kojima se u autobusu grohotom smiju.
  6. Budite spremni da pristanete da idete autobusom za koji ne postoji nikakav vozni red, niti pravac kretanja, i da je sve podložno velikim promjenama, a da o tome odlučuju vozači i njihove gazde.
  7. Budite spremni da cijelo vrijeme na sav glas slušate life story putnika u vašoj blizini, pri čemu se oni obično hvale i lažu kako su uspjeli na Zapadu, u stvari su svi većinom jadni. Pri tome ćete čuti i sve o njihovoj djeci, unucima, i kome još ne. Mitingovati u autobusu se smatra normalnim.
  8. Na granicama se spremite da dugo čekate, jer su česti putnici sa neispravnim putnim dokumentima, maloljetne osobe bez pratnje, sumnjivci koje posebno provjeravaju. Posebna priča su prtljazi putnika. Neki nose i po deset torbi, zabranjene stvari, gomile suhog mesa, rakije, sira, vreće krompira ili paprika, nije rijetko da nose ogromne televizore, skutere, razne motore, itd. Carinici se obično potplaćuju, traže se ekstra pare od putnika.
  9. nastavak 
    1. Autobus može stati ama na baš svakom mjestu, na sred autoputa, na nekom opasnom mjestu puta, samo ako teba nekome nešta dati ili primiti od nekoga (pismo, paket, putnika). Bio sam svjedok kad su dva autobusa istog prevoznika koji su išli u suprotnim pravcima, stala na dvije strane otvorenog autoputa i jedan od šofera je pokušavao preći dvije ceste frekventnog autoputa, da bi dao neko pismo. To je trajalo jedno petnaest minuta, putnici su bili svjedoci neuspješnih pokušaja prelaska autoputa, da bi na kraju kamikaza odustao. Ali je onda trebalo čekati da on negdje zaokrene i da stigne drugi autobus idući sada u istom pravcu.
    2. Nemojte ni pokušavati tražiti jedan euro natrag. Ako je karta 139 ( a obicno jeste) podrazumjeva se da date 140 i ne čekate euro natrag. Ponekad vam ne vrate ni veći kusur, reknu da će dati kasnije, pa vam je čekati često do kraja vožnje hoće li se sjetiti.
    3. Budite spremni da će putnici u prolazu među sjedišta prostrti nešto da spavaju na podu. Preskakanje ispruženih nogu je uobičajeno, nemojte pokušavati da probudite onoga što se ispružio preko četiri stolice. Putnik koji dobro prdi, uzriguje se, kandiše na znoj ili mu noge smrde je više pravilo nego izuzetak. Interesantno da ih malo povraća.
    4. Putovanje autobusom znači i strožiju carinsku kontrolu. Na većini graničnih prelaza mora se izaći i proći pored graničnog policajca, nekad i sa prtljagom koji Slovenci znaju do u detalje pregledati, prepipavajući čak putnike i zagledajući im u novčanike. Nekad, istina rijetko, vrše pregled autobusa, bio sam prisutan kad su gurali optičke sprave u rezervoar autobusa.
    5.  Ženski dio putnika, ako iole dobro izgleda, je često izložen posebnoj pažnji od strane posade. Vozači im se udvaraju, prelaze odmah na ti,  cere im se u lice, tapšu ih po ramenima i  leđima i nude im mjesta odmah u prvom redu do njih. Starije žene niko i ne gleda, one treba da idu nazad.
    6. Taman kad mislite da neće više stajati i da ste blizu cilja, svratiće vas u neku kafanu ili restoran gdje oni imaju džaba klopu, a vas će primorati da nešta naručujete iako vam nije ni do čega, ili da šetate vani po zimi ili kiši oko autobusa.

    Ima razlika među prevoznicima, ali ni sa jednim niste pošteđeni da ćete doživjeti barem pola od svega ovoga nabrojanog, a kako  ćete proći ovisi uglavnom o šefu posade. Nije da nema dobrih, ali se i oni obično pokvare. Ne mogu za sve kriviti vozače, mnogi se trude i peku vam kafu, ali su mu gazde iznad glave, slabo ih plaćaju, pa se moraju snalaziti, a putnici su ponekad naporni da bog sačuva.

    Sretan put, srećom do sada nije zabilježen neki udes sa fizičkim posljedicama, mada su autobusi stari i često neispravni, pa se dešavalo da putnici čekaju i više od dvanaest sati da se autobus popravi ili zamjeni.

     

     

           Nastavak do broja 14 sutra

21.06.2008.

Groznica subotnje bazelske večeri

Typische basiliskenbron in Bazel Sparno je ovdje u Holandiji. U gradu vlada posebna atmosfera. Nikad više komšija u narandžastim maicama, kapama. Čak se i Arapi obukli u narandžasto, stavili oranje cilindre na glavu.

Hoće li Hiddink, Holanđanin na privremenom radu kod Putinovog fudbalskog odjela, izdati večeras za pare svoju matičnu domovinu, ili svog privremenog poslodavca?

U Bazelu, gradu farmacije, ondje gdje Rajna okreće na sjever i od planinske rijeke postaje mirna najevropskija rijeka što danas spaja nekada krvave neprijatelje Francusku i Njemačku, u tom Bazelu se skupilo toliko Niderlandera da ih više ne može stati. Došlo ih taman koliko grad ima stanovnika, 150000 narandžastih mrava ne mogu više ni prismrditi centru. Nema se kud.

Ne kaže se više:”Ima ih ko Rusa!”, nego”Ima hina ko  Holandjana onomad u Bazelu!”.

Je li Bazel nabavio toliko piva koliko ovi narandžasti mogu popiti? Hoće li Rajna nadoći od  tolikog pišanja? Ako nadođe onda će plimni val zahvatiti i Rotterdam. Jer Bazel i Rotterdam su na istoj rijeci.

Samo da se niko od piva ili od Rajne ne udavi.

 

21.06.2008.

Volite bližnjeg svog!” ne važi u BiH

Ne mogu a da ne napišem bar nekoliko redaka o sinošnjem uzbudljivom kraju susreta Hrvatska-Turska. Posljednje dvije minute će se veoma dugo pamtiti, ne samo u navedene dvije zemlje.

Iako se objema ekipama može zamjeriti na povremeno dosadnoj i sa puno grešaka protkanom utakmicom, ono što se mora uvažiti je ogromna želja za pobjedom i borba za čast svoje zemlje, u čemu su Turci ipak nadvisili objektivno fudbalski bolju selekciju Hrvatske.

U Bosni Srbi navijaju z Srbiju, Hrvati za Hrvatsku, pa eto ispalo je sad i da Bošnjaci navijaju za Tursku. “Stani malo od Doboja Mujo, i mi konja za trku imamo!”. Identificiranje sa susjednim ili još malo daljim zemljama ne donosi nam ništa dobrog, pokazali su to sinošnji nemiri i tuče u Mostaru, Stocu, Bugojnu.

Možda Belgijanci koji govore holandski (Flandri) navijaju za Holandiju, ali nikad na ulicama Brisela ili Antwerpena nije bilo slavlje, posebno ne rušilačko slavlje, što je Holandija pobijedila. Isto ni u Cirihu, ili Bazelu, gdje govore njjemački, u Lozani gdje govore francuski, ili u Lokarnu, gdje govore italijanski, nezamisliva su slavlja kad pobijedi Njemačka, Francuska, ili Italija.

Ljudi vole zemlju u kojoj žive, ne moraju voljeti susjede koji su druge vjere ili jezika, ali ih poštuju i respektuju. Šta ima zajedničko jedan Banjalučanin sa nekim iz Leskovca ili Pirota, jedan Mostarac sa nekim iz Kutine ili Krapine, ili jedan Goraždanin sa nekim iz Burse, ili Konie. Zar im nisu bliže komšije iz Jajca, iz Konjica ili iz Višegrada. Ako nadođe Neretva ili Drina ili Vrbas, poplaviće i jedne i druge, da ne govorim o zemljotresu ili nedostatku hrane. Treba čekati pomoć iz Samobora, Niša ili Izmira? Šta još treba da se dogodi da ljudima uđe u glavu stara narodna da je komšija često važniji od familije. Komšija je tu, nadohvat ruke, a familija daleko, dok ona dođe, iiihaaj!

 

 

 

 

21.06.2008.

Djevojčica sa osam ekstremiteta

Lakshmi Tatma's family and neighbors believed that with eight limbs, the baby was the embodiment of a goddess.

Lakshmi Tatma's family and neighbors believed that with eight limbs, the baby was the embodiment of a goddess.

Veoma rijedak slučaj zabilježen je u jednoj siromašnoj indijskoj provinciji. Tamo je, naime, rođena curica sa četiri noge i četiri ruke. Majka je odmah proglasila da se je rodila reinkarnirana boginja, koja je na indijskim skulpturama prikazana sa osam ekstremiteta. Tako joj je I dala ime boginje Lakshimi.

Doktori su konstatovali da se radi o rijetkom slucaju nerazvijenih blizanaca, odnosno jedan blizanac koji je ostao veoma nerazvijen, parazitira na drugome. Tako pored viška ekstremiteta mala Lakshmi Tatma je imala niz anomalija na unutrašnjim organima.

Jedan doktor iz najreprezentativnije indijske bolnice je preuzeo na sebe sve troškove medicinske brige oko male Lakshmi. Urađeno je niz operacija, koje su trajale oko 60 sati, i veliki dio suvišnih organa i ekstremiteta od nerazvijenog blizanca, je odstranjen. Do sada se doktori nisu susreli sa ovako velikim izazovom.

Mala Lakhsmi  je ostala u životu, i mada predstoji još operativnih zahvata, doktori smatraju da ce moći sasvim normalno živjeti, iak imati potomstvo.  

Originalni tekst vidi na CNN edition

20.06.2008.

Ruski fudbal po holandskom uzoru

Tijdens het huidige Europees Kampioenschap speelt PwC zich als sponsor van de KNVB en initiatiefnemer van de website cijfersvanoranje.nl spectaculair in de kijker. Een mega illustratie van ruim 1000 m2 met daarop juichende Oranje spelers prijkt op het hoofdkantoor van PwC, gelegen aan de A4 ter hoogte van knooppunt De Nieuwe Meer in Amsterdam.  Fudbal je postao jedan od vodećih biznisa, to ne treba posebno isticati. Holanđani, kao i Švajcarci, nemaju baš prirodnih resursa. Tako su i zemlju, koja im je glavni izvor prihoda, morali oteti od mora. Onda su putovali po svijetu trbuhom za kruhom, postali svjetski trgovci broj jedan, trgovali svim i svačim, od bibera do robova. Sad su namirisali da je fudbal super biznis i razvijaju ga maksimalno što mogu.

Svako, i najmanje selo u Holandiji, ima bar jedan travnati fudbalski teren. Ovdje gdje ja živim, imaju četiri buketa igrališta povezanih u nizu od dva do četiri, sve sa prvoklasnom prirodnom ili vještačkom travom i sa osvjetljenjem za noćne treninge. Tako grad od nekih 70 000 stanovnika ima petnaestak prvoklasnih velikih terena, a terena za mali fudbal ima duplo više. Svaki buket terena ima veoma kvalitetne svlačionice, kancelarije i velike kantine za druženje.

Djeca počnu igrati fudbal već od četiri-pet godina. Ona imaju komplet opremu kao i odrasli. Činjenica je da to sve plaćaju roditelji, ono što klub dobija od opštine nije dovoljno. Svaki klub ima čak desetak ili više sastava, od prvoklasne, koja nosi broj jedan, napr. Olimpija 1, koja je veoma kvalitetna, ali opet amaterska, pa do one dvanaeste, gdje igraju trbušasti pedesetgodišnjaci ili još stariji. I svi igraju ozbiljne utakmice sa pravim sudijama.

Tako se od malih nogu stvori veoma široka baza igrača i trenera, koji tokom života prolaze kroz strogu selekciju. Holandija u posljednje vrijeme nema jake timove (osim PSV) jer uglavnom trguje igračima, prodaje ih za velike pare u Englesku, Španiju.

Posebna priča su holandski treneri. Na prošlom Svjetskom prvenstvu čak su četiri holandska trenera vodila četiri različite reprezentacije. Guus Hiddink je jedan od najuspješnijih, koji nakon uspjeha sa Južnom Korejom, Urugvajem, Australijom, evo sada prvi put poslije 20 godina uvodi Rusiju u drugi krug nekog velikog takmičenja. Dick Advocaat je ove godine doveo Sent Peterburški Zenit do osvajača kupa UEFA.

U svakom slučaju biće veoma interesantna utakmica u subotu gdje dva velika holandska trenera igraju jedan protiv drugog.

 Rusija i Holandija su istorijski veliki prijatelji. Postoji i krvna veza između dvije kraljevske porodice. Ruski car Petar je boravio u Holandiji i ono što je tamo video prenio je u svoju zemlju. Po uzoru na holandske gradove napravio je Petrograd, počeo je praviti brodove onako kako to rade Holandjani. Evo sad Rusi igraju fudbal po holandskom uzoru. Da li će učenik biti bolji od učitelja?

Slika uz naslov , ogromni poster na jednoj amsterdamskoj zgradi, prenesena iz danasnjeg De Telegraaf.  

 

 

20.06.2008.

Wildersu pijeti hapšenje?

U  Telegrafu je osvanula senzancionalna vijest kako je sud u jordanskom Amanu prihvatio tužbu protiv Wildersa i kako se samo čeka odluka suda i međunarodni (preko Interpola) nalog za hapšenje. Razlog za to je njegov antiislamski film “Fitna”.

Tako bi svaka zemlja mogla uhapsiti Wildersa ako kroči na njeno tlo, i onda ga isporučiti Jordanu. Wilders je izjavio da bi mu to jako smetalo u njegovoj političkoj aktivnosti.

Čitaoci su jedva dočekali da u komentarima na ovu neprovjerenu vijest oštro napadnu islamske zemlje i islam u cjelini, braneći Wildersa da je u stvari samo rekao istinu o islamu, te da vladajuća koalicija želi na ovaj način da ga odstrani kao konkurenta sa političke scene.

Ine bez kreiranja incidentnih situacija Wilders veoma brzo pada u zaborav, pa je s vremena na vrijeme potrebna erupcija već skoro ugašenog vulkana.

 

 

19.06.2008.

Pregledom kanalizacije doći do onoga ko izmokrava drogu

Gledajući belgijski dnevnik u jedan sat zainteresova me prilog o tome kako se pregledom otpadnih voda može utvrditi koncentracija kokaina i nekih drugih droga u vodama koje se skupljaju u kolektorima za prečišćavanje otpadnih voda.

Droge, koje stižu u kanalizacioni sistem putem izmokravanja, iako u malim količinama, mogu se detektirati i može im se izmjeriti koncentracija.

Za sada se na ovaj način može steći slika o količini upotrebljene droge u nekom kraju ( koji je naslonjen na dati kolektor), odrediti približan broj korisnika droge, kao i količina novca potrošena za tu drogu.Na taj način se naprave karte i dijagrami, sa mjestima u zemlji gdje se droga više ili manje koristi.

O mjerenju koncentracije kokaina iz pojedinačnih izvoda za sada nije bilo govora.

Vjerovatno će u večernjem dnevniku belgijske-flandrijske TV Een (kanal 1) biti ponovljan ovaj prilog.

 

 

19.06.2008.

I Holandija ima piramidu

Pyramide van Austerlitz Pyramide van Austerlitz

Danas  se otvara restaurirana Piramida Austerlitz. Nalazi se u blizini Utrechta, prema Amersfoortu, na najvišem uzvišenju visine 75 metara iznad mora.

Piramidu su od zemlje izgradili francuski vojnici koji su u Holandiju došli 1795,-te. Oko 17000 francuskih vojnika se na ovom terenu vjezbalo za mogucu invaziju Engleza. Vojska koja je nekoliko godina ovdje boravila, željela je obilježiti svoj boravak, pa je 1804 pod vođstvom francuskog generala Marmonta, radeći u tri smjene za 28 dana napravila ovaj impozantan objekat. Uz piramidu je napravljen i drveni obelisk. Spomenik je trebao da slavi Napoleonova djela. Marmont je htio napraviti kopiju piramide u Gizi, koju je vidio prilikom upada Napoleonove vojske u Egipat.

Samo selo koje je nastalo dolaskom Francuza je 1812 dobilo ime Austerlitz, po mjestu gdje je Napoleon 1805-te nacinio sjajnu pobjedu nad Rusima i Austrijancima. Naziv selu Austerlitz je dao Napoleonov brat.

Prije sto godina je drveni obelisk zamjenjen kamenim. Piramida je bila zapuštena i zarasla u grmlje. Restauracija je trajala sedam godina, a zadnjih dvanaest godina je piramida bila zatvorena za publiku. Sada je napravljen originalni stepeničasti oblik, a strane su zasađene travom.

Vise o piramidi vidi na Provintie Utrecht

Auguste de Marmont, Marshal of France.

Auguste de Marmont, Marshal of France.
18.06.2008.

Vrijeme piladi

Prekjučer sam se pred samo veče vozio biciklom kroz područjje pored plitkih jezera u blizini grada. Ovo su najduži dani u godini i mrak pada veoma sporo, a nebo na zapadu ostaje svijetlo i iza jedanaest sati. Livade su pokošene, miriše sijeno, a na pokošenu travu su navalile mnoge ptice, koje traže popadalo zrnevlje. Tako pored vrana i kosova, ima tu i guski, fazana, prepelica. Vidio sam prepelicu sa sedmoro mladih. Na ogoljeloj livadi su i zečevi koji se slobodno igraju.

U vodi su patke sa uglavnom već skoro odraslim mladima, a tako i crne liske, koje imaju bijeli kljun (meerkoet). Labudovi su selice i mnogi su odletili na sjever i istok Evrope. Ipak neki ostaju. U kanalu koji je već prekriven zelenim algama sreo sam majku sa pet labudića koji su srkali hranljive alge. Otac, koji obično frkće na svakoga ko priđe blizu, se izdvojio malo podalje od dosadne djece, i da je insan sigurno bi na miru popušio cigaretu, ovako sigurno nešto duboko razmišlja.

 

 

18.06.2008.

Prevara, onako po holandski

Prije dvije-tri  godine je stupio na snagu novi zakon o izdvajanju za zdravstvo. Konzervativna vlada se izborila da svi izdvajaju isto, bez obzira na prihode. Do tada je bilo da izdvajanja u zdravstveni fond idu proporcionalno prihodima.

Jedna od klauzula novog zakona je favorizirala zdrave, odnosno neodlazak doktorima. Taj no claim sistem je omogućavao da onaj ko ne koristi pare iz fonda, dobije na kraju godine natrag i do 250 eura.

Dolaskom nove vlade, koja je sastavljena ko rogovi u vreći, od tri stranke koje nemaju ništa zajedničko, osim želje da vladaju, došlo je do promjene dijela zakona kojim je ukinut non claim član. Tako sad nema vraćanja para zdravima. Međutim uveden je “umjesto toga” (!) novi član, kojim svako mora prvih 150 eura troškova napravljenih tokom godine sam platiti.

Tako sad zdravima nema para natrag, a bolesni moraju ekstra platiti. U novoj vladi je PVDA, inače radnička i sirotinjska stranka (za koju su većino glasale i naše bivše izbjeglice jer im je ona obezbjedila opstanak u Holandiji), i  koja bi se trebala boriti za prava najugroženijih. Sad ispade da je bolje bilo pod onom vlasti gdje su bili liberali (VVD), koji su kao protivnici socijalne države.

Predsjednik stranke PVDA Walter Bos je inače postao jako nepopularan i sve što je obećao uglavnom nije ostvario, a evo kako vidimo ugrozio je situaciju siromašnih i bolesnih nametnuvši sada kao ministar finansija nove namete . Izdvajanja pojedinca za zdravstveno osiguranje su postala nepodnošljivo velika (pojedinac danas za osnovno osiguranje plaća godišnje oko 1300 eura).

Druga prevara je dugotrajni štrajk šofera autobusa, koji traje već sedmicama. Svi se prave ludi, šoferi ne voze, preduzeća ne troše gorivo, vlada ne ulaže pare. Samo su putnici ti koji imaju mjesečne pretplatne karte, ili nemaju, svejedno, koji su izloženi ekstra maltretiranju i troškovima. Sutra se navodno štrajk završava, šoferima će nešto povećati plate, dobiće ih kao da su radili, još uvećane, a oni cijeli mjesec plandovali. Ja čudne li demokratije i države. A mi se radujemo što ćemo u Evropsku Uniju.  

 

 

18.06.2008.

Sve čitulje Ministarstva kulture i sporta

Malo, malo, pa Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, da oglas u novinama u kome se sjećaju neke poznate osobe iz kulture i sporta, Sarajlije. Tako se i danas eto velikim oglasom sjećaju prije sedam godina preminulog Davorina Popovića. Oni će danas u radno vrijeme otići na grob preminulog pjevača i položiti cvijeće.

Zar nije bolje da umjesto promovisanja samog sebe, daju sasvim mali oglas i kažu da su u Davorinovo ime, i u ime mnogih drugih kojima su dosad dali slične oglase, pomogli nekim iznosom neku kulturnu grupu, nekog mladog pjesnika da izda knjigu. itd, itd. Da ne kažem da su oformili fond za finansiranje mladih muzičara, ili slično.

Umjesto od poreskih obveznika plaćenog oglasa, mogli su na svojoj kantonalnoj TV dati mali prilog o preminulom velikanu, ili da neko od poznatih pera iz tog Ministarstva napiše kolumnu u nekim novinama, ili barem na svom blogu ili web stranici.

18.06.2008.

Sve više lažnih lijekova na crnom tržištu

U Belgiji je ove godine dva puta više lažnih lijekova nego lani. Lijekovi se prodaju uglavnom preko oglasa i interneta. Najviše je lažnih vijagri, ali i ostalih lijekova koji imaju originalno pakovanje i izgled, a u stvari nemaju nikakvu aktivnu supstancu.

Pored lažnih originalnih mirisa, pića, cigareta, odjeće, na kojima su utisnute marke najpoznatijih proizvođača, eto sada je u porastu i najopasnija lažna roba – lijekovi.

 

17.06.2008.

Na sva zvona slave operaciju koja se izvodila prije 60 godina

Nedavno je u Kliničkom centru urađena transplantacija bubrega i rožnjače sa mrtvoga donora čija je rodbina dozvolila presađivanje. Presađivanje rožnjače, inače jedna rutinska očna operacija, je predstavljeno kao medijski događaj, pa je federalna TV na Dnevniku i teletekstu prikazala događaj kao medicinski podvig. Dosta su o tome pisale i novine.

Keratoplastika, ili transplantacija rožnjače, se u Sarajevu na Očnoj klinici počela raditi još krajem četrdesetih godina prošlog vijeka. Imao sam priliku sresti ljude kojima je operacija urađena 1950-te. Istina u to doba se rožnjača uzimala tajno sa mrtvih ljudi i nije se pitala rodbina.

Ova operacija koja je sada urađena na Očnoj klinici je prva urađena iza posljednjeg rata. Problem je nedostatak zakonske regulative, nepostojanje očne banke, organizacioni problemi. U Tuzli je urađeno dosta operacija. Iako je bolje početi ikad nego nikad, ipak predstaviti nešto što se radilo prije šezdeset godina kao veliki uspjeh je zaista mimo svih kriterija.

Napominjem da je i presadjivanje bubrega u Sarajevu radjeno na velikom broju pacijenata. Postojao je i poseban Institut za transplantaciju, koji je vodio prof. Boskovic.

O operaciji keratoplastike i njenom istorijatu vidi na mom blogu Sarajevski medicinari   http://sarajdoktor.blogger.ba/arhiva/2007/03

17.06.2008.

In memoriam:Prim. Dr. Jamila Hadžimustafić

U Sarajevu je preminula doktorica Jamila Hadžimustafić. Bila je specijalista neuropsihijatar, osamdesetih godina direktorica zavoda za psihijatriju Jakeš kod Modrice. Prïje “prvih demokratskih izbora” bila je sekretar (ministar) za zdravlje u Vladi Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. 

Bila je veoma energična i poduzetna žena. Zahvaljujući i njenim zaslugama zdravstvo naše republike je početkom devedesetih godina stajalo rame uz rame sa zdravstvom razvijenih zemalja, i bilo daleko efikasnije i organizovanije nego je danas, skoro dvadeset godina kasnije.

17.06.2008.

Ni riječi o Sporazumu

Sporazum o približavanju BiH Evropskoj zajednici, juče potpisan u Briselu, nije uopšte spomenut u Holandiji. Niti na radiju, ni na TV, ni u novinama. Uglavnom se spominje problem koji je izazvala Irska svojim referendumom na kome je glasano protiv Lisabonskog dogovora.

Na Euroneuws (koji uređuju Francuzi) je vijest o potpisivanju sporazuma sa BiH jedna od naslovnih. Slikom je prikazano kako sporazum potpisuju Silajdžić i Špirić. Pri tome je Špirić i ono malo što je izgovorio , izgovorio na BHS jeziku, nije znao ni toliko riječi engleskog.

U komentaru iste TV kuće se ističe da je BiH posljednja balkanska zemlja koja je potpisala ovaj sporazum, te da će za njeno pristupanje EU trebati najmanje deset godina. U tom periodu bi trebalo uraditi društvene i privredne reforme koje bi dovele do punopravnog članstva.

16.06.2008.

Oranje straat (Narandžasta ulica)

Za vrijeme velikih fudbalskih turnira u kojima učestvuje reprezentacija Holandije u Holandiji je običaj da se kuće i ulice uređuju i kite nacionalnim bojama. Narandžasta (oranž. boja, oranje na holandskom) je boja kraljevske kuće (princ od Oranja), ona je vezana za protestantsku vjeru (narandžasti marš protestanata u Irskoj). Iako te boje nema  na holandskoj zastavi, holandski fudbaleri nose narandžaste dresove, a i publika je obučena u istu boju, na glavi nosi narandžaste kape čudnih oblika, itd. Prodajom narandžastih proizvoda ostvari se ogromna dobit.

Ulice dobiju naziv Oranje straat (narandžasta ulica) , okite se zastavicama, kuće se preobuku u narandžasta platna i zastave. Ljudi nose narandžaste prsluke, a evo na ovim slikama u vodi plutaju narandžaste lopte.

Samo su se labudovi spasili da ih ne poprskaju narandžastim sprejom, pa se lijeno češu ne hajući za ljudske budalaštine.   

 

16.06.2008.

Nemilosrdna statistika

Dok se već godinama neprekidno stvari vrte u krug, vitalna statistika, ona o živorođenima, mrtvima, oženjenim i udatim, nemilosrdnim ciframa pokazuje sunovrat društva.

Ovdje ću istaći samo jedan podatak koji sam čuo tokom boravka u Sarajevu. Ove godine je u srednje škole u Kantonu Sarajevo upisano 1500 manje djece nego lani. Umjesto lanjskih 5000, upisano je svega 3500!! Iako se donekle može prihvatiti objašnjenje kao ove godine stupaju đaci rođeni ratne 1994, nije mi jasno što se je ratne 1993. rodilo toliko više djece, kad se već od aprila 1992 godine( osam mjeseci ranije) počelo pucati. Izgleda jedino objašnjenje da su se i raja u noćima sa pucanjem i više pucala, ali zašto to nisu radili onda i 1993-te? Predstavnik škola tvrdi da  će se broj od 1500 već iduće godine ponovo vratiti, što znači da se raja 1994. nastavila pucati kao i 1992.

Sve to i nekako, ali odakle onda i toliko smanjenje broja onih koji polaze u osnovnu školu (pogledaj na blogu mostarskih mladih liberala ). Tako neke škole upisuju jednocifrene brojke prvačića, naprimjer ona u Trnovu, upisuje sedam đaka.

Uglavnom kako stvari idu, danas treba potpisati sporazum o odlasku u Evropu, a kod nas su već mnogi otišli bespovratno, a oni što su ostali nemaju šansu da rađaju djecu. “Pukovniku neće imati ko da piše”, nestaće zanimanje vaspitača u obdaništima i prosvjetara od osnovne do fakulteta (kojih ima sve više, za šta li samo služe?), iseljeništvo više neće imati kome da dolazi, već smo postali useljenička zemlja za jugoistočne susjede, pa ćemo to biti još više, da bar neko ovdje živi.

 

16.06.2008.

Imali su šta slaviti

 

Sinoć kasno pođoh po sina na stanicu, pa se čudim nekim vozačima kako izlijeću iz sporednih ulica i ne poštuju prednost. Poslije skontam da su to ovdašnji Turci koji su svi ko jedan, nakon istorijske pobjede nad Česima, krenuli ka Roterdamu da slave.

Bilo je ovdje slavlje u nekoliko holandskih gradova, baklje, zastave, sirene. Domaćini nemaju šta zamjeriti erupciji oduševljenja holandskih građana koji ne zaboravljaju svoju otadžbinu (kao mnogi naši koji se ponose da nemaju ništa sa onim odakle su šljegli). Sve je proteklo u najboljem redu, bez izgreda i incidenata.

Slika prenesena iz De Telegraaf 

15.06.2008.

Tarčin-željeznička stanica koja to i jeste i nije

Kada je napravljena moderna pruga Sarajevo-Ploče (puštena u rad negdje početkom sedamdesetih), napravljene su usput i moderne stanice. Jedna od njih je Tarčin, između Pazarića i Raštelice. Tarčin je jedna od mjesnih zajednica opštine Hadžići i centar velikog broja okolnih sela. Njihovi stanovnici su ranije uglavnom radili u Sarajevu, Ilidži, Hadžićima, Konjicu. Vozovi su išli mnogo češće nego danas i mnogo su više korišteni. Stanica je imala čekaonu i blagajnu, a do nje se moglo doći kolima.

U ratu je stanica skoro potpuno uništena, svakako uradili su to “domaćini”, jer je ovaj kraj  ostao pod bosanskom vojskom. Poslije rata se je kuća malo uredila, pa su se u nju naselile dvije porodice, izbjeglice iz okoline Goražda. Tako oni žive tu i do dana današnjeg. Iscjepana drva poredana duž zidova zgrade ukazuju da ne misle zadugo odatle.

Rijetki lokalni vozovi ( tri dnevno u jednom pravcu, do Konjica, tri do Sarajeva) i ne staju više ispred same stanice, da ne bi valjda smetali stanovnicima kuće, nego stanu stotinjak metara dalje prema Raštelici.

Inače cijeli ovaj kraj od Kreševa do Mehine Luke pod Bjelašnicom obiluje prirodnim ljepotama, bistrim planinskim rijekama, zelenim livadama i šumarcima, i predstavlja idealan teren za razne vidove rekreacije. Posebno je kvalitet vazduha ovdje rijetko dobar. Južna strujanja često donose topli vazduh iz Hercegovine, kažemo da se tu miješaju morska i planinska klima. To su znali još ranije, pa je na ovim uzvisinama od 700 do 1000 metara nad morem, gdje vlada takozvana podražajna klima (klima koja poboljšava imunitet i opšte stanje) napravili i sanatorijum za tuberkulozne bolesnike (u Suhodolu). Ovdje ima mjesta za najmanje tri do pet hotela. Dobrom željezničkom vezom bi se od Sarajeva do njih stizalo za dvadesetak minuta. Sada voz od dva vagona pređe nepunih trideset kilometara, za četrdeset pet minuta!

Da su neka prava vremena i da ima para I inicijative, da se ova stanica uredi, napravi parking, obilježe pješačke staze i staze za mountinbike, staze za ribolovce, da se potvore restorani sa lokalnom zdravom hranom. Sve bi to već bilo u nekoj Austriji ili Sloveniji, da ne govorim o Švajcarskoj.

Možda je za mene ovako sada i bolje. Platim smiješnih 3,5 marke povratnu kartu, sjedim sam u luksuznom kupeu prve klase, izađem lijepo na stanici pa se spustim do potoka, pa uzbrdo na drugu stranu na Jabuku i Vilovac, spustim se do Japalaka, pa uz riječicu Bjelašnicu do podnožja istoimene planine. Nema frke, nema gužve, raj na zemlji.

Na slikama stanica koja to više nije, cvijeće pored pruge gdje će stati voz, i jedan putnik koji ga u šest popodne čeka, te majsko zelenilo i vrhovi Hranisave, zapadnoga grebena Bjelašnice. Usput su dvije slike snimljene iz voza.   

14.06.2008.

Visoko pod piramidom

Prije desetak dana sam posjetio Visoko. Bilo je lijepo junsko predvečerje. Grad pun mladosti, u srednjoškolskom centru se okupili maturanti sa roditeljima i prijateljima. Šetajući starom čaršijom naiđoh na pano sa planom grada. Dvije rijeke se sastaju, ali ne piše koja je koja, koja je Bosna, koja je Fojnica. Priupitah grupu mladića, ljubazno mi objasniše, eto sastaju se tu kod mosta, ispod Kožarskog kombinata Visoko.

Pored same rijeke Fojnice obnovljena lijepa drvena džamija, a pogled iz glavne ulice ide direktno na kupolasto brdo iznad grada zvano Visočica, odnedavno poznatije kao Bosanska piramida Sunca. Svašta će nama Bosancima naumpasti, Fantasyland smo mi. Ako je ovo piramida insanskom rukom napravljena, onda ih ima sijaset, jer brda ovakvog oblika ima po Bosni svukuda. Ali eto, neka se narod zabavlja.

Inače je meni Visoko veoma drago mjesto, toliko je tu nekog mira  u toj čaršiji. Prava je to lokacija za glavni grad zemlje Bosne, a eto i bio je središte bosanskih kraljeva. Uz novi autoput cijelo ovo pitomo područje predstavlja najbosanskiji i najcivilizovaniji kraj Bosne.

 

14.06.2008.

Subotom o jeziku: Definitivno, nako po bosanski

Iako ne prođe dugo da se ponovo obrem u Bosni, uvijek primjetim neki novi trend, neku novu riječ koja je ušla u modu na radiju i televiziji. Pored već stalno iritirajuće upotrebe suprotnog veznika ali  u rečenicama u kojima nema nikakve suprotnosti (valjda da se postigne nekakav poseban efekat), pored prognoze vremena, koja da nije smiješna, bila bi tragična ( pitam se da li one djevojke u farmarkama, sa mobitelom zakačenim za njih, što se čudno lelulaju ispred karte Evrope, znaju uopšte gdje se koja zemlja nalazi), ovaj put mi je upala u oči upotreba priloga definitivno.

Najmanje u četiri emisije i nekoliko intervjua, intervjuisani su toliko rabili ovu stranu riječ, u cilju postizanja jeftinog efekta i maskiranja svog nevelikog vokabulara. Nisu se neki libili ni da je upotrijebe nekoliko puta u svome kratkom TV nastupu.

Riječi definisati, definicija i definitivno su potekle od latinskog glagola de-finire (de-finitum) što originalno znači ograničiti ( finis, lat. granica).

Pridjev definitivno kod nas se može prevesti kao: konačno, nedvojbeno, nepovratno,-upućujući da nešto što je definitivno, je potpuno tačno i ispravno bez mogućnosti ikakve dvojbe ili promjene. Gledajući etimološki ova riječ se prvobitno vjerovatno koristila za utvrđivanje granica između država, pa bi definisanje značilo konačno utvrđivanje granica, bez mogućnosti daljih promjena.

Ne bi ništa bilo loše u upotrebi ove riječi da njena upotreba ne postaje prekomjerna, odnosno postaje sama sebi svrha. Riječ je ušla i u mnogobrojne svakodnevne izraze, kojima se ističe nečija osobina kao napr. “On je definitivno lud!”, “Definitivno sam zaključila da ovdje nema života!”, “To je definitivno najgori film koji sam gledala!”, itd.

U principu treba izbjegavati strane riječi svugdje gdje postoji dobra zamjena domaćom riječju. Sa pridjevima konačno ili nedvojbeno bi se u potpunosti mogla (“definitivno”) zamijeniti tuđica definitivno.

13.06.2008.

Van Basten oživio

 

Često sam znao pisati o Marku van Bastenu kao čovjeku bez emocija, Drvenoj Mariji. Evo je Drvena Marija oživjela, toliko je skakao i radovao se svakom od sedam golova koje je Holandija zabila finalistima zadnjeg svjetskog prvenstva, Italiji i Francuskoj.

Dok ovo pišem čuju se automobilske sirene, Holandija slavi veliku pobjedu. Tako to ide ovdje, nema hvale nego ima kritike, a to daje rezultat. Čovjek koji je već  unaprijed dao ostavku na dalju funkciju selektora reprezentacije radi svoj posao najbolje što može i sa svojim mladim timom vraća holandsku reprezentaciju u njene najslavnije godine.

Na slici prenesenoj iz "De Telegraaf" je junak utakmice protiv Francuske golman Edwin van der Sar. 

 

 

13.06.2008.

“Leteći” ponovo u školskoj klupi

Kao ukleti brod koji stalno nestaje i pojavljuje se, i ja vam tako nestadoh bez traga. “Ukleti Holanđanin”  bio na susretu sa školskim prijateljima iz rane mladosti, a od kojih sam sa nekima i prijatelj jos iz prvih dana osnovne škole. Usput sam uživao u bosanskim ružama i trešnjama u ovo najljepše doba godine

 Društvo se sastalo poslije četrdeset godina od mature, došli, blago rečeno zreli ljudi, iz svih ćoškova zemaljske kugle i ponovo sjeli u školske klupe. Bivša dječurlija su sada uvaženi direktori, profesori univerziteta, doktori, advokati.... I to kako ovdje u Sarajevu, tako i u Americi, Kanadi, Norveškoj, Holandiji, Švedskoj...... Bila nam je dobra i stroga škola, i dobro nas je spremila za život.

 Direktorica Treće sarajevske gimnazije, samo par godina starija od đaka, je održala lijep govor u čast dobrodošlice. Sjetili smo se i onih koji više nisu među nama. Onda je društvo pozdravio tadašnji maturant, sin bivšeg nam direktora (koji je preminuo prošle godine) Vojo Bamburać. U restoranu pored Pionirske doline proslava je, uz muziku onoga našeg doba, trajala do zore.

Nazdravlje.

Leteci Holandjanin
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3157900

Powered by Blogger.ba