Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

30.11.2008.

Evo i nama malo bijeloga

Jest da ti treba kišobran za ovakav snijeg, ali ipak pada i ostaje. Ne pada ovdje (u Holandiji) da pokrije brijeg (jer ga nema) nego da svaka zvjerka može da pokaže svoj trag.  A zvjerke su u vilama i merdžama, a ove kastrirane cuke i mace i nisu kakve zvjerke.

30.11.2008.

Malo mode nedjeljom

Nakon ozbiljnih tema evo  malo šarenih slika izloga u Goudi. Broj slika na blogu je ograničen, pa sada dajem uglavnom za dame (mada samo jedan dio), a za muškarce će biti u drugom dijelu.

29.11.2008.

Šta sve spada u humano društvo?

U prirodi vlada zakon jačega. Među ljudima u većini društava je isto: “Čovjek je čovjeku vuk!”. Razvojem civilizacije razvile su se spoznaje da ljudi trebaju biti drugačiji od životinja, i da u odnosima među ljudima trebaju da vladaju zakoni razuma, a ne zakoni primitivnih instinikta.

Iako monoteističke religije u svojim knjigama i u zapisanim božijim zapovijestima apeluju na ljubav među ljudima i međusobno pomaganje, ipak je istorija ljudskog roda i dan danas puna ratova, nasilja, međusobnog isterbljivanja, genocida. I u miru postoji nasilje nad slabijima.

Humanizam odriče bilo kakvo nasilje jačega nad odnosno zabranjuje upotrebu nasilja nad slabijim, znači sve oblike nasilja ili druge vrste ugrožavanja i omalovažavanja nad:

-ženama, djeci i starijima

-siromašnima, beskućnicima, bolesnima

- tjelesno ili duševno hendikepiranima

- pripadnicima manjina, pripadnicima druge rase, druge vjere, onih koji govore drugim jezikom

-onima koji imaju drugačije mišljenje, ( garantuje se svakom sloboda mišljenja i govora)

- onima koji imaju drugačiju seksualnu orijentaciju (koji time ne ugrožavaju nikoga u društvu)

-životinjama i biljkama

-prirodom, ( njeno zagađivanje,  trovanje i uništavanje)

Osim ovoga propisuje se da svako ima pravo na obrazovanje i da je u tome ravnopravan sa drugima. Isto tako svako ima pravo na besplatnu osnovnu zdravstvenu zastitu.Tako svako ima i pravo na rad, a dok to pravo ne ostvari ima pravo na novcanu naknadu koja mu omogucava civilizacijski zivot (ne samo hranu, odjecu i smjestaj, nego i kulturu i obrazovanje). Isto tako svako ima pravo da raspolaze svojim zivotom i da kada mu on postane nepodnosljiv, trazi pomoc da se takav zivot zavrsi. 

Iz ovih opših načela provode se na državnoj razini zakoni, koji se sprovode u praksi. Tako se stepen razvijenosti neke zemlje, odnosno društva, mjeri na osnovu toga kolika se pažnja poklanja zdravoj okolini, djeci, starima, hendikepiranima, bolesnima, siromašnima, onima koji drugačije misle, imaju drugačiju seksualnu orijentaciju, itd. Ova pažnja se mjeri konkretnim pokazateljima, izdvojenom novcu, izgrađenim objektima infrastrukture, prilagođenim saobraćajnicama itd. Tako naprimjer samo načelo da hendikepirane osobe imaju ista prava kao i sve ostale povlači za sobom niz zakona, i podzakona, te iz toga proizilazećih konkretnih radnji, a to su:

-da je svakome omogucena nabavka potrebnih pomagala, kolica, kreveta, proteza, itd.

-omogućen prilaz u kolicima mjestu stanovanja, rada, spavanja (izgradnja lifta ako je stan na dva nivoa), javnom prevozu (niskopodni tramvaji, besplatni specijalni taksiji), javnim ustanovma, bolnicama, postojanje specijalnih WC-a za invalide, posebnih parkir mijesta itd.

-da clanovi familije, ili drugi,  koji se brinu o hendikepiranima dobijaju novcanu naknadu, jer nisu u mogucnosti da se bave drugim radom

-pozitivnu diskriminaciju gdje će postojati određeni broj radnih mijesta rezervisanih samo za ove osobe, itd

Samo iz ovog jednog primjera se vidi da je humano društvo jako skupo društvo, i da nije lako postići takav materijalni nivo koji će dovesti i do visokog nivoa humanosti. A nekada je još teže postići svijest kod ljudi, da ne misle samo o sebi, onda kada im je dobro. A gdje je još zaštita starih, djece, bolesnika, hendikepiranih, izbjeglica, seksualno diskriminisanih, zaštita okoline, životinja, biljaka, itd?. Mi često kažemo kako se u Bosni bolje živi nego na Zapadu, gledajući pune kafane i kafiće, ćevape i lokale s muzikom, jednom riječju opšte veselje. Međutim ne vidimo siromašne, stare, bolesne, hendikepirane, razne vrste "drugacijih",  jer se oni kao takvi i ne pojavljuju (neki  i ne smiju) u društvu. I onda se pitamo po cemu je to Zapad bogat, kad tako skromno jedu, malo crnog hljeba i šolju mlaćenice za doručak, pa gdje su im pare?

Kad shvatimo vaznost ovih nacela, onda ce nam biti lakse da shvatimo i mnoge zakone koji postoje u Holandiji ( a koji cesto izazivaju sablaznjavanje u drugim zemljama), kao sto su zakon o eutanaziji, zakon o istospolnim brakovima, neki zakoni iz oblasti socijalne politike, itd.

29.11.2008.

Proslava dana državnosti BiH u Roterdamu

Juče je u Roterdamu održana proslava 65 godina od zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, na kome je vraćena vjekovna državnost Bosni i Hercegovini kao republici i zajednici triju ravnopravnih naroda. Moto proslave su bili stihovi Mak Dizdara:  “Ima jedna modra rijeka”.

Priredbu su organizovali Otadzbinsko Udruzenje (Vaderland Vereniging) "Guber" iz Roterdama u saradnji sa Platformom BH, krovnom organizacijom udruzenja Bosanaca i Hercegovaca u Kraljevini Holandiji.

U prepunoj sali lokalnog teatra u roterdamskoj četvrti Crooswijk, prisutnima se između ostalih obratila ambasadorica BiH u Kraljevini Holandiji gospođa Melinda Somun. Ona se osvrnula na dugotrajnu istoriju Bosne i Hercegovine, te na značaj 25 novembra, kao datuma obnavljanja njene državnosti.

U kulturnom programu učestvovali su pjesnici i muzičari na harmonici i sazu, a najviše aplauza je pobrao pjevač sevdalinki Emir Dedić.  Njegovo sinošnje izvođenje pjesama : “U lijepome starom gradu Višegradu”, i “Kao što je Bosna moja”, možete vidjeti na Youtube ako kliknete na http://www.youtube.com/watch?v=1Bu5rSnFnuU
http://www.youtube.com/watch?v=R8ia0fmqY8A

 

29.11.2008.

Subotom malo nostalgije: Moja osnovna škola “29 novembar”

Negdje u ljeto 1963 doselili smo se na Grbavicu. Bolje reći na Grbavicu 2. Moj otac, majka, brat i ja uselili smo se u dvosoban stan u petokatnici između “Strojorada” i Željinog igrališta. Bile su to skoro sve iste duge zgrade, između njih je zaostala poneka radnička kuća koja nije srušena prilikom gradnje velikog naselja. Naša ulica se zvala ulica Ravijojle Rave Janković, mi smo stanovali na broju 83, poslije je to bio broj 103. Rava Janković je bila narodni heroj. Preko puta te ulice su bile dvije osnovne škole. Jedna se zvala “Bratstvo - Jedinstvo” , a druga “29 Novembar”.  Moja je bila ova druga. Dan škole nam je bi na današnji dan. Razrednica u osmom razredu mi se zvala Gaćo Fethija, predavala je fiziku. Sjećam se još nastavnice Debeljački, da li je predavala S-H ne znam. Sjećam se i face nastavnika Opšte-tehničkog. Bio je pravi gazda u svojoj radionici, onako ćelav i brkat, a meni tehnika nikako nije išla od ruke.

Bilo je dosta novih đaka. Kako se koja zgrada završavala, tako se škola popunjavala. Sjećam se još imena školskih drugova i drugarica, neki su nastavili sa mnom u Trećoj Gimnaziji, a neki i na Medicinskom fakultetu. Na nedavnoj proslavi četrdeset godina mature moj drug iz one “najosnovnije” škole, one sa četiri razreda, bio je Krvavac Fuad. Išli smo zajedno u osnovnu u Višegradu, pa u ovu osmogodišnju na Grbavici, i u Treću Gimnaziju.

Preko puta škole se nalazila nova posluga. Volio sam da kupim onu “Kraš” punjenu čokoladu od 50 grama, bila je uska a dugačka, punjena roze filom. Još se sjećam da je data hljeb koštao 52 dinara, bijeli ili polubijeli. Jaja su se kontrolisala lampom, nešto prosvijetliš pa vidiš da nisu mućak. Ni dan danas mi nije jasno koja su mućak, ako ih prosvjetliš. A slabo je bilo frižidera, jaja su se lako kvarila, puter bi se užegao, a mlijeko provarilo. Mlijeko se prodavalo u staklenim bocama širokog otvora. On je bio zatvoren čepom od staniola. Plavim, za slatko mlijeko, i crvenim za kiselo.

Do Grbavice 2 u to doba nije išao nikakav javni prevoz. U grad se moglo sa Grbavice 1 dvospratnim autobusom broj 11, ili tramvajem sa Stare stanice (od hotela “Bristol”). Bilo je dosta tramvaja dvojki, mnogo više nego sada. One su isle, a i sada idu samo do Cengic Vile. Tada se grad se završavao iza Čengić Vile. Nije bilo ni Kvadranta, ni  Alipašinog, ni Mojmila, Vojničkog,  ni Dobrinje. Poslije je ustanovljen i autobus za Grbavicu 2. Dvospratnjak broj 12, poklon grada Londona,  imao je zadnju stanicu na okuci pored moje kuće.

Mislim da ne postoji niti jedno ime više spomenuto u prvoj alineji ovog teksta. Dvije škole se zovu drugačije, ulica se zove drugačije, nema Strojorada, nema ni pomenutih nastavnika. Nema ni posluge preko puta, ni lampe za kontrolu jaja, ni mlijeka u staklenim bocama.  Ima samo Željin stadion. Nema više ni autobusa dvospratnjaka, ni linije 11 i 12. Nema ni Dvadeset devetog novembra, Dana Republike, koje više nema, nema ni dana škole.

Zgrade škola postoje i sada. Imaju nova imena. Džamija im je najbliži komšiluk. Ona moja, nije više osnovna, nego je muzička. Nek bar neko svira.

28.11.2008.

Vatikan zahvaljuje muslimanima za povratak Boga u život Evrope

Muslimani, kao najvaznija manjina u Evropi, su ti, koji uvode povratak Boga u svakodnevni život Evropljanina.

Jean Louis Tauran, u Vatikanu zadužen za interreligijske poslove, se zalaže za više interreligijskog dijaloga. U jednom govoru u Napulju on je istakao da se odavno u Evropi nije toliko govorilo i pisalo o religiji kao u posljednje vrijeme. On je rekao da nema druge opcije nego razgovor i približavanje pripadnika različitih religija. U tim razgovorima niko ne treba da se odriče svoje religije, nego da stoji otvoren za pozitivne strane druge strane.

Izvor: Telegraf

28.11.2008.

Debljina kao bolest

Sve je više glasova da se pretjerana debljina mora tretirati kao hronična bolest. Istovremeno se moraju formirati centri za liječenje pretjerane debljine, odnosno gdje ce se debele osobe lijeciti i od drugih bolesti. Sada je takva situacija da adipozne osobe  lutaju od doktora do doktora i da često ne budu liječene od drugih bolesti, kao svi ostali pacijenti, nego dobijaju preporuku da prvo smršaju.

U bolnicama su adipozne osobe, a i osoblje koje ih treba tretirati, suočeni sa često nepremostivim praktičkim problemima. Počev od kola hitne pomoći, pa preko kreveta za ležanje u bolnicama do aparata za preglede i operacionih stolova, sve nabrojane stvari imaju ograničenu težinu i obim pacijenta koje mogu podnijeti. Tako naprimjer za magnentu rezonancu osoba sa prekomjernom težinom, ima u cijeloj zemlji samo jedan aparat i to u privatnoj klinici, a i taj ima ograničenja.

Doktori često odbijaju obaviti i jednostavnije operacije, kao što je operacija meniskusa na koljenu.

Poseban problem su pretjerano debela djeca. Skoro pedeset posto djece ima prekomjernu težinu, a oko 15000  djece je toliko debelo da su potpuno isključeni iz socijalnog života. Oni su prezreni i svi im se smiju, često su slabo pokretni i nisu nigdje prispjeli.

Novija ispitivanja pokazuju da debljina često ima nasljednu predodređenost, i da je sklonost debljini određena još prije rođenja. Smatra se da neke debele osobe imaju manjak hormona koji koči apetit, i da takve osobe jednostavno ne mogu suzbiti neprekidan nagon za jelom. U jednom medicinskom eksperimentu gojazne osobe zatvorene u prostoriju bez hrane su čak odkidale zavjese i jele, toliko je izražen taj nagon za jedenjem.   

27.11.2008.

Ah kakav "mizeran" dan!

Miserig znaci i na holandskom  mizeran, bijedan, jadan, a eto taj izraz i metereolozi koriste za ove sive, vlazne i hladne dane kasnog novembra. Mi ne kazemo za dan da je mizeran, kod nas je mizerna penzija, ili plata, ili covjek koji je mizerija.

Dan je bio, a cini se kao da je i po danu bila noc. Nekoliko slika iz danasnje Goude.

27.11.2008.

Srećom ima pokriveno

Danas je bio siv, vlažan i prohladan dan. Srećom imaju pokriveni trgovački centri. U Goudi imaju tri, a najljepši je ovaj u centru. U njemu su i dućani šik, a čisto, čisto, iako i cuke po njemu hodaju kao i insani. U centar se ulazi direktno iz pokrivene garaže. U nedjelju ću vam pokazati izloge.

27.11.2008.

Proglas povodom AVNOJ feest u Amsterdamu


binnen1

U subotu 29-og novembra, povodom 65 godina zasjedanja AVNOJ-a održaće se velika proslava u Amsterdamu. Večernja zabava će trajati do tri sata ujutro. Organizatori su obezbjedili prostor uz ulaz od 7, 5 eura, djeca i kućni ljubimci ne plaćaju. Mole se učesnici da ponesu pite i ostale hrane, a da pića što više kupuju kako bi se nadomjestilo para do 3000 eura, koliko košta iznajmljivanje prostora.

Proslava počinje u 18 sati a adresa je :

Paviljon ‘t Ij Stavangerweg 560 113 AX Amsterdam

Internet adresa restorana je www.aantij.nl

Parkiranje se plaća. Potvrdite dolazak na mail avnojfeest@gmail.com

Svi učesnici će uz ulaznicu dobiti mali poklon, a samo jedan ce dobiti glavnu nagradu, sat sa posvetom. Obezbjeđen je bogat kulturni program.

Za org. odbor Dubravka Ugrešić, Dejana Vučković, Edo Barak, Vladan Ilić

27.11.2008.

Kolačići od ljudske masti za gladnu djecu Afrike

Sinoć su gledaoci Tvemisije Netwerk bili ne malo iznenađeni kada im je prezentirana reportaža o korištenju ljudske masti dobijene liposukcijom, za pravljenje prehrambenih proizvoda. Namazi i keksi sa čokoladom i ukusom narandže ili jabuke će se besplatno dijeliti u siromašnim zemljama da bi se djeca spasila gladi. Ljudska mast je izvrsna za djecu koja pate od pothranjenosti. Oni koji htjednu darivati višak masti sa svojih stomačina ili pozadine, dobiće besplatnu operaciju. Tako će debeli smršati, a biće spašeno puno gladne djece.

U emisiji su prikazani čokoladni keksi i dvije vrste namaza, koji su nuđeni prolaznicima. I reporter je probao smeđi namaz sa ukusom narandže, i bijeli, sa ukusom jabuke. Po njemu je ukus namaza zaista izvanredan.

Tokom emisije pitao sam se kakva je ovo glupost. Kila margarina košta euro-dva, kome se isplati prerađivati ljudsku mast i još praviti od ljudi ljudoždere.

Na kraju se ispostavilo da je cijeli projekat djelo jedne umjetnice, iz organizacije IRFAK koja je na ovaj način želila da skrene pažnju sitim zapadnjacima na gladne ljude zemalja trećeg svijeta, i na krajnje nepravilnu i nehumanu podjelu hrane na bogati svijet, koji je baca, i na siromašne, koji umiru od gladi.

Naravno da ne postoje nikakvi projekti prerade ljudske masti, i da su prikazani namazi i keks obični proizvodi napravljeni od pravog brašna i biljne masti.

Ko želi vidjeti emisijiu neka pogleda na Netwerk 

26.11.2008.

Moj komšija Nenad, holandski poštar

Nema bržeg poštara u Goudi i Reeuwijku, od našeg Nenada. Za ono što običnom "niskozemskom" poštaru treba šest sati, Nenadu treba upola manje. Nije mu ravan ni Brzi Gonzales. Samo mora paziti, počelo se lediti, u Reeuwijku  ima puno mostova, a oni se prvi lede. Tako nedavno “nije prilagodio brzinu uslovima puta” pa je na biciklu uletio pod kosim uglom na most, i bicikl pun pošte je izletio ispod njega. Ma šta je to za Nenu, začas je stao na noge, a pošta je ostala netaknuta u torbama.

26.11.2008.

Autoput za Federaciju

 Kako ce izgledati vinjeta za prolaz kroz RS?

Nedavni potpis vlade RS i austrijske firme "Strabag" o izgradnji “mreže autoputeva u Republici Srpskoj” u stvari znači alternativu koridoru 5C, koji se stalno oteže sa gradnjom. Naime za sada je sigurna samo izgradnja puta Banja Luka – Doboj koji treba da se završi za tri godine, ako se početak puta  počne graditi iduće godine. Ako se autoput završi u predviđeno vrijeme onda će uz završetak puta Bosanska Gradiška – Banja Luka, ovaj pravac biti najbolja i najbrža veza iz Hrvatske i Zapadne Evrope za Sarajevo, Zenicu, Mostar i dio hrvatskog primorja od Makarske do Dubrovnika. Ovo je u stvari i jedina trasa (uz kratku dionicu Doboj –Jakeš) koja može biti isplativa za eksploataciju u Republici Srpskoj, ali ne zahvaljujući  maloj  i ekonomski slaboj površini od Prijedora do Doboja, nego Bosancima i Hercegovcima koji iz Zapadne Evrope žure svom zavičaju, odnosno svima onima koji iz Bosne i Hercegovine idu u Zagreb, Ljubljanu i dalje. Banja Luka će izgradnjom ovog puta prestati biti slijepo crijevo, a Bosanci iz Zapadne Evrope će umjesto Federaciji plaćati putarinu i kupovati benzin u Republici Srpskoj.

U svakom slučaju, ko god ga napravio, treba se radovati da će se za tri-četiri godine do Sarajeva stizati autoputem, osim dionice od Doboja do Zenice.

Od Doboja do Banja Luke, kao izmedju Roterdama i Den Haga

De A4 bij Rijswijk
Slike uz tekst su posudjene sa Wikipedije (slobodna licenca)

 

25.11.2008.

Roterdamska berza - Beurs World Trade Center Rotterdam

Roterdamska berza (Beurs) je osnovana 1598 godine. Između 1936 i 1940 napravljena niska zgrada na lokaciji današnjeg  Svjetskog Trgovačkog centra. Zgrada je njemačkim bombardovanjem 1940-te oštećena, ali je popravljena i otvorena 1941.godine. Godine 1973 je dograđena u visinu, a 1984 u sredini već postojeće zgrade se počeo praviti veliki neboder koji je završen 1987. godine.

Veliki elipsasti neboder dominira centrom Roterdama, visok je 93 metra i ima oko 200 kancelarija. U ovoj zgradi sam 1996., sa još brojnim obrazovanim strancima koji su željeli studirati ili raditi u Holandiji polagao državni ispit iz holandskog jezika. Zgrada se u stvari nalazi u najživljem trgovačkom centru između tri velike robne kuće. Ovdje je ispod zemlje i glavna metro stanica Beurs, odnosno mjesto gdje se križaju dvije glavne metro linije u gradu.

 Slike stare zgrade Beurs, trga ispred zgrade i starih tramvaja vidi ovdje.

25.11.2008.

Čuvajte se lijekova preko interneta

U jučerašnjoj emisiji Een vandaag bilo je govora o krivotvorenim lijekovima. U posljednju godinu je pojava prodaje nep (imitacije) lijekova porasla za šest puta. Uglavnom lijekovi koji se prodaju preko interneta mogu biti potpuno krivotvoreni. Oblik, boja i opšti izgled tableta ili kapsula, kao i pakovanje i uputstvo o lijeku, su potpuno identični originalu. Prevara se može otkriti jedino u labaratoriju, gdje se pored makroskopskog izgleda lijeka uradi i hemijska analiza.

Još je najmanje opasna podvala kad lijek uopšte nema aktivnu supstancu, ali ne sadrži ni štetne sastojke. Da bi lijek učinili, po boji i izgledu, potpuno jednakim originalu mnogi se ne libe da koriste i štetne boje i sredstva, kao naprimjer teške metale. To može imati za posljedicu trovanje pacijenta, kao što je prije dvije godine umrla jedna žena u Kanadi.

Ponekad je aktivna supstanca u višku, zbog nemogućnosti adekvatnog doziranja pri proizvodnji. To opet može dovesti do slučajeva predoziranosti lijekom. U slučajevima kada se radi naprimjer o vijagri to može izazvati neprekidnu erekciju, ali i ugroziti srce.

25.11.2008.

Evo jelovnika, ko nije jeo, iako je kasno

Jedan restoran u centru Roterdama izbacio jelovnik brze hrane. Cijene pomalo vesele, sendvič skoro 7 eura, a pasta 14. Uitsmijter, ( jaja na oko sa sunkom ili sirom) 4,75;Pilece bijelo meso 9,90; ....  Ko je gladan bujrum. U Goudi nude čorbu od graska. Ovdje u Holandiji je to jako cjenjeno jelo i mnogima jedino jelo za preko podne.

Glavno jelo je naveče, u šest sati. Tada cijela zemlja u isto doba jede. A jelovnik je da te bog sačuva. Skuhani i u pire pretvoreni krompir pomiješan sa kiselim kupusom ili nekom drugom vrstom zeleni, zove se stampot, i obično jede sa nekom vrstom ćufteta (kuglica od faširanog mesa). Holandija zaista nema svojih jela ni nacionalne kuhinje, zato u svakom gradiću ima kineski i grčki restoran, a u mnogima i italijanski, indonežanski, meksički, argentinski, indijski ili  japanski (suši) restoran.

24.11.2008.

Medicinska sestra ubijena pred očima pacijenata

U Beogradu se u Kliničkom Centru Srbije , dogodilo ubistvo u čekaonici ambulante odjeljenja  za neurohirurgiju.. Bivši muž je ubio 54-ogodišnju suprugu, medicinsku sestru, koja je tog dana radila za šalterom na prijemu pacijenata. Prije ubistva ubica je pozvao ženu mobitelom, i zamolio je da izađe u hodnik, a tu je na nju ispalio tri hica, od kojih je nesretna žena ubrzo izdahnula.

Na ovu vijest na  Stranici studija B92 B92 ima mnogo komentara u kojima se ističe pojačano nasilje nad ženama u Srbiji,  te  opšta nesigurnost zbog toga što je oružje dostupno svakome, a  kontrole pri ulasku u neke ustanove su skoro pa nikakve.    

24.11.2008.

Onkološki centar, ili centar za rak?

kanker-2.JPGU Maastrichtu, glavnom gradu najjužnije holandske provincije Limburg, je otvoren novi Onkološki centar. U tom centru je sve što je vezano za pacijente oboljele od maligne bolesti na jednom mjestu, tako da oni ne moraju lutati od odjeljenja do odjeljenja, ili cak do druge bolnice, da bi obavili određena ispitivanja.

Specifičnost centra je da su čekaonice kao i ljekarske sobe uređene tako da liče na dnevni boravak u svojoj, ili nekoj kući dragog nam prijatelja. Znači nema linoleuma, nego je parket, nema drvenih niti plastičnih stolica, nego su tu kauči i fotelje u pastelnim bojama, a mali salon stolići kao da su posuđeni iz nekog luksuznog salona. Pored pisanih brošura u kojima su informacije o bolestima, posjetiocima su u čekaonicama pri ruci i kompjuteri gdje mogu potražiti informacije o svojoj bolesti.

U komentarima na tekst o otvaranju centra razvila se diskusija o tome da li upotrebljavati riječ rak (kanker) za ovu malignu bolest, ili koristiti samo početno slovo K  (Ka bolest, Ka ćelije) izbjegavajući tako riječ koja se često koristi u nekoj vrsti psovki i kletve, kada se nekome želi zlo.

Mišljenja su različita i jedni su za to da bolest treba nazvati pravim imenom, da bi se djelovalo protiv pravog neprijatelja, drugi su za blaži naziv. Većina je zadovoljna što se centar zove Onkološki centar, a ne Centar za rak.

Izvor: NOS radio journaal vidi ovdje

24.11.2008.

U roterdamskim školama kontrolišu urin učenika na postojanje droge

U Roterdamu je najavljeno uzimanje uzoraka mokraće od đaka u srednjim školama i ispitivanje uzoraka na sadržaj droga. U ranijim ispitivanjima u polovini škola su u uzorcima otkriveni tragovi kokaina.

Ispitivanje će se obaviti uprkos protestima da ono ulazi u područje kršenja privatnosti.  

23.11.2008.

Za nedjelju malo mode

Evo, za zenski dio publike (a moze i za muski, da znaju sta ce kupiti na poklon) malo izloga iz Roterdama i Goude

22.11.2008.

Novaković – Ibišević 0:2

Christoph Daum Christoph Daum, trener F.C. Keln dobio nervni napad od Bosanaca

Ovako je  komentator njemačke TV zaključio izvještaj sa utakmice Keln – Hoffenheim, koja se završila pobjedom vodeće ekipe Bundes lige Hoffenheim-a. Još je dodao da su to dva gola za Bosnu i Hercegovinu, i tri boda za Hoffenheim. Hoffenheim je pobijedio sa 3:1, Ibisevic je dao dva gola.

U ekipi Kelna Novaković je najbolji napadač, a u ekipi Hoffenheim-a su to dva Bosanca, Vedad Ibišević, daleko najbolji strijelac lige, i skoro isto tako dobar napadač Salihović. Komentator na TV se cijelo vrijeme interesovao kako ce se zavrsiti rezultat izmedju Novakovica i Ibisevica.

Trener Kelna je na konferenciji za štampu kiptio od bijesa, okrivljujući igrače Hoffenheima za nefer igru, a trener pobjedničke ekipe je smireno i dostojanstveno odgovarao razložnim argumentima.

Složna plava ekipa iz malog grada, za njemačke prilike sela, Hoffenheim-a (koji su novajlije u Bundes ligi), je zahvaljujući i dvojici Bosanaca postala glavna atrakcija Bundes lige. Naprijed plavi

Motiv iz Hoffenheim-a, koji ima 3500 stanovnika!

Dahlemsches Haus
Ralf Rangnick, Cheftrainer bei der TSG Hoffenheim
22.11.2008.

Došao Sveti Niko i za njim oluje i gromovi

Ne radi se o Svetom Iliji Gromovniku, on gospodari nebom drugog avgusta, nego o Svetom Nikoli, ljubimcu djece i zaštitniku mornara, koji odnedavno luta po Nizozemskoj i tjera roditelje da kupuju djeci poklone.

E za njim je, kao što sam prošle subote i predvidio, stigao program sa pjevanjem i pucanjem, pa se od sinoć nebo svijetli i gromoglasno javlja, pa ispustu dozu pljuska, pa dozu grada, pa onda snijega, pa pusti malo sunca, jednom riječju opšta zezancija (da ne reknem šta bezobraznije) jadnog naroda, bud ga na zemlji bije finansijska kriza, bud ga s neba  ganja neka boginja šiza.

Masala, ja crna neba u Reeuwijku Evo malo snijega na merdzi Na autu pise Pogled na Reeuwijk, e jes pogled u crn oblak Narod ovdje nikad ne prestaje jahati bicikle, kao sto ga ne prestaju jahati, i ako sto se on sam izmedju sebe stalno jase. A eto i dijete je na biciklu po ovoj zimi Neko ce reci da i nije tako ruzno, dabogda mu bilo E ispod ove slike sam htio napisati ono kako svako svakog jase, a bicikle najvise, evo i dijete uprtila po ovoj zimi
22.11.2008.

Dušan Radović (1922- 1984)

Dusan Radovic

Tata mu puca od zdravlja,  elegancije i uspjeha. Mama mu je takođe divna, progresivna i aktivna. Njemu nije bilo nimalo teško da postane narkoman i probisvet. 

Mi mnogo volimo da imamo, ali ne umemo da živimo od onoga što imamo. Ništa što imamo ne može nas učiniti toliko srećnim koliko nas može učiniti nesretnim ono što nemamo. 

Mi smo mravi na zemlji. Zemlja je mrva u kosmosu. To se može razumeti i prihvatiti dok nas ne zaboli zub, mrvine mrve mrva. 

Roditelji se zaprepaste kad čuju da im se deca drogiraju. Ne mogu da veruju. Kad su ih posljednji put videli nisu se drogirala. 

Kad čujemo da neko nije ostvario ono što je želeo, uvek pomislimo da je želeo ono što nije mogao ostvariti. Početak svake sreće je u srećnom izboru želja.

22.11.2008.

Subotom o pisanju: kakvu temu izabrati

Pišem najviše radi sebe, što rekao čuveni BH pisac, da stavim na papir košmar iz glave, da stavim stvari u red i poredak. Za neke postove potrošim dosta vremena, kao da su seminarski radovi. Cijelu jednu pojavu, ili osobu treba osvijetliti sa svih strana. Stvar je gotova kad mi sve to “legne” i kad se složi. Kad budem sretan novom spoznajom i proširenjem vidika. Ove ozbiljne analize privuku najmanje komentara. Sama dužina teksta, ako pređe makar malo granicu, potpuno odbija čitaoca. A ako je još tekst ozbiljan, neki bi rekli “težak”onda mnogi samo prelete preko njega. Koga zanima naprimjer stvar eutanazije, sve dotle dok ga život ne stavi u poziciju da se sa njom suoči.

S druge strane neka bizarna vijest, jednostavno za nekoliko minuta prevedena iz žute štampe, izazove masu komentara. Tako je vijest iz Engleske, kada je jedan sveštenik, domine, imao problema sa svježim krompirom koje se našlo u zadnjem crijevu, i u bolnici dao objašnjenje kako je on u stvari sjeo na krompir, e ta je ta vijest izazvala posebnu paznju. Čak ju je jedan popularni bloger, (koga inace cijenim zbog pismenosti), poslije neku sedmicu dana preuzeo kao da ju je on bas tog jutra negdje našao u novinama ( iako je tesko naci holandsku novinu u Sarajevu, i jos znati holandski), pa je samo umjesto riječ domine zamijenio riječju vikar, i uporedio  slučaj vikara sa Selmom Bajrami ( koja je istog dana nesto izjavila kako ona nema poroka), te je tako na svom blogu još više pojačao senzaciju i dobio masu oduševljenih komentara.

Na blogu se čovjek uči novinarskom poslu, i vidi da isto kao i u životu uloženi trud nije proporcionalan sa životnim uspjehom. Takođe vidi, da kao i u životu, svaki uspjeh ima šansu da bude pokraden i da se prikaže kao tuđi uspjeh. A što je najvažnije, kao i u životu, nije važan uspjeh i bogatstvo, nego lični osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti dobro obavljenim poslom. A uvijek se nađe barem još neko ko čitajući tekst bude bar približno zadovoljan kao i autor sam.

Želim vam prijatnu subotu i nedjelju, ovdje je hladno i vjetrovito, a iz neba pada sve što može padati, osim srećom onih nebeskih tijela , što nam predviđaju da će pasti na zemlju 21 decembra 2012 i načiniti kraj naše planete. Ali o skoroj propasti svijeta drugi put, da vam ne pokvarim dobar san. Zato evo malo Selme Bajrami, za laku noc.

21.11.2008.

Evo plana moga (u Holandiji) grada

gouda

Klik hier om naar de Post te gaan.

Lijep je ovdje običaj da se na raskrsnicama postavi plan grada, sa oznakom gdje se na njemu sada nalaziš, tako da ako si zalutao, možeš naći pravi put bez da koga pitaš i lomataš rukama objasnjavajuci.

 Da se navežem na jučerašnji post o Goudi, jedan gost u komentaru reče kako je to pravi holandski grad. I zaista je Gouda najtipičniji primjer holandskog starog grada, pa su čak u Japanu u jednom gradu  napravili kopiju centra grada Goude, tako da Japanci ne moraju ići na drugu stranu zemljine kugle da vide tipičan holandski grad.

A ta tipičnost se ogleda da je grad napravljen uz vodeni tok, rijeku ili kanal, tako da je od tog glavnog vodotoka iskopan kružni, odnosno trokutasti zatvoreni sistem kanala, koji je zatvarao grad i obezbjeđivao mu odbranu. Od glavnog vodenog toka do centra grada bi se iskopao uži kanal, koji je u stvari bio luka za brodove i koji se je mogao zatvarati velikim drvenim vratima. Taj kanal seže u samo srce grada, a ima visoke i strme zidove napravljene od kamena ili betona. Ranije se sav promet obavljao vodenim putevima.

U samom centru mjesta je trg sa crkvom i vijećnicom, a od tog trga vode ulice u svim pravcima, i završavaju na vodenoj granici. Ulice na periferiji koje prate obodne kanale idu paralelno uz njih i ta obodna ulica se zove singel.

Na ovom planu Goude ( snimljenom na ulici) vide se dvije rijeke (kanala) Gouwe i Ijssel, koje se pod pravim uglom sastaju na donjem lijevom (jugozapadnom) ćošku grada (slike). Jezera (bare) na sjeveroistoku su tzv. Reeuwijkse plassen, koje ja tako često slikam. Sam Reeuwijk je spojen sa Goudom, ali je posebna (seoska) opština. Na drugoj slici je plan centra grada. 

 Iako neko reče da se radi o malom gradu, ipak je Gouda regionalni centar sa 70000 stanovnika, odnosno sa susjednim mjestima i selima u krugu poluprečnika od 20 km ima oko 200000 stanovnika. Zato Gouda ima veliku modernu bolnicu u kojoj se rade skoro sve veće operacije, ima niz srednjoškolskih ustanova, jednu višu školu, željezničku stanicu iz koje vozovi odlaze i dolaze svakih par minuta (raskrsnica pruga na četiri strane), te niz industrijskih objekata. Gouda je i jedna od najvaznijih cestovnih raskrsnica jer se ovdje sastaju autoput A 12 za Utrecht, i Den Haag, i autoput A20 za Rotterdam. Interesantno je da kod Goude ogromni autoput A 12, ovdje sa setst traka u jednom, i sest u drugom pravcu prolazi ispod sirokog vodenog toka (aqueduct Gouwe) kojim prolaze veliki brodovi.

Zapadno od Goude je Den Haag (30 km) , jugozapadno Rotterdam (25 km), istočno Utrecht (30 km), a sjeverno Amsterdam (50 km)

 Karta grada  Goude iz 1652 godine 

21.11.2008.

Gouda juče

Grad sira je četvrtkom življi nego obično. Opšti je trend postavljanja grijalicama zagrijavanih vanjskih terasa uz kafiće. Na ovaj način se pokušavaju zadržati mušterije, pušači, nakon odluke o zabrani pušenja u kafanama. Takva jedna kafana-restoran na velikom platnu uz sliku fazana nudi jela od divljači, ali i nezaobilaznu domacu corbu od graska. Nedaleko je tezga gdje se prodaju dimljene jegulje. Malo dalje tezga gdje se prodaju razne ribe, ima tu i nekoliko stolova gdje se odmah mogu jesti pečene ribe. A ko voli ustipke, ima velika tezga gdje se peku razne vrste ustipaka, slanih, slatkih, sa grozdjicama, ma ima najmanje desetak vrsta.

U prodavnici novina pred vratima napolju stoje i strane novine, ima i nas Avaz, Oslobodjenje, Slobodna Dalmacija. U prodavnici televizora na velikom ravnom ekranu kod vrata, ali i na svim ostalim u radnji crtani film, sa nekim velikim medom.

 U gradu najpoznatijeg holandskog sira su nezaobilazne i tezge sa raznoraznim vrstama holandskih sireva,  Gouda, Maasdammer, Edamer… U obližnjoj prostoriji za izložbe prodajna izložba rukotvorina, keramike, vještačkog cvijeća i sobnih lampi. Povremeni jak vjetar ne ometa pješake da uz zvuke staroga vergla šetkaju glavnom ulicom, i ubace koju paru u kasicu koju im nudi djevojka pored vergla.

20.11.2008.

U Sarajevu trg nazvan imenom arhitekte Karla Paržika

Karlo Paržik (1857 – 1942) je češki arhitekta, koji je znatan dio života proveo u Sarajevu (gdje je i umro) i koji je Sarajevu ostavio najljepše građevine iz Austro-Ugarskog perioda Bosne i Hercegovine. Između ostalih po njegovim projektima su napravljene Vijećnica, Zemaljski muzej, Likovna Akademija, Šerijatska škola... U čast ovog velikog Sarajlije njegova unuka Silvija Paržik, skupa sa gradonačelnicom Sarajeva Semihom Borovac, otvorila je ploču sa imenom trga Karla Paržika. Trg koji će ubuduće nositi Paržikovo ime se nalazi na Marijin Dvoru, ispred crkve Svetog Josipa. Crkva je takođe djelo ovog po rođenju češkog, a po boravištu bosanskog arhitekte.

Izvor: Nezavisne

O crkvi Sv. Josipa ( gdje imaju i slike) vidi na Blogu Bastina Bosne i Hercegovine http://bhbastina.blogger.ba/arhiva/2006/08/04/370630 , ili na web stranici crkve

20.11.2008.

Koliko ima Bosanaca i Hercegovaca van BiH?

Zelimo da Vas obavjestimo da je Ministarstvo civilnih poslova BiH izdalo brošuru "Pregled stanja bh iseljenistva". Broj emigranata sa prostora Bosne i Hercegovine iznosio 1.471.594 osobe što procentualno čini 37,7 posto ukupne bosanskohercegovačke populacije.

Takođe, pozivajući se na podatke Svjetske banke, Međunarodna organizacija za migracije u svojoj nedavno objavljenoj publikaciji donosi podatak da postotak emigracije visoko obrazovanih osoba iz BiH iznosi 28,6 posto.

U istoj publikaciji je navedeno da bosanskohercegovačko iseljeništvo u zemlju šalje gotovo dvije milijarde američkih dolara godišnje što čini oko 20 posto ukupnog bruto društvenog proizvoda u BiH. Ovo Bosnu i Hercegovinu svrstava na peto mjesto među 20 vodećih zemalja u svijetu prema obimu novčanih doznaka migranata u odnosu na bruto društveni proizvod. Ispred BiH su: Tonga, Haiti, Moldavija i Lesoto. Radi poređenja, vrijedi navesti da je novčana pomoć dijaspore u Srbiji činila 13,8 posto bruto društvenog proizvoda ove zemlje u 2006. godini7, dok je hrvatska dijaspora iste godine u bruto društvenom proizvodu Hrvatske učestvovala sa tri posto.

Brošura je postavljena na stranici Ministarstva za ljudska prava http://www.dijasporabih.gov.ba/Binder1.pdf

Izvor: E mail koji sam dobio juce

 

20.11.2008.

Da li proširiti pravo na eutanaziju?


Holandija je prva zemlje u svijetu koja je (početkom ovog vijeka) ozakonila eutanaziju, to jest mogućnost da se nekome ko hoće dobrovoljno da se liši života, izađe u susret i omogući mu se da to i uradi. U Holandiji se godišnje uradi oko 2000 eutanazija, ali je broj onih koji je zatraže 4 puta veći.

Da bi se nekome odobrila eutanazija postoji strogo određen pravni put, i obezbjeđena kontrola da se ovaj zakon ne bi zloupotrebljavao. Kada procedura bude potpuno završena, i kad specijalna komisija odredi da se postupak može odobriti, odredi se ljekar (često lični porodični doktor) koji će po strogo propisanim pravilima dati određenu medikaciju, najčešće u vidu infuzije kombinacije nekoliko sredstava. U većini slučajeva eutanazija se uradi teškim terminalnim bolesnicima, najčešće oboljelim od malignih oboljenja, kojima i inače nije ostalo dugo od života, pa im se ovim postupkom uskraćuju muke posljednjih dana žviota.

Međutim među onih 6000 godišnje odbijenih za eutanaziju je većina onih koji nemaju tjelesno oboljenje, nego pate od mentalnih poremećaja, najčešće povezanih sa dubokom starošću, kao što su Alzhajmerova bolest ili neka druga demencija, zatim teške depresije. Ima i onih kojima je jednostavno dodijalo živjeti i u tome ne vide više nikakvu svrhu.

U jučerašnjoj emisiji Netwerk, u dijelu “Pomozite molim vas, želim umrijeti” je bilo govora o jednom početno dementnom starijem čovjeku koji je tražio da mu se prekine život. Niko mu nije htio izaći u susret, ni ljekari, ni pravnici ni sociolozi. Njegov lični doktor je rekao da ga on neće da liši života, jer je on tu da liječi a ne da ubija. Na kraju je nesretni čovjek sam popio tablete za spavanje i patio se 55 sati (dok nije umro), dobijajući stalno periode prestanka disanja i ponovnog disanja, što je izazvalo paniku kod familije, ali nisu imali nikoga da mu pomogne.

Zgrožen onim što je doživio njegov sin je alarmirao medije i neke poznate ljude koji ispituju javno mnenje, i krenuo u akciju da vidi misljenje ostatka Holandije i da se nakon eventualnog pozitivnog misljenja javnosti mogućnost  eutanazije omogući i ljudima koji su mentalno oboljeli i koji više ne mogu podnositi takav život, kao i ljudima koji iz bilo kojih razloga smatraju dalji život nepodnošljivim.

Iz ankete koju je proveo Maurice de Hond u saradnji sa strucnjacima proizaslo je da 82 posto misli da je pojedinac taj koji treba da odlucuje o svom zivotu ili smrti, a ne doktor koji odlucuje da li neko previse pati, ili ne. Iz ankete je proizaslo da 2/3 pitanih odobravaju stav doktora da odbija eutanaziju, ali da mora uputiti na nekog doktora koji ce to uraditi. U svakom slucaju to pitanje treba da se prodiskutuje unutar Drustva ljekara i da se nadje rjesenje za ovakve slucajeve. 

O posljednjoj godini zivota Paul van Eerde-a snimljen je i dokumentarac "Voor ik het vergeet" (Prije nego zaboravim), koji se moze pogledati ovdje .  O tome se moze vidjeti i na Youtube. Sinošnju emisiju, sa snimcima dok je čovjek još bio živ i tražio eutanaziju, možete vidjeti on line . Slika Paul van Eerde-a prenesena sa Human.nl

19.11.2008.

Stare holandske seoske kuće

Mađarska je poznata po salašima, malim domaćinstvima sastavljenim od glavne kuće za stanovanje, i nekoliko sporednih zgrada za stoku i za spremišta, okruženih drvecem koje je štititlo od vjetra i sunca . Salaši su usamljeni otoci u ravnoj mađarskoj pusti.

U Holandiji, isto tako ravnoj i po jednoličnom krajoliku dosadnoj zemlji, kuće po selima su poredane u redovima duž kanala, ili starih seoskih puteva. Mada te kuće nisu same, ipak su nekako izolovane, jer se iza njih pruža ogromni ravni travnati prostor, a i susjedne kuće duž kanala ili puta su udaljene ili ih dijele manji vodeni kanali. Pa ipak ima oko njih neke draži, neke tople domaće  atmosfere oko tih kuća, koju čine jedno ili dva - tri  stara stabla, cvijetne aleje, stari predmeti, ukrasi na vratima i fasadi kuće, tabla sa natpisom imena kuce, ili sa poucnom porukom za prolaznika, oronula  klupa za odmor, itd . Mogu zamisliti kako li se osjeća čovjek u toj usamljenoj kući kad fijuču vjetrovi i padaju duge teške kiše, ili kad se zamrznu i zemlja i kanali.

Mnoge od ovih starih usamljenih kuća se napuštaju, stari umiru, a djeca se ne bave poljoprivredom, odlaze u gradove i ne pada im napamet povratak u kuću gdje su odrasli. Zar nije tako i kod nas, rat je mnogima pomogao da se spasu bijede i da neočekivano šljegnu u veliki grad, da dobiju i stan i posao, o čemu su mogli samo sanjati.

19.11.2008.

Poruke Sakibu Softiću

Nakon vijesti da se Međunarodni sud pravde u Den Hagu proglasio nadležnim u tužbi Hrvatske protiv Srbije, oglasio se i Sakib Softić, koji je vodip tužbu BiH protiv Srbije i koji je poznat po tome da je pred kapijom suda pred okupljenim Bosancima izrazio svoju srdžbu tako da je poderao odluku suda. Nekoliko čitalaca Avaza se u komentarima oglasilo povodom njegovog  izjašnjavanja o eventualnoj novoj tužbi BiH protiv Srbije: 

Ja neznam ko te postavi tamo jesu li to kumovske veze ili sta je vec ali sve skupa oko tuzbe si traljavo odradio. Bolje bi bilo i ako do ponavljanja tuzbe dodje da ti ne budes tamo. Imao si historijsku priliku i propustio si priliku za afirmaciju pravde, afirmaciju drzave ali i sebe licno naravno.

19.11.08. u 08:48 od george best

Ukoliko BiH obnovi tuzbu protiv Srbije u Hagu,nek je za zivu glavu ne obnavlja s tobom,Softicu,opet ce izgubiti proces,vec nek obavezno uzme advokate iz Hrvatske,oni su najbolji,a ima ih mnogo uspjesnih...A ti,obnavljaj procese po Kalesiji,oko livada,seoskih tuca,po onoj Arizoni itd.....

19.11.08. u 08:59 od allem

Napokon dobra vijest u Avazu..

Pravda nije zadovoljena,samo tako ce biti zagarntovana mirna buducnost tj obnavljanjem slucaja..

Softicu nemoj mnogo da se oznojis, pusti jace naprijed..

Imao si jeednom sansu, ako ovaj put zalutas, na ebaces..

Komentirani tekst iz Avaza naći ćeš ovdje
18.11.2008.

Rotterdam danas

Danas je bio kišni dan. Ipak je na ulicama Rotterdama bilo puno svijeta. Izmilio svijet, kao da niko ne radi. Dvije-tri ružne zgrade kod pijace Blaak su srušene , a na njihovom mjestu se pravi velika moderna građevina. Umjesto bivšeg nebodera Telecoma, koji je takođe srusen, privodi se kraju izgradnja novog nebodera. Ona zgrada koju obavijaju velike debele žute cijevi, je zgrada Centralne biblioteke.Do nje je stambena zgrada u obliku olovke.

18.11.2008.

Šta reći na ovo ?

Nedavno je vlada odlučila  da se u Holandiji mogu kazniti oni koji u ime telefonskih (ili drugih) preduzeća zovu ljude u svaka doba dana, obično oko šest, sedam sati uz jelo, jer tada su sigurni da su kod kuće, i nude im razne usluge. Često vam traže i lične podatke, pa čak i broj bankovnog računa.

Na e mailu smo svjedoci svakodnevnog dobijanja raznih poruka i ilustriranih priča koje nas upućuju kakvi trebamo da smo u životu, i na kraju nas savjetuju da to isto pošaljemo prijateljima na više adresa, pa  će nas snaći sreća, a  ako ne pošaljemo, bolje nam se je ne igrati s tim.

U zadnje vrijeme smo svjedoci raznoraznih akcija za doniranje sredstava oboljelim ljudima. Međutim čitajući od čega su dotični, odnosno (gluho bilo) najčešće djeca, oboljeli, ne mogu se oteti utisku da su objašnjenja prirode bolesti i potrebe liječenja negdje vani, u najmanju ruku daleko od zdrave pameti. Tako nedavno pročitah u “Nezavisnim” da neka majka skuplja pare za dijete oboljelo od strabizma (razrookosti) da ide u Rusiju, da mu tamo “ laserom zavrću očni živac”. Očito je da se zloupotrebljava dobrota ljudi, i da se mimo svih kriterija ljudi stavljaju pod pritisak. To istovremeno dovodi do toga da se stekne odvratnost prema svim tim akcijama, i da onda oni kojima je zaista potrebna pomoć (ali ne skupljena na ovaj način) ostanu bez nje. Kod traženja ovakvih vrsta pomoći, mora uvijek iza toga stajati zvanični zdravstveni autoritet, koji će se izjasniti da li je , i zašto, nekome potrebno da ide negdje vani, i u koji to zdravstveni centar treba da ide.

Povod ovom pisanju je jučerašnji mail, u kome se trazi njegovo dalje rasturanje da bi se skupio novac za lijecenje neke djevojcice u inostranstvu, jer navodno od svakog maila roditelji dobijaju 32 centa.

17.11.2008.

Jesenje cvijeće, već prošlost

Dok nadiru prve hladnoće, a iduceg vikenda se predviđa i snijeg, možemo se prisjetiti mjeseca oktobra kao lijepog mjeseca, još uvijek bogatog cvijećem u vrtovima.

17.11.2008.

Dvadeset godina interneta u Holandiji (Evropi)

Na današnji dan prije dvadeset godina (1988) informatičar Piet Beertema, zaposlen u Centru za matematiku i informatiku u Amsterdamu, u 14 sati i 28 minuta, primio je prvi e mail poslan iz Amerike u Evropu. To je bio početak interneta u Evropi. U to vrijeme se internet upotrebljavao u Americi u Ministarstvu odbrane, da bi se poslije u mrežu uvezala i naučna organizacija  National Science Foundation (NCF). Sa njom je Beertema uspio da se poveže, na današnji dan 17-og novembra 1988. Ubrzo se razvila internet mreža naučnih organizacija u Evropi, a od 1993, stvoreni su uslovi za širu upotrebu. Tada je institut Cern iz Ženeve razvio system koji je upotrebu internet mreže za konzumente učinio mnogo pristupačnijom.

Izvor: telegraaf.nl  

17.11.2008.

Poziv za zaštitu životinja od ljudskog seksualnog iskorištavanja

Udruženje za zaštitu životinja od nepotrebnog nasilja uputila je hitno pismo Senatu (Eerste kaamer) da pristupi usvajanju zakona  o zabrani seksa sa životinjama. Zakon je već izglasan u Donjem domu Parlamenta (Tweede kaamer) i traži samo formalno usvajanje na Senatu.

Povod za ovo pismo je nesmanjeno iskorištavanje životinja u seksualne svrhe, te njihovo iskorištavanje u porno industriji. Tako je jedan Frizijac (stanovnik provincije Frizija – Friesland) oslobođen od zatvora iako je tokom prošle godine 45 puta uhvaćen, doslovno sa pantalonama na gležnjevima, kako siluje jednog ponija.

Aktivisti sumnjaju da se namjerno oteže sa usvajanjem zakona koji je inače usvojen u okolnim zemljama, da bi se tako zadržala holandska primat u proizvodnji pornografskih filmova sa životinjama.

Clanak preprican iz Telegrafa

16.11.2008.

Nar ili šipak, granata jabuka, voće zdravlja

Granaatappel
Turski, Bosanski: N
ar  Deutsch: Granatapfel  English: pomegranate  Nederlands:Granaatapel Latinski:Punica granatum 

Nar je drvo, do pet metara visine,  koje  raste  u pojasu Mediterana, u Turskoj, Persiji, Kini. Biljka dobro podnosi sušu i kod jake suše može potpuno odbaciti list. Plod nara je šipak, veličine grejpfurta, kožaste, debele opne, koja u vidu vezivnih traka ispunjava plod. Između ovih kožastih ljuspi su gusto zbijene i pravilno poredane jarko-crvene sjemenke. One imaju mesnat omotač, koji je pun soka i ukusan za jelo.

Mi smo ko djeca, kad pođi u školu, kupovali dalmatinski divlji nar. Plodovi ovog nara, koji slobodno raste po obroncima Hercegovine i Dalmacije, su manji nego ovoga današnjeg, koji se gaji. Naš šipak je bio “ljut”, kad se jede, a ovaj današnji je većinom sladak.

Nar je veoma bogat kalijem, vitaminom C, a posebno polifenolima. U naru ima 3-4 puta više polifenola nego u soku grožđa ili u crnom vinu. Da napomenem da polifenoli vrše zaštitu ćelija od slobodnih radikala, te tako djeluju kao sredstva koja koče upalu, antikancerogeno, usporavaju arteriosklerozu, pojavu Alzhajmerove bolesti, itd.

Mnoge legende su vezane za ovo drvo i njegov plod. Egipćani (pronađene slike voćau kamenu još 2500 godina prije Hrista) su ga smatrali eliksiom besmrtnosti, u Kini se smatra jednim od tri najzdravija voća budizma i voćem u kome je skoncentrisana životna snaga.Postoje i mišljenja da je nar u stvari Drvo života u raju, kojim je Eva zavela Adama. Plod nara se često spominje i u Bibliji, gdje se ženski obrazi upoređuju s njim.

Biljka je na latinskom dobila ime prema granus = žito. Od imena ploda, granatum, izvedeni  su neki nazivi. Tako se sok od nara zove grenadin, i koristi se u pravljenju raznih koktela. Granada, grad u Španiji, i Grenada, otok i država u Karipskom moru, dobili su ime po granata jabuci. U sastavu grba grada Granade ima ucrtan nar.  Ručna bomba, dobila je ime granata, jer se rasprskava kao zreo nar kada pada sa drveta.

Prije rata “Hepok” iz Mostara je cijedio sok iz nara i prodavao ga u flašama. U Holandiji se sok nara prodaje bez konzervansa, i u poslugama drži u frižiderima (Cool-best).

Grb grada Granada, u donjem desnom polju ima ucrtan nar

Slike nara su preuzete sa holandske Wikipedije (slobodna licenca)  

16.11.2008.

Malo izloga iz Fahrenheit straat

Za nedjelju sam obećao pokazati i izloge u Haaškoj ulici Fahrenheit straat (vidi slike od petka).

U jednoj pokrajnjoj ulici ima interesantna radnja u kojoj se prodaje bižuiterija izrađena od materijala iz Juzne Amerike. Za ogrlice, narukvice i prstenove se koristi materijal iz Ekvadora. Dio prihoda se vraća u Ekvador, u jedno selo gdje se podržava lokalna škola. U radnji smo zatekli i nekoliko starijih holandskih gospođa koje se uče da nižu bobke na ogrlici. Odmah blizu je i radnja sa suvenirima i odjećom iz Indije. Jedna radnja prodaje samo skupo žensko rublje. Ostale prodavnice odjeće nisu tako neobične, i u njima se prodaje obična odjeća, naravno uz obavezno istaknuto sniženje, koje obično u stvari i nije sniženje.

15.11.2008.

15 novembar, dolazak kasne jeseni

Nekako je petnaesti novembar datum kada jesen prelazi u svoju drugi i goru fazu, u kasni jesen. Lišće je u velikoj mjeri popadalo, dan se bitno skratio, magle su dugotrajne, slabo ima sunca i česte su kiše. Od ovog datuma obavezna je i zimska oprema, znači može se očekivati snijeg i led.

Metereološki zima počinje prvog decembra (astronomski 21-og decembra), a u Sarajevu prvi snijeg obično padne u to vrijeme. Ranije je 29-ti novembar bio državni praznik – Dan Republike (Jugoslavije) i često se nije radilo ni po nekoliko dana, pa bi se neko uputio u posjetu rođacima, ili cak na more, a znala ga je uhvatiti dobra snježina.

 

15.11.2008.

Subotom, danas ozbiljno, o bosanskom jeziku

Danas nema, kao obično subotom, šale sa jezikom. Neki naši blogeri i blogerke kvare utisak svojih postova praveći neke elementarne jezičke greške. Nećemo im zamjerati, ali bi lijepo bilo kad tih grešaka ne bi bilo.

Jednom sam nabrojao riječi sa ć i č da bih pomogao onima koji ne razlikuju ova dva slova (vidi u komentaru spisak najčešćih riječi sa č,ć,đ i dž). Neki blogeri imaju u svome riječniku samo č, nigdje ć. Danas bi o drugoj čestoj grešci pri pisanju, a to je pogrešna upotreba riječi u ijekavskom govoru, odnosno u bosanskom, hrvatskom i  crnogorskom jeziku.

Većini je poznato pravilo da riječ u kojoj je u ekavskom govoru samoglasnik e dug (mleko, lepo, reč, belo, vest, svest, testo) u ijekavskom govoru samoglasnik e postaje ije. Iako se mi hvalimo kako je naš jezik, kao i srpski Vukov jezik divan, jer pišemo onako kako govorimo, mi u stvari ne pišemo kako govorimo. Mnoge riječi u našem jeziku isto napisane imaju sasvim drugi izgovor, i tu nema pravila, nego se to mora naučiti iskustvom. Mogu misliti kako je nekom strancu koji uči naš jezik.  Tako bi i u bliskome nam srpskom jeziku  bolje bilo da se naprijed navedene riječi pišu mleeko, leepo, reeč, beelo, veest, teesto - kako se one u stvari i izgovaraju. I kada smo sigurni da se radi o dugom e, onda u ijekavskom izgovoru imamo mlijeko, riječ, bijelo, lijepo, vijest, svijest, tijesto.....

Riječi koje u ekavskom imaju kratko e, u ijekavštini imaju umjesto toga e, je. Tako je čovek, svetlost, mesto... u ijekavskom čovjek, svjetlost, mjesto.

Treba međutim paziti da neke riječi koje u osnovi u ekavskom imaju dugo e, u nešto izmjenjenom obliku (izvedene rijeci) dobijaju kratko e, pa samim tim i je umjesto ije.

Tako riječ reč (reeč) ima dugo e, ali riječ rečnik je sa kratkim e, pa je na bosanskom rječnik, a ne riječnik. Isto je i sa riječju svestan (potekla od svest sa dugim e), koja je u ijekavici svjestan, a ne svijestan. 

14.11.2008.

Fahrenheit straat – jedna obična ulica sa dućanima, u Den Hagu

U zapadnom dijelu Haga kad se od Palate pravde ide ulicom Laan van Meerdevoort, kud ide međugradski tramvaj trojka, u zaštićenom dijelu grada gdje su kuće skoro sve iste veličine i izgleda, prosječno stare oko jedan vijek, odvaja se desno jedna trgovačka ulica koja nosi ime poznatog fizičara Fahrenheit-a (njemacki fizicar koji je  uveo temperaturnu skalu, prije Celzijusa). Lokalni trgovački centar ima sve radnje uobičajene za holandske čaršije, Blokker, A.Heijn, Kruidvat, Hans Anders, itd. Ima međutim i nekoliko privatnih radnji i prodavnica modne odjeće.

 U Holandiju sutra u neke gradove stiže Sinterklaas, Sveti Nikola, koji će do petog decembra, na konju i u pratnji dvojice crnih sluga, obilaziti po Holandiji i dijeliti djeci darove. Na jednom izlogu već plakata: "Ako potrošite 10 eura dobićete figuricu konja Sv. Nikole, ili figuricu Crnog Petra "(Zwarte Piet). Na drugom izlogu pozivaju da se u srijedu 19-og djeca mogu slikati sa Crnim Petrom.

Jedna obična prijatna ulica u lijepom kvartu, sa čistačima ulica, trgovinom ribom (haringama), jednom skupom prodavnicom voća i običnim uobicajenim holandskim radnjama. Za drugi put, za ženski dio publike, imam slike izloga, bižuterije i modnih lutaka. Pozdrav do nedjelje. 

14.11.2008.

Svjetski dan dijabetičara

Insulinska pumpa

Danas je svjetski dan dijabetičara. U jutarnjoj TV emisiji je izneseno da oko milion ljudi u Holandiji pati od ove bolesti. Po meni je to ipak malo pretjerano, jer bi značilo da šest posto stanovništva boluje od dijabetesa, procenat se uglavnom kreće od 1-2%, zavisno od zemlje do zemlje, zapravo  od načina života i ishrane u raznim zemljama. Poznato je međutim da veliki broj ljudi koji imaju dijabetes nisu svjesni postojanja bolesti, sve dok se ne pojave simptomi komplikacija.

Gosti u emisiji su bila dva mlada zgodna momka, kojima naizgled ništa ne fali. Da bi to i pokazali oni su uspjeli da se popnu na vrh Afrike Kilimandžaro. Kao pravi stručnjaci iz ove bolesti iznijeli su osnovne karakteristike bolesti. Mlađi ljudi , kao oni, boluju od tipa I bolesti, takozvanog inzulin ovisnog dijabetesa. Ovaj dijabetes se smatra bolešću nastalom zbog autoimune reakcije usljed koje stradaju ćelije koje luče inzulin u pankreasu, tako da bolesnici uopšte nemaju insulina. Simptomi bolesti su karakteristični, a ogledaju se prije svega u pijenju enormnih količina vode. Drugi tip bolesti, dijabetes tip II, nastaje kod starijih pacijenata, usljed iscrpljenosti  ćelija pankreasa koje luče insulin, i koje ne mogu podmiriti potrebe za insulinom. Najčešći uzrok ovog dijabetesa je prekomjerna tjelesna masa. Ovaj tip dijabetesa je u sve većem porastu i javlja se kod sve mlađih ljudi, a uzrok je pretjerana ishrana i nedostatak kretanja. Simptomi ovog tipa bolesti su nekarakteristicni i mogu i nedostajati, pa se bolest otkrije slucajno kod rutinske kontrole krvi. Ovaj tip bolesti se lijeci dijetom za mrsavljenje i lijekovima koji podsticu bolje iskoristavanje preostalog inzulina.

Iako je usavravanjem aparata za samomjerenje glukoze u krvi i za samoinjiciranje napravljen znatan napredak u liječenju bolesti, ipak se nije ušlo u prave razloge bolesti i u njeno fundamentalno liječenje. To ističu i ova dva mladića, ističući da su primorani da ostatak života ovise o ubrizgavanju inzulina.

Prije godinu dana ja sam na ovom blogu napisao kratak post o mom susretu sa dva mlada Bosanca, teška dijabetičara. Usljed strašnog rata i stresa mnogima je opao imunitet, pa je po meni to imalo uticaja i u pojavi mladalačkog dijabetesa. Evo tog posta objavljenog 18-10-07:

 

Mladi šećeraši

 

Evo još jedne pričice iz lokalnog voza Sarajevo - Konjic.

Do mene sjedi mladi čovjek, a preko puta njega jedan s bradicom, još mlađi, njegov prijatelj. Ovaj do mene priča onome s bradicom kako mu je brat star dvadeset godina dobio teški dijabetes. Pio je po petnaest litara vode na noć. Otkriven mu je šećer u krvi bio za više od deset puta veći od normalnog (normalan nivo glukoze u krvi je negdje do 5,5 mmol /litar, a u njega je bio 75). U daljem razgovoru se ispostavilo da i onaj sagovornik sa bradicom, kome je 23 godine, takođe ima teški mladalački dijabetes (takozvani tip I). Kad mu je otkriven imao je vrijednost 35, a sada troši inzulin, jako mu varira,  dnevno od 4-20. Mora kod sebe stalno imati nešto za jelo.

U kupeu se povede razgovor o mogućem uzroku bolesti. Povod je bilo moje pitanje da li je mladić imao dugotrajni stres, i da li se bolest javljala u familiji. Šega je bilo objašnjenje pojma stresa od strane jednog putnika.

“Naravno da je stres, nešto se isprepadao, to ga je streslo, i eto ti belaja!”

Bilo bi interesantno ispitati kako je ratni stres kod djece ( ovi su bolesnici imali pet, odnosno  osam godina kada je počela agresija 1992.) mogao uticati na pojavu dijabetesa i nekih drugih bolesti. Poznato je da se i maligne bolesti djece, posebno maligne bolesti krvi i limfnih žlijezda, pojavljuju u većem broju nego ranije.

Vise o dijabetesu vidi ovdje

13.11.2008.

Gradovi pod kosim svjetlom

Prije nekoliko dana u Den Hagu, a danas u Goudi i Reeuwijku napravio sam album slika sa nazivom “Pod kosim svjetlom”.

Sredina je novembra i sunce se pomaklo daleko na sjever, tako da sunčevi zraci pod velikim uglom padaju na zemlju. Zbog toga su sjene ovdje na sjeveru veoma izražene, pa na fotografijama dobijamo veliki kontrast između dijelova obasjanih suncem (gornjih dijelova slike) i onih neobasjanih koji su skoro tamni.

Ovdje iznosim nekoliko slika, a ako vam nije dosadno pogledajte i cijeli album (na Webschots-u). Na slikama je i onaj kesten koji snimam već mjesec i po, i koji je nakon jakih vjetrova prošlih dana skoro ostao bez lišća. Istovremeno ima još uvijek cvijeća u punom cvatu (kao ova vrsta margareta snimljena pored jednog kafića u Goudi), jer još nema noćnih mrazeva.

13.11.2008.

Malo mraka iz srednjeg vijeka

Sve vam slikam neke lijepe kuće i prirodu (kad je lijepo vrijeme), kao da nema ovdje i ružnoga, i kuća i vremena. E juče je bio baš ružan dan, zgodan da slikam naličje kuća i mračne uglove Goude. U stilu mraka srednjeg vijeka  slikao sam i stari, dobro stari kloster (casnih sestara posebnog reda)  Agnietenkapel (oko 600 ljeta), i na njoj bistu Erazmusa (o kome sam nedavno pisao), koji je ranu mladost proveo u Goudi i koji je svojim radovima razbio tamu crkvenog srednjeg vijeka. 

Ovaj nekadašnji kloster (samostan) je danas u funkciji kulturne ustanove, tu se održavaju izložbe i kamerni koncerti. Iznad ulaza u kapelu je ispisano na latinskom: "Per aspera ad astra" . To znamo jos iz gimnazije sta znaci, Preko trnja ka zvijezdama, za one koji uz velike teskoce, zahvaljujuci svojoj upornosti, stizu do cilja.

13.11.2008.

Bolnica traži pare za proguravanje pacijenata

Za neke operativne zahvate postoji duga lista čekanja. Jedna bolnica u Haarlemu je odlučila da onima koji plate 900 eura ubrza potrebnu intervenciju, odnosno da ih progura preko reda. Pola para bi dobila bolnica, a pola osoblje koje radi intervenciju.

Ova odluka je u Parlamentu dočekana na nož i jednoglasno osuđena od svih stranaka. Smatra se da je ovo podmetanje bombe pod cio sistem. Ako bi ovo bilo prihvaćeno zaživilo bi u svim segmentima društva, odnosno društvo bi ostalo bez solidariteta. Tako jedna poslanica kaže: ”Zamislite da svi čekamo u redu za ulaz u zabavni park, a neki jednostavno prolaze mimo reda jer plaćaju dodatak na kartu”.

Menadžer bolnice ne vidi u ovome ništa strano, i postupak bolnice opravdava tržišnim poslovanjem. Oni su se dogovorili sa ustanovom koja osigurava pacijente, I samo se radi o pitanju ponude i potražnje.  

Prepričano sa jutrošnje emisije radija 1 Radio journaal

12.11.2008.

Koga interesuje ortopedija, i to sarajevska?

Ortopedi, doktori sa čekićem i šarafima, tako glasi tekst na mom medicinskom blogu:

Orto je na grckom ispravno, pravo, normalno. Tako je ortoptika grana oftalmologije koja gleda da ljudi imaju oči koje gledaju pravo, da nisu herave, škiljave, razrooke, što reko naš narod (narodi). Ortodoncija se brine da imamo prave i uredno poredane zube. Ortopedija je ogromna grana medicine koja je izgleda nastala od ispravljanja krivog stopala. Stopalo se zove na latinskom pes ( mnozina pedes, stopala). Deformiteti stopala su tako česti da je po njima cijela velika grana medicine dobila naziv ortopedija. Ortopedi ne ispravljaju samo kriva stopala, nego sve što je krivo u čovjeku, a odnosi se na koštani, vezivni i mišićni sistem. Pored stopala najviše ima deformiteta kičme (kifoza, lordoza, skolioza itd), pa nogu (o noge, x noge), pa ruku i šake, itd. Ortopedija je usko vezana sa traumatologijom, jer deformiteti često nastaju poslije trauma, lomova kostiju, itd. Traumatolozi operišu na vruće, spašavaju često život, a ortopedi onda na hladno gledaju da poprave posljedice traume. Često su traumatolozi istovremeno i ortopedi, i obratno.

Nastavak teksta, ako te interesuje vidi na http://sarajdoktor.blogger.ba/

12.11.2008.

Prijavite greške doktora televizijskoj emisiji

Utorkom u devet na prvom programu postoji serija emisija o medicinskim greškama. Emisija se zove Missers (promasaji). Na sajtu AVRO emisije missers.avro.nl gledaoci mogu reagovati, kao i iznijeti svoj slučaj i biti gosti u emisiji. Dva nezavisna doktora specijalista (doktorice u stvari) i jedan doktor koji zastupa pacijente daju svoje mišljenje o određenom slučaju, te o mogućnostima sudkog gonjenja počinioca greške.

Sinoć je svoj slučaj iznosila gospođa kojoj su nestručno davali infuziju citostatika, pa je tečnost iscurila pored vene i napravila opekotinu okolnog tkiva. Drugi slučaj je jedne mlade žene koja je nosila blizance i na nesreću se počela porađati u subotu u rano jutro, kada u bolnici nije prisutan hirurški tim, nego se mora zvati od kuće. Jedno dijete se brzo rodilo, a drugo zbog poprečnog položaja nije moglo nikako. Ginekolog je pokušavao da riješi stvar bez operativnog zahvata, otezao je zvati kolege od kuce,tek kad su srčani tonovi djeteta pokazali neregularnost, odnosno kada je srce stalo, okupio je operacioni tim i počela je operacija. Nažalost carski rez je urađen prekasno i dijete je rođeno mrtvo.

Majka i otac su tužili ginekologa doktorskom udruženju, gdje im je dato za pravo. Na odluku se  žalio i ginekolog i roditelji djeteta koji su istovremeno podnijeli i prijavu policiji zbog ubistva iz nehata. Proces je u toku. Slika roditelja iz sinosnje emisije prenesena sa sajta emisije Missers, a kliknuvsi na donji link moze se pogledati sinosnja emisija.

Sandra en Richard Feijen
Sandra en Richard Feijen
11.11.2008.

U Stadhuis Den Haag po dokument

Trebao mi neki dokument, morao izvaditi u haškoj opštini. Manja mjesta imaju zgradu Gemeente-a (opštine) gdje se vade dokumenti, itd.,a gradovi imaju gradsku kuću, mi smo u Sarajevu zvali skupština grada. Hag koji ima pola miliona stanovnika ( sa susjednim spojenim gradskim opštinama mnogo više) ima samo jednu opštinu. U dijelovima grada imaju lokalne kancelarije za obavljanje najčešćih poslova, lične karte, itd.

U Hagu u centru grada je ogromna zgrada Stadhuis (Gradska kuća, Gradska uprava, Gradsko poglavarstvo). Izgrađena je prije desetak godina, u obliku četverougla oblih ivica, koji u sredini zatvara ogromni prostor veličine fudbalskog igrališta. Sva je u bijelom kamenu i u staklu. Na vrhu je stakleni krov, a sa strana su terase i kancelarije. . Zgrada je otvorena na obje strane, pa se za vrijeme kišnih dana može lijepo prošetati kroz zatvoreni prostor. Niko te, kao kod nas, kad ulaziš u opštinu, ne pita za ličnu kartu. Lijepo se prijavim na recepciju i gospođa mi uljudno dade broj, i pokaza  na red šaltera. Imai ih bogami više od dvadeset, a iznad njih tri table na kojima se mijenjaju slova i brojevi. Slova  su B, Z, S, valjda ako šta ko traži, a iza slova je broj. U mene B529, a na tabli zazvoni i ukaza se tek B503. Mislim se imam vremena i  da malo uslikam. U onom ogromnom prostoru, ispod pravih velikih palmi na prvoj terasi izložba slika sa motivima arhitekture Haga. Vrlo interesantni veliki snimci koji nevidljivo vise, a imaš utisak kao da su na staklu, pa ti začudo kada između slika ugledaš glavu nekoga ko je sa druge strane. Međutim dosta je službenikana salterima zaposleno i one moje B (Burger zaaken = građanski poslovi) brojke počeše dosta brzo ići. Primi me fini neki čovjek na  šalteru 18 i začas ja dobih traženi papir.

Zgrada Stadhuis u Den Hagu se pravila deset godina, zavrsena je 1996, arhitekta je Amerikanac Richard Meier, ukupna povrsina korisnog prostora je 131000 kv. metara. Prostor koji sam opisao zove se atrium i ima povrsinu kao trg Sv. Marka u Veneciji. Zbog svoje bjeline ova zgrada, u kojoj je takodje smjestena gradska biblioteka, se zove Ledena palata.

Napolju vjetrušina hoće da odnese, kiša, pa onda odjednom sine sunce i u sekundi se sasvim smrkne. Tipično holandsko ružno vrijeme, ali u tramvaju je lijepo zvrndati kroz prozor napolje.

11.11.2008.

Od decembra zabrana prodaje halucinogenih gljiva

Ministar zdravlja Klink je od prvog decembra zabranio prodaju i posjedovanje halucinogenih gljiva. Sada se to odnosi i na svježe produkte, ranije je uvedena zabrana prodaje sasušenih gljiva. Gljive su se prodavale u specijalizovanim prodavnicama i koristile kao droga za izazivanje halucinacija. Do ove mjere je došlo nakon što je lani u martu jedna francuska turistkinja pod utjecajem gljiva skočila kroz prozor iz hotela u Amsterdamu i ostala mrtva. U našem narodu ove gljive se zovu ludare

Uvođenjem zabrane oko 1000 ljudi će ostati bez posla. Oni su predali na sud zahtjev da se po kratkom postupku zaustavi ova mjera ministra zdravlja. Zaposleni u tzv. smartschop-ovima smatraju da domaći korisnici nemaju problema sa umjerenim korištenjem, i da su se incidenti desili uglavnom kod turista, što bi se strožijom kontrolom moglo  preduprijediti.

10.11.2008.

Devedeset godina od kraja “ Velikog rata”

KaartNa sutrašnji  dan prije devedeset godina završio se jedan od najkrvavijih sukoba u ljudskoj istoriji, Prvi svjetski rat, neki ga zovu i Veliki rat. Rat koji je počeo Sarajevskim atentatom, 28 juna 1914. završio je poslije skoro četiri i po godine, porazom njemačke vojske u Belgiji, i potpisivanjem mira 11 novembra 1918. Ovaj rat je uveo novu tehniku ratovanja, koja se ogledala prije svega u dugotrajnom rovovskom iscrpljujućem ratu, te u upotrebi bojnih otrova, od kojih su masovno stradale stotine hiljada vojnika. Pri kraju rata Evropom se proširila španska gripa koja je sa svoje strane pokosile desetine hiljada ljudi u najbolje životno doba. Ovu su gripu donijeli američki vojnici u Evropu.

U Evropi se rat  vodio na više frontova. Na jednoj strani su bile Njemačka, Austro-Ugarska, Turska, Bugarska (Centralne sile), a na drugoj Velika Britanija, Francuska, Rusija, Italija (od 1915), SAD (1917), kao saveznici. Odlučujuće bitke su se vodile na području Južne Belgije, gdje su američke, engleske, francuske, belgijske  snage, uz velike gubitke uspjele probiti njemačke linije odbrane.

Rat je donio potpuno novu političku kartu Evrope. Nestale su carevine i kraljevine i nastale su nove države. Tako nije više bilo Austrougarske, nastale su Jugoslavija i Čehoslovačka. Njemačka je ostala bez kralja (pobjegao u Holandiju), nastala je Njemačka republika a rat će u njoj proizvesti ekonomsku krizu i nezapamćenu inflaciju, što će sve biti jezgro za stvaranje fašizma i pokretanje još strašnijeg rata. Nestalo je i Otomanskog carstva i nastala je Turska republika. Nastaće nove nezavisne zemlje na Balkanu. Rusija će se pretvoriti u Sovjetski Savez, a nova totalitarna ideologija komunizam će zavladati ovom ogromnom zemljom.

Rat je u mnogome promijenio Evropu, nastavila se mržnja među državama, ekonomska nesaradnja, zatvorenost granica, nacionalizam. Uz veliku ekonomsku krizu 1929 i 1930 stvoriće se uslovi za dalji razvoj totalitarnih ideologija komunizma i fašizma, pa će u stvari Prvi svjetski rat iznjedriti Drugi.

Sedamdesetogodišnjica završetka rata će se obilježiti obilaskom masovnih groblja, i spomenika u Belgiji i Engleskoj, a na programu belgijske TV ima dosta prigodnih emisija. Veliki rat je koštao života devet miliona ljudi, najviše mladića između 15 i 30 godina života, koji su regrutovani po vojnoj obavezi ili se javljali kao dobrovoljci. Tako je samo milion mladih Engleza  položilo život u ratu koji je u stvari bio bespotreban, kao i većina drugih.

Na slici ispod naslova (preneseno sa Wikipedie ) je karta Evrope prije rata. Crveno su Centralne sile, sivo su saveznici. Zuto su neutralne zemlje, a to su jedino bile skandinavske zemlje, Spanija, Svicarska i Holandija. Na donjoj slici je slika u jednom rovu, u kome su vojnici u blatu provodili mjesece.

Soldaten in een loopgraaf
10.11.2008.

Doktori dobijaju marku za kvalitet

Sedam kućnih doktora iz Roterdama dobili su oznaku kvalitete KEMA, koju im je uručila ova firma specijalizovana za standardizaciju kvaliteta preduzeća i produkata.

KEMA je kod doktora cijenila  pristupačnost praksi, gostoljubivost i stručnost. Pod prvim se podrazumjeva lokacija prakse, pristup autom i javnim prevozom, mogućnost parkiranja, ulaz invalidskim kolicima itd. Gostoljubivost (vriendilijkheid) podrazumjeva uređenje čekaonice, udobnost sjedišta u čekaoni, novine,časopise,igračke za djecu, informacije o bolestima, vrijeme čekanja, itd. Tako u jednoj čekaoni ima svjetleća tabla (kao na aerodromu) na kojoj se doktor izvinjava za kašnjenje jer je imao hitni slučaj.

Stručnost doktora, kao treća kategorija, ali svakako najvažnija, se takođe procjenjivala.KEMA želi da ovu akciju proširi na cijelu zemlju, i da doktori u cijeloj zemlji, čije to prakse zaslužuju, dobiju oznaku kvalitete.

09.11.2008.

Nedjeljna šetnja pored jezera

Onaj moj kesten, što ga pratimo kako otpušta lišće je još više ogolio. Po jezeru plivaju crne vodene ptice, liske. Vjetrovito je, pored jezera ima ljudi i djece, igraju se sa cukama. Cuke izlaze mokri iz vode, stresaju kapi sa dlake. U restoranu na obali dosta svijeta. Velikim slovima napisano da psi ne mogu unutra. Hrizanteme (krizanteme) su u svim bojama, ali su nekakve isprane od sinošnje kiše, a i daleko mi je preko kanala uslikati ih, pa je slika nikakva. Hladan jugozapadni vjetar mi bije u lice dok na biciklu grabim u toplu kuću.

09.11.2008.

Aleksin sonet o mirisu hrizantema

Hrizantema 

Danas sam mislio pisati o jesenjem cvijecu - hrizantemama. Umjesto mene neka o njima kaze Aleksa Santic, u ovom lijepom sonetu. Ipak to on bolje radi.

 

  HRIZANTEMA               


Noć je. Moja sjenka sa mnom tiho stupa
Po obali ovoj gdje nikoga nema.
I dok srebrn mjesec u moru se kupa,
Ja u duši ćutim miris hrizantema.

Po ovome kraju ona često hodi,
Ispod ovih grana sinoć sam je sreo,
I kada sa lica smače tanki veo,
U mome se srcu nova vatra rodi.

Smijući se na me, sve slađe i slađe,
Niz mramorne skale lakoj barci sađe,
I stari je mornar odveze daleko.

Od onoga časa ja mira ne steko',
No lutam i sanjam nju, što ravne nema,
I u duši ćutim miris hrizantema. 

 

Slika hrizantema, ili jesenjih ruza (cvjetaju u septembru i oktobru) pozajmljena iz   Cvecare Neven iz NovogSada

09.11.2008.

Aktivisti nasukali policiju

U Soest-u  (Sust-u) blizu Utrechta demonstriralo je petnaestak aktivista, i to na taj način da su sa transparentima okupirali salu u kojoj je zasjedao Opštinski Savjet . Oni su članovi Anarhističke antideportacijske grupe (Aadg). Policija je od demonstranata tražila da se identifikuju. Trinaest ih je to uradilo, i njih čekaju kazne od suda za bespravni ulazak u salu i neodobreno demonstriranje. Dvoje od aktivista nisu imali dokumenta, i rekli su da su Holanđani, ali druge podatke o sebi nisu htjeli dati. Policija ih je uhapsila i proveli su pet dana u zatvoru, od toga tri dana u zatvoru za strance. Policija je sama morala da utvrđuje identitet uhapšenih, nakon pet dana su ih pustili.

Advokat uhapšenih je rekao da je policija načinila grešku jer nije smjela Holanđane smještati u zatvor za strance. Mladic i djevojka nisu bili obavezni da kazu svoje ime. Bilo je jasno po nacinu govora i po izgledu da se radi o Holandjanima. Policija je ovdje primjenila zakon o strancima na Holanđane, pretpostavivši bez prethodne provjere da se radi o strancima. Sličan slučaj je u avgustu ove godine bio na sudu i sudija je presudio u korist pritvorenih, jer je na policiji da utvrdi radi li se o Holanđanima, a ne da ih bez provjere zatvara kao strance.

Šef policije provincije Utrecht je rekao da se ovdje ne radi o istoj stvari, kao što je bilo u avgustu, i da sudija treba da presudi ko je bio u pravu. Policija ne moze po boji ociju, i o tome kako ko prica, odrediti o kome se radi.

Aktivisti su na ovaj način htjeli da pokažu, a i da sami osjete na svojoj koži, kako je to kad te zatvaraju samo zato što si stranac bez odgovarajućih papira.Inače povod za akciju ove grupe je izgradnja zatvora za strance na teritoriji opštine Soest. Tu bi oni kojima je dosuđena deportacija iz zemlje, čekali da se to i uradi. Aktivisti su trazili da Savjet povuce odluku o izgradnji zatvora. Njima ce se krajem novembra suditi, i bice zanimljivo sta ce sudija odluciti.

Članak je prepričan sa radio emisije  De andere wereld. Na linku radio programa ima i slika aktivista sa transparentom u opstinskoj sali u Sustu.

08.11.2008.

Uz hiljaditi post

Leteci Holandjanin Leteci Holandjanin 

Blog za ekologiju,socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid

 

Broj posjeta:

67093

Prosječna dnevna posjećenost:

99.46

Broj postova:

999

Broj komentara:

3435

Blog otvoren:

03/01/2007

 Za 670 dana ovo je danas hiljadita pisanija na “Letećem”. Prosjek 1,3 post dnevno. Bilo je pauza i po mjesec dana. Avgust je avgust, budimo napolju, zaboravimo tastaturu.

Nekako sam se uspio isprofilirati. Ponedjeljkom ujutru neka gruba vijest o zdravstvenim problemima Holandije ili Bosne (bolesne obadvije), popodne koja lijepa slika preostala od vikenda, da popravi stvar. Onda tokom sedmice prijepodne o nekoj zanimljivoj ličnosti, nekom ko pomaže klošarima,  bolesnima, o  nekom naučniku, umjetniku ili iole boljem političaru, popodne koja šaljiva vijest, ili neka boleščura (gluho bilo) I kako se po novome liječi, ili opet koja slika, petkom fotoreportaža sa nekog kratkog puta u obližnje gradove, subotom o jeziku, nedjeljom o kojoj običnoj ili neobičnoj biljci ili cvijetu, još ako je ljekovita, da ima kake hasne od nje. Bude tu I reportaža sa dužega puta, iz Italije, Njemačke, Hrvatske, Belgije, naravno i iz Bosne.

A i publika mi je prilično standardna, bar ona što ostavi traga. Ima ih dosta koji svrate a šute da su bili, vidi se po prosjeku koji samo što nije sto na dan, u stvari je duplo i više veći od toga, ali onih prvih mjeseci nije bilo puno posjetilaca, trebali smo se upoznati, a sve se računa.

Pored Hazbinatora, Sponty-jevke, Mirisa Dunja, Morske Soli, Maye Bosanke, Bureka, Allysse, Raa, Tratincice, Prokulice, Srećkovićke, Umornog, Neral, Tetke Slovke, Mameludice, Hybrida, Dijasporke, Tastature, Schizike, Photohamića, Neretve, xmaster 17, i mnogih drugih, da me izvinu što ih ne spomenuh, navrate i neki misteriozni gosti, bog da im prosti. Najčeša je gospođa iz Sarajeva, broj 9902, ona je penzionerka i uvijek se nešto buni kako je teško jadnim penzionerima. Kome danas nije teško.Gost 8516 je fini gost i uvijek na istom kolosijeku kao i ja. Gost 5659 je redovan i cijenjen gost, jest da voli da zafrkava. Navrati i gost 5244 još nisam uferčio odakle je. Bilo je tu i nekih ne baš dragih gostiju, uvidjeli su to i sami, pa ne navraćaju.

Bilo je tu i dragih blogera kolega i kolegica koji su prije više navraćali, a sad nemaju kad, a neki su i zatvorili svoje kuće i nekud odlutali. Nema više Sjeverca sa dalekog sjevera, Erdžane iz Ankare (vrlo rijetko), Svee iz Slovenije (ako je još tamo), Documentary nema više kad da svrati od raznih festivala u Sarajevu. Neki raniji posjetioci su jos zivi na blogu, ali  slabo navrate kao Artsinop, Sensation, Solid, Farfromeyers, a neki su napustili blogersko drustvo kao Puzzled iz Portlanda.

I na kraju da kažem da ako vas uhvati nostalgija, imam ja i blog nostalgičnih priča, ako vam nešto fali oku ima blog oftalmologija (ako nema vaše boljke tamo, pitajte, biće), ako se stariji posjetioci žele sjetiti istorije sarajevske medicine, ima i taj blog, a ko hoće još malo da gleda slika, ima i to. Adrese tih blogova su na boksu u gornjem dijelu bloga. Svima hvala na saradnji i podršci, družimo se i dalje. Vaš Reeuw, na granici Reeuwijka i Goude u zelenom srcu zelene Holandije (nemoj ko da krivo shvati, jest da je sve više džamija). I usput album od devet slika iz danasnje moje (pored Sarajeva, Tarcina,Visegrada i Reeuwijka) Goude 

Reuw - Grb grada Gouda

 

08.11.2008.

Roterdamski Manhatten

Centar Roterdama podsjeća na centar Njujorka. Ogromni neboderi od stakla i čelika ne dozvoljavaju suncu da dođe do ulice. Čovjek se nekako osjeća sitan i pritisnut nečim teškim iz have. Malo se ko ovuda šeće, šetnica je unutar zgrada, a i ja sam slikao iz tramvaja. Nema više zgrade Centralne stanice (Centraal Station), srušena je (iako je bila starosti kao sarajevska, i jos u dobrom stanju) i kao da je nikad  nije bilo. Na njenom mjestu sve je duboko iskopano, pravi se nova supermoderna stanica . Do tada sve je provizorno napravljeno, i stanica, nedaleko od prijašnje,  i ulaz u metro, i tramvajske šine pomjerene na novu trasu. Haos će trajati godinama. A godine brzo lete.

08.11.2008.

Subotom o jeziku: pretjerivanje sa prekrasnim i predivnim

Nekome, da nešto opišu, nisu dovoljni prilozi koje imamo, nego se ti prilozi dodatnim rječicama podižu na kvadrat, ili kub, u suštini ne mjenjajući ništa od opisa slike, nego samo izazivajući vještački osjećaj jezičke nesposobnosti i siromaštva, a često i patetike. To se posebno odnosi kada treba opisati nešto lijepo.

Prilozi kojima opisujemo nešto lijepo su : lijepo, divno, krasno, bajno, bajkovito, čudesno, itd.

Možemo reći: Vrijeme je bilo lijepo. Međutim, nismo zadovoljni, vrijeme je bilo više nego lijepo. Onda ćemo koristiti priloge koji su ljepši od lijepog: Vrijeme je bilo divno. Vrijeme je bilo krasno. Vrijeme je bilo bajno.

Nije nam ni to dovoljno. E sad imamo dva načina. Jedan je da onaj prilog pojačamo još jednim prilogom, pa imamo dva ista priloga za opis nečega. Pa ćemo reći: Vrijeme je bilo vrlo lijepo, jako lijepo, mnogo lijepo, puno lijepo. Ili još jače možemo se izraziti: čudesno lijepo, pa  neobično lijepo, izvanredno lijepo,  neopisivo lijepo, čarobno lijepo, nestvarno lijepo. Na ovaj način smo proširili sliku o nečemu, iznoseći usput i razloge zašto je nešto bilo tako lijepo  (ne može se opisati kako je bilo lijepo; kao da nije stvarnost, nego bajka; kao da sam sanjao; itd..)

Međutim mnogi u praksi koriste jedan jeziku potpuno neprimjereni način pojačavanja vrijednosti riječi, odnosno priloga, dodavanjem rječice pre. Pre je skraćenica od previše.Tako ono što je inače lijepo, divno, krasno, postaje prelijepo, predivno, prekrasno. Koja je razlika između lijepo i  prelijepo, teško je reći. Jasno je da je prelijepo ljepše od lijepog, ali nedostaje bitna stvar koja određuje zbog čega je prelijepo ljepše od lijepog. Korištenjem ovih pre-priloga tekst ili govor se nepotrebno zašećeri, pa postane patetičan. Neki u svom govoru i nemaju više obične priloge, nego im je sve sa pre.

 Treba napomenuti da ako bi ovaj način stvaranja riječi bio prirodan jeziku, onda bi se on mogao koristiti kod svakog opisnog priloga. Međutim ako kažemo, bilo nam je na zabavi bajno, sjajno, zabavno, ili obratno, bilo nam je dosadno, onda ne možemo reći kako nam je bilo prebajno, prezabavno, presjajno, niti predosadno. Možemo reći da je bilo previše dosadno, a to su onda dvije riječi i to je normalnije reći.

Riječ previše se koristi uz priloge koji pokazuju neku količinski mjerivu osobinu. Tako kažemo da je nešto previše teško, previše veliko, previše malo, previše dugo (pa ne može stati u auto…). Skraćeni oblik riječi previše je pre, i on se lijepi sa prilogom, pa imamo pretežak, previsok, pregolem, predug, presitan, itd. Međutim teško da kažemo previše lijep, a  pogotovu previše divan, previše krasan. Iz toga je logično da i lijepljenje riječi pre za ove priloge nije baš u skladu sa jezikom.

Mnogi će se pobuniti na ovo i reći da nema nikakve razlike i da je upotreba predivnog, prekrasnog i prelijepog, sasvim normalna, i čak šta više sasvim lijepa i cakana. Meni naprotiv ovako kićenje jezika smeta i iako je gramatički možda i pravilno, ipak jezik postaje nepotrebno kičav, ko ovaj  nakinđureni izlog. Mnogi će reći kako je ovaj izlog predivan i prekrasan, a ja ću od muke da iskočim iz svoje kože. 

 

 

 

07.11.2008.

Nedostatak gastroenterologa u Holandiji

Gastroenterolog je doktor internista koji je subspecijalizovan za oboljenja digestivnog trakta (gaster – želudac, enterus – crijevo). Ovdje te doktore zovu MDL doktori (maag, darm, lever = stomak, crijeva, jetra).

Gastroenterolozi danas uglavnom obavljaju dijagnostiku putem endoskopskih pregleda, odnosno pomoću optičkih instrumenata koji se ubacuju u šuplje organe probavnog trakta, te se gledaju promjene na sluznici jednjaka, želuca i crijeva (ezofagoskopija, gastroskopija, enteroskopija). Usput se sa sumnjivih mjesta uzima materijal za biopsiju. Neobično je važan pravovremeni, to jest rani endoskopski pregled, posebno kod pojave krvavljenja, koja mogu upuućivati na malignu prirodu bolesti. Ovi pregledi su odgovorni i veoma zamarujući za doktora, pomalo i neugodni (posebno za pacijenta). Zbog toga se sve manje mladih doktora odlučuje za ovu specijalizaciju, a starih dosta odlazi u penziju.

U večerašnjoj TV emisiji Een vandaag (Danas na prvom) rečeno je da u Holandiji ima oko 300 specijalista ove vrste, znači jedan dolazi na 50000 stanovnika. Postoji 60 otvorenih nepopunjenih konkursa za ove specijaliste, a do kraja iduće godine će biti 80. Ministarstvo zdravlja  će izdvojiti novac za specijaliziranje deset novih specijalista, ali to izdaleka nije dovoljno. Zbog manjka doktora pregledi se zakazuju kasnije, kontrole kasne, i to ima posljedice, jer je napr. kod raka jednjaka, želuca ili crijeva jedino rana dijagnostika ona koja daje šanse za izliječenje.

U Sarajevu postoji duga tradicija endoskopskih pregleda probavnog trakta, rađena je još dok sam ja bio student, sedamdesetih godina prošlog vijeka. Danas na gastrenterologiji bolnice Koševo ima nekoliko vrsnih gastroenterologa, i to je jedna od razvijenih oblasti sarajevske medicine.   

07.11.2008.

O sebi se zabavili :dinar sve više propada

Možda će neko reći, šta me je briga, eto ih tamo, i treba da im je tako šta su nam radili. Neka se zabave sami o sebi. U Srbiji je finansijska kriza uzdrmala dinar, pa je za kratko vrijeme u odnosu na kurs eura pao sa 76 na 84 eura za jedan dinar, i stalno pada. Mjesečni pad je veći od deset posto. Za pad dinara se okrivljuje to što se novac od stranih kredita troši uglavnom na plaćanje ogromnog birokratskog aparata i budžetskih korisnika (plate su u zdravstvu naprimjer značajno povećane), umjesto da se ulaže u razvoj.

Padom dinara i inače male plate postaju još manje, a onaj ko štedi u dinarima trpi velike gubitke. Prosječna plata u Srbiji je 33000 dinara (380 eura), ali najveći broj zaposlenih živi od minimalca koji iznosi 15000 dinara (manje od 200 eura).

Srbija vapi za finansijskim injekcijama, intervencije centralne banke su nedovoljne. Da napomenem da je Međunarodni monetarni fond zbog sličnih problema u Mađarskoj intervenisao čak sa 20 milijardi dolara.

06.11.2008.

Rotterdam Defshaven: Bujrum narode

Grad Delft je kanalom dugim petnaestak kilometara koji se zove DelftseSchie i Delfshavense Schie, povezan sa glavnim plovnim putem u Roterdamu ( Niuwe Maas ). Na mjestu gdje se ova dva kanala sastaju, kod sluisa (Schiemonde),  u zapadnom dijelu Roterdama ima veoma zanimljivih ulica, ugostiteljskih lokala i muzeja. Najzanimljivija je Delfshaven , Delftska luka, koja je sačuvana onakva kakva je bila prije nekoliko vjekova. O njoj sam ranije pisao. Po njoj se i cijeli ova, najzapadnija subopstina (deelgemeente)  Roterdama zove Delfshaven. Kvart izmedju Rotterdama i Schiedama sa Marconi trgom zove se Mathenesse

Danas je bio divan dan i prošetao sam tu u blizini. Ima nekoliko zanimljivih restorana. Izbacili su table na pločnik, na njima pišu ponude za jelo. U jednom restoranu nude supu od graška, sa raževim hljebom i za 3, 5 eura. U drugom se za 13.50 eura mogu neograneno jesti spareribs ( pečena  rebra), ili naručiti riblji menu sa salatom i pečenim krompirićima za 10 eura. Na jednom prozoru prilijepljena plakata sa starinskom slikom fudbalera i pozivom na kup utakmicu između lokalnog prvoligaša roterdamske Sparte i tima Cambuur. Tu u blizini je i restoran “Maslinov vrt”, čija je bašta uređena u vidu maslinovih drveća.

06.11.2008.

Kućni doktori protiv brzog uvođenja elektronskog dosijea pacijenata

Nedavno su sve familije u Holandiji dobile pismo od ministra zdravlja kojim ih obavještava kako uskoro ima namjeru da uvede elektronski dosije pacijenata. Ovaj dosije bi bio neka vrsta web stranice na kojoj bi stajali svi zdravstveni podaci o nekoj osobi, kompletna istorija zdravlja, upotrebe lijekova, operacija, itd. Podaci o pacijentu (uvođenjem posebnog koda) bi bili dostupni skoro svim zdravstvenim djelatnicima u zemlji. Tako bi u slučaju nesreće ili naglog razboljevanja sa gubljenjem svijesti, negdje van mjesta boravka, ljekari imali uvid o kome se radi i od kakvih bolesti boluje i kakave lijekove upotrebljava.

Zemaljsko udruženje ljekara porodične medicine je protiv uvođenja ovog dosijea dok se još mnoge stvari ne ispitaju i dovedu u red. Postoji velika opasnost da uvid u podatke dobiju neovlaštene osobe, pa čak i da takve osobe imaju mogućnost mijenjanja podataka. Dosije pacijenata sadrži tajne podatke za koje je odgovoran kućni ljekar. Iznošenje u javnost ili mijenjanje ovih podataka mora biti spriječeno, odnosno, ako se to desi, mora biti jasno ko je to uradio. Sve ovo u sadašnjem trenutku nije osigurano, i zato su kućni ljekari protiv brzopletog uvođenja, bez da se prethodno ne testira na manjoj grupi, a ne tako da se odjednom uvede za šesnaest miliona Holanđana.

05.11.2008.

Džamija umjesto nekadašnje sinagoge

 U centru Den Haga se nalazi turska Aksa džamija ( Mescidi Aksa Camii ) . To je prije bila zgrada sinagoge, a u sedamdesetim godinama prošlog vijeka, dolaskom imigranata iz Turske, pretvorena je u džamiju. Džamija ima dvije munare visine 26 metara (svecano otvorene 1987), prodavnicu i tursku kafanu. Nalazi se u najstrožijem centru grada, u tzv. Chinatown-u (kineskoj cetvrti).

Dzamija je zvanicno otvorena 1983, kada ju je kupila Islamska zajednica u Holandiji. Mnogo godina prije toga muslimani su htjeli da je otkupe, ali gradski oci nisu htjeli ni da cuju. Onda su je muslimani 1978. okupirali, i poceli u njoj klanjati. Nakon tri godine pogadjanja grad je ipak prodao zgradu koja je od 1945. bila prazna, jer je grad ostao bez Jevreja. Dzamija je gradska dzamija za cijeli Hag i okolinu, i ne pripada nekom kvartu.

Na slici ispod naslova (slobodna licenca iz Wikipedije) su Mihrab en minbar in de Aksamoskee

05.11.2008.

Rodila majka mesiju

Barack Hussein Obama
Čitam evo ove naše blogove jutros, da vidim kako je koga dojmila Obamina  pobjeda. Neki su dali ozbiljnu analizu, neki su izrazili zadovoljstvo, neki i sumnju. Jedni su stavili video sa Martin Luter Kongom, uz izjavu da se ostvario san, neki su dali samo sliku pobjednika uz mozda vec istorijske jutros izgovorene rijeci "Yes we can! ". Drugi su opet dali prednost svojoj kafi i cigari, ne spominjuci nista, odnosno  indirektno niječući da njih tangira tako nešto što se tamo događa.

Mene je usitinu dojmilo Obamino jutrošnje obraćanje u Čikagu. Možda sam naivan kao i obično pa sve vidim bez zadnjih namjera i zaleđine, ali ovaj čovjek je zaista zvijezda, jedan od rijetkih čudotvornih produkata koje civilizacija povremeno izbaci, drugi bi rekli koje Bog da. Tako su valjda nastajale mesije i proroci. Neka je sretno ovome čovjeku koji se pojavio u najcrnjim danima i dao toliko nade napaćenima i ugnjetenima širom svijeta.

04.11.2008.

Bez komentara: Selo veselo

Prema podacima federalnog Zavoda za statistiku, u 2006. godini, a to su najsvježiji podaci koje posjeduju u oblasti maloljetničke trudnoće, u FBiH su zabilježene četiri trudnice sa 14 godina. Sve su rodile prvo dijete i to vanbračno. Iste godine, na području FBiH „registrovane“ su 22 trudnice koje su imale po 15 godina, 90 šesnaestogodišnjih trudnica (59 ih je rodilo vanbračno), 218 djevojaka sa 17 godina bilo je u drugom stanju, od čega ih je 128 rodilo vanbračno.

Kompletan clanak o maloljetnickoj trudnoci :"Godisnje se porodi 600 djevojcica" vidi u Nezavisnim

04.11.2008.

Pojas nevinosti za muškarce

Foto: ANP/WennKoja žena hoće da bude sigurna da je muškarac ne vara ima da kupi i da mu namjesti muški pojas nevinosti. Takozvani CB-3000 ukršteni pojas je napravljen od tvrdog materijala polikarbonata, tako da će i najupornije muške varalice  spriječiti da njihov mali prijatelj ponosno ugleda svjetlo dana. Inače se sprava može nabaviti samo preko interneta, a zanimljivo je da se isporučuje sa tri ključa.

Prenešeno iz  Telegrafa

04.11.2008.

Da i ja nešto napišem o izborima

Tek toliko da se kroz godinu, ako budem živ, sjetim ovog groznog maglovitog dana, i da su bili izbori za predsjednika Amerike, koji su eto tako važni za sudbinu svijeta. Dodijali su brate i Obama i Mc Cain i svi novinari i drugi koji od ovih izbora sebi prave posao, a nama kao zabavu. Jutros sam i sanjao Obamu, kao nekog neobrijanog klošara kako luta ulicama Filadelfije, isto kao onaj spot iz inače lijepe i tužne pjesme ``Ulice Filadelfije``. Eto sad se desila i velika tragedija, umrla mu baka, pa holandski novinar jutros na sva zvona udara koji je to emocionalni udar. Drugi opet novinar iz Čikaga javlja da je inače haos u svemu, i da slabo ko mari za smrt bake na Havajima.Naši opet Bosanci po običaju prave teorije zavjere, praveći nemoguće kombinacije o muslimanima i  različitim svjetskim marifetlucima protiv njih.

U svakom slučaju luda kuća. Evo i astronauti glasaju iz svemira i pozivaju ostale Amerikance da glasaju. Ja nikako da se upalim od ovih izbora i da mi bude drago ko će pobijediti. Od svih izama (komunizma, kapitalizma, liberalizma.....) najbolje poznajem reumatizam. Po meni je Klinton najbolji, on bar u kabinetu predsjednika spojio ugodno sa korisnim, podučava mlade stažistkinje politici i još koječemu.

 U cast izbora poslusajte pjesmu Street of Philadelphia, koju izvodi Bruce Springsteen

04.11.2008.

Jesti ili nejesti ribu?

U zadnje vrijeme se vode diskusije oko toga da li treba ili ne treba jesti ribu. Do sada se uglavnom naglašavala riba kao zdrava ishrana, koja treba da bude na jelovniku dva puta sedmično. Međutim sve je više upozorenja kako je meso ribe postalo zatrovano zbog zatrovanosti mora, prije svega dioksinom i drugim produktima industrije. Tako se ističe posebno velika zagađenost Mediteranskog mora, Sjevernog mora, a da je Tihi okean manje zagađen. Iako dioksina ima i u mlijeku i mliječnim proizvodima, njegov sadržaj u ribama je mnogo veći.

U sinošnjoj TV emisiji “Radar” čula su se različita mišljenja o konzumiranju ribe. Jedan toksikolog je ukazao na opasnost hroničnog trovanja dioksinom, i uzdržano preproručio maksimum jedan riblji obrok u petnaest dana. Izrazio je veliku opreznost, jer mnoge stvari nisu poznate, i mi vidimo samo vrh ledenog brijega. On je takođe rekao da ni riba iz uzgajališta nije nezagađena, jer se ribe u njima hrane ostacima morskih riba.Takođe je i riblje ulje u kapsulama zagađeno, jer nije dovoljno izfiltrirano. Drugi toksikolog, koji je predstavljao vladin organ koji savjetuje u vezi prehrane, je rekao da su koristi od jedenja ribe (zbog sadržaja neophodnih masnih kiselina, poznatijih kao Omega 3) daleko veće nego što je opasnost od nagomilavanja dioksina u tijelu.

03.11.2008.

Kalendar prirode : početak novembra, svaki ruto voli žuto

Žuto je postalo predominantno. Žuto lišće, žuto jesenje cvijeće. Ono smeđe lišće popadalo po vodi, pa ometa čaplju u lovu. Cvijet begonije polako gubi boju i nestaje. A onda odjednom vatreno-narandžasti grm uz put svjetli neprirodno u sivom i sumornom danu. Ko prati metarmofozu onoga kestena ima priliku da vidi kako danas izgleda. Ima lišća na njemu, ali i vidno je ogolio na jednoj strani.

03.11.2008.

Jedući meso, pojedosmo šume

Aktivisti ekoloških društava ukazuju na prekomjernu konzumpciju dobara, koja prevazilazi mogućnosti zemlje kao planete. Tako Holanđani troše tri puta više nego što se može proizvesti u zemlji. Posljedice snose udaljena područja, prije svega tropske šume.

Svaki Holanđanin potroši godišnje oko 200 kg soje, najviše u obliku svinjskog i pilećeg mesa. Soja, bogata bjelančevinama, izaziva brz rast piladi i prasadi.Potrebe za sojom su sve veće, i zbog toga stradaju tropske šume u Južnoj Americi. Posebno u Paragvaju je intenzivno uništavanje prašuma i pravljenje novih plantaža. Pokušaji lokalnih seljaka da to spriječe ne uspjevaju, jer kompanije ne prežu ni od upotrebe sile, i nasilnog otimanja zemlje. Slično se dešava i sa uzgojem uljane palme. Ogromne plantaže palminog drveta u Indoneziji zamijenile su prirodnu šumsku sredinu velikog broja životinja i biljaka, čime su mnoge vrste pred istrebljenjem, posebno nekoliko vrsta majmuna.

U Holandiji se apelira da se manjom konzumcijom mesa smanji potreba za uzgojom i uvozom soje i da se tako indirektno djeluje protiv masovnog i nekontrolisanog uništavanja tropskih šuma.  

02.11.2008.

Besmrtni Zvonko Bogdan

02.11.2008.

Den Haag vandaag - pušimo napolju, nema za nas zime!

Od kako ne smiju pusiti u kafanama, gosti ugostiteljskih objekata sjede napolju i na plus deset, pa cijeli centar Den Haga lijepo mirise na duhan iz lula. 

02.11.2008.

In memoriam: Tatjana Tanja Zulfikarpašić

U Sarajevu je juče preminula Tanja Zulfikarpašić, udovica nedavno preminulog Adil-bega Zulfikarpašića. Porijeklom je iz ugledne hrvatske familije Nikšić.

Gospođa Tanja je bila dugogodišnji  Adil-begov životni saputnik, dajući mu podršku  i hrabreći ga u teškim vremenima kroz koje su oboje prolazili. Oboje, iz različitih razloga, emigranti, našli su se u vrtlogu teških evropskih poslijeratnih zbivanja. Uspjeli su se izdići iz prvobitne neimaštine, završiti fakultete, a Tanja je i doktorirala. Imao sam je čast bolje upoznati tokom mojih posjeta njihovoj kući u Cirihu. Po svojoj naobrazbi, uzdržanosti i skromnosti, ni po čemu nije pokazivala ni trag oholosti sklone ženama koje imaju veliko materijalno bogatstvo.

Za vrijeme strašnih događaja početkom devedesetih, u vremenima političkih previranja vezanih za sudbinu Bosne i Hercegovine, gospođa Tanja je bila glavni Adil-begov saradnik, i sa njim je dijelila duboku brigu zbog nastupajuće katastrofe. Veliku porodicu Zulfikarpašić je prihvatila kao svoju rođenu, pomagala sve njene članove na sve moguće načine, i održavala veze čak i sa potomcima koji su davno iselili u Tursku.

Dženaza rahmetli Tanji će se klanjati sutra u 12 sati pred Begovom džamijom, a ukop će se obaviti na sarajevskom mezarju Alifakovac u 12.30 sati. Tevhid  će se održati istog dana poslije podne-namaza u 12 sati, u Carevoj džamiji.

02.11.2008.

Malo po trgovinama

Već sam u nedavnom postu : “Kralingen....” govorio o radnjama u ovom lijepom dijelu Roterdama. U Holandiji su u skoro svim gradovima sve iste prodavnica. Zbog jake konkurencije ostale su samo najjače trgovine, pa je konkurencija minorna. Ovdje u ovom malom trgovačkom centru su se sačuvale privatne radnje sa svojim osobenostima. Čak ima i granap sličan našem, znači ne trebaju vam korpa ili kolica, nego sve dobijete od prodavača. U jednoj optičkoj radnji gazda je na izlog iznio testove za probu vida, pa možete sami uraditi test, i ako vidite da slabije vidite, bujrum unutra. I druga optičarska radnja ima veoma lijep aranžman.

Radnja “Amerikanac” nudi veliki izbor cipela, a u drugoj je zubna tehnika, gdje vam odmah prave ili popravljaju protezu.Eto, ako hoćete, pogledajte i sami slike iz  roterdamskog Kralingena.

 

01.11.2008.

Subotom šaljivo o jeziku: Sve o nosu i nosonjama


Nos je najprominentniji dio lica. On je i najprominentnija tačka tijela, dio kojim mirišemo, istražujemo, njuškamo. U anatomiji se uči da nos ima svoja leđa, svoj korijen, te svoja krila . Nos ima i dvije rupe koje se zovu nosnice.

Iako nos nema mišića, i nepokretan je,  ipak po nosu prepoznamo kakvog je ko raspoloženja. Kad je neko spustio, ili objesio nos, znači da mu se nešto ružno desilo, kad neko hoda podignutog nosa ili je uspio u životu, ili se pravi da je uspio. Po crvenom nosu poznajemo pijanca, po plavom nosu bolesnika. Ranije se bolesnik od sifilisa prepoznavao po nosu, odnosno po tome da nema nosa. Mnogima koji nesto traze pred nosom im zatvaraju vrata . Kad hodamo po mrklom mraku onda ne vidimo ni prst pred nosom. Neko ima dobar nos da predvidi stvari, a neko ne vidi dalje od svog nosa.

Nos , kao prominentni organ, često strada, ili mu se prijeti. Ko zabija nos u tuđe stvari može dobiti po nosu. Tako se prijeti nekome da će ostati razbijenog nosa, da će mu se natrljati nos itd. Ponekad i sami stradamo jer udarimo u mraku nosom u nešto, ili padnemo direktno na nos. Kad neko laže prepoznamo mu po nosu da je slagao, pa mu kazemo: "Laze ti nos!". Nos se izborio da necija ruzna i mrska glava dobije po njemu ime njuška.

Nos je rijetko ukras, a često falinga na licu. Tako veliki ili krivi nos može upropastiti sve ostalo lijepo na licu. Onda se za takvu osobu govori da je nosonja, odnosno da je nosat. Za damu kzemo da je to ona gospođa sa velikim nosom, odnosno kad hocemo ruzno reci, kazemo: "Ma ona nosata, ili, ona s nosom!"  . Orlovski, kukasti, crnački, prćasti, nos ko u vještice, nos ko paprika babura, itd. sve su to nazivi za razne nosove. Neki narodi se prepoznaju po nosu. Stari Grci su imali grčki nos, Jevreji imaju jevrejski nos, Stari Rimljani rimski nos itd. Postoje i zablude o nosu, neke žene se prevare kad procjene da ako je nos velik, trebalo bi proporcionalno i da druge stvari budu velike.

Nos je česta meta plastičnih operacija. Najčešće se operiše devijacija nosa, odnosno kada je nos kriv u jednu stranu. Takođe se vrši i operacija smanjivanja  nosa. Kao najistureniji dio tijela nos je prvi na udaru neprijatnih mirisa, hladnoće, vjetra. Dosadna prehlada pogađa prvo nos. Prvo danima curi, onda se danima začepi. Kad gulimo luk, opet strada nos. Kad je hladno, prvo se smrzne nos. Kad nam je teško duša stoji u nosu, kad umremo duša izlazi na nos. Kroz nos možemo i govoriti, a bogami često i krvarimo na nos. U nosu mogu rasti polipi. Jednom riječju sa nosem se svašta dešava. Ipak je to jedan od najzapostavljenijih organa i od strane pacijenata, i od strane doktora. Organ koji se ne shvata ozbiljno i služi  za zezanje.

Najpoznatije nosonje su Pinokio , Bob Rok (iz stripa o Alanu Fordu), pokojni francuski predsjednik De Gol, itd.

Nos je značajan i na holandskom, jer je NOS skraćenica za Nederlandse Omroep Stichting, najvažniju holandsku radio i TV organizaciju. I na kraju da kazem da pored covjeka i zivotinja nos imaju i cipele, a ima ga i avion.

Leteci Holandjanin

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2235914

Powered by Blogger.ba