Leteci Holandjanin 

Blog za ekologiju,socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid

 Za 670 dana ovo je danas hiljadita pisanija na “Letećem”. Prosjek 1,3 post dnevno. Bilo je pauza i po mjesec dana. Avgust je avgust, budimo napolju, zaboravimo tastaturu.

Nekako sam se uspio isprofilirati. Ponedjeljkom ujutru neka gruba vijest o zdravstvenim problemima Holandije ili Bosne (bolesne obadvije), popodne koja lijepa slika preostala od vikenda, da popravi stvar. Onda tokom sedmice prijepodne o nekoj zanimljivoj ličnosti, nekom ko pomaže klošarima,  bolesnima, o  nekom naučniku, umjetniku ili iole boljem političaru, popodne koja šaljiva vijest, ili neka boleščura (gluho bilo) I kako se po novome liječi, ili opet koja slika, petkom fotoreportaža sa nekog kratkog puta u obližnje gradove, subotom o jeziku, nedjeljom o kojoj običnoj ili neobičnoj biljci ili cvijetu, još ako je ljekovita, da ima kake hasne od nje. Bude tu I reportaža sa dužega puta, iz Italije, Njemačke, Hrvatske, Belgije, naravno i iz Bosne.

A i publika mi je prilično standardna, bar ona što ostavi traga. Ima ih dosta koji svrate a šute da su bili, vidi se po prosjeku koji samo što nije sto na dan, u stvari je duplo i više veći od toga, ali onih prvih mjeseci nije bilo puno posjetilaca, trebali smo se upoznati, a sve se računa.

Pored Hazbinatora, Sponty-jevke, Mirisa Dunja, Morske Soli, Maye Bosanke, Bureka, Allysse, Raa, Tratincice, Prokulice, Srećkovićke, Umornog, Neral, Tetke Slovke, Mameludice, Hybrida, Dijasporke, Tastature, Schizike, Photohamića, Neretve, xmaster 17, i mnogih drugih, da me izvinu što ih ne spomenuh, navrate i neki misteriozni gosti, bog da im prosti. Najčeša je gospođa iz Sarajeva, broj 9902, ona je penzionerka i uvijek se nešto buni kako je teško jadnim penzionerima. Kome danas nije teško.Gost 8516 je fini gost i uvijek na istom kolosijeku kao i ja. Gost 5659 je redovan i cijenjen gost, jest da voli da zafrkava. Navrati i gost 5244 još nisam uferčio odakle je. Bilo je tu i nekih ne baš dragih gostiju, uvidjeli su to i sami, pa ne navraćaju.

Bilo je tu i dragih blogera kolega i kolegica koji su prije više navraćali, a sad nemaju kad, a neki su i zatvorili svoje kuće i nekud odlutali. Nema više Sjeverca sa dalekog sjevera, Erdžane iz Ankare (vrlo rijetko), Svee iz Slovenije (ako je još tamo), Documentary nema više kad da svrati od raznih festivala u Sarajevu. Neki raniji posjetioci su jos zivi na blogu, ali  slabo navrate kao Artsinop, Sensation, Solid, Farfromeyers, a neki su napustili blogersko drustvo kao Puzzled iz Portlanda.

I na kraju da kažem da ako vas uhvati nostalgija, imam ja i blog nostalgičnih priča, ako vam nešto fali oku ima blog oftalmologija (ako nema vaše boljke tamo, pitajte, biće), ako se stariji posjetioci žele sjetiti istorije sarajevske medicine, ima i taj blog, a ko hoće još malo da gleda slika, ima i to. Adrese tih blogova su na boksu u gornjem dijelu bloga. Svima hvala na saradnji i podršci, družimo se i dalje. Vaš Reeuw, na granici Reeuwijka i Goude u zelenom srcu zelene Holandije (nemoj ko da krivo shvati, jest da je sve više džamija). I usput album od devet slika iz danasnje moje (pored Sarajeva, Tarcina,Visegrada i Reeuwijka) Goude 

Reuw - Grb grada Gouda