Svakome se može dogoditi da iz stoprocentnog zdravlja odjedanput postane invalid i često ovisnik od tuđe njege i pomoći. Saobraćajni udes, moždani udar, bizarna nesreća, sve to preko noći promjeni život čovjeka i napravi ga ovisnim od drugih. Razvijenost i humanost nekoga društva se ne cijeni prema njegovom bogatstvu, nego prema tome koliki je dio tog bogatstva usmjeren za popravljanje položaja onih koji su hendikepirani i onemogućeni za ravnopravnu zivotnu trku sa ostalima.

Jutros me je iznenadila i obradovala privatna poruka iz Zenice kojom se tamošnje Udruženje paraplegicara i oboljelih od djecije paralize zahvaljuje što sam njihov blog stavio na listu favorita. Velika mi je čast ta zahvala, mnogima sam uradio nebrojeno više pa mi se nikad nisu zahvalili.

U ovo vrijeme održavanja paraolimpijskih igara možemo vidjeti koliko se i Kina i druge zemlje trude da ljudima koji su ničim zasluženim postali hendikepirani, da se tim ljudima pruže isti uslovi kao i zdravim sportistima.

Naša zemlja je nažalost zbog groznih nečovječnih nedjela postala zemlja sa velikim brojem ljudi kojima je potrebna posebna društvena pažnja. Iskažimo tu pažnju ljudskim načinom, uvijek imajući u vidu da koliko sutra možemo postati dijelom te zajednice.

Izgradnja posebnih stanova u prizemlju, prilaza bez stepenica u sve javne objekte i ustanove, finansijska podrška u nabavci potrebnih proteza i sredstava za kretanje, pomoćnih aparata za slabovidne i osobe sa oštećenim sluhom, pozitivna diskriminacija u zapošljavanju i penzionisanju, itd..sve to treba da bude briga jednog humanog društva kojemu težimo.

Načinimo prvi korak i posjetimo blog Zeničana, stavimo ih u favorite, http://osobesainvaliditetom.blogger.ba/ .