Dok sam ja studirao u knjigama nije postojao termin autizam. Pojavom filma “Kišni čovjek” (Rain Man ) sa Dustin Hoffman - om u glavnoj ulozi, porastao je interes za ovaj mentalni poremećaj.
Termin autizam je novijeg datuma, a može se povezati za 1943 godinu. Tada je američki dječiji psiholog Leo Kenner opisao jedanaestero djece sa ovim poremećajem. Poslije se ispostavilo da je davno prije 1943, kada je termin uveden u psihijatrijsku praksu, bilo literarnih radova u kojima su opisane osobe, posebno djeca, neobičnog ponašanja. Tako se u nekim pričama opisuje tolika promjena ponašanja djeteta, da ga majke više ne mogu prepoznati, i da su uvjerene kako im je neko ukaro dušu njihovog djeteta, i u njihovo tijelo smjestio neko drugo dijete. Opisano je čak i ubistvo djeteta od strane majke.
Skoro četvrt vijeka se među psiholozima i psihijatrima vodila diskusija da li je uzrok autizma psihogen, ili je organski. Danas se smatra da je uzrok organski poremećaj.
Pokušao sam kompletirati svoju sliku o autizmu, ali iako se kao medicinski stručnjak, mogu nositi sa većinom termina kojima se on objašnjava, ipak mogu reći da ostajem potpuno zbunjen i konfuzan.
Jedno je sigurno, ne radi se o bolesti, nego o hendikepu. U osnovi je došlo do do poremećaja u razvoju mozga, koji ima neurološki uzrok. Znači radi se o nedostatku u funkcionisanju mozga, koji se ne može izliječiti. Osnovna karakteristika osobe sa autizmom je da ne može komunicirati sa drugim ljudima, ili je ta komunikacija teško poremećena.
Poremećaj se ispoljava već u prvoj godini života, u drugoj i trećoj se ispoljava u kasnoj pojavi govora, poremećaju govora, nemogućnosti skretanja pažnje, neodazivanju na svoje ime. Najznačajnija karakteristika je nemogućnost empatije, to jest shvatanja osjećanja drugih osoba. Autisti žive potpuno u svom svijetu čija je predstava sasvim drugačija od one kojiu mi imamo. Kaže se da se oni osjećaju na Zemlji, kao antropolozi na Marsu. Neki oblici autizma kod djece su povezani sa napadima agresije.Česti su poremećaji ishrane i probave. Karakteristično je i stereotipno ponašanje, ponavljanje uvijek istog rituala i pokreta , bojazan od bilo kakve promjene reda i navika, te pretjerana sklonost urednosti. Inteligencija ovih osoba je daleko ispod prosjeka, mada mogu imati neke neobične sklonosti pamćenja trivijalnih stvari, brojeva ili imati natprirodnu sposobnost računanja u glavi.
Od 1980. se sve češće postavlja dijagnoza autizma. Uzrok može biti da se sindromu poklanja više pažnje i da su razrađeni kriterijumi za njegovu dijagnozu. Smatra se da poremećaj može pogoršati savremeni način života, sintetička ishrana, kompjuterske igre, stresna stanja roditelja, itd. Dijagnoza se postavlja pažljivim posmatranjem ponašanja osobe, a terapijom se pokušava modifikovati ponašanje autističke osobe. Cilj te terapije je da osoba bar donekle postane samostalna. Inače osobe sa autizmom nisu sposobne za samostalan život, i cijeli život moraju imati nekoga uz sebe.
Dijagnoza autizma se obično postavlja tek kada dijete pođe u osnovnu školu. Tada postaje jasno da su se simptomi pojavili mnogo ranije i da su roditelji već kod djeteta od 18 mjeseci primjećivali uznemirujuće ponašanje. Posmatranje video traka iz tog perioda pokazaće das u djeca izbjegavala kontakt očima, da se nisu osmjehivala ili da je izraz lica rijetko mijenjan. Treba napomenuti da je važna rana dijagnoza i da roditelji koji primjete čudno ponašanje djeteta na vrijeme otraže konsultativni biro. U Americi se preporučuje da se djeca od 10 mjeseci do 30 mjeseci tri puta testiraju na autizam.
O autizmu postoji veoma opširan opis na hrvatskoj Wikipediji , te na holandskom jeziku vidi holandska Wikipedija , ili jos detaljnije ovdje
Poznatu scenu koja opisuje karakter glavnog junaka u filmu "Rain Man" vidi ovdje
