Umjesto vlastitog komentara o 2008-oj donosim dio komentara Gojka Berica, objavljenog u danasnjem Oslobodjenju. Cijeli tekst vidi ovdje
Piše: Gojko Berić |
30/12/08 |

|
Mudri Zuko Džumhur znao je reći da na Balkanu čovjek od sve imovine treba da ima samo dva kofera, jer tu nije moguće da se rodiš i da umreš u istoj državi. Tokom života najvjerovatnije će ti se kuća srušiti na glavu i moraš ponovo da je gradiš. Stalno vraćanje istog. Kao da je slutio šta će se desiti 90-ih godina prošlog vijeka. Život sam proveo u četiri ili pet različitih država a da nisam maknuo dalje od kruga čiji radijus iznosi svega nekoliko stotina kilometara. Moja generacija je odgajana u duhu ideološke parole o bratstvu i jedinstvu, komunističke verzije biblijskog gesla “ljubi bližnjega svoga“. Režim je potirao različitosti u višenacionalnoj zajednici, što se na kraju okrenulo protiv njega, pa je i ta parola skončala u potocima krvi. Događaji danas teku potpuno suprotnim tokom - na djelu je udarničko umnožavanje podjela na “druge i drugačije“.
Država u kojoj danas živim ustanovljena je i nametnuta tripartitnim mirom u Dejtonu, a normativno ustrojena na etničkom i vjerskom fundamentalizmu, tačnije na etnoreligijskom nacionalizmu. Individualizacija je mogućna, ali po cijenu da budeš izdajnik ili autsajder. Tragajući za novim identitetom isključivo na toj matrici, Srbi, Bošnjaci i Hrvati ponovo izmišljaju sami sebe i to tako da razlike među njima budu što veće. Učitelji, historičari i pisci, ideolozi nacionalističkih stranaka i vjerske poglavice nameću mladim generacijama model njihovog identiteta. Taj je model ispunjen ratovima, genocidom, neizmirenim računima, “pobjedama“ u ratu i “porazima“ u miru, glorifikacijom religije i svetim nacionalnim idealima.
Ovdašnje nacionalističke elite zanimaju samo kolektivni plemenski problemi, jer ih jedino to održava na vlasti. Nijedna od njih ne želi multietničku Bosnu i Hercegovinu i zato svih ovih godina jedna drugoj nude politička rješenja za koja se unaprijed zna da ih nije moguće provesti. To je stvorilo stanje u kojem se tri naroda ne podnose, a moraju živjeti zajedno, svako sa svojim frustracijama. Na tako oblikovanom horizontu ima svega osim prosperitetne budućnosti.
Znam, ovo novogodišnje vino je kiselo. Ali, nije do mene.