Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.10.2008.

Domine naletio (otpozadi) na krompir

U bolnici Sheffieldu, u Engleskoj, ne malo su se iznenadili kada je jedan sveštenik anglikanske crkve došao u hitnu pomoć sa žalbama da ima veliki krompir u rektumu. Navodno je spremao nešto po kuhinji, okliznuo se i pao na krompir koji je stajao na stolu i koji mu se zabio otpozadi.

Medicinska sestra koja se zadesila u ambulanti je izrazila sumnju da je domine spremao ručak gologuz u kuhinji, ona misli da se je velečasni igrao sam sa sobom. Velečasni je međutim porekao bilo kakvu seksualnu igricu.

U bolnici su izjavili da oni godišnje imaju dosta slučajeva da moraju vaditi razne bizarne stvari iz zadnjeg crijeva, kao što su kutije dezodoransa, ruske lutke, krastavci, itd. Oni upozoravaju da iako ove slučajeve obično tretiraju diskretno, ipak treba upozoriti na često po život opasne igre ove vrste.

Komentirani članak je iz engleske novine The Sun, prenešen u Telegraaf

31.10.2008.

Doktor Thomas Allinson i njegov “crni hljeb”

 Dr. Thomas Allinson in 1911 Thomas_Allinson  je bio engleski doktor koji se još 1880 zalagao za upotrebu punozrnog (volkoren) hljeba u ishrani. Pored toga on je među prvima bio pristalica liječenja zdravom ishranom. i povećanim kretanjem. Bio je protiv upotrebe mnogih do tada odomaćenih lijekova kao što su arsen ili živa. Razvio je teoriju “Naturopatije”. O tome je napisao dvije knjige. Zbog svojih stavova došao je u sukob sa zvaničnim engleskim društvom ljekara, koji su ga optužili da se bavi prodajom knjiga, i da je komercijalizovao ljekarsku profesiju. Godine 1892 Allinson osniva vlastitu kompaniju za proizvodnju zdrave hrane, i kupuje jedan mlin u kome se melje brašno od punog zrna. Ubrzo uz mlin pravi i pekaru Zbog ovoga (nespojivo je da doktor otvara mlin i pekaru) ga Kraljevsko društvo doktora izbacuje iz udruženja i on gubi licencu za rad kao doktor.

Tokom Prvog svjetskog rata utvrđena je stvarna zdravstvena vrijednost punozrnog hljeba te  je doktoru Allinsonu ponuđeno da mu se vrati licence doktora, ali on nije pristao. Njegovo preduzeće je i dalje raslo i bujalo. Nakon njegove smrti 1918 te, preduzeće se proširilo i na druge gradove,  a Allinson flour (brašno) se održalo i do danas.

 Ono na čemu je propagirao doktor Allinson prije 130 godina je ostalo i danas, malo se šta promijenilo u savjetima za zdravi život.. Bio je protiv pušenja ( duhan je smatrao otrovom koji izaziva rak pluća), protiv masne ishrane i alkoholnih pića, a za više kretanja i fizičke aktivnosti. Danas se nama to čini sasvim normalnim, a u ono doba njegova shvatanja su bila ismijana, a izbačen je i iz svoje profesije. On je bio vegetarijanac, što je u to doba bilo sasvim neobično, naprotiv doktori su mnoge bolesti liječili mesnim dijetama i šunkom. Treba napomenuti da je u vrijeme najveće britanske slave prosječan život iznosio 43 godine, a da svako drugo dijete nije dočekalo peti rođendan.

U posljednje vrijeme zahvaljujući i TV reklami Opre se vratilo pozitivno mišljenje o nutritivnom značaj hljeba i dijeta sa karbohidratima (jedno vrijeme je hljeb proglašavan glavnim uzročnikom debljanja, a mi smo se u Sarajevu tokom rata uvjerili da to nije tako, jer smo uglavnom jeli crni hljeb i svi bili mršavi ko štangle). Najnoviji izvještaji pokazuju da dijete bez hljeba mogu dovesti do znatnih poremećaja, jer hljeb sadrži veoma značajne nutritivne substance.

U Holandiji se u superxafsima prodaje Allinson brood (hljeb). Meni se sviđa, a mnogi ga ne vole. Brašno se zakuha sa više vode nego obični hljeb, pa bude zbijen, “tublast”, bez zraka u njemu. Takođe ovaj hljeb skoro da ne sadrži masnoće. Uvjerio sam se da je u svakom superxafsu drugačiji, a meni je najbolji u “Super de Boer-u”.

Jos više o savjetima dr Allinsona vidi (na engleskom) ovdje. Na slici uz naslov Dr Thomas Allinson, 1911, slika prenesena sa holandske wikipedije (slobodna licenca). 

30.10.2008.

Kralingen – i najbogatiji i najsiromašniji dio Roterdama

Kralingen, tako se zove istočni dio Roterdama, između  samog centra i Rotterdam-Aleksandra. Do centra Roterdama ima kojih 3-4  kilometra. Nekada je Kralingen bio posebna opština i izletište stanovnika Roterdama, neki od njih su u Kralingenu pravili ljetnjikovce. Danas je Kralingen subopština Roterdama, koja se zvanično zove Deelgemeente Kralingen Crooswijk.  Kralingen spada u najbogatije dijelove Holandije, a dio Crooswijk je siromašni dio gdje žive uglavnom strani useljenici. U sastav kvarta ulazi i stadion F.C. Excelsior, Visoka škola Rotterdam, kamp Erasmus Univerziteta i  Arboretum_Trompenburg.

Danas sam šetao ovim izvanredno lijepim dijelom Roterdama. Kralingen je u stvari ranije bio park, što se vidi po neobično velikom broju raznnolikog drveća. Otuda i svjetski poznati arboretum (park drveća) Trompenburg, na rubu kvarta. Pored toga što ima veliko jezero (nastalo vađenjem treseta) i velikom šumom oko njega (Kralingse bos), u samom centru mjesta ima divno malo jezero okruženo skupim i lijepim vilama. Uz jednu od aleja je spomenik u čast rođenja princeze Julijane (vidi sliku). Jedna od najljepših ulica koja povezuje sjeverni i južni dio mjesta zove se Avenija Concordia. U njoj su neobično lijepe kuće u holandskom stilu, sa drvenim balkonima. U samom centru kvarta je mali, ali veoma prijatan trgovački centar.

Kao i centar Roterdama i Kralingen je potpuno stradao od njemačkog bombardovanja 1940. Sve današnje kuće su napravljene poslije rata. Kralingen, kao pravi grad, ima dvije velike crkve, jednu protestansku i jednu katoličku. Ima i golf igralište, najniže na svijetu, jer je sedam metara ispod površine mora. Takođe se nalazi i hipodrom. Jednom riječju kvart za bogate. Ovdje je jasna segregacija na djelu. Bijela djeca se ne mješaju sa drugima. O onome siromašnom dijelu, Crooswijku, ne bih sada, isti je kao i svaki drugi gdje živi sirotinja. A ona je i Bogu teška.

Drugi put malo više o winkel (trgovačkom) centru, više za žensku publiku, a sada pogeldajte album od 20 slika koje sam danas napravio

Intimna atmosfera u alejama Kralingena

Spomenik povodom rodjenja priceze Julijane (1903)

Jezero u srcu kvarta vila

Samo za doktora, molim

Concordia Avenija

Neobicno lijepi drveni balkoni

Stari fenjeri i mrakaca od drveca, iako je predzadnji dan oktobra

30.10.2008.

Nema više buji-paji pilula na račun socijalnog

Ministar zdravlja ima namjeru da iz bazičnog paketa zdravstvenog osiguranja izbaci pilule za spavanje, a takodje i tablete za umirenje. Ove pilule, po mišljenju ministra Klimka, na duge staze nemaju efekat, a izazivaju ovisnost. Na ovaj način ministar će uštedjeti 200 miliona eura.

Drugo što želi da uradi ministar jeste da prekine nabavku (preko socijalnog) specijalnih “pomozi mi da ustanem” stolica, koje imaju mehanizam da poguraju sjedećeg, i tako mu pomognu da ustane. Ove stolice, smatra ministar, su preskupe, a nisu ništa bolje od običnih fotelja. Jedna takva stolica košta oko 400 eura, i ministar želi ušparati oko 20 miliona eura.

Javnost je prilično  uznemirena, jer se ove pilule masovno koriste. U reakcijama na forumima jedan posjetilac kaže: ”Prvo nam je stvorio naviku, i ovisnost, a sada bi nam ih ukinuo!”. Što se stolice tiče, jedan posjetilac foruma kaže da takva stolica ne košta 400, nego 1000 eura, i da zna ministar, njemu je ona zaista neophodna. A mnogi poslanici smatraju da su stolice preskupe zbog stvaranja lobija između fabrikanata i specijalizovanih prodavača pomoćnih ortopedskih pomagala.

29.10.2008.

Pojeftinićemo benzin, za koji mjesec.....

Tako je nedavno izjavio jedan BH naftaški zvaničnik, očekuje za mjesec dana da cijena bude ispod 2 marke. Pritisnuti od javnosti, i konačno od federalne vlade, naftaši će u Federaciji  ipak sutra spustiti benzin ispod 2 marke, a već se žale kako će novu taksu na benzin koji uvodi država morati prenijeti na potrošače.

Da nešto sa cijenom goriva u BiH nije u redu vidim ako uporedim sa cijenom u Holandiji, koja i sama ima neopravdano uveden dodatak na gorivo od 12 eurocenti (uveo još premijer Kok pa se po njemu i zove Kokovo kvarće- Kokovo 25 guldenskih centi). Upravo za toliko je gorivo u Holandiji skuplje nego u Njemačkoj ili Belgiji.

U odnosu na BiH odkako pratim cijene je bezolovnibenzin 95 oktana skuplji za pedeset posto nego u BiH. Znači ako je ovdje 1,50  euro, tamo je 1 euro. Posljednjih dana je cijena naglo sišla sa 1,60 eura, na 1, 30 eura, i toliko je već skoro sedam dana. Po onoj logici da je u BiH jeftinije 50 posto, ako je ovdje 1,30 tamo treba da je 87 eurocenti, odnosno 1,80 maraka. A on će tek sutra  biti 1, 92!  

29.10.2008.

Opet onaj kesten

Neko mi je rekao da nastavim slikati ono drvo, sto je na slikama na postu od prije dva dana (isto - ali nije). Evo danas sam ga uslikao , vidi se bogami da je dobro ogolio za ovih dvanaest dana. Sad se lijepo vidi da nije isto. Sta ces, stari se.

29.10.2008.

U Sarajevu siromašni plaćaju režije bogatima

Na Alipašinom polju je pokrenuta akcija protiv novog poskupljenja režija za stanovanje. Stanari izjavljuju da, iako  javna preduzeca kukaju kako imaju visoku nenaplaćenu realizaciju, ipak i uz tolike nenaplacene dugove posluju pozitivno. I plate uposlenih su redovne i visoke. Dižu cijene na račun redovnih platiša, a onima koji ne plaćaju niko ništa ne može.

U mom haustoru oni koji najviše imaju ne plaćaju režije. Penzioneri placaju redovno. Raznosač poziva za sud dolazi po stotinu puta na istu adresu, niko ne otvara i neće da primi pismo od suda. Tako mu sud ništa ne može.

U Holandiji je to jednostavno riješeno. Koga nema nekoliko puta na svojoj adresi sudska policija mu promijeni bravu na vratima. Onda on mora ići moliti da ga puste u vlastiti stan, a ubrzo su svi dugovi plaćeni.

29.10.2008.

Charisa de Haan iz Reeuwijka ima najljepše dupe u Holandiji

afbeelding vergrotenMoja komšinica iz Reeuwijka se juče proslavila. Ova dvadesettrogodišnja djevojka je na takmičenju u Hotalu Arena u Amsterdamu izabrana za Holanđanku sa najljepšom pozadinom. Djevojka je time stekla pravo da sredinom novembra u Parizu učestvuje na izboru za najljepše dupe svijeta. Istovremeno je izabrano i najljepse musko dupe (vidi video).

Izbor se inače obavlja pod pokroviteljstvom jedne fabrike gaća, koja pobjednici daruje 1000 eura i objavljivanje reportaže u jednom modnom časopisu.

Charisi je inače prošle godine  za malo ostala bez titule miss Južne Holandije. Štampi je izjavila da već od svoje šeste godine radi gimnastiku i da puno pliva. Sada svaki dan bicikla od Reeuwijka do Goude, gdje sjeda u voz za Utrecht, tamo studira.

Eto sa lijepom prirodom, i materijalnim bogatstvom, idu i lijepa dupeta. Ko ima ima.

Video sa izbora možete vidjeti u AD Gouda

28.10.2008.

Erazmo Roterdamski – rođendan najvećeg humaniste

Na današnji dan 1466, ili koju godinu ranije ili kasnije, rodio se najveći Holanđanin i najveći Roterdamac, Desiderius Erasmus, kod nas poznat kao Erazmo Roterdamski.  Kao što su  pronalazači penicilina (Fleming) ili bacila tuberkuloze (Koh) ostavili neizbrisivi trag u našem svakodnevnom životu, tako i mi i neosjetno živimo sa slobodonim idejama Erazma, koji je napravio prostor za jedan drugačiji svijet nego što je to bio prije šesnaestog vijeka i pojave reformacije.

Ono što se nama čini danas kao normalna stvar u načinu mišljenja i obrazovanja, prije Erazma je bio jeres, koji je crkva proganjala. Svojim djelima i riječima Erazmo je napravio bazu za pojavu reformacije, kojoj, kojeg li paradoksa, nikad nije pristupio, nego je zbog nekih filozofskih ideja bio u konfliktu sa Martinom Luterom, osnivačem protestantizma. Najpoznatijim djelom”Pohvala Ludosti” Erazmo je na satiričan način ismijao dogme katoličke crkve, skolastiku i skolasticare, celibat, monaški život itd . Erazmo je bio krišćanin, ali ne za dogmu, nego za ljubav ka bližnjem svom. Bio je za slobodu ideja i nauke, ali je bio protiv nevjernika i protiv Jevreja. On je osnivač tolerancije različitih stavova, drugim riječima začetnik današnje parlamentarne demokracije, i današnjih metoda učenja.

Možda je to što je rođen kao  nevjenčano dijete, kopile, utjecala da Erazmo bude toliko razmišlao o svijetu i njegovom nepravednom uređenju. Roditi se kao nezakonito dijete tada je crkva smatrala kao defectus natalis (pogrešno rođenje), pa su ta djeca bila obilježena za cijeli život. Iako je papskom odlukom Dispensatie (1517) povučena odredba o pogrešnom rođenju, ipak je to imalo uticaja na cijeli Erazmov život.

Svoje veliko obrazovanje počeo je sticati upravo ovdje u blizini, gdje vam sad ovo pišem, u parohijskoj školi u Goudi, i to na latinskom jeziku. Poslije je postao monah u samostanu u Haastrecht-u, blizu Goude. Tamo je pored latinskog učio i starogrčki. Iz tog samostana počinju njegova putovanja po cijeloj Evropi, od Pariza i Londona, do Italije, Bazela, gradova današnje Belgije,  itd. Njegovo najpoznatije djelo “Pohvala Ludostii” ( Lof der Zotheid) izašlo je u Parizu 1511-te i postalo bestseler. To je knjiga koja se i danas čita i koja oduševljava.

Među najveće zasluge E. Roterdamskog spadaju i prevodi Novog Testamenta sa starogrčkog jezika. On je u tim prevodima istakao dijelove teksta koji su ranije bili krivo prevedeni,  možda namjerno sakriveni, a odnose se na uređenje vjerskih odnosa. Ovi dijelovi su postali baza otporu prema dogmatizmu i prema papi kao vrhovnom poglavaru svih katolika, odnosno postali su baza reformacije i protestantizma.

Rotterdam je pun imena koja podsjećaju na njegovog najpoznatijeg stanovnika. Tako Univerzitet, Medicinski centar, najljepši most, metro linija, nose njegovo ime. StatuaErazmus  je napravljena nakon njegove smrti, prvo u drvetu, poslije u kamenu, pa u bronzi. Danas se nalazi na jednom zabačenom gradskom trgu. Biblioteka u Roterdamu ima posebnu Erazmus salu gdje se nalaze skoro sva njegova izdana djela, na svim jezicima. Zanimljivo je da dvije trećine anketirenih Roterdamaca nemaju pojma ko je Erazmo, mnogi misle da je on napravio most koji nosi njegovo ime.  

 Erazmus je umro u Bazelu 12 jula 1536, u svojoj sedamdesetoj godini.

Na slici ispod naslova Erazmusova bista  na Agnieten kapel u centru Goude, postavljena 1905. Slika prenesena sa holandske Wikipedije

Afbeelding van het Klooster 'Emmaus' door Pieter Dirksz Crabeth uit 1520 (Links het klooster, linksboven Haastrecht, midden de Haastrechtse brug over de Hollandse IJssel en rechts Gouda)

Afbeelding van het Klooster 'Emmaus' door Pieter Dirksz Crabeth uit 1520 (Links het klooster, linksboven Haastrecht, midden de Haastrechtse brug over de Hollandse IJssel en rechts Gouda
Crtez Goude iz 1520, sa poslije spaljenim samostanom u kome je od 1448 do 1453 boravio Erazmo 
27.10.2008.

Isto, ali ipak nije

Evo kako jesen napreduje, a i starost tako hoce na insana. Slika kestena i drveta kraj njega, izgledaju iste, ali nisu snimljene istog dana. Prve su snimljene treceg oktobra, pa devetog, pa sedamnaestog. Sve je manje lisca na drvetu, sve je intenzivnija tamna boja lisca. Tako i mi neprimjetno starimo, samo onaj ko nas dugo ne vidi se zacudi kako smo se promijenili.

  

27.10.2008.

Rezultati ankete: Hitnoj pomoći dati ime “ Dr Silva Rizvanbegović ”

Od šezdest učesnika u anketi, 71% je glasalo za to. Devetnaest posto učesnika u anketi čak kažu da bi Hitnoj pomoći u Sarajevu bila čast da nosi ime ove doktorice poginule na radnom mjestu na samom početku dugogodišnje opsade glavnog grada i zlostavljanja stanovnika Sarajeva. Da ova doktorica zaslužuje da Hitna nosi njeno ime misli još 52% učesnika ankete. Svega trideset posto misli da oni nisu za to, jer  ima mnogo zaslužnih ljudi poginulih u ratu,  pa ni jedna bolnica ne nosi njihovo ime.

Moguće da ima i dosta drugih medicinara zaslužnih da neka ustanova nosi njihovo ime, ali ko je lično poznavao ovu plemenitu osobu koja je išla hrabro na intervenciju iako se znalo da iz kasarne u Pofalićima ubijaju ljude, taj će reći da je ona to zaista zaslužila.

 

27.10.2008.

Veliki brat je stalno sa tobom

U jučerašnjoj radio emisiji radija De andere wereld je bilo govora o sve češćem praćenju i nadgledanju  građanina kao individue, od strane različitih tajnih službi koje rade posao praćenja i obavjestavanja. Ove državne službe koje pripadaju Ministarstvu pravde su u posljednje vrijeme naoružane najsavremenijim tehničkim sredstvima pretrage, kao što su automatsko istraživanje podataka (datamining), pametne kamere, DNK analiza, itd. Gradovi i ustanove su pretrpane kamerama. Tako za vrijeme kratke šetnje centrom Londona pojedinac je za kratko vrijeme uslikan preko 300 puta. Kontrola telefonskih razgovora, čitanje e maila, praćenje šta pojedinac posjećuje na internetu, postali su sastavni dio praćenja nekog lica

Problem je međutim da i ove najnovije metode mogu dovesti do pretrpanosti podataka, do lažnih informacija usljed krađe identiteta, neuredno urađene široko provedene DNK kontrole, itd. Ranije je praćen i istraživan neko ko je sumnjiv, danas su svi praćeni, i iz toga često pogrešno proizađe neko da je sumnjiv.

Takva lica, igrom različitog spleta okolnosti i  nesretnog slaganja podataka, neopravdano se osumnjiče, ostanu blokiranog bankovnog računa, ograniči im se kretanje, budu meta čestih policijskih kontrola, a ponekad završe nekoliko sedmica i u zatvoru ni krivi ni dužni.

Rathenau Institut iz Nijmegena u svom izvještaju Parlamentu apeluje na veći uticaj politike na obavjestajne službe. Politika često nema uvida u metode i rad tajnih službi, a samim tim ne može se ni uplesti i vršiti kontrolu nad njima. Pojedinac koji je krivo optužen nema nikakve mogućnosti da se žali, ili da tuži one koji su mu ni krivom ni dužnom zagorčali život.

Originalni članak pročitaj ovdje

26.10.2008.

Skladna familija

Iako su labudići odrasli, i teško se razlikuju od roditelja, ipak još žive kao ista familija i slušaju roditelje. Kad su napolju svi zajedno rade fiskulturu, onda po naredbi svi odlaze u vodu. U vodi plivaju svi dignute glave i onda kao po naredbi svi zarone glavu u vodu. Jedino što su naredbe nečujne i oni komuniciraju nekim tajnim labuđim znacima, nekim namigivanjem mozda.

26.10.2008.

Podbjel – biljka pionir

Tussilago farfara
Prošle nedjelje sam pisao o repuhu. Njemu sličan je podbjel. U Holandiji se on zove Klein Hoeflad (Mala potkovica).

Podbjel (engleski: Coltsfoot ) raste na siromašnim i neuglednim vlaznim i glinenim  tlima, u stvari na tek doveženoj ili prevrnutoj zemlji, i on je prvi cvijet koji osvaja potpuno nenaseljen prostor. Podbjel je i često prvi proljetni cvijet, koji se zna pojaviti čak u februrau. Interesantno je da se prvo pojavi žuti cvijet, a tek kasnije sitni nježni listovi koji rastu uz stablo. Kasnije se listovi prošire, dobiju srcolik oblik, i rasporede se oko stabljike u vidu rozete. Sa donje strane su listovi obrasli dlakama.

Od jednog cvijeta nastane veoma mnogo sitnih sjemenki, preko 130, zato se sjemenke podbjela nalaze svuda, i za dva – tri dana u proljeće niknu iz novodovežene zemlje. Biljka takođe pušta dugačak ( do 1,5 metar) podzemni izdanak koji učvršćava tek podignute nasipe pored vode ili pored puta.

Podbjel je cijenjen u narodnoj medicini. Biljka sadrži adstringentne, sluzave, i gorke materije, odnosno tanin, dekstrin i baktericidne materije. Zbog toga se uzgaja na parcelama, sa kojih se bere i koristi za medicinsku upotrebu. Najčešće se koristi kao sredstvo protiv kašlja. Latinsko ime mu je Tussilago farfara. Tussis znači kašalj, a agere znači nestati. Takođe se upotrebljava kod neuralgija. Istucan list se privija na reumatične mišiće i zglobove. Ekstrakt biljke navodno podmlađuje kožu. Naučno je dokazano i antimitotično dejstvo. Biljka međutim sadrži i pirolizidinske alkaloide, pa upotreba većih doza može biti štetna. Listovi podbjela sacinjavaju najveci procenat tzv. bioloskog duhana, koji se u Britaniji koristi kao cigarete protiv kaslja (vidi donji link).

Moja je supruga djeci, kad su bili mali, pravila sirup od podbjela. Recepta se više ne sjećam, uglavnom dobije se kao med gusti sirup. Pčele i leptirovi rado posjećuju ovu biljku.

Na internetu se mogu naći različiti preparati podbjela (Colsfoot extract, Tussilago farfara extract, Follium Tussilago, itd.), kao naprimjer ovaj ovdje. Cijena ovih preparata nije baš niska, ali je sigurno potrebno i dosta biljaka da bi se oni napravili.

Vise o podbjelu, na hrvatskom jeziku (ima i kako napraviti sirup) vidi ovdje, odnosno http://www.ljekovite-biljke.com/

 Listovi podbjela
25.10.2008.

Zlatni ljiljan na kapiji seoske farme

Zlatni ljiljan se izgleda mnogo upotrebljavao na srednjovjekovnim i kasnijim grbovima. Vozeći bicikl kroz inače veoma lijepi i netaknuti predio zvani Oukoop i naiđoh na kapiju sa veoma lijepim grbom na njoj. Zainteresovao sam se i našao podatke o grbu.

Ranije je na ovom mjestu bila plemićka kuća Wiltenburg. Kuca je srušena krajem prošlog vijeka, a grb i kapija su ostali. Kapija se sastoji od dva velika zidana stuba, a sam grb od plavog polja, sa zlatnim ljiljanom u njemu i krunom na vrhu. Sa strana polje pridržavaju dva lava. Na grbu je natpis na latinskom “Quam parva nulli cedo”, što bi se u slobodnom prevodu reklo “Iako mali, ne bježim ni od čega”. Još niže piše Wiltenburg.

Nije sasvim jasno sto je Wiltenburg kupio imanje u ovako zabitom kraju. On je inace zivio u Roterdamu, a u osamnaestom vijeku je ovdje napravio ljetnjikivac, i veliko imanje vodom odvojio od susjeda. Izgleda da mu je dodijao zivot u gradu i gradske intrige i da je htio da napravi svoju drzavu. Odatle i grb i natpis na njemu, da iako mala, njegova drzava se ne boji nikoga.  

Grb je upisan u listu zaštićenih drzavnih spomenika, a u inače pustom i pitoresknom kraju djeluje zaista iznenađujuće kada se iz pustih livada udari na njega.

25.10.2008.

Subotom o jeziku: Metereologija za imbecile

Ili ja nisam u redu, ili se više ne zna kako treba govoriti i pisati. Mada neki predlažu potpuno ukidanje pravila pisanja (ma važno je da se razumijemo) meni se od onih naših TV i radio emisija sve nešto pomiješa u glavi, baš kao što oni pomiješaju riječi u rečenici. Nedavno upalih BHTV1, negdje pri kraju, još preostali samo sport i vrijeme. U tom kratkom vremenu sportski i vremenski komentator napraviše toliko jezičkih grešaka da mi se zamuti u glavi. Na stranu što vremensku prognozu i dalje neko piše kao za djecu iz obdaništa. Tu postoji samo desetak riječi od kojih se sastavlja cijela prognoza, a to su Evropa, naša zemlja, istok, zapad, sjever , jug, kiša, sunce, vedro i oblačno. Nema tu ni ciklone ni anticiklone, ni baromatarskog tlaka, ni vjetra, ni satelitske slike, ni premještanja frontova. Zar je nivo prosječnog gledaoca zaista tako nizak? Nema ni geografskih pojmova, niti Skandinavije, Britanskih ostrva, niti jednog velikog poluostrva Južne Evrope, a niti dijelova BiH, Posavine, Krajine, Srednje Bosne, itd. Kao da je onoga koji to piše strah da mlada dama uvijajući kukovima pred kamerom ne pomiješa Balkan i Skandinaviju, ili Sjevernu Bosnu sa Hercegovinom. Ona nikad na karti ne pokaže sjever niti jug, a kamoli neku zemlju Evrope, samo čita ono što joj pred oči puste, pitanje je i zna li gdje je na karti sjever, a gdje jug.

Međutim najviše me zbunjuje potpuno razvaljena rečenica u tekstu. I ranije sam pisao kako se riječica ali, suprotni veznik, stalno koristi kao sastavni veznik, I to je postalo nekako cool. Reći kako neko: ima crnu kosu, tamne pjege po licu, ali i crne oči je postalo sasvim normalno. Svejedno što tu nema nikakvog kontrasta između boje očiju i boje kose, te tamnih pijega po koži.Uspio sam zapisati i jedan  primjer neskladnog rasporeda riječi u rečenici.

Hroničnim bolesnicima savjetujemo ujutro da ne izlaze zbog dugotrajne magle.

Shvatićete šta je pisac htio da kaže, ali mi istovremeno nastaje neko iščašenje, kao da neko muca. Mogao bih lako shvatiti da se savjetuje hroničnim bolesnicima da ne idu ujutro da traže dugotrajnu maglu. Neka penzioneri cekaju do podne, pa neka onda da idu da kupuju maglu. Zar nije mnogo bolje reći:

Zbog dugotrajne magle, savjetujemo bolesnicima da ujutro ne izlaze (napolje). Ili:

Hroničnim bolesnicima savjetujemo, da zbog dugotrajne magle, ne izlaze rano ujutro.

Ovakve primjere moguće je naći u skoro svakoj petoj rečenici, posebno sportskog i “meteorološkog” programa.

 

24.10.2008.

Grb Reeuwijk-a

Dosta pisem o Reeuwijku (po kome sam i ja dobio virtuelno ime) i njegovoj lijepoj prirodi. Grb opstine je u vidu stita, podijeljenog na dva dijela. U gornjem dijelu na crvenoj podlozi je zlatna glava srne, a u donjem na plavoj podlozi je srebrna sova. Grb je prenesen sa streek arhivareeuwijk_wapen-oud.jpg 

24.10.2008.

Kako prodati (kupiti) kuću ?

Sa kućama je krenulo naopako. Prvo u Americi, a onda u Španiji, Britaniji, pa evo i u Holandiji U Holandiji nije katastrofalno kao drugdje, gdje ljudi zbog visokih renti ne mogu vise otplacivati kuce. Problem Holandije je da cijena kuća previse narasla, a drugi problem je (paradoksa li) sto cijena više ne raste. A rasla je zadnjih deset godina i te kako.Ko je kupio kuću, cijena je toliko rasla, da je već za dvije-tri godine  mogao platiti porez na prenos imovine i kamate banci, a već za pet godina ako bi je prodao, mogao je zaraditi dvadeset posto cijene kuće. Za deset godina su cijene kuća ponekad i udvostručene. Sada međutim, prvi put poslije desetina godina cijene kuća ne rastu, odnosno realno padaju, jer je inflacija zvanično tri posto, a nezvanično i mnogo veća.

Stalni porast cijena stanova je doveo dotle da starteri, to jest  oni koji još nemaju nikakvu kuću, jednostavno ne mogu dobiti hipoteku dovoljnu za kupovinu stana ili kuće. Banke po pravilu daju hipoteku u vrijednosti četiri puta većoj od bruto godišnje plate. Ona u prosjeku iznosi oko 30000 eura, što znači da se može dobiti hipoteka od 120000. Prosječna cijena kuće iznosi više od duple vrijednosti odobrene hipoteke, odnosno oko 240000 eura. Pored toga veoma mnogo ljudi ima platu nižu od 30000 bruto, nisu rijetki oni koji imaju i 20000 (oko 1300 eura neto mjesečno).

Udruženje vlasnika kuća “Eigen huis” (Svoja kuca) traži od vlade, to jest ministra finansija, da se porez na prenos nekretnina smanji sa šest na tri posto. Na taj način bi se bar malo olakšala kupovina i izbjeglo da novonastali vlasnik godinu dvije godine bude na gubitku plaćajuci samo porez, a  kredit i kamate ni makac.

Mnogo kuća i stanova je iskićeno plakatama da su na prodaju. Vrijeme prodaje nekretnine se sve više produžava. Pa ipak mnogi imaju para za kupovinu skupih nekretnina. Reeuwijk je veoma skupo mjesto za stanovanje. Komadić zemlje uz jezera na kome nije dozvoljena gradnja se plaća i do sto hiljada eura. Juče sam gledao oglase kod makelara (posrednika). Obična kamp kućica uz obalu jezera prodaje se za 110000 eura. Jedna sasvim normalna kuća, koja bi kod nas koštala 100000 maraka, se prodaje za 750000 eura, a malo bolja, koja već liči na vilu, sa 1000 kvadrata zemlje, prodaje se za skoro 900000 eura.

23.10.2008.

Reeuwijk danas

Nebo je bilo drugacije nego juce, nije bilo onih lijepih oblaka, nego su bili paperjasti, valjda od tragova avionskih motora.Puhao je jak juzni vjetar.  Bilo je sunca i nekih  13 stepeni, ali na hladnom vjetru se cinilo da je mnogo hladnije. Sutra se predvidja kisa i mrkli dan. Kad se u nedjelju promijeni vrijeme i sat pomakne unazad, dan ce odjedanput izgledati mnogo kraci. Istovremeno se predvidja znatan pad temperature. Jednom rijecju uz kraj oktobra dolazi i pocetak hladnoca i dolazak mrklih dana.

23.10.2008.

Impotencija prethodi srčanom napadu?

Juče se pojavila informacija kako je jedan britanski urolog upozorio na činjenicu da pojava impotencije često predstavlja upozorenje da nešto sa srcem nije u redu. Naime impotencija  može nastati kao posljedica suženja krvnih žila koje snabdjevaju penis krvlju. Slično suženje krvnih sudova nastaje, dakle, i u srcu, što u dogledno vrijeme može dovesti do infarkta.

Zanimljivi su komentari čitalaca na ovu vijest. Jedna žena kaže da su on i njen partner pomislili na to, i da je on obigrao doktore, sve je bilo u redu sa srcem. Onda je žena obrijala noge, i problem je bio riješen. Drugi čitalac kaže kako je baš jutros  sa ženom provjerio stanje srca, i kako je sve u redu, a da  će naveče uraditi kontrolu. Jedan drugi kaže i da je i prije i poslije infarkta sa onom stvari dole sve u perfektnom redu

Neki čitaoci ističu da su “doktorske medicine” često krive za izazivanje impotencije. Tako dokotori kod smetnji srca propisuju betablokatore, koji mogu izazvati impotenciju. Onda pacijent na svoju ruku uzme vijagru,  koja u kombinaciji sa betablokerom može izazvati zastoj srca.

Tekst i komentare pročitaj u Telegrafu

22.10.2008.

Album:Holandski oblaci

Holandjani kazu da niko nema takve oblake kao sto ih ima Holandija. Holandski slikari su proslavili holandsko nebo, i obratno, holandsko nebo je proslavilo holandske slikare. Danas je bio zaista dan koji bi ovo mogao potvrditi.

 River Scene

River Scene

 

Gezicht op de Haarlemmermeer
Gezicht op de Haarlemmermeer

autor,  Jan van Goyen , slikar vjetra i oblaka (slika prenesena sa Wikipedije)

holandskom svjetlu, mitu i stvarnosti, vidi ovdje

22.10.2008.

Narodni vrtovi za korist i rekreaciju

U sastavu gradova, ili u njihovoj neposrednoj blizini, možemo iz voza ili sa puta, vidjeti nakupine neugledne kućica sa obrađenim baštama među njima. U inače veoma urednoj Holandiji začudi ovaj nered i ciganija. To su u stvari “narodni vrtovi”, bašte koje opština za malu nadoknadu izdaje zainteresovanim građanima. Oni tu naprave (kupe gotovu) malu drvenu kućicu, i provode slobodno vrijeme raduckajući u vrtu. Nedavno je u samom centru Goude, uz prugu, bio ovakav narodni vrt, sad je taj prostor očišćen za neku gradnju.

Izvan gradske zone, pored autoputa, postoji drugi veliki prostor za vrtove. Vozeći bicikl mogao sam vidjeti veoma različite kućice i bašte. U vrtovima je bilo tikava, salate, paradajza, cvijeća, …

Kad sam ja poslije Olimpijade 1984 doselio na Mojmilo, brdo iznad Mojmila je bilo isparcelisano, ljudi su “zauzeli” ničiju zemlju i sadili povrće. Sada je na tom mjestu napravljeno Dječije selo.

Za vrijeme rata parkovski prostori između zgrada i nebodera na Alipašinom su pretvoreni u bašte, a mnogi su paradajz i krastavice sadili po balkonima.

22.10.2008.

Bespomoćni protiv hroničnog bola

Ispitivanja provedena u 13 evropskih zemalja pokazala su da, kod pacijenata koji pate od hroničnih bolova, ima malo pomoći od strane zvanične medicine. Kod 77 posto ispitanih bolovi ostaju, uprkos terapiji, a kod nekih postaju još i gori. Hronični bolovi izazivaju probleme kod spavanja i hodanja, a dovode do angsioznosti (osjećaja straha) i do depresije.

Pored toga lijekovi protiv bolova često izazivaju neželjene posljedice, kao što su mučnina ili nesvjestice.

22.10.2008.

Nedostatak psihijatara

U Frislandu je zatvoren psihijatrijski odjel u jednoj bolnici, jer nema psihijatara. Nedostatak psihijatara se osjeća u cijeloj zemlji. Kao uzrok se ističe sve veća potreba za ovim kadrom zbog porasta duševnih bolesti, posebno depresije. Kao drugi uzrok se ističe dugotrajno učenje za ovu profesiju, koje traje deset godina.

U reakcijama na tekst u Telegrafu čitaoci iznose i činjenice da se često na psihijatrijskim odjelima i ne mogu vidjeti psihijatri, da veliki dio posla obavlja srednji kadar psihijatrijskog usmjerenja, te da oni često postavljaju i dijagnoze. Drugi čitalac diskutuje da je od psihijatara i onako mala korist i pita se zašto je potreban toliki studij za zanimanje koje se sastoji uglavnom od pisanja lijeka A za bolest B, i obratno.

Pojedine specijalnosti su manje atraktivne, traže težak rad i imaju veliku odgovornost, a često su manje opriznate i plaćene nego druge. Tako sam nedavno čitao kako u Srbiji nedostaje anesteziologa i patologa. Bilo je vijesti da anesteziologa nedostaje i u BiH. Ovi specijalisti ostaju anonimni za pacijente, iako su često odgovorniji za život pacijenta, od drugih. Imaju plate kao i drugi, a nisu u prilici kao hirurzi naprimjer da dobijaju ekstra nagradu od pacijenta, ili da postanu “čuveni doktori”.

Mi smo se često šalili kako je dežura neuropsihijatra najlakša. Svim bolesnicima daju da popiju apaurin, onda lijek popije sestra, pa popije dežurni doktor, i svi lijepo spavaju do sutra. 

 

21.10.2008.

Biciklom na posao

Otići biciklom na posao je normalna stvar. Otići autom, a stanovati blizu ( u istom gradu) je ovdje nenormalna stvar. Moj jedan poznanik, naš zemljak (radi u školi), se hvali kako on jedini od svih zaposlenih dolazi na posao svojim golfom peticom. Oni svi pokisli, oznojeni, ma jadni eto, dođu, a on ko gospodin. Ja mu kažem drukčija su u njih shvatanja nego kod nas, oni su prošli tu fazu gospode u autima, oni hoće da se fizički umore, da se oznoje, pa i da pokisnu, nije to ovdje nikakvo čudo.

Naš poznanik iz ranih holandskih dana, radi na Univerzitetu u Delftu, tri dana sedmično, ide na posao iz Goude u Delft ( i vraća se, naravno) biciklom. Tridesettri kilometra, traba mu najmanje dva sata. Autom, zbog gužvi na putu treba mu sat ili malo više. Ali on ide biciklom, I u svojoj pedeset i nekoj  izgleda vitak, bez grama sala.

Uz autoput su često postavljene i biciklističke staze, tako i ovdje pokraj Goude uz A12. Bicikloput je kao i pravi put podijeljen isprekidanom linijom, a putokazi za bicikliste su ispisani crvenom bojom. Već je prohladno na biciklu, i ja imam toplu jaknu, šal i kapu. Pored mene profura neki mladi čovjek u crnom odijelu, košulji i kravati, hiti negdje poslovno. Ja čudna li naroda! 

 

21.10.2008.

Svemoguća Jomanda i dva doktora pred sudom

Sylvia Millecam bij een onthulling op het Elzendaalcollege in Boxmeer, 1999.

Sylvia Millecam  in Boxmeer, 1999.

Medium terapeut Jomanda  i dva doktora koji se bave alternativnom medicinom, će se iduće sedmice pojaviti pred sudom u Amsterdamu na prvom pro-forma ročištu . Jomanda i doktori su optuženi da su odvraćanjem od liječenja i neadekvatnim tretmanom doprinijeli da poznata TV prezentatorka, glumica, komicarka i pjevacica  Sylvia Millecam  umre od raka dojke.

Jomanda je jedno vrijeme žarila i palila TV ekranima, a njenim spiritualnim terapeutskim sesijama je poklanjana velika pažnja. U ogromnim salama pred hiljadama oboljelih ona je izvodila svoj molidbeni ritual, liječeći riječima i dodirom.

Sylvia Millecam se obratila Jomandi za savjet za liječenje. Umjesto da je, znajući da je već dijagnostikovan karcinom dojke, uputi da treba da se liječi po pravilima oficijelne medicine, uz upotrebu hemoterapije, Jomanda ju je, uz asistenciju dva doktora koji se bave alternativnom medicinom sama uzela u tretman. Sylvia je od posljedica raka ubrzo preminula (2001. godine).

20.10.2008.

Malo mode iz Scheveningena

Sinoć naveče smo malo prošetali glavnom ulicom u Scheveningenu. Ona se nalazi na sasvim suprotnoj strani od za nas najveće znamenitosti ovoga dijela Den Haga – Zatvora za ratne zločince.

Scheveningen je inače bilo ribarsko selo na obali mora. Kasnije se je mjesto spojilo sa Den Hagom, a kraj oko Scheveningena je postao najelitniji kraj u Hagu. Od centra grada ga dijeli velika šuma u kojoj ima i jezero, a duž obale je dugo šetalište sa skupim hotelima uz njega. Plaža na Scheveningen-u je najveća i najpoznatija u Holandiji.

U nedjelju naveče je glavna trgovačka ulica u Scheveningenu pusta, puhao je neki ugodan južni vjetar, pa je bilo lijepo šetati  i gledati u lijepo uređene izloge. Možda nekoga budu zanimale ove lutke i odjeća na njima. Posljednja slika pokazuje radnju koja je specijalizovana za pravljenje kućnih lampi za djecu

20.10.2008.

Oprez sa “energetskim” pićima

A variety of energy drinks are available; the skinny "bullet" can shape is popular.Nedavno je na TV govoreno o nekontrolisanoj upotrebi takozvanih napitaka koji povećavaju energiju ( energiedrank ). U Holandiji se godišnje proda ovih pića, (a la Red Bull i drugih), u vrijednosti 130 miliona eura. Pića su naročito popularna kod mladih, pa ima omladinaca koji popiju i po nekoliko litara dnevno.

U osnovi ovih napitaka su kofein i taurin. Kofein je poznati sastojak kafe, koji “razbistrava” mozak, spriječava pospanost, ubrzava psihičke procese u mozgu. Sličan efekat ima i taurin. Problem je njihova kombinacija, čije dejstvo još uvijek nije dovoljno ispitano, pa su zbog toga ova pića u nekim zemljama zabranjena. Poseban je problem kombinacija sa alkoholom. Uzimani u kombinaciji sa alkoholom izazivaju dva puta veću pijanost, i isto toliko veću opasnost od auto nesreće i povrijeđivanja uopste.Poseban oprez treba biti kod osoba mlađih od 16 godina, i kod žena  u trudnoći.

19.10.2008.

Svoja kućica – svoja slobodica

Imati svoju kuću je preduslov svih preduslova. A još ako je oko nje trava, pa cvijeće, pa voda ..... Poneku ovcicu da ih gledas kako pasu....A ponekad i kafanu imati u prizemlju.... da se ne ide pijan autom.

19.10.2008.

Repuh – lijek protiv migrene

Vozeći biciklo zapazih nekidan ogromne listove repuha. U prečniku su bili veliki sigurno jedan metar. Zainteresovao sam se za ovu biljku, pa ću ovdje iznijeti najvažnije što se o njoj može naći.

Kod nas se ova biljka naziva repuh, repušina, bijeli lopuh, čičak (mada ovo nije pravi čičak). Latinsko ime mu je Petasites hybridus. Biljka spada u familiji glavočika (Asteraceae) u koju spada i veoma veliki broj biljaka koje se koriste u narodnoj medicini (napr. kamilica) . Blizak mu je srodnik podbjel (Tussilago farfara). Na holandskom se repuh zove  Groot Hoefblad  (veliki potkovičasti list), za razliku od podbjela koji se zove Klein Hoefblad (Mala potkovica).

Naučno ime dolazi od stare grčke riječi petasos, što je staro ime za pastirski šešir. Zbog svoje veličine pastiri koriste listove  koriste za zaštitu od sunca i kiše. U Zapadnoj Holandiji i Belgiji biljka raste pored kanala i puteva. Ima najveće listove od svih biljaka. Cvjeta vrlo rano u proljeće, prije mnogih drugih biljaka (isto kao i podbjel) i prije nego se pojave listovi.

Biljki se od davnina pripisuju ljekovita svojstva. Ona sadrži eterična ulja petasine i isopetasine. Zbog neugodonog mirisa  u srednjem vijeku su se u kućama  listovi koristili  kao sredstvo da “odbije kugu od kuće”. Isušeni i samljeveni korijen se koristio za izazivanje temperature i znojenja.

Danas se smatra da eterična ulja iz lista imaju terapeutski efekt kod migrene i bolova u mišićima, odnosno imaju spazmolitičko (opustajuce) dejstvo na muskulaturu. Iz tog razloga se mogu koristiti protiv grčeva u mokraćnim putevima, digestivnom traktu, ali i stalnog grča vanjskih mišića (usljed stalnog prisilnog položaja I manjka kretanja). Isto tako olakšava kašalj i iskašljavanje (u čemu je bolji podbjel). Listovi se privijaju na rane (imaju antiseptičko dejstvo).

Djelovanje protiv migrene je i naučno dokazano (vidi u komentaru).

Repuh se razmnožava i vegetativno, i jednom kad se useli na neko područje teško ga je eliminisati, jer nove biljke rastu iz ostataka korijena. U Holandiji se tako prenosi prilikom građevinskih radova, ili vodenim putem duž kanala i slotova.

Na slici: repušina ogromnih listova kojeg sam snimio u blizini Reeuwijk-a. Gazda ovog lijepog vrta ga očito koristi u dekorativne svrhe.

ogromni listovi repuha u jednom lijepom vrtu izgled ostatka vrta
18.10.2008.

Subotom o jeziku: feministička gramatika

Kad sam ja išao u gimnaziju, učio sam da neka zanimanja nemaju ženskog roda, nego se muški rod koristi i kada to zanimanje obavlja žensko. Tako je docent (u jeziku) mogao bio samo muškarac, a ako je to bila žena onda se govorilo drugarica docent, odnosno gospođa docent, ta i ta... Slično je i za titulu magistar, primarijus. Danas ima ( u jeziku, naravno) pored muških docenata i ženskih docentica, te magistrica i primarijuski.

Neka zanimanja su oduvijek bila više ženska, pa je sekretarica, tajnica, učiteljica, itd. bila poznatija od muškog roda za ove poslove. Njima se pridružila i doktorica, frizerka, njegovateljica, zubarka, itd.

Međutim ma koliko se trudili da svako zanimanje dobije i ženski rod, to je u nekim slučajevima još uvijek teško, a u mnogima dobija neprirodne forme.

Prije svega još uvijek tipično muška zanimanja nemaju žensku varijantu. Rudar, mašinovođa, vozač, teško da se mogu nazvati rudarka, vozačica, mašinovođka. Zatim neka zanimanja koja su nastala od riječi stranog prorijekla teško mogu imati ženski rod.

Biolog, stomatolog, ginekolog, filolog, ako se prevedu u biologičarka, stomatologica i ginekologica (ginekologičarka), imaju neopisivo dug nastavak za ženski rod, koji mijenja i osnovno značenje riječi.

Slično je i sa riječima filozof (filozofkinja), fotograf (kinja), astronom (kinja), koje se mogu koristiti, ali opet imaju neku čudnu formu. Takođe u bosanskom i srpskom jeziku ne postoji pisac za ženski rod, a u hrvatskom ima spisateljka, ali slabo ima spisatelja.

Kod imena životinja često ženski rod nema nikakve veze sa muškim. Bas kao i kod ljudi, covjek i zena nemaju niti jedno slovo zajednicko.Tako koza – jarac; kobila – konj; mula – magarac; kuja – pas; pijetao - koka, nemaju ništa zajedničko.Ali zato se dobro slazau macak i macka, patak i patka, mis i misica, medo i mecka, vuk i vucica. Neke su životinje kad pričamo o njima sve ženskog roda, pa kažemo da smo vidjeli žabu, ili ribu, a nikad da smo vidjeli žabca, a još manje ribca, jer taj ne postoji. Doduse uvijek kazemo da nas je ujeo komarac, a nikad komarica, iako samo one ujedaju. A i kod ptica sve su vrane, laste, cavke, zenskog roda .Lastac, vranac, cavkac, ne postoje, ali zato imaju golub(an) i golubica. Oni se najbolje slazu.

Za žene je dobro da riječ ubica nema žensku varijantu, isto kao i riječ kit. Možda vi znate ženski rod za ovu riječ.

Nek ne zamjeri zenski rod, cijeli tekst nema puno veze sa jezickom naukom, ali cilj je bio da se malo nasmijemo.

18.10.2008.

Roterdam od istoka na zapad – nastavak

Izlazim na Schiedamse weg. Stara ulica u blizini stare luke. Odavde, pa kilometrima do mora se duž proširenog ušća rijeke nižu veliki dokovi donedavno najveće luke na svijetu. U ovom kraju žive uglavnom radnici, naslonjeni na luku i poslove u njoj.  U vrijeme kad je nedostajalo radne snage dolazili su ljudi iz  Turske, Maroka, Istočne Evrope. Dolazile su i imigranti iz bivših područja Holandskog kraljevstva, iz Indonezije, Surinama, Antila. Bilo je tu i domaćih radnika, Holanđana. Vremenom je stvorena mješavina različitih nacionalnosti, dopunjena još i novim imigrantima, izbjeglicama sa Balkana, Bliskog Istoka, Kine, Indije, Bangladesa, doseljenicima iz Poljske, Južne Evrope, Kolumbije, itd. Što rekao onaj Hasanov mesar svega ima osim autohtonih Holanđana koji su skoro svi preselili odavde.

Šarenilo naroda se najbolje vidi po radnjama koje su uređene za pojedine nacionalne grupe. U piljari za Surinamce teško je prepoznati , osim tikve, neko u Evropi poznato povrće. U dućanu za Marokance prodaje se njihov namještaj, u drugom odjeća. U Turskoj pekari turska pica i pogače. U radnji “Vinodol trade” šunke i kuleni iz Slavonije, “Jadro” keks, “Podravkini” proizvodi, vina iz Dalmacije, kiseli kupus u vakuum kesama.  U marokanskoj mesari, označenoj kao “Islamska mesara” vrijedni mesari, sve čisto i uredno poredano. Kupujem teleći vrat, mladi mesar mi hvali da sam dobro izabrao. Kažem “ isjeci mi, molim te, sjekirom”. Kad mi isjeku onom električnom pilom pojavi se stotinu malih koštica, i nekako mi meso odmah nije onako prirodno.

Na sred pijace se vijori surinamska zastava. Surinam se prije zvao Holandska Gvajana, a odavno je nezavisna drzava. Na pijaci ima najviše turskih prodavača. Odmah znaju odakle sam, a da nisam riječi progovorio. Kupujem narove i buraniju.  Kaže mi “Dobro, dobro” i “Doviđenja”, a ja njemu kažem kako eto Turska sinoć ne pobijedi, a on meni kaže: “A Bosna pobijedi!.”

Na koju cu ulicu izaci, ima vise izlaza. ima tu raznih ducana evo me na slobodnoj havi, Schiedamse weg za koga li su ove haljine evo hrvatskog ducana, vlasnica je iz Sarajeva Ovi Surinamci jedu nepoznate stvari evo marokansih rezbarija, ko da su iz Konjica ovi ga moraju dobro popusiti nisam siguran cija je zastava, palestinska? evo me blizu auta, opet u Kralingenu, haj cao. Usput sam izgubio janjece kotlete
17.10.2008.

Rotterdam - od istoka na zapad

Nekako se potrefilo na istorijski dan kada je jedan po rodjenju stranac i plus musliman izabran za gradonacelnika Roterdama, da bas na taj dan budem u Roterdamu. Nije meni daleko od kuce, dvadesetak kilometara, prije sam isao cesto, i godinu dana pratio kurs za strane doktore na Rotterdam Erasmus univerzitetu, ali u zadnje vrijeme vise uzivam u miru mojih Reeuwijskih jezera, nego u vrevi i guzvi velikog grada, pa rjedje odem.

Istočni dio Roterdama se zove Kralingen. Još istočnije je potpuno novi  dio koji se zove Rotterdam  Aleksandar. Kralingen je po meni najljepši dio Roterdama. Tu su sačuvane stare zgrade i aleje (centar je u ratu potpuno uništen i nesretno ružno obnovljen), zatim ima jezero i oko njega šuma. Ovdje žive relativno bogatiji Roterdameri. Kad dolazim u Roterdam autom, parkiram u Kralingenu, na ulici kuda prolazi tramvaj. Onda idem tramvajem jednu stanicu do metro stanice, i tu sa istom kartom pređem u metro. U Holandiji ista karta za javni saobraćaj važi za sva prevozna sredstva u gradu, dok joj ne istekne vrijeme od prvog poništenja. A to znači da se otprilike jedan sat možete vozati u gradu, za 80 eurocenti, unutar najuže zone.Šire zone su sve skuplje, pa najšira gradska zona, negdje oko 12 km je i tri puta skuplja.

Volim gledati toliko raznolike ljude koji se okupe u metrou.  Roterdam je svjetski grad i u njemu zive ljudi svih nacija i rasa. Sve je manje autohtonih Holandjana. Eno jednog sa crnim sesirom ko kauboj sjedi. Bogami udje i jedna mlada blondina u minjaku. Rijetko je vidjeti lijepe noge, sve zene nose pantalone. Dvije djevojke obucene u skladu sa islamskom tradicijom, sjede i veselo pricaju. Mlada vitka crnkinja sa povelikim cukom na izucu, cuke ulaze slobodno ko i insani. Imam prisilnu radnju da sve slikam, a ipak nije pristojno, pa tajno uslikam one dvije muslimanke. 

Obično idem u centar, utorkom je pijaca u samom centru, a četvrtkom ponekad na zapad grada, gdje ima mnogo orijentalnih dućana, a četvrtkom je i pijaca. Za desetak minuta stignem metroom do stanice Delfshaven, to je stara luka koja je sačuvana onakva kakva je davno bila. O njoj sam ranije pisao. Ulica u kojoj su radnje zove se Schiedamse weg (Shiedamski put). Ovdje ima raznih prodavnica, u nekima se prodaje turska, u nekima surinamska roba, pa marokanska, a ima i jedna prodavnica sa hrvatskom robom. U mesari “Kod Hasana” u kojoj sam svratio i kupio janjeće kotlete  cujem kako jedan mesar priča mušteriji da u ovome dijelu više nema niko od ’bijelaca”, da su tu samo Turci, Antilijanci, Marokanci, a mislim da ima i naših ( on nije rekao).

Slikama ću pokušati prikazati moje putovanje, posto dnevno stane samo deset slika, sutra je nastavak (slike iz Schiedamse weg).

Evo tramvaja sedmice ulaz u metro voorschotenlaan eno i onih sa kolicima unutra evoo cekamo metro, samo minut i eto ga dok cekam mogu pojesti mars i popiti pepsi evo ga bogami brzo dodje jesam li u teheranu mozda? e sad sam izasao, nek ide dalje s hajrom
17.10.2008.

“Abortus brod” u Valenciji


Het interieur van de kliniek van de Nederlandse abortusboot (Foto: ANP)

Udruženje žena Women on Wives ima zadatak da pomogne ženama da se spasu neželjene trudnoće i da spriječi nelegalne i često po zdravlje žene opasne prekide trudnoće. U sastavu udruženja je i takozvani “aborus brod” koji ima operacione sale za prekide trudnoće. Brod plovi pod holandskom zastavom i na njemu važe holandski zakoni, naravno ako se brod nalazi u međunarodnim teritorijalnim vodama. Pod određenim uslovima na njemu se obavljaju prekidi trudnoće, koje dobrovoljno obavljaju holandski ginekolozi.

Do sada se brod zaustavljaju blizu obale zemalja, pretežno strogo katoličkih, koje svojim zakonima zabranjuju abortuse. Tako je brod stajao uz irsku, poljsku i portugalsku obalu. Gdje je god dolazio bilo je protesta protiv njegovog pojavljivanja, ali je ipak izvršavao svoju funkciju.

Na poziv 33 španske nevladine organizacije za slobodu abortusa, ovaj brod je juče stigao u špansku luku Valenciju. Tamo su ga dočekali sa protestima, pa su ga i odvezali od obale, a između obale i broda postavili motorni čamac. Ipak je posadi broda uspjelo poslije da dobro privežu brod za obalu.

Slika ispod naslova prenesena sa NOS journaal

16.10.2008.

Prvi musliman gradonačelnik velikog grada

Rotterdam je dobio novog gradonačelnika. Prvi put je to neko marokanskog porijekla. Ahmed Aboutaleb, o kome sam  i ranije pisao je postao gradonačelnik jednog  velikog grada. On je  izabran danas za gradonačelnika drugog po veličini (580000) grada u Holandiji i druge luke u svijetu (iza Šangaja). Gradonačelnika inače bira Opštinski savjet (Gemeenteraad).

 Ahmed je rođen (1961) u jednom selu u Maroku, kao sin imama, i sa petnaest godina došao je sa majkom i bratom u Holandiju. Trenutno je na funkciji državnog sekretara za socijalne poslove.  Kod izbora na ovu funkciju bio je na meti napada nacionalista zbog toga što ima dva pasoša, uz holandski ima i marokanski. Ranije je bio na visokoj funkciji u gradskoj upravi Amsterdama.

Njegov izbor je već osudila opoziciona stranka u Roterdamu Leefbar Rotterdam (inače druga po snazi u gradu), a sigurno će biti dosta i komentara od strane nacionalističkih  i antiislamskih krugova. Rotterdam je inace rodno mjesto ubijenog antiislamiste Pim Fortuin-a, a partija Leefbar Rotterdam je u neku ruku nasljednik njegove politike. 

16.10.2008.

Blog poznatog hirurga

Jedan iskusan sarajevski hirurg je otvorio svoj blog, Medicina – hirurgija. Čovjek koji je četrdeset godina radio na sarajevskoj koševskoj Hirurgiji i prošao sito i rešeto, je odlučio da piše o  svojim iskustvima hirurga. Za početak je donio slike sa susreta generacije sarajevskih doktora, te link na Youtube, gdje se može vidjeti jedna operacija.

Raduje me da se doktori “spuštaju među narod”. Sve mi se čini da mi je neki moj kolega koji me dobro poznaje (predstavio se kao gost) poslao nedavno komentar u kome kaže da se okanim besposlica (“slab si ti letač”) i da se prihvatim nečega što nije tako bezveze kao pisanje bloga.

Možda je i bez veze ali je “srcu drago”, a u životu sam uvijek radio ono što mi je drago, i družio se sa onima koji su mi dragi, nisam gledao od čega i od koga ću imati koristi,  i nisam se pokajao. Rijetko koji komentar pobrišem, a ovaj sam u slast pobrisao.

Adresa bloga mog kolege je http://saschch.blogger.ba/

16.10.2008.

Pneumokokne infekcije – da li treba vakcina?

Pneumokok (Streptococcus pneumoniae) je bakterija koja se može naći u respiratornim putevima skoro svakog čovjeka. U uslovima prehlađivanja i smanjenog imuniteta ova bakterija izaziva upale sinusa, uha, pluća, trbušne maramice ili meninga (moždanih ovojnica).

Najpoznatije su upale pluća koje su prije pojave penicilina odnosile veliki broj života. To je takozvana klasična upala pluća, sa iskašljavanjem ispljuvka boje cigle i stalnom visokom temperaturom, koja je iznosila preko 39 stepeni i trajala obično sedam dana. Ako bi organizam savladao upalu, nakon sedam dana bi nastupala kriza, sa velikim znojenjem i naglim padom temperature, bolesnik bi bio izliječen. Pronalaskom penicilina temperatura bi se obično smanjila već dva dana nakon početka terapije, a bolest je postala veoma rijetko smrtonosna.

Sve nekritičnija upotreba antibiotika ( u čemu napr. u BiH ne postoje nikakvi kriteriji) dovela je i do razvitka sojeva pneumokoka koji su rezistentni na terapiju. U Holandiji oboli godišnje od meningitisa i pneumonije izazvane pneumokokom nekoliko hiljada ljudi, a oko 2000 umre. Mala djeca i starije osobe uglavnom su one koje stradaju od ovih upala.

U Americi se već nekoliko godina praktikuje vakcina protiv 90 odsto tipova pneumokoka. Mada Amerikanci iznose zadovoljavajue rezultate zaštite, na internetu sam našao članak koji se veoma kritički odnosi prema vakcini. Jeste da ona štiti protiv nekih tipova streptokoka, ali istovremeno drugi tipovi od kojih ne štiti postaju agresivniji. Takođe se poremeti ravnoteža u prirodi, te sada nastaju češće infekcije drugima, gram negativnim bakterijama, od kojih su mnoge potpuno rezistentne na antibiotike. Članak na holandskom jeziku vidi ovdje .

U Holandiji, koja često u svemu neselektivno slijedi primjer Amerike,  se raspravlja o uvođenju ove vakcine. Iako je Holandija štedljiva u upotrebi antibiotika, nikad nije dovoljno napomenuti koliko je nekritična upotreba antibiotika štetna, i kako će zbog toga mnoge bolesti koje se sada uspješno liječe antibioticima, u budućnosti biti smrtonosne. Da navedemo samo primjer na lijekove rezistentne tuberkuloze.

Nekidan pitam za zdravlje jednog poznanika. Boli ga peta (prica mu zena na telefon), ne može da stane na nogu. Pitam, troši li kakve lijekove. Kaže žena, nije ga vodlia doktoru, pije Alija paracetamol, a dajem mu i antbiotike što sam ih ponijela iz Bosne! Na peti se ništa ne vidi, nema ni ranice ni crvenila, a ona mu daje antibiotike!

 Mnogi naši kad se vraćaju sa odmora iz Bosne uz tikve i paprike nose i antibiotike, slobodno kupljene u apoteci, da se nađu kad zatreba, jer ovi ovdje neće da nam daju. I opet ista priča kako su naši doktori dole daleko bolji od ovih ovdje, koji ti često ni recepta ne daju, a kamoli antibiotik.

 Jedan drugi poznanik u Sarajevu je imao crvenilo kod palca  na stopalu i teško se kretao. Kaže to mu naročito bude kada jede meso sa roštilja. Dobio je od nekoga doktora poznanika sukcesivno nekoliko vrsta antibiotika, (među njima i vrlo toksičan garamycin) i požalio mi se kako ga užasno svrbi koža. Pogledao sam stopalo i odmah skontao da se radi o gihtu (nikakva mudrost), te mu savjetovao da ne jede meso i da prestane piti antibiotike jer od njih ima svrbež, te da ode prokontrolisati krv na mokraćnu kiselinu. Ako mu je giht u pitanju, antibiotici nemaju nikakve veze, jer je mokracna kiselina ta koja se (posebno od mesne hrane) stvara u tijelu i talozi u zglobu izazivajuci asepticnu upalu.

Nalaz krvi je pokazivao jako visoku mokraćnu kiselinu. Doduše poslije mi se hvalio kako mu se stanje popravilo kada je naštesrce svaki dan pio jabukovo sirće. Ove godine ga vidim kako vidljivo šepa, ne pije više ni sirće.

 

Slika je prenesena sa holandske Wikipedije, slobodna licenca

15.10.2008.

Još malo interesantnog Den Haga

Evo još malo slika koje sam snimio u nedjelju, a koje  bi mogle biti interesantne. Stanovi na vodi, drveće koje raste na vrhu nebodera, coffie schop, gdje se prodaje marihuana, sa nekim badžom pred ulazom, dvije elegantne haaške djevojke i malo lijepe arhitekture starih zgrada. Pored toga na jednom parkingu se prodaju polovna auta, jedan old tajmer Fiat iz 1967.,za 2500 eura , i jedan BMV iz 2001 za 25000 eura.

15.10.2008.

Prisilne neuroze – poslastica psihoanalize

U Holandiji oko 400000 ljudi ima psihičke smetnje na bazi takozvanih prisilnih radnji (dwangneurosen). U većini slučajeva radi se o lakšim poremećajima, a u nekim slučajevima čovjek je toliko opsjednut nekim radnjama, da mu praktični život postaje nemoguć. Obično govorimo o opsjednutosti prisilnim mislima (obsesije), ili prisilnim radnjama (kompulzije), ili i jednim i drugima (opsesivno kompulzivni poremecaj).

Najblaži oblici spadaju još u domen “normalnog” a ispoljavaju se u pretjeranoj pedanteriji. Blaži oblici se ispoljavaju prekomjernim ponavljanjima nekih radnji, uzastopnim provjeravanjima jesu li vrata zatvorena, da slavina ne curi, je li plin zavrnut, itd. Najcesci oblici se ispoljavaju u pretjeranim mjerama čistoće i urednosti, u nebrojeno velikom broju pranja ruku, čišćenja stana, pranja prozora. U kući mora sve biti u strogom redu, ni jedna knjiga u polici ne smije izvirivati nekoliko milimetara, jastuci na kauču moraju biti u tačno određenom položaju. Pri šetnji po pločama čovjek strogo pazi da ne stane između ploča, nego samo na čistu ploču, itd.

U osnovi prisilnih radnji leže potisnuti neurotični simptomi, najčešće strah i osjećaj krivice, a korijeni leže u samom djetinjstvu  (naprimjer seksualna naglašenost i samoprekori zbog toga), dok se bolesno ponašanje ispunjava obično poslije puberteta. Obavljanjem ceremonijalnih radnji bolesnik se okružuje lažnim osjećajem sigurnosti.

Bolesnik je svjestan da radnje koje uzastopno ponavlja nemaju nikakvog smisla, ali im se ne može oduprijeti. One prisilne radnje koje se pojavljuju povremeno i koje su povezane sa depresivnim raspoloženjem imaju najbolju prognozu i mogu se izliječiti postepenim procesom odvikavanja.

Psihoanaliza pokušava  ući u sam srž i uzrok ovih radnji, međutim teški slučajevi se često ni psihoanalizom ne mogu poboljšati. Prisilne radnje se najčešće ubrajaju kao simptom neuroza, ali mogu biti i početni simptom šizofrenije. Vrlo teški oblici (potpuna opsjednutost nekim radnjama koja onemogućuje normalni kontakt sa sredinom) se zato moraju tretirati u zavodima i klinikama  za duševne bolesti i liječiti okupacionom i radnom terapijom.

Naišao sam na forum prisilnih neuroza onih koji imaju prisilne opsesije i kompulsije. Tako jedna djevojka opisuje kako ona mora šta god da čita (i govori) brojati slova u riječima i rečnicama, tako ako gleda TV sa titlovanim programom opsjednuta je brojanjem slova u riječima titla.

Ako zelite jos vise da saznate o ovom poremecaju (pogotovu razliku izmedju normalnog i premecenog ponasanja) od koga pati svaki stoti Amerikanac procitajte obavezno ovaj clanak na nama razumljivom jeziku.

15.10.2008.

Al Gore u Rotterdamu

Bivši američki potpredsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir Al Gore boravio je juče u ultrakratkoj posjeti Roterdamu. Tu je pred dvije hiljade posjetilaca održao predavanje o mjerama koje treba preduzeti da bi se spriječilo dalje zatopljavanje zemlje.

Al Gore je rekao da je finansijska kriza usko povezana sa klimatskim promjenama. Došao je kraj jednog perioda i početak drugog. Finansijska kriza s tog aspekta može imati i pozitivne posljedice.

Nema  više mjesta odgađanjima radikalnih promjena, i ono što se još danas može uraditi, za deset godina će biti kasno.

Predavanju u Roterdamu prisustvovala je državna ministrica za okolinu, zatim gradonačelnik Amsterdama Cochen, ali i veliki broj običnih ljudi, đaka i studenata
14.10.2008.

Čestitke za svaku prigodu

Ljudi vode računa jedni o drugima i čestitaju im značajne događaje. Kad su bolesni, prijetelji ih kartom pitaju za zdravlje i žele im brzo ozdravljenje.

Evo danas bacih pogled i iznenadih se kakvih sve prigodnih karti ima. Tu su čestitke za rođendan, za sve moguće godine, specijalno za jubilarne, za 40-ti, 50-ti, 65-ti rođendan. Onda su tu čestitke za vjeridbu, vjenčanje, za uspješno obavljen posao u krevetu  i zanošenje djeteta, te naravno za rođenje djeteta. Imaju i čestitke za položeni vozački, te posebne čestitke za dedu i babu. Najsmješnija mi je karta u kojoj se želi brzo ozdravljenje. Na karti, uz sliku nekog smorenog cuke je prilijepljena kesica sa tri tablete. Eto salje mu se i lijek. 

14.10.2008.

Ko je kome zabio, i sidu donio?

U Groningenu je počeo sudski proces trojici homoseksualaca, inače HIV pozitivnih, koji su optuženi da su svojom krvlju namjerno zarazili još desetak homoseksualaca. U orgijama homoseksualaca učestvovalo je petnaestak istih, pa su za jednu noć znali promijeniti po nekoliko partnera. Navodno su optuženi, iako su znali da imaju virus AIDS-a u krvi, svoju krv špricama ušpricavali partnerima.

Advokat optuženih je rekao da se ne zna ko se je kad zarazio, i da su svi mogli prenijeti viruse jedni na druge.

Virusolog iz Utrechta je izjavila da se testovim ne može utvrditi ko je bio kao prvi zaražen. Postoji nekoliko podtipova virusa, ali to nije dovoljno da bi se virusološki sto posto ustanovilo da je baš taj i taj zarazio nekoga.

Optuženi mogu računati na kaznu do 21 godinu zatvora, iako advokat kaže da se ne može  govoriti o pokušaju ubistva. Uz današnje terapijske mogućnosti zaraženi virusom mogu postati dugotrajni hronični bolesnici.   

13.10.2008.

Zahtijev za prekid proba na životinjama

Juče dok same čekao suprugu da izađe iz robne kuće u Den Hagu, i dok sam posmatrao razne face kako prolaze ispred mene, zapazih i aktiviste društva za zaštitu životinja. Ispred stola stavili fotografije unakaženih majmuna, cuka, maca i kunića. Stoje i cifre koliko stotina takvih godišnje strada. Vidim dosta svijeta priđe, potpiše se i ubaci koju  paru u kutijicu. Tako i ja uradih.

Dok sam još čekao (znate kakve su žene kad kupuju), skupiše oni svoju čardu, sve stade u dva stolića na rasklapanje, unutra poguraše one grozne slike, i odoše sa dvije elegantne daske u rukama.

Napamet mi padoše eksperimenti koje smo nekad davno radili na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Isprobavali smo lijepila u očnoj hirurgiji, i njihovu eventualnu primjenu umjesto konaca. Veliki me je stid sada svih onih jadnih cuka lutalica, što im oči uništismo, a bezbeli su ih poslije i ubili. Oprostite drage cuke, iako nisam bio vođa projekta, ne bi to više nikad radio ni kao posmatrač.

U međuvremenu izlazi dečko sa majkom (moje žene još nema), traži biciklo, traži, nema ga. Ukralo ga. Dijete ne može da vjeruje. Majka mu na kraju dade pet eura da sjede na voz, a dijete uporno ponavlja kako mu je to biciklo bilo lijepo.

Na kraju eto i moje žene, sva hepi, nosi kesu ispod ruke, kupila nešta povoljno, bogami.

13.10.2008.

Još bolja eho slika jos nerođenog djeteta

Tehnički Univerzitet u Delftu saopštio je da su napravili pomak u dobijanju oštrije i bolje slike ehografije. Unošenjem nekih izmjena, prvenstveno upotrebom kompjutera,  napravljeno je značajno poboljšanje u pretvaranju zvučnih talasa u fotografski nalaz.

Tehnički Univerzitet radi na ovom projektu skupa sa Erasmus medicinskim centrom u Roterdamu. Cilj je još bolje otkrivanje eventualnih nedostatka na fetusu.

Već sada se na slikama djeteta u stomaku mogu vidjeti mnogi detalji, naprimjer kako se dijete smije. Daljim poboljšavanjem ehografska slika će postati sve manje mutna i približiti se normalnoj običnoj fotografiji.

Slika ispod naslova (3D eho) prenesena sa sajta poliklinike za ultrazvuk http://www.babyimage.nl/BI3DVoluson730.html   

12.10.2008.

Haaški izlozi

Lijepo je danas bilo u Den Hagu. Puno svijeta u centru. Taj grad ima divne prodavnice antike, namještaja, odjeće. Posebno su izlozi lijepo uređeni. Evo i vi uživajte malo u njima.

12.10.2008.

Pink ribbon – simbol borbe protiv raka dojke

Od 1985. se u mjesecu oktobru organiziraju manifestacije u svrhu obavještavanja stanovništva o neophodnosti rane dijagnostike raka dojke  – bolesti koja je najčešći uzrok prerane smrti kod žena. Manifestacija je te davne 1985. prvi put organizovana u Americi, a potpomognuta je i bivšom prvom damom Amerike Betty Ford (danas ima 90 godina) , koja je takođe bila oboljela od ove bolesti.

Organizacije Pink Ribbon (ružičasta traka) su organizovane u cijelom svijetu, a imaju za cilj prikupljanje sredstava za borbu protiv ove bolesti, te njihov utrošak za ranu dijagnostiku i naučna ispitivanja za bolje liječenje. Tokom oktobarskih manifestacija, a pogotovu na dan Pink Ribbona 27-og oktobra, učesnice u manifestaciji nose roze traku u kosi kao simbol borbe, odlučnosti i nade za oboljele žene.

U Holandiji je odgojena i posebna sorta tulipana, nazvana Pink ribbon . Kupovinom lukovice ove lale jedan dio novca se izdvaja za organizaciju Pink Ribbon.

11.10.2008.

11-og oktobra, na 21 stepen

Dobro su predvidjeli metereolozi da će danas temperatura biti i dvadeset stepeni. Na banci u Reeuwijku je pokazivalo 21, mada oni malo pretjeraju, ko će danas vjerovati bankama. Dok sam se udobno gušterao na klupi pored mene je prolazila omladina Niko mlađi od osamdeset. Jedna super-baka je profurala na električnim kolicima, štap je zadjenula pozadi. Druga je lahgano prošla gurajući kolica ispred sebe. Najmlađi čovjek je bio i najbolesniji. Nema ni pedeset, a na kolicima ga gura mlađi čovjek, možda sin. Bolesnik na kolicima ima plastičnu cijev u nosu i malu bocu kisika u krilu.

Na mostu slikam camac koji upravo izlazi ispod mosta. Neka baba (opet) ide sa dedom, i kaze mi sto sam toliko promolio mobitel, pasce mi u vodu, pa necu imati nista. Kazem, nema veze, imam jos tri. O lijepo bogami ste se vi snabdjeli, rece odlazeci.

Eto tako, lijepo vrijeme je izmamilo staro i bolesno, a oni mlađi kupuju da imaju za cijelu sedmicu, vikend brzo prođe, i opet svaki dan isti. Šta ćeš, truhli je to Zapad, davno su rekli. A ja se fatam bicikla i table put Reeuwijkse plassen, odoh ja u bare (nedo bog u Bare), dok je još sunca.

11.10.2008.

Subotom o jeziku: O inozemcima i izvanzemaljcima

U našem se jeziku za nekoga ko ne pripada određenoj grupi, zemlji, društvu, itd. kaže da je stranac. Riječ je vjerovatno potekla sa zapada jer ima istu osnovu kao stranger u engleskom, estrangier u francuskom, ili straniero u italijanskom. Sinonim je tuđinac, vjerovatno slovenskog porijekla, (tujina), mada ova riječ označava nekoga ko je pored toga što je stranac, još i sasvim drugačiji, a ponekad i opasan kao tlačitelj (tuđinska ruka). Nekada je tuđinac i neko ko je čudan, drugačiji, otuđen. Uz tuđinca se veže riječ tuđina, kao neki kraj koji je sasvim drugačiji, nepoznat, opasan.

U holandskom i njemačkom jeziku se za stranca kaže buitenlander, odnosno auslander. To bi mu ga bilo kao neko iz druge zemlje. Kad bi mi to preveli morali bi reći izvanzemaljac, izvanzemljanin. Hrvati kažu za područje van Hrvatske (osim BiH!) inozemstvo,  postoje i vodozemci, ali i inozemci . U našem jeziku se za vanzemaljce smatraju bića sa druge planete.

Inače se kod nas riječ zemlja malo koristi kao sinonim za državu. U nas je sve državno, a u Njemačkoj, Austriji ili Holandiji je zemaljsko (landelijk). Tu se misli na sudove, organizacije, zavode, itd. na nivou drzave. Za vrijeme Austrije i kod nas je bilo zemaljskih stvari, a od tog vremena je ostao Zemaljski muzej. Ne znam odakle je došlo i Zemaljsko Antifašističko Vijeće BiH. Danas u Bosni nema ništa zemaljsko osim navedenog muzeja, sve je pod entitetima, posebno pod srpskim.

U engleskom riječ foreigner bi se mogla prevesti kao tuđinac. U Holandskom je odgovarajuća riječ vreemdeling. Vreemd znači stran, tuđi, ali i čudan. Nije čudo da u zabačenim selima gledaju u azilante kao u čuda, kao što smo mi nekad gledali u crnce.

U holandskom postoji još jedna podjela na domaće i strane. Za one koji su oduvijek tu na svojoj zemlji kaže se autochtoon , od grčkog autos- sam i chthoon-zemlja. Odgovarajuća riječ na engleskom je aborigine (od izvora), a mi bi rekli urođenik. Za doseljenike se koristi riječ allochtoon od allos-drugi  chthoon- zemlja . Ovdje zovu alohtonima i one koji su već treća generacija. Mi bi smo to preveli došljak, došljo, ili jednostavno šljego pa neće natrag.

11.10.2008.

Vrijeme trinejdžera

U štampi se pojavio novi termin: trinejdžeri (trinners). Radi se dakle o tridesetogodišnjacima, iako termin podsjeca na tinejdzere.  Većinom su to ljudi između 30 i 34 godine. Oni imaju posao, pare, a nemaju obaveza prema porodici, još su singl. U sjevernim zemljama žive obicno posebno , u svojim ili iznajmljenim stanovima, u Južnoj Evropi mnogi žive još sa roditeljima.

Trinejdzeri uživaju život kao niko drugi. Iako redovno i predano ispunjavaju svoje radne obaveze, ostatak vremena troše na uživanje. Sebi mogu dopustiti da vikendom trknu na Majorku ili u Irsku, a nekoliko puta godišnje idu po desetak dana na udaljene destinacije na odmor. Radnim danima ako su u kući uživaju u velikim ravnim televizorima i modernoj muzici, a naveče večeraju u skupim restoranima.

Trinejdzeri se teško odlučuju da svoju slobodu žrtvuju sklapanjem trajne, pogotovu bračne veze. Već sam ranije pisao kako se vrijeme dobijanja prvog djeteta sve više pomjera u kasnije godine.

10.10.2008.

Višegrad i Višegradska kapija

Cultuur
Mehmed Pasa Sokolovicbrug in Visegrad
Land: Bosnië en Herzegovina Bosnië en Herzegovina
UNESCO Regio: Europa en Noord-Amerika
Criteria: ii,, iv
Inschrijvingshistorie
UNESCO volgnr. 1260
Inschrijving: 2007
UNESCO-werelderfgoedlijst
Na Google Earth kliknuh na lokaciju grada Višegrada i ispade kratak zapis o Višegradu, na holandskom jeziku. Ima tu i nekoliko slika, na jednoj stoji samo Višegrad, republika srpska. Hajde eto i to, al ima i nekoliko malih sličica, a što je najveća šega ima i slika kapije iznad Kovača (u Sarajevu), i ispod nje piše Višegradska kapija. Vidim da je autor zapisa neki Holanđanin, koji pojma nema, pa je stavio sliku Sarajeva pod Višegrad. Osim toga ova kapija na Vratniku i nije Višegradska kapija, nego Vratnicka kapija (otud i naziv Vratnik).

E sad druga je stvar što ja stvarno ne znam šta znači Višegradska kapija, je li to kapija više grada (što mi je logično, jer se ona iznad Bijele Tabije na krajnjoj istocnoj tačci Vratnika), ili je to kapija na putu prema Višegradu (što je takođe tačno, ali je Višegrad preko sto kilometara daleko i do njega ima još mijesta, naprimjer Pale, Rogatica, Goražde)'

Sliku Visegradske kapije vidi ovdje. Sliku Vratnicke kapije vidi ovdje. Slika Visegrada prenesena sa holandske Wikipedije. Uz sliku je i link na UNESCO-ovu listu kulturne bastine, gdje je Visegrad (most M. P. Sokolovica) upisan pod brojem 1260.

10.10.2008.

U glavi depresija, u tijelu bol

Oko 8% Holanđana pati od hroničnog tjelesnog bola. Pri nekim bolnicama postoje centri za liječenje bola, ali su liste čekanja jako velike.

U Roterdamu je otvorena klinika za liječenje bola (“bolnica”, što bi mi rekli). U privatnim je rukama, a čeka se maksimum deset dana od najave. Svi oni koji više od četiri mjeseca imaju bol, u ruci, nozi, tamo, vamo, mogu doći. Ja sam tu negdje na granici da me četiri mjeseca boli rame, a i kuk bogami, a opet ne znam šta bi mi radili da odem. Injekcije, akupunkture, eto novog bola, a račun mogu misliti koliki bi bio.

Jednu drugu stvar čuh maloprije. Najviše propisivani lijekovi u Holandiji su antidepresiva. Ja sretnog li društva. U glavi depresija, u tijelu bol. Međutim mnogi ne piju dobijene lijekove, ili ih ne podignu u apoteci, ili ih malo počnu piti, pa sami smanje dozu ili prekinu sasvim. Poznato je da pijenje antidepresiva može izazvati želju za samoubistvom. Možda ih zato i propisuju. Lijepo se riješiš i života i depresije.

09.10.2008.

Zahvaljujuci Ladnompivcetu

Ima neko ko se zove Ladnopivce, i koji se potrudio pa na Youtube stavio veliki broj domacih filmova i serija. Tako sam ja ponovo uzivao gledajuci Djeknu. Neke stvari su zaista kao vino, tek kad ostare dobiju pravu vrijednost. A ova mi se epizoda posebno svidjela.

09.10.2008.

Silovanje starica – česta pojava

Prije nekoliko dana je 85-godišnja žena silovana u svojoj sobi u jednom staračkom domu u Apeldoornu. Od silovatelja nema ni traga ni glasa.

Večeras je u informativnoj emisiji TV SBS-a jedan stručnjak iznio zapanjujuće podatke da dnevno u prosjeku bude seksualno zlostavljano sedam starica, što je godišnje oko 2500. I to je samo vrh ledenog brijega, jer su to samo sučajevi koji su prijavljeni policiji.Zločinci su većinom mlađi ljudi do 40 godina starosti. Ovaj stručnjak traži ozbiljnije bavljenje ovim problemom i stroge kazne za počinioce.

Mnogi domovi za stare su poluotvorenog tipa, kao i svake zgrade za stanovanje i portir rijetko zaustavlja posjetioca, ako se on sam ne obrati sa pitanjem. Često ne postoji služba obezbjeđenja a portiri su mladi ljudi koji rade privremeno kao upadna radna snaga (kao kod nas preko studentskog servisa), i imaju više funkciju telefoniste, nego da vrše neku zaštitu.

 

09.10.2008.

Bez operacije savladati rak pluća

Prije nekog vremena upoznao sam čovjeka kome je prije deset godina u Holandiji dijagnostikovan rak pluća ( u stvari pravilnije je reći rak bronha). Naš zemljak je proveo cijeli rat u Sarajevu, boreći se na raznim bojištima, da bi se godinu iza prestanka rata priključio familiji u Holandiji. Prilikom rutinskog pregleda pluća, koji je obavezan za novoprispjele useljenike iz zemalja van EU, konstatovano mu je da ima “sjenu na plućima”. Dodatnim pregledima se ustanovilo da ima vrlo malignu formu raka bronha, takozvani karcinom malih stanica (mikrocelularni  karcinom). Ova forma raka je sastavljena uglavnom od sitnih malignih ćelija, sa vrlo malo vezivnog tkiva, tako da se ćelije vrlo lako odvajaju u limfnu i krvnu cirkulaciju te se stvaraju udaljene metastaze. Zbog toga se ovaj rak i ne operiše, jer se već po njegovom otkriću smatra da postoje metastaze. Čovjek o kojemu je riječ nije imao nikakvih simptoma, ni sa strane pluća, ni sa strane drugih organa.

Naš zemljak je podvrgnut specijalnoj hemoterapiji u nekoliko navrata. Nakon hemoterapije promjena se povukla i evo već dest godina nema tragova bolesti (kuc-kuc u drvo).

Njegov ljekar, specijalista za plućne bolesti, mu je rekao kako pored njega on ima još jednog pacijenta koji je preživio ovaj izuzetno maligni oblik tumora.

Doseljenici iz zemalja trećeg svijeta i iz Istočne Evrope se nakon useljenja u Holandiju rendgenski pregledavaju nekoliko puta. Cilj tih pregleda je pravovremeno otkrivanje tuberkuloze i spriječavanje njenog širenja u Holandiji. U ovom slučaju ovaj pregled je čovjeku spasio život.   

 

08.10.2008.

Znakovi pored puta

Evo da i ja budem Ivo Andrić pa da vam kažem nešto o znakovima pored puta.

Na ovom jednom je znak pojasa tišine. Kako starim sve mi više odgovara taj pojas.  A evo u ovoj kanti za smetlje se sakrio Suljo, samo što se on na holandskom zove Sulo. On se sakrio pred ulazom u kvart u kome treba biti posebno oprezan, jer su na snazi mjere zastite kvarta, posebno djece koja se igraju.Na sljedećem je znak da se ulazi u seoce Sluipwijk, a ispod je znak da je selo u opštini Reeuwijk. E na ovom zadnjem je znak da ko preko visećeg mosta naiđe sa dugačkim kamionom, e taj je zaglavio. Jesam li isti Ivo Andrić?

08.10.2008.

Pogledajte video

   Mladi liberali Mostara (http://mladiliberalimostara.blogger.ba/) u postu: 100% rasulo, su uputili na ovaj video, pogledajte

08.10.2008.

Rasprava o doniranju organa

U Holandiji više od 13000 ljudi čeka na presađivanje nekog organa. Posebno je teška situacija za one koji čekaju da im se presade pluća. Oko 150 bolesika, koji čekaju na presađivanje, umre tokom godine.

Danas će u Parlamentu ministar zdravlja odgovarati na pitanja poslanika u vezi promjene zakonodavstva vezano za presađivanje organa. Već odavno se zagovara da i u Holandiji zaživi princip, onaj kao u Belgiji, da se organi mogu uzeti sa svakoga, osim ako nije za života prijavio zabranu uzimanja. Zahvaljujući ovom zakonu u Belgiji se godišnje uradi daleko više transplantacija. U Holandiji se smiju uzimati organi samo od onoga koji ih je za života pismeno zavještao.

Ministar je do sada bio protiv belgijskog zakona, braneći se činjenicom da veliki broj građana, iako su protiv da im se nakon smrti uzimaju organi, neće iz raznoraznih razloga prijaviti tu zabranu. Mnogi ne znaju dobro holandski, beskućnici nemaju nikakvog kontakta sa vijestima, itd. Osim toga ministar navodi kako je jedan od uzroka smanjene ponude organa i veoma mali broj saobraćajnih nesreća u Holandiji, u odnosu na Belgiju.

Sinoć je medjutim u udarnom terminu holandske TV prikazana reportaža o novom trendu u donaciji organa. Naime, postoje živi davaoci jednog bubrega, koji daju besplatno bubreg sasvim nepoznatoj osobi. Da čovjek ne vjeruje da postoje i takvi ljudi. U reportaži emisije “Netwerk” prikazan je čovjek star 42 godine, oženjen i otac troje djece, sasvim životno sređen, koji nudi soj bubreg nepoznatom bolesniku. Takođe jedna starija žena nudi bubreg svojoj dragoj prijateljici.

Postoji međutim problem da u Roterdamu, u Erasmus medicinskom centru postoji lista čekanja onih koji zele da doniraju bubreg. Hirurška služba nema dovoljno kapaciteta da na vrijeme uradi transplantacije. Ministarstvo zdravlja je dalo preporuku da dok roterdamska klinika ne sredi situaciju, da se transplantacije obavljaju u drugim klinikama, gdje je čekanje mnogo kraće.

07.10.2008.

Jesenji pozdrav

Malo je otoplilo, jesenje boje polako osvajaju prirodu.

07.10.2008.

O serijskim požarima i vezivanju bolesnika

Pored svih diskusija o propasti banaka i love u njima, diskutuje se ovdje se i o još nekim, ništa manje lijepim stvarima.

Pored incidenata u bolnicama sa infekcijama u operacionim salama, sada je na površinu izašlo i katastrofalno stanje u psihijatrijskim odjeljenjima.  Pokazalo se da je vezivanje pacijenata i višenedjeljno zaključavanje u samice postalo dio svakodnevne prakse. To je izašlo na površinu kada je jedan bolesnik nađen mrtav nakon što su ga na duže vrijeme zatvorili u samicu. Vezivanje pacijenata za krevet, u cilju da ne padne i ne ubije se, pokazalo se kontraproduktivnim, jer ih se više povrijedi u pokušajima da se odvežu, nego što stradaju kad padnu sa kreveta. Zbog ovih dešavanja zatvorena je jedna ustanova u Amsterdamu, a pokrenuta je i inicijativa za novu zakonska regulativu, između ostalog da se zabrani vezivanje, i da se odredi pod kojim uslovima i koliko dugo neko može biti strpan u samicu.

U posljednjih nekoliko dana desilo se i nekoliko serijskih požara. U Spijkenisse-u je začas izgorio cijeli trgovački centar, a u jednom drugom mjestu desetak kuća. I juče je bio novi požar. Pokazalo se da su kuće u nizu napravljene tako da imaju zajedničku krovnu vezu, pa požar sa krova jedne zgrade začas zahvati kuće u cijelom nizu. Sada se traži od vlasnika kuća ( a ovakvih kuća je u Holandiji stotinu hiljada) da urade rekonstrukcije i obezbjede adekvatnu zaštitu od širenja požara.

Kuće u nizu, u kojima živi obično ne baš bogat svijet, se grade, kao da se gradi jedna kuća, sve zajedno, sa jeftinim materijalima, uz slabu zvučnu izolaciju, pa se čuje kad komšija u petoj kući pusti vodu u toaletu.

06.10.2008.

Vanzemaljci napadaju u balonu

Pratio me je balon iz vazduha. Prilazio je sve bliže. Počeo sam raspoznavati neka bića na njemu. Imala su crvenu kožu i velike uši. Iz balona je sijevala vatra. I guske su se prepale vanzemaljaca i počele uspaničeno krištati.

Onda sam shvatio da i Holanđani imaju crvenu kožu i velike uši. Vidio sam i da na balonu piše: balon. Znači nisu vanzemaljci. Oni gore su pogledali jezera dole ispod, pustili vatru I počeli se opet dizati. Alahemanet, rekoh im i uzjahah na biciklo. I guske su odahnule.  

06.10.2008.

Kako se spasiti đubreta?

Nisam pod ovim naslovom pisati o rezultatima jučerašnjih lokalnih izbora u BiH, nego o mnogo važnijem pitanju, a to je stvarni spas od sve većeg opterećenja đubretom. Uzmimo samo nedavnu zatrpanost Napulja i okoline hiljadama tona smeća, zbog kojih je posredno zagađena i proizvodnja  sira mocarele.

Juče gledam na njemačkoj Tv, kako je jedna djevojka u jednoj velikoj zgradi dala oglas da skuplja najlon kese (one velike, za kupovinu). Poslije je zašla i skupila od stanara brdo kesa. Izračunala je da svaka porodica ima “u rezervi” prosječno nekoliko desetina kesa. Preračunato na cijelu  Njemačku, ispada da u Njemačkoj ima 5 milijardi ovih kesa. Ako se naslažu jedna na drugu, to je brdo veće od Mont Everesta.

Za proizvodnju najlon kesa se troši plastika, ali i nafta i energija. Smanjenjem njihove proizvodnje bi se uštedjelo nafte i energije za grijanje. Koristi od smanjenog prevoza, skladištenja i uništavanja su još veće. Rješenje je vrlo jednostavno, da mušterije nose sa sobom u kupovinu već korištene kese, a još bolje, da nose platneni ceker. Za one koje to ne vole, ima rješenje, papirna, umjesto plastične kese.

Uzgred rečeno, kad sam nedavno bio u Njemačkoj, vidio sam pred vratima smetlje ostavljeno u providnim, umjesto crnim najlon kesama. To je neki možda novi propis, da se vidi šta ima u kesama. Uredba možda ima praktičnu vrijednost, specijalno što se tiče sigurnosti, ali vidjeti kakvo sve  komšija đubre ima u kesi izgleda zaista degutantno.

Na slikama: Kleve (Kleef) sa vozicem za obilazak grada, i providne najlon kese sa smecem, pred vratima kuca.

05.10.2008.

Kako ne treba pisati

Kako ne treba pisati o nečijoj smrti pokazao je akademik Muhamed Filipović. Naiđoh slučajno na njegov osvrt na smrt njegovog poznanika, možda i prijatelja, Banjalučanina Tomislava Ladan-a, koji je nedavno umro u Zagrebu.

Ne ulazeći u neosporne kvalitete ovog stručnjaka za jezik, kao ni u to kako se u našem društvu ne cijene prave vrijednosti ljudi, ipak začuđuje način na koji akademik piše o njegovoj smrti. On piše o svemu i svačemu, zapravo puno o sebi, te svom sinu Nenadu (kojega kao genija poredi sa preminulim profesorom), o ovome i onome, a najmanje o preminulom profesoru, njegovim referenacama i konkretnim zaslugama.

Evo samo jednog citata,  a ostatak pročitajte i sami.

Ja sam otišao na studije u Beograd i potom u Zagreb, Tomislav je završio gimnaziju i otišao na studije u Sarajevo gdje je, kao i svaki izuzetan talenat i čovjek koji misli svojom glavom, doživio nešto što ne mimoilazi izuzetne ličnosti. Nisu mu dali na univerzitet (sudbina mog sina Nenada me podsjeća na Tomičinu), jer je svojim znanjem i sposobnostima rušio sve kriterije, uzdižući ih do stupnja kojeg nisu mogli pratiti ljubimci raznih profesora, amidža, daidža i komiteta.

Cjelokupan tekst vidi http://www.nezavisne.com/kolumne/vijesti/29920/Umro-je-jos-jedan-veliki-Banjalucanin.html

05.10.2008.

Manifestacije u korist ranog otkrivanja raka dojke

   
 
Ovaj vikend je u mnogim gradovima posvećen borbi protiv raka dojke. Između ostalih manifestacije su u subotu održane u Zagrebu i Beogradu. U Den Hagu je prekjucer na  godisnjoj Pink Ribbon gala veceri sakupljeno preko 300000 eura. Mjesec okotobar je proglasen mjesecom borbe protiv raka dojke.

U Holandiji od raka dojke umre godišnje oko 3500 žena. Broj umrlih se posljednjih godina smanjuje, zahvaljujući besplatnom mamografskom preventivnom pregledu žena od 50-70 godina starosti, koji se obavlja svake dvije godine. Zbog opadanja mortaliteta, rak dojke nije više od svih malignih tumora, najčešći uzrok smrti. Pretekao ga je rak pluća. U Hrvatskoj umre godišnje oko 900 žena od ove opake bolesti.

I u BiH je bilo akcija prikupljanja sredstava za nabavku mamografa za ranu dijagnostiku, i one su uspješno završene u Sarajevu i u Tuzli.

Na slici uz naslov (preneseno sa galerije B92), sa specijalne Tv emisije "Dizanje svijesti" sa Trga Republike, dobrovoljci na modelu pokazuju kako treba uraditi samopregled dojke.  

05.10.2008.

Siva čaplja – šega ptica

 

Blauwe reiger

Tokom kratke šetnje jučer predvečer naiđoh na sivu čaplju. Pustila me je da joj priđem sasvim blizu, na nekoliko metara, a onda je uzletjela. Uspio sam je uslikati u letu.

Siva čaplja ( lat. Ardea Cinerea, holandski Blauwe Reiger) je velika ružna ptica, izgleda ko klošar u sivom kaputu. Visoka je i vitka, dugih tankih nogu, teži oko dva kg, visoka je oko 90 cm, i ima raspon krila skoro dva metra.

Nekada, uglavnom sasvim divlja ptica, koja je prezala od svega i svačega, je u Holandiji postala stanovnik gradova, i prilagodila se čovjeku. Od 1990 je potpuno zaštićena zakonom i broj parova koji u Holandiji lijegu mlade je oko 10000 i po tome je Holandija na prvom mjestu u Evropi. Usporedbe radi u Sloveniji je samo oko 500 parova. Ranije je čaplja bila lovljena i proganjana, bila je ukusan zalogaj na trpezi evropskih grofova i vladara..

Ptica živi uz kanale i jezera,  u nekim zemljama i uz brze rijeke (gdje se hrani pastrmkama). Ženka polaže jaja na visoko položena gnijezda na visokom drveću, a o mladima se staraju oba roditelja.  Čaplja se hrani  ribama, insektima, glistama, miševima, žabama, mladim pticama. Može veoma dugo stajati pored vode, ili u vodi, potpuno nepomično. Kada primjeti plijen strelovitom brzinom ispruži vrat i u trenutku uhvati ribu ili miša u kljun. Onda ga okrene i proguta cijelog. Zanimljivo je kako ptica proračuna prelom svijetlosti koji nastaje na površini vode, tako da je on ne zavara da promaši cilj.

Čaplje su postale stanovnici holandskih gradova. U Amsterdamu se cijele kolonije pare i legu jaja i izliježu mlade na visokom drveću. O njihovom životu u glavnom gradu je snimljen zanimljiv dokumentarac ( Marc van FuchtSchoffies ). Autor filma je nakon dugogodinjeg posmatranja bio iznenađen činjenicom da su amsterdamske čaplje postale iste kao i Amsterdamci. Vole više useliti u tuđe gnijezdo, nego graditi vlastito, i vole se hraniti ostacima brze hrane, nego da idu u lov. Osim toga nije im strana ni razmjena partnera.

Mali broj ptica ostaje zimovati u Holandiji, veći broj seli na jug. Jaka zima zna prepoloviti populaciju čaplji. Zaleđena voda i snijegom prekriveno tlo u potpunosti prekidaju mogućnost ishrane. Zato se za one ptice koje ostanu u Holandiji, za vrijeme jake zime organizuje nadohranjivanje.

 

04.10.2008.

Subotom o jeziku: Poštapalice

Čovjek sa slabim nogama se pomaže štapom pri hodu. Čovjek slabih govornih mogućnosti ili muca ili se koristi poštapalicama. Govor je složen fiziološki proces u koji je uključen mozak, centri u kori velikog mozga, nervna jedra u međumozgu i produženoj moždini, nervni put do mišića grkljana, jezika, nepca. Uz to je govor praćen mimikom lica, pokretima ruku, nogu,  pa i cijelog tijela. Uz sve to na govor jako utiče psihičko stanje govornika, umor, emocije, posebno trema, strah.

Brzina stvaranja misli, njenog prenosa i konačne govorne reprodukcije je različita od osobe do osobe. U principu žene imaju veću brzinu, posebno u realizaciji misli, kada se jedna te ista misao govorno izražava nekoliko puta u salvi, različitim riječima. Zato su žene često nenadmašne u svađi.

Brzina i vještina  govornog izražavanja se često nadomješćuje dodatnim gestikulacijama, pokretima ruku, mimikom lica. Nekima to nije dovoljno pa moraju ubacivati međuriječi, poštapalice, čijom upotrebom se daje više vremena procesu govora, mozgu da se presabere, a govoru da više prostora za realizaciju.

Najčešće poštapalice u našem jeziku su riječi: “ovaj”, “onaj”, “znači”, itd. U hrvatskom jeziku u zadnje vrijeme uobičajeno je ubacivati “ovoga”, “onoga”. Ubacivanjem i čestim ponavljanjem ovih riječi ste se utisak kontinuiteta govora, izbjegnuta je šutnja ili pauza u govoru, a u stvari ne kaže se ništa.

Neki dodaju kombinaciju riječi kojma pored toga što dobijaju na vremenu daju svojoj priči posebno značenje i uključuju sagovornika(e) kao nekoga koji isto misli kao i govornik. U posljednje vrijeme često ćemo čuti: “Hajmo reći......”; “Pa da kažemo......”;Što bi mi (u Bosni) rekli...”; .

Posebno su interesantne riječi kojima govornik izražava u svom govoru posebnu čast i simpatije svom sagovorniku, odajući mu poštovanje, koje ovaj ničim u prethodnom nije zaslužio. Na taj način se govornik povlađujući drugome i nesvjesno brani od drugačijeg mišljenja, a tuđe rijeđi posebno veliča.

Tako govornik često ubacuje: “Što ti reče...” (iako nisi rekao) “Dobro si primjetio…..”itd.

A na riječi sagovornika on ubacuje i ponavlja kao papagaj: “ Upravo tako, e baš tako!” , “Bravo, bravo!”

03.10.2008.

Malo jesenjeg ugođaja

Pošto se kiša ispadala pokazalo se sunce. Zrak je ostao čist, pa su slike rane jeseni oštre i bistre. Više slika današnjeg dana vidi na mom foto blogu http://fotoleteciholandez.blogger.ba/ .

03.10.2008.

Sjećanja na posjetu leteće očne bolnice “Orbis”

Flying Eye Hospital

The ORBIS Flying Eye Hospital is literally a hospital with wings that brings together dedicated eye care professionals and aviators to give the gift of sight to developing countries around the world.

Image of Flying Eye Hospital

Dobio sam pismo od svog kolege prof.Dr. Vladimira Kojovića. U tom pismu me je podsjetio na posjetu Sarajevu leteće očne klinike “Orbis”. Desilo se to u septembru 1987. godine.Tom prilikom je na sarajevskom aerodromu u avionu, u stvari najsavremenijoj klinici, urađeno nekoliko desetina očnih operacija. Posjeta je ujedno označila i početak nove ere u sarajevskoj oftalmologiji, jer se prešlo na najsavremenije metode operisanja katarakte, a tada je kupljen i prvi YAG laser za odstranjivanje sekundarne mrene (koja se nekad pojavi nakon operacije klasične mrene). Imao sam čast da prve zahvate ovakve vrste u BiH uradi moja malenkost.

Evo dijela pisma dr Kojovića koji bolje pojašnjava posjetu te klinike, u kojoj su dobrovoljno, u borbi protiv sljepila radili ( a i danas rade/ ) najbolji svjetski stručnjaci iz oftalmologije.

1. Sjedište Udruženja oftalmologa Jugoslavije  (UOJ) u periodu od 1984 do 1988 godine je bilo u Sarajevu . Predsjednik UOJ je bio Prof Dr Vladimir Kojović,dok je generalni sekretar bio Dr Ferid Čengić. 1987 godine je organizovan Kongres oftalmologa koji je održan u centru Skenderija , u Domu mladih i na Kongresu je učestvovalo 700 oftalmologa. U isto vrijeme je na Igmanu održan Internacionalni simpozijum o intraokularnim lećama. U vrijeme održavanja Kongresa i Simpozijuma na poziv predjednika UOJ organizovan je dolazak „ Project Orbis“ tzv leteće bolnice . Dolazak aviona na aerodrom Sarajeva je dočekan sa velikim interesovanjem. Skoro sva veća preduzeća, gradska uprava i dnevni listovi su se prosto takmičili kako da ugoste velika imena svjetske oftalmologije. Oni su doletjeli u Sarajevo sa avionom DC 8 koji je  bio preuredjen  tako da je imao kompletnu operacionu salu, sobu za oporavak pacijenata nakon operacije, sobu za očne preglede i malu biblioteku . Project Orbis je ostao u Sarajevu tri sedmice i za to vrijeme  je u avionu, na Očnoj klinici i Očnom odjeljenju Vojne bolnice operirano oko 100 pacijenata.  Članovi Orbisa su aktivno učestvovali u radu Kongresa, a učesnici Kongresa su imali priliku da posjete avion i da se upoznaju sa najnovijim tehnološkim dostignućima oftalmologije toga vremena.
 Druga posjeta Orbis Projecta Sarajevu  upriličena je dvije godine kasnije 1989 godine.  Tada su dosli veoma poznati oftalmolozi iz Hjustona Dr Bowes Hammil , Dr Steven Laukaitis i dr.,a pozvani su i poznati oftalmolozi sa podrucja Jugoslavije. Ovaj put je ova posjeta organizovana na drukciji nacin. Clanovi Orbisa su dosli bez aviona, a cijela je posjeta organizovana u prostorima Vojne bolnice Sarajevo. Sve operacije su bile prenosene TV sistemom iz operacione sale u salu za sastanke gdje su bili ljekari sa podrucja cijele zemlje i bila je omogucena   verbalna komunikacija sa operaterom u sali. I ova posjeta je privukla paznju javnosti, pacijenata i ljekara i dala je odlicne rezultate po broju operisanih i pregledanih pacijenata.
Kontakt izmedju oftalmologa iz Sarajeva i Orbisa se nastavio i kada je u toku rata grad krvario u opsadi  bez vode i struje, hrane , lijekova i kada je danju i nocu bio na udaru granata. U bolnicama je bilo veliki broj ranjenika a medju njima i onih sa teskim povredama ociju .Uputio sam  poziv Orbisu sa molbom da ,ako je moguce, pošalju u pomoć jednog vitreo-retinalnog  hirurga. Orbisovci su poslali Dr Roberta Butnera koji je dosao u vrijeme najzešćih bombardovanja grada i bolnica u junu 1993 godine. Dr Butner je ostao oko desetak dana u  Državnoj bolnici ( bivša Voja bolnica), pregledao je mnoge povređene, ali nazalost u to vrijeme, bez vode, bez struje i odgovarajuce opreme nije mogao uraditi neke slozenije operacije.

03.10.2008.

Proslava Bajrama u Utrecht-u

02.10.2008.

Spriječiti pokušaj samoubistva paracetamolom

Predstavnica Socijalističke partije prilikom rasprave u Parlamentu je predložila da se paracetamol zabrani u slobodnoj prodaji u drogerijama i da se izdaje samo u apotekama, znači ne direktno sa polica, nego iza pulta za kojim je farmaceut. Paracetamolom je skoro nemoguće izvršiti samoubistvo, ali oni koji odjedanput  uzmu ogromne doze mogu zažaliti jer će ostati živi, a imati strašno oštećenje jetre. Lijek je u vecim dozama toksican za jetru.

Paracetamol ( Panadol) je u Holandiji najrasireniji lijek protiv bolova i prehlade, a smatra se da je skoro sasvim neskodljiv, naravno ako se upotrebljava u razumnim dozama.

Neki su poslanici ovaj prijedlog poslanice socijalista nazvali histeričnim, a i ministar zdravlja je rekao da ima mnogo lijekova koji su u slobodnoj prodaji, i koje bi onda takođe trebalo povući.

Inače prošle godine je broj samoubistava u Holandiji smanjen za oko desetak posto, prvi put nakon velikog broja godina, u kojima prosječno oko 1500 ljudi godišnje oduzme sebi život, što je više nego četiri samoubistva dnevno. 

 

02.10.2008.

Uzburkano vrijeme

Pljuskovi, vjetrovi, pa malo ogrije sunce, pa se pojavi duga, onda se opet smrači, zatamni, pa pljusne...eto to je tipično holandsko vrijeme. Vazduh pun vlage, ali kad malo progrije sunce zablista mokro drveće i ukaže se za trenutak vedro nebo.

Sve to nije omelo tezgare sa robom da dođu na uobicajenu pijacu srijedom, ovaj put su tezge pretvorili u šatore, pa bujrum narode, hljeba i sira, a za igre ćemo kasnije. Pored ureda poznate banke, koja samo što nije bankrotirala, drvo crvenih listova, kao da simbolično pretpostavlja skoru propast.

01.10.2008.

Mašala Sarajevo, na sabahu vruće

Ako otvorite Sluzbenu stranicu  Federalnog hidrometereoloskog zavoda http://www.fhmzbih.gov.ba/, vidjecete kako je u Sarajevu 20 stepeni, a u Zenici Bugojnu i Livnu da se smrznes. Bravo Sarajevo, udarila vrucina. Ne znam samo vrijeme kada su mjerene temperature, gledajuci po drugim mjestima to su jutarnje (7 ujutro), a gledajuci po Sarajevu, Mostaru, to su maksimalne dnevne (u 2 sata).

01.10.2008.

Dolaze teška vremena

Svi se pitaju kako će se finansijska kriza odraziti na sudbinu pojedinca. Iako mnogima nije jasno šta će se dalje dešavati jer se radi o kraju jednog dugo godina uhodavanog  sistema finansijskog poslovanja, neki kažu i kraju kapitalizma, ipak se može pretpostaviti da će doći do sljedećeg:

-         Sve  će opet poskupiti, posebno hrana

-         Ko je uzeo kredit imaće mnogo veću kamatu nego do sada, i ako je sada kamata na hipoteku šest posto, treba očekivati rast i do dvanaest posto

-         Mnoga preduzeća će ostati bez posla jer neće biti kredita da naručioci plate robu na kredit. To će se ispoljiti u otpuštanju radnika i zatvaranju preduzeća.

-         Cijene kuća i nekretnina će opasti jer zbog skupih kredita neće imati ko da ih kupuje

-         Doći će do opšteg usporenja svih aktivnosti, znači industrije, turizma, saobracaja, itd

-         Već je došlo do odustajanja od velikih građevinskih poduhvata i rekonstrukcija 

Koje će još posljedice biti, teško je reći. Štedni ulozi do određenog iznosa su pod garancijom države, a za one jako velike uloge nema garancija. Osobama koje imaju veliku štednju na banci se preporučuje da je razdijele na više banaka, pa ako jedna propadne, neće valjda druga.

Leteci Holandjanin

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3141473

Powered by Blogger.ba