Oko 8% Holanđana pati od hroničnog tjelesnog bola. Pri nekim bolnicama postoje centri za liječenje bola, ali su liste čekanja jako velike.

U Roterdamu je otvorena klinika za liječenje bola (“bolnica”, što bi mi rekli). U privatnim je rukama, a čeka se maksimum deset dana od najave. Svi oni koji više od četiri mjeseca imaju bol, u ruci, nozi, tamo, vamo, mogu doći. Ja sam tu negdje na granici da me četiri mjeseca boli rame, a i kuk bogami, a opet ne znam šta bi mi radili da odem. Injekcije, akupunkture, eto novog bola, a račun mogu misliti koliki bi bio.

Jednu drugu stvar čuh maloprije. Najviše propisivani lijekovi u Holandiji su antidepresiva. Ja sretnog li društva. U glavi depresija, u tijelu bol. Međutim mnogi ne piju dobijene lijekove, ili ih ne podignu u apoteci, ili ih malo počnu piti, pa sami smanje dozu ili prekinu sasvim. Poznato je da pijenje antidepresiva može izazvati želju za samoubistvom. Možda ih zato i propisuju. Lijepo se riješiš i života i depresije.