Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.
Jutros na TV pokazuju kako u Belgiji ima mnogo objekata koji su napravljeni, a ne služe ničemu. Pri tome prikazuju mostove i nadvožnjake koji nisu spojeni ni sa jednim putem. U Antwerpenu postoje metro tuneli i stanice u stanju raspadanja, koje bogzna hoće li ikada biti spojeni na još nepostojeći metro.
U Belgiji postoji zakon o jednakom investiranju u njena oba dijela, Flandriji i Valoniji. Da bi se to ispoštovalo i godišnji budžet potrošio često se novac investira u projekte koji se poslije pokažu neostvarivim.
Nije bilo govora o Holandiji gdje takođe mnogi projekti koštaju višestruko više nego je planirano, a postavlja se pitanje i da li su uopšte bili potrebni. Primjeri su Betuwe pruga, na koju su utrošene astronomske cifre, a kojom su sa nekoliko godina zakašnjenja počeli saobraćati teretni vozovi. Pruga bi navodno tek za pet godina trebala proizvoditi dobit.
I amsterdamska nova linija metroa će kasniti nekoliko godina i koštati neplanirano skupo. Tramvajski tunel u Den Hagu je napravljen sa nekoliko godina zakašnjenja, nakon što je nekoliko puta bio iznenada poplavljen. I brza pruga Amsterdam- Brisel kasni nekoliko godina i košta basnoslovno.
I kod nas postoje spomenici u vidu ruina koje su odraz pogrešnih odluka o gradnji. Tako je u Sarajevu još uvijek neupotrebljiva jedna cijev tunela na Ciglanama, a stubovi budućeg vijadukta na pijaci Ciglane stoje već skoro trideset godina. Sve je to napušteno nakon što se odustalo od inače čudne ideje izgradnje autoputa i tunela kroz srce starog dijela grada. Isto je i sa započetim Kliničkim centrom na Betaniji u koji su skrkane ogromne pare, a sad stoji ko betonsko čudovište.