U modi je čestitanje Nove Godine e mailom. Uz riječi sa lijepim željama šalju se i sličice, obično posuđene sa neke stranice specijalizovane u te svrhe.

Elektronika je sama po sebi sterilna i hladna. Slova su štampana, pa ma kako se izabirala uvijena i obojena, ona su kliširana. Nedostaje individualizam vlastitog rukopisa. Slika koja ide uz to je nečija, bolje je ako je vlastita. Još je bolje ako je neko kreativac da je lično napravio čestitku kao neko umjetničko djelo, pa još ako ih ima više da ne šalje svima istu.

Ipak je po meni najgora stvar kada se jedne te iste riječi sa lijepim željama, i jedna te ista eventualna slika, pošalju na adrese svim kontakt personama, kojima se smatra da ih treba poslati. Tako se jednim hicem ubije i po tridesetak persona. Svi se stave pod jedno, svi su jednako dragi i vrijedni i svima idu potpuno iste riječi.

Ne budimo toliko lijeni da ne možemo svakom pojedinačno stisnuti ruku, a ne svima samo mahnuti iz aviona. Pa ipak se šalje ljudima kojima se zna ime i prezime, i koji su nam bliski prijatelji. Druga je stvar kad se čestita svim posjetiocima bloga, ili svim čitaocima novine, svim simpatizerima nekog kluba, svim penzionerima, itd.

Evo lijepih haljina i kombinacija za ljepši pol da se urede za Novu. Pošto je ekonomska kriza neke dame nemaju baš para za skupe haljine, pa će, kao ove dvije  lutke ( izgubile sasvim glavu od brige sta ce obuci ) na posljednjim slikama, morati čekati Novu malo razgolićene. Ali ne fali, ako je dobro grijanje i izvana i iznutra, neće im biti zima.

Hladno je vrijeme, boravi se u zatvorenim prostorijama, sve to dovodi do pojave prehlada i raznoraznih oblika “gripa”.  U modi su stomačne gripe. Srećom malo se spominje ptičija gripa, koja je prije godinu-dvije prije finansijske krize, izgledala kao glavna pohara koja će nam dohakati.

Posjete  apotekama su postale frekventne, kupuju se razna sredstva protiv gripa i nahlada, vitamini, sirupi, sredstva za poboljšanje imuniteta. Moje lično mišljenje je isto kao  ona stara izreka, da gripa traje sedmicu dana ako se ne liječi, a ako se liječi traje heftu. Isto važi i za većinu narodnih “bir iladža” kojima će bolest biti “ko rukom odnešena”. Bijeli luk, crni luk, rakija loza,  praziluk potpoljen u kiselu vodu, i druga sredstva jakih mirisa, učiniće da pored toga što ste bolesni, još i smrdite.

Većina ovih lijekova stvara utisak da djeluju, jer se često ne radi o pravoj gripi, nego o nahladi koja bi ionako prošla za kratko vrijeme. Virus gripe nije osjetljiv ni na kakve lijekove, a vakcina ima dejstva, ako se pogodi tip virusa koji se svake godine mijenja.

Prije dva dana sam bio u apoteci, da uzmem lijek koji nema veze sa nahladom, neku mast za oči, ne daju ni to bez recepta. Iako sam se već navikao, u početku mi je bilo pravo čudo, uvijek se iznenadim holandskim apotekama. Iznenadi me u stvari neobična živost i trka osoblja, tamo – vamo, dok  mušterija obično ima da se načeka da mu daju lijek. Sve to uredno stigne od doktora, recept elektronskim putem, rekneš ime i prezime, kad si rođen, oni odmah to imaju na ekranu, sve o tebi tamo piše, kad si koju tabletu uzeo, mast namazo, flaster prilijepio. Kažu ti da pričekaš, onda sjedneš i gledaš ko na filmu kako razne djevojke letaju s kraja na kraj apoteke, imaš utisak da je to sve bez pravca i cilja. Podsjeti me to kad sam u komunističko doba otišao na doručak u jedan restoran u Moskvi. Toliko je osoblje letalo tamo-vamo, a ja sam svoju skromnu porudžbinu dobio nakon dva sata. Tako i ovdje u apoteci kad misliš da su te zaboravili ipak se neko pojavi za tvojom kutijicom i objavi tvoje ime. Na kutijici opet odštampana naljepnica sa svim tvojim podacima, ime i prezime, adresa, te uputom  kako da upotrijebiš lijek.

E lijepe naše sarajevske apoteke, samo rekneš ime antibiotika, apotekarka se malo protegne, doturi ga do tebe, platiš, i ko čojek, začas na vrata.