Moj profesor psihologije i logike u Trećoj gimnaziji, pokojni gospodin Despot Ivo, nas je učio silogizmima. Silogizam je logički induktivni metod zaključivanja, po kome iz dva suda, ako su tačna, proizilazi i treći. Naprimjer: Ruža je cvijet.  Cvijet miriše. Onda proizilazi i da: Ruža miriše.

Tako i u životu ako imamo dvije paralelne percepcije, onda često poslije, pojava jedne percepcije, asocira i pobuđuje odmah i drugu.

Tako su nam i u životu mnogi nam događaji, prostorije ili osobe vezane uz određeni miris. Iz tog razloga ako poslije mnogo godina osjetimo neki miris, on nas asocira na neki prijatan ili neprijatan događaj, na neku prostoriju, ili osobu. Miris hlora ili nekog drugog dezinfekcionog sredstva nas podsjeća na zubara, i na bolove koje smo trpjeli, ili na miris bolnice, bolest ili čak smrt najbližeg.

U Goudi imaju dvije bolnice. Jedna stara i jedna nova. U koju kod uđeš dočeka te divni miris kafe. Kao kad ulaziš u nečiju kuću, gdje te čekaju kao dragog gosta, pa su ti spremili kafu. Pored ulaza je portirnica, a do nje mali bife, sa stolovima. Ako je bolesnik kojemu si došao u posjetu pokretan, sješćete u kafanu sa stolovima  lijepih  pastelnih boja, udisati mirise na kafu i čaj, i nećete imati osjećaj da ste u bolnici. Ako bolesnik mora biti u svojoj sobi, naići će gospođa sa kolicima, na njima spremljena kafa, čaj, sokovi, pa će priupitati bolesnika za šta je, a priupitaće i posjetu, sta ce oni da popiju.

Sviđa mi se ova bolnica, što ne smrdi na bolnicu, nego miriše na jutro u mojoj kući. Sviđa mi se i što nema na vratima onih naših odurnih seljaka – portira, što nema sestre oštrokonđe koja svoje frustracije ispoljava na bolesnicima i tjera posjetu čim malo prođe vrijeme, a posebno što nema drčnih šefova odjeljenja, koji izgradjuju lazni autoritet, svoje medicinsko neznanje zamjenjuju  provođenjem  nekih strogih disciplinskih mjera, koje sa ukupnim rezultatima liječenja nemaju nikakve veze.

	F-18-FDG concentratie (rood) in een mediastinale lymfeklier (CT) bij patiënt met verdenking op een bronchuscarcinoom

Jedna bolnica u Groningenu, na sjeveru Holandije, je dobila od strane pacijenta veoma skupocijen dar. Prošle godine preminuli pacijent, inače vlasnik jedne firme, je poklonio bolnici milion eura za kupovinu PET- CT aparata, skenera. PET CT aparat služi za veoma preciznu dijagnostiku tumora u plućima.

 Primjenom ovog aparata se mogu tačno razdvojiti dobroćudne od malignih ćelija, te na taj način se napravi kao geografska karta sa tačnim rasporedom malignih ćelija u plućima, odnosno limfnim cvorovima. To ima izvanredan značaj u određivanju strategije liječenja plućnih tumora, posebno metastaza primarnog tumora. Prije pregleda se u venu injicira otopina sa radioaktivnim elementom.  

Do sada niti jedna bolnica u širem području na sjeveru Holandije nije raspolagala ovim najmodernijim CT-om.

U Sarajevu je postojalo državno preduzeće koje je upravljalo sa nekoliko robnih kuća. Glavna robna kuća se zvala NAMA (Nama), što je skraćenica od Narodni magazin. Ona se nalazila kod hotela Central u ulici JNA (današnjoj Zelenih Beretki) između Centrala i Privredne Banke. Smještena je bila u starinskoj austrijskoj zgradi koja je i pravljena za namjene jedne tada moderne robne kuće. Sastojala se od tri sprata. Prizemlje je imalo nešto širi prodajni prostor, a stepenicama se izlazilo na galerije. U galerijama su bila takođe prodajna odijeljenja. Centar zgrade je bio prazan, pa se je sa najviših galerija moglo vidjeti prizemlje i ostali spratovi.

Robna kuća NAMA je prodavala uglavnom tekstil, znači štofove, konfekciju, rublje, čarape, tekstilnu galanteriju. Bilo je u prizemlju i odjeljenje opšte galanterije i dječijih igraka. Zanimljivo je da su većinom bila mala odijeljenja, i svako je odjeljenje imalo svog prodavača. Isto kao u onoj starinskoj engleskoj humorističkoj seriji koja se odigrava u robnoj kući. Mene je naravno jedino zanimalo odjeljenje dječijih igračaka, a posebno kaubojski pojasvi sa pištoljima na papirne kapisle sa barutom. Koliko znam, nije se moglo kao danas, da sam biraš i uzimaš robu, nego se za sve morao pitati prodavač, odnosno češće prodavačica. U NAMI je vladala nekako kućna atmosfera, neka opuštenost i sigurnost, što kasnije nije nikad postignuto u bezličnim prostorima Robne kuće “Sarajka”.

Druga, slična prodavnica, vlasništvo istog preduzeća je bila ZEMA, Zemaljski Magazin. Nalazila se na ćošku Titove i Dalmatinske ulice. I ona je bila na sprat, a ako se dobro sjećam imala je dva izlaza. I u ZEMI se uglavnom prodavao tekstil.

Ove dvije robne kuće su činile Sarajevo zaista gradom, zapravo jedinim gradom u BiH. Austrija je sa ovim, kao i sa mnogim drugim zgradama, uspjela prenijeti duh modernog srednjeevropskog grada i od Sarajeva napraviti najevropskiji grad južno od Save i Dunava. I socijalističko društvo, sa svim svojim manjkavostima i problemima u snabdijevanju kvalitetnom robom, je sačuvalo duh ugodne trgovine u ovim prestižnim prodavnicama.

Još da napomenem da je sa razvitkom Grbavice, na uglu Lenjinove ulice dugo radila NOMA, Novi Magazin. Bila je smještena u jednom prizemnom objektu, i imala široki asortiman robe, ali naravno nije nikad imala onaj šik kakve su imale Nama i Zema u centru grada.

U Sarajevu su Name prestale postojati, a u Zagrebu u Ilici i na Kvaternikovom Trgu, su i dalje jedne od vodecih trgovina, vidi nama zgb.tradicija

U Utrechtu  27-godišnja Fatiha Guirou nije mogla ući pokrivena u salu za trening jednog fitness centra.  Fatiha je izjavila da ako ona vježba u grupi gdje su samo žene, onda skida mahramu, ali da ona ima pravo da bira gdje će trenirati. Uprava centra je objasnila da su oni donijeli odluku da niko ne može trenirati ako ima pokrivenu glavu, odnosno kapu na glavi. Mladići u kapama, naime takođe određuju određeno raspoloženje u sali. S druge strane  posjetiocima centra se ne može objasniti da se nekome može dozvoliti da ima nešto na glavi, a drugima ne.

Član opštinskog savjeta Khadija Bouazoni je iznenađena odlukom, jer se “Fit Foor Free” nalazi u prostorijama koje su vlasništvo Opštine, te treba da su dostupne svim stanovnicima i da uprava nema pravo da zabranjuje jednoj grupi žena pristup u salu.

Direktorica centra je ipak izjavila da su spremni da urade određeno prilagođavanje pravila.

Izvor:  DeTelegraaf

Pored jagorčevine (jaglaca) koja ima žute cvjetove, raste u divljini i jedan je od prvih proljetnih cvjetova, danas su odgojene ukrasne sorte ove biljke, kojih ima u raznim bojama. Primula officinalis, ili primula veris, koja raste u šumarcima, ima mnoga ljekovira svojstva. Čaj od korijena te čaj od lista se koriste uglavnom u liječenju hroničnog bronhitisa, te protiv kašlja, a u narodnoj medicini se koristi i kao lijek kod bolesti bubrega, te paralize. O ljekovitim svojstvima vidi ljekovite trave  U mnogim zemljama jagorcevina je zasticena biljka.

Prolazeći pored prodavnice cvijeća vidim da je gazda izbacio procvjetale primule (iz staklenika), pa će se one brzo naći kao ukras u vrtovima. Pored jagorčevina prodaju se i zumbuli, koji se u toplini kuće za nekoliko dana rascvjetaju i opojnim mirisom uzmirišu cijelu kuću.

bron: ateus.org
U Engleskoj i Španiji su humanističke organizacije platile oglase koji su postavljeni na autobusima gradskog saobraćaja. Na vanjskoj strani autobusa, na velikim panoima piše: “Bog vjerovatno ne postoji, zato uživajmo u životu!” Slične parole neke humanističke organizacije žele platiti da se postave i u Holandiji.

Sinoć je u emisiji NOVA bio predstavnik jedne od tih organizacija. On je rekao da je dosta promoviranja religije i religijskih vrijednosti, da mediji uglavnom poklanjaju pažnju tome, religijskim praznicima, prenosima iz crkava, itd. Ateisti moraju preći u ofanzivu i promovirati svoja stanovišta. Po njemu je sasvim normalno da bog ne postoji, barem se 99,99 posto čini da je tako, i da život treba prilagoditi toj istini.

Njegov suparnik u razgovoru je izjavio da se takve parole ne mogu postavljati na sredstva javnog saobraćaja, koje svi koriste, dakle i oni koji vjeruju i ne vjeruju. Jedan vozač u Španiji je odbio voziti autobus sa takvim porukama. Od drzavnog sekretara treba traziti da se u Holandiji ne dozvoli postavljanje ovih poruka.

Predstavnik humanističke organizacije je rekao da se nadaju pomoći i dobrovoljnim prilozima, da bi akciju mogli provesti i  platiti reklamne poruke.

Banke propadaju. Drzava odnekud izvlači milijarde i svakog vikenda u tajnosti donese odluku da milijardama spašava po neku banku. Prvo Fortis, pa onda ING. A ovoj banci, čije su ime dugo na prsima ponosno nosili fudbaleri Ajaksa, je voda već odavno došla do grla. Ako ne vjerujete pogledajte na slici. Ovdje u Reeuwijku, protekle jeseni.

Drugi ekspres je bio manji, zvao se “Hercegovina”, kod Katedrale, na Trgu Fra Grge Martića. Iza zadnjeg rata je tu bila kafana, a sad je najvećim dijelom banka, a ostao je manji bife, koji ima veliku ljetnu baštu, odnosno stolove na samom trgu pred Katedralom. I “Hercegovina” je imala jedan dio kao poseban restoran sa posebnim menijem za bolje goste. Na meniju su jela dobila francuske nazive, pa je tako naprimjer umjesto supe pisalo pottage (potaž).

Ekspres restorani su kao i korzo, kina i igranke u Slozi ili na Ekonomiji, bili dio naše mladosti i sastavni dio svakodnevnog sarajevskog života. Nije bilo picerija, niti privatnih kafana ni kafića, te su oni tokom dana bili glavno sastajalište ljudi koji bi se nakratko vidjeli, te nešto na brzinu (“na vrat na nos”) pojeli ili popili. Ko je htio pak da na miru popije kafu, pročita novine i probesjedi imao je Kafanu “Park”, Gradsku kafanu (kod robne kuće “Sarajka”)  , kafanu “Galeriju” te kafane Hotela Evropa i Central. Za one pak koji su volili malo više cugnuti bilo je na svakom koraku bifea (buffet). Oni su bili vlanistvo posebnog državnog preduzeća. Bilo ih je nekoliko u centru, malo zavučenih. Mnogi su u njima već od sedam sati, prije nego odu na posao, potezali po koji vinjak ili vlahov, te tako hvatali zalet za dosadni radni dan.

Restorani vode porijeklo iz Pariza, gdje su se pojavili krajem 18-og vijeka. Ime potice od francuske rijeci "restaurer"- obnoviti se, okrijepiti se. Kod nas se koristila i rijec "restauracija", naprimjer u restoranima na zeljeznickim stanicama. Ekspres restoran se pojavio iza Drugog svjetskog rata, poslije se vise koristila enkleska rijec "snack", naprimjer "snack bar".

Sinoć je na TV (NOVA)  bilo govora o posebnom vidu torture u američkom zatvoru na Kubi, Guantanamo Bay. Naime zatvorenici su bili izloženi danonoćnom slušanju jedne te iste muzike koja se ponavljala u beskraj. Nekada se radilo o na zapadu popularnim songovima, a nekada samo o jednolikim ritmičnim udarima bubnjeva. Jedna učesnica u emisiji, psiholog, je rekla da ovakav vid torture iako ne ostavlja nikakva vidljiva oštećenja, može imati katastrofalne posljedice po ličnost. Osoba postaje potpuno dezorijentisana i nesigurna i dolazi do potpunog gubitka mogućnosti koncentracije i sposobnosti sabranog razmišljanja. Vise o ovome vidi tortura muzikom .

Ko putuje autobusima u Bosnu, bilo kojim prevoznikom, često je izložen sličnoj torturi koju provodi posada autobusa nad svojim putnicima. Cijelo vrijeme putovanja putnik je izložen slušanju jednih te istih pop-folk “pjesama” na ekavici, koje liče kao jaje jajetu, samo se razlikuju po intenzitetu gluposti teksta i njegovoj totalnoj neusklađenosti sa notama melodije, ako te note uopšte postoje.

Od sutra se u Roterdamu u vodi potpuno novi način plaćanja vožnji gradskim saobraćajem. I to kako u metrou, tako i u autobusima i tramvajima. Do sada se koristila karta sa podiocima (strippen). Karta je nacionalna , to jest vazi u cijeloj zemlji. Prilikom ulaska putnik bi poništio onoliko podioka koliko prelazi zona. Za najkraću vožnju dva podioka, i to je uži centar grada, kao naprimjer od Baščaršije do Čengić Vile. Dva stripena koštaju oko 0, 90 eurocenti. U vrijeme od jedan sat moguće se je sa ta dva stripena neprekidno voziti i presjedati unutar predviđene zone, pri čemu se mogu koristiti i sva sredstva prevoza, ujključujući i voz, unutar gradske zone.Tako je bilo moguće za tih 0,90 centi otići nekoliko stanica, završiti neki kratki posao (na pošti naprimjer) i sa istom kartom se vratiti natrag.

Elektronska karta međutim ima čip, koji kao telefonska kartica tačno mjeri utrošak gradskog prevoza. Na ulazu u tramvaj, naprimjer, karta se očita na elektronskom čitaču, i ona se tako aktivira na potrošnju. Kod izlaza se karta mora ponovo provući kroz čitač, koji zaustavi dalje umanjivanje vrijednosti. Karta se prethodno mora napuniti na najmanje 20 eura, a kad se taj iznos bliži kraju, treba je opet napuniti automatskim prebacivanjem para sa bankovnog računa.

U Roterdamu se već dugo eksperimentiše sa ovim načinom plaćanja. On bi se trebao uvesti u cijeloj zemlji. Nova karta je naišla na velike otpore kako kod običnih ljudi tako i kod političara. Pokazalo se naime da kartu nije teško falsifikovati. I pored kritika, projekt uvođenja ide dalje. Posljednje sedmice je prodaja elektronskih karata naglo porasla. Karta se još ne može upotrebljavati u vozu.

U prilogu fotografije sa mojih lutanja po Roterdamu 

Prema anketi belgijskog erotskog web site-a www.femmefatale.be, belgijske žene imaju u prosjeku tri do pet seksualnih odnosa mjesečno. Devedeset posto anketiranih  žena između 18 i 45 godina koriste “igračke” od kojih su najčešći vibrator i ulje za masažu. Takođe iz ankete proizilazi da jedna petina žena prilikom seksa gleda porno ili erotske filmove, koristeci ih kao stimulans.

Na slici romanticni set za masazu, preneseno sa gore navedenog linka

Univerzitet u Leuvenu obajavio je rezultate ispitivanja javnog mnijenja u Flandriji (dijelu Belgije u kojem se govori holandski), a vezano za odnos prema islamu. Slično ispitivanje se radi svake godine, u posljednjih devetnaest godina. Rezultati su pokazali da 49 posto stanovnika ima strah od islama. Dok je početkom devedesetih strah bio usmjeren na gubitke radnih mijesta, sada je strah uglavnom vezan na širenje islamske kulture. Postoji bojazan da  islam nije u skladu sa evropskim hrišćanskim normama i vrijednostima. Strah postoji uglavnom kod nisko skolovanih ljudi.

De 20-jarige Kim de Gelder Foto: HLN

Počinilac masakra u obdaništu u Belgiji, vrlo je moguće da je i ubica jedne starije žene. Ona je prije sedam dana nađena izbodena nožem, u blizini grada gdje se dogodio masakr djece. Mnoge činjenice ukazuju na istog izvršitelja.

Inače se ubica brani šutnjom, i do sada nije riječi progovorio, a kamoli da je priznao. Njegova šutnja donosi još više  nemira među onima koji su pogođeni nečuvenim zlodjelom. Ostaje nerazjašnjeno pitanje, zašto i iz kojih motiva je to uradio.  

 Juče je u Avazu izašao tekst u kojem se autor uzašava nad malim platama doktora u Federaciji BiH, kad se uporede sa platama poslanika u Parlamentu, ili sa platama u RS, gdje su veće za oko 30 posto (vidi tekst u Avazu ).

Istina je da plate pojedinih doktora nisu ni izbliza adekvatne uloženom trudu i znanju. Međutim istina je i to da mnogi ne zarade ni sadašnju platu. U mnogim bolnicama nije nikad napravljena reforma sistematizacije, niti je ona prilagođena savremenim potrebama I načinu rada. Za vrijeme rata su vršena stihijska primanja, bez odgovarajućih konkursa i izbora. Mnoge bolnice koje sui male širi republički značaj, postale su lokalne, kantonalne, ustanove, a zadržale istu kadrovsku strukturu. Tako na pojedinim odjeljenjima ima mnogo više osoblja nego što je stvarno potrebno.

Primjera radi bolnica u gradu u kojem ja živim (u Holandiji) obuhvata oko 250000 stanovnika, a ima samo pet očnih doktora. Oni zadovoljavaju 95 odsto potreba za očnim pregledima i intervencijama, ostatak se šalje u veći centar. Nema privatnih klinika ni ambulanti, jednostavno nisu potrebne. Služba je do krajnosti efikasna, jer pacijent može da bira, ako hoće da ide u drugu bolnicu. Tako postoji opasnost da neefikasna bolnica ostane bez posla i propadne. Jedan ljekar uradi dnevno i preko petnaest operacija katarakte (mrene). Radno vrijeme je u potpunosti ispunjeno, od osam ujutro  do pet naveče radi se istim tempom.

U Sarajevu na oko 400000 stanovnika u dvije bolnice i Domu zdravlja ima zaposlenih oko 30 oftalmologa.  To je za nekih pet puta više nego u Goudi. Ako bi se služba racionalizovala, uz iste raspoložive pare, povećale bi se plate doktorima za najmanje tri puta, s tom što bi zaista svi radili punom snagom. Rasporedom kadrova bi se poboljšala zdravstvena zaštita u mjestima gdje nema ljekara i gdje se veoma dugo čeka na neku operaciju.

I u RS su vidjeli da su se zaletili, dali su velike plate, i sada uvidjeli da je bez racionalizacije posla to nemoguće održati. Ministar zdravlja je najavio mjere, nije rekao da će se ljudi otpuštati, nego premještati. Sindikat se već nakostriješio i rekli su da nema govora o smanjivanju plata.

Evo još malo slika iz malog susjednog gradića. U parku je grob nekog znacajnog gradonacelnika. Podsjeca na turbe.  Ispred parka zgrada muzeja, uz njega nekoliko lijepih starih kuca. Obratite pažnju na detalje kuća, prozora i kapija. U starom holandskom stilu je i gradska kuca (opcina).

Herpes simplex virus
TEM micrograph of a herpes sim

Infekcija virusom se desi u ranom djetinjstvu, i čini se kao bezazlena nahlada. Nakon prolaska nespecifičnih simptoma virus se zadrži u nervnim ganglijama koje kontrolišu određeni dermatom, odnosno regiju koju inervira neki nerv. U stvari virus se zadržava u formi RNA transskripta, poruke. U određenom momentu virus se transportuje aksonom nervne ćelije do “mjesta izvršenja”, gdje se u ćelijama na račun materijala domaćina virus replikuje. Nakon izliječenja ponovo ostaje RNA transskript, pa je moguća ponovna reaktivacija procesa, odnosno povrat bolesti. Inficiranje virusom se može desiti još tokom unutarmateričnog života ploda, kao i tokom poroda, u porođajnom kanalu. Ove rane infekcije su opasne jer je kod djeteta neadekvatan imuni odgovor, te mogu nastupiti opasne upale, kao naprimjer encefalitis, upala mozga.

U aktiviranju virusa često ulogu odigraju takozvani triger (okidač) faktori, koji pokrenu proces. Preveliko prehlađivanje, izlaganje suncu, premor, menstruacija, itd., mogu biti triger faktor.

U praksi se najčešće susrećemo sa herpesom usne, u narodu poznatom kao groznica. Groznica “iskoči”  kod prehlada i upale pluća. Antivirusne masti (Zovirax) obično nemaju većeg efekta na tok bolesti. Herpes sluzokože ili kože počne stvaranjem malih mjehurića, koji pucaju, pa se stvara ranica, koja onda prelazi u krastu. Zahvaćeno mjesto treba čuvati od vode, jer se infekcija širi vodom. Treba mazati cinkovom mašću, ili posipati puderom.

Protiv opštih infekcija postoje antivirusni preparati koji se uzimaju u vidu tableta.

Infekcije rožnjače oka se mogu ponavljati i značajno smanjiti vid. Vidi na mom blogu Oftalmologija, o herpeticnom keratitisu

Herpes labialis/Herpes simplex

Stara razglednica Haastrechta sa mostom preko Ijssel-a, koji i danas ima isti izgled

Možda i nije običan. Meni je izuzetno lijep. Haastrecht , na obalama  male rijeke Hollandsche_IJssel . Tu se sastaju pitoreskna rijeka Vlist_(rivier) i Holandski Ijssel po kojem plove manji brodovi i jahte. Grad ima veliki park i zavičajni muzej. Četiri crkve u mjestu od 4500 stanovnika. Nije ni cudo, ima tih razlicitih holandskih protestantskih pravaca, pa plus katolici, adventisti....  

Jedan neonatolog je na radiju jutros govorio o problemu ljekarskih grešaka. Povod je slučaj neurologa, o čemu sam nedavno u dva navrata pisao, koji je postavljao pacijentima dijagnoze neizlječivih bolesti,a da o tome nije bilo ni govora. Bolnica je pri tome doktora otpremila uz veliku jednogodišnju platu, a slučaj je sakriven od javnosti. Jedino je pacijentima koji su podnijeli zahtijev za naknadu izlaženo u susret, s tim da ni to ne izađe u javnost.

Jutros intervjuisani doktor je rekao da ipak postoji napredak i da se o greškama doktora u posljednje otvorenije razgovara. Njegov je zaključak da ljekari moraju pogledati istini u oči i priznati grešku, te u otvorenom razgovoru sa pacijentom objasniti kako je do toga došlo, ne umanjujući svoju ličnu krivicu. Iskustvo uči da takvi razgovori nalaze razumjevanje kod pacijenata, i čak smanjuju broj odštetnih zahtijeva. Doktor apelira i na iskustva Švedske, Danske i Novog Zelanda, gdje određene greške budu priznate i bez da se pacijent mora upuštati u dugu sudsku proceduru dokazivanja doktorske greške. Radi se naime o normiranju grešaka. Neke stvari se ne smiju dogoditi, a ako se dogode automatski se pripisuju doktorima, odnosno odgovarajućem medicinskom osoblju. Pri tome su osiguravajuća društva uključena u ovo, i već su planirana sredstva za odštetu onih kojima su greške napravljene.  

Strašna tragedija potresla je danas Belgiju. U jedno obdanište u flandrijskom mjestu Dendermonde, upao je mlađi čovjek i počeo nožem kasapiti djecu. Ubio je dvoje djece i jednu vaspitačicu (54), a ranio dvanaesetoro djece. Žrtve su uglavnom djeca između jedne i tri godine.

Ubica je uhvaćen nedaleko od mjesta zločina. Pored obdaništa je ostao ruksak u kome je bio arsenal različitih noževa. Zločinac je mladi čovjek od dvadesetak godina, koji je poznat policiji zbog kaznenih dijela, ali i kao psihotična ličnost. Ocevidci kazu da je imao nacrtane crne krugove oko ociju. O motivu ovakog masakra se samo pretpostavlja. Najcesce se u ovakvim slucajevima radi o osveti, ili je u pitnju psihoza.

Večeras je na holandskoj TV prikazano stanje sigurnosti u obdaništima. Dosta vrtića ima savremene i sigurne metode zaštite, ali ni jedan sistem nije potpuno savršen.

Slike vezane za ovu tragediju vidi u Telegrafu

Ovaj mi je link poslao nas Mirsad Djulbic. Za sve jugonostalgicare, sve na jednom mjestu.

Spits (ovdje)  donosi izvještaj o tuči bosanskih i srbijanskih navijača u jednoj kafani u Melburnu. Uz fotografiju oba tenisera opisuje se sta se je desilo u kafani.

U tuči je jedna žena ostala bez svijesti,nakon što ju je pogodila stolica u glavu. Iako za vrijeme teniskog meča između Amera Delića i Novaka Đokovića nije bilo incidenata, eto oni su se pojavili nakon meča.

Sve se manje sastajemo. I sve manje međusobno razgovaramo. A čini mi se da ne znamo ni razgovarati. Onako natenane, polako, kako su to znale naši roditelji, naše dajdže, dede. Onaj opušteni, polagani razgovor. Bez žurbe i opterećenja. Da serbez popričamo, što bi se reklo. Pazljivo saslusamo sagovornika. Da se nasmijemo. Spomenemo ljude, žive i mrtve. Da ne pričamo o nečijim problemima, kao da nekoga žalimo, a u stvari se naslađujemo. Da nam domaćin ne nameće muziku koja nas iritira, a koja upućuje na njegovu novostvorenu nacionalnu, odnosno  sačuvanu anacionalnu svijest. Da ne gasi televizor, nego nam uporno čita najnovije vijesti sa teleteksta, ili pokazuje kako mu satelitska ima bezbroj kanala. I da mi ne spominje koji je novi ravni televizor kupio, te koliko je potrošio na putovanju. Kad ga nisam za to pitao.

I u razgovoru se jedna strana trudi da ima prednost. Neprimjetno povisuje glas, ne stvara ni malo pauze da i sagovornik može koju reći. A onda kad konacno nema zraka i stane, i onaj drugi nešto progovori, onaj što hoće da je nadmoćan, okrene glavu ka televizor i sasvim skrene temu. Ne voli čuti ništa lijepo, pravi se da nije čuo. Priča stvari o sebi i  svojima koje ga promovišu, prešućuje one koje mu ne odgovaraju.

Rijetko se ko raduje tuđem uspjehu, radije ga počne ignorisati. Namjerno ili nenamjerno zaboravimo se javiti ljudima kad su u nevolji, ili jednostavno nazvati nekoga koga dugo nismo čuli. Svako se zatvorio u se, otuđio.

Moramo se nažalost sa sjetom sjetiti onog ratnog vremena kad je pored svega teškog, bilo tako lijepo. Kad su ljudi mogli računati jedne na druge, kad su bili primorani da se sastaju i pričaju dugo i  bez žurbe, kad niko nikome nije imao na čemu da zavidi, niti da se raduje tuđoj nevolji.Kad su se ljudi smijali kad im je bilo najteze.

Od onog mraza i klizanja nisam stavljao nove fotografije na blog. Prije osam dana je otoplilo i led se poceo intenzivno topiti. Te srijede je prosjalo i sunce, pa se odbijalo i od vodu i od još uvijek zaleđene dijelove. Samo tri dana ranije sve je bilo pod ledom i injem. Sada se sve vratilo na "normalu", to jest dosadnom okeanskom vremenu, sa vjetrom i kišom.

 Doktor Jansen Steur Foto: Reinier van Willigen

Još se nije stišala prašina oko neurologa Jansena  Steur i njegovih krivih dijagnoza (o čemu sam pisao u postu  od  20 januara ove godine, vidi na ovoj stranici). Desetine pacijenata su ni krivi ni dužni dobijali dijagnozu teških i neizliječivih bolesti. Pored Alzhajmerove,  Jansen Steur je postavljao jos i dijagnozu Parkinsonove bolesti, ili multiple skleroze. 

Ispostavilo se naime da je uprava bolnice, kada je bilo potpuno otkriveno šta on radi, sklopila s njim aranžman. Po tom dogovoru neurolog neće više raditi u bolnici, i potpisaće da neće više nikad i nigdje raditi sa pacijentima. Dogovoreno je da ga neće tužiti Ljekarskoj komori, te da  će mu narednih 12 mjeseci davati bruto platu od 10000 eura, koju je i do tada imao, kako bi premostio vrijeme do penzije. Uprava bolnice je naime stajala na stanovištu da je i neurolog nervno bolestan, jer je bio ovisnik o lijekovima, između ostalog uživao je i morfijum.

Cijela afera je otkrivena zahvaljujuci lokalnom novinaru. Poslije je poprimila odjeke u cijeloj zemlji. Uprava bolnice je inace skrivala fakte koji su se desili do 2004 godine. Novinar je uspio i upratiti neurologa i utvrditi da on ponovo radi, sada u jednoj privatnoj klinici u Njemackoj.

Nakon objavljivanja ( na holandskoj TV), slučajeva pacijenata kojima je krivo dijagnostikovana Alzhajmerova bolest,  u jednoj privatnoj klinici u Njemačkoj su iznenadili kad su vidjeli sliku neurologa koji je sad radio kod  njih. Prilikom traženja posla on je sakrio svoj otkaz u bolnici Twente (u Enschede-u), kao i to da je potpisao da neće nikad raditi sa pacijentima. Klinika u Njemačkoj mu je odmah dala otkaz.

Pacijenti koji su prepatili zbog krivih dijagnoza, traže protiv doktora krivično gonjenje. Javni tuzilac u Almelu ce prije podizanja optuznice traziti misljenje neovisne ljekarske komisije.    

 Član Parlamenta i vođa takozvane Stranke za slobodu , mora zbog svojih antiislamskih izjava odgovarati pre sudijom. To je zaključilo Pravobranilaštvo (Rechtshof) u Amsterdamu. Wildersa je javni tužilac lani oslobodio odgovornosti, jer njegove izjave ulaze u okvire slobode mišljenja, koja je osigurana Ustavom. 

Rechtshof je međutim ustanovio da njegove izjave, poput one kojom upoređuje Kur’an sa  Hitlerovim Majn Kampfom, siju mržnju, te vrijeđaju i diskriminišu jednu društvenu grupu, što je obadvoje kažnjivo po zakonu.. U odluci na 33 strane je jasno dato do znanja da ima osnove za krivično gonjenje, i da se daje prijedlog da odgovarajući sudija o ovom predmetu da svoju presudu.

Mišljenja političara su različita, i iz njih proizilaze sopstveni interesi. Smatra se da će davanjem prilike da izigrava heroja i branioca slobode mišljenja Wilders samo dobiti na popularnosti, koju je, u vrijeme pažnje okrenute  ekonomskoj krizi, u velikoj mjeri počeo da gubi. S druge strane predstavnici nevladinih udruženja koja se bore za jednaka prava svih, kao i muslimanske organizacije koje su tužile Wildersa,  izražavaju zadovoljstvo. Wilders je po njima zloupotrijebio slobodu  mišljenja, uvrijedio i neopravdano oblatio, te diskriminisao cijelu grupu od million građana Holandije. Posebno je veliku ulogu u trazenju krivicnog gonjenja odigrala antirasisticka organizacija Beken tKleur.

Sam Wilders u izjavi na TV ne odustaje od svojih ranijih izjava, te tvrdi da on nema ništa protiv muslimana, nego protiv islama kao ideologije. Wildersu prijeti kazna do dvije godine zatvora.

 U trazenju krivice za Wildersa, u pravnom pogledu, najvecu ulogu je odigrao advokat Gerard Spong (na slici).

Strafpleiter Gerard Spong. FOTO MARCO OKHUIZEN

Danas se zvanično otvara 38. Roterdamski Filmski Festival. U konkurenciji ogromnog broja filmova iz cijelog svijeta naći će se i jedan bosansko-hercegovački film. To je film Snijeg  (Snow) rediteljice Aide Begić. Inače je tradicija da bar jedan nas film svake godine bude predstavljen na ovome značajnom svjetskom festivalu filma. Lani je to bio film “Život je lijep”, a još ranije je (2004) posebno  bio zapažen film “Ljeto u Zlatnoj Dolini” (dobio nagradu Tigra).

Predstave “Snijega” se daju sutra, 22-og, te odmah u petak i subotu, s tim da nema večernjeg termina, jedna je predstava u jutru , a druge dvije u rano poslije podne.

Od filmova iz regiona ima jedan slovenački (Letter to a child), jedan  kratki hrvatski (Lunch , rezija Ana Husman, trajanje 18 minuta), makedonski (I am from Titov Veles), te britansko-kosovarski (Zašto ne govorim srpski).

Jedan učenik je iz svog razreda usikao policajca koji je motorom stao za trenutak ,te sišao da se izmokri uza zid. Dječak je sliku predao novinama.

U Holandiji se mokrenje vani, van WC-a, kažnjava sa 90 eura. Policajac, koji treba da za to kažnjava, eto i sam je učinio prekršaj. Na taj način je obrukao, pored sebe, i cijeli korpus. Zato će biti disciplinski gonjen.

Vrlo često vidim ovdje u Holandiji kako roditelji podižu djecu do automata za pare , (Geldautomaat)  bankomata, i uče djecu da dižu pare. Radi se o djeci od pet-šest godina. Djeca otipkaju onaj pin, pa čekaju kad će se  pare promoliti i dograbe ih sva sretna.

E sad ja vas pitam, je li to dobro ili loše. Neko će reći da je dobro da se djeca od malih nogu nauče, da možda rano otvore račun i štede u banci. Ja opet mislim da to kod djece stvara potpunu pogrešnu predstavu da pare dolaze iz zida i da ih možeš vaditi kad hoćeš, i koliko hoćeš. Da li neko od  vas ovo praktikuje?

Uz put da kazem da se najsjeverniji bankomat na Zemlji nalazi u norveskom gradu Longyearbu, na jednom ostrvu koje se nalazi na 78 stepeni sjeverne geografske sirine. Evo slike tog grada:

Da je crni čovjek konačno priznat kao čovjek, dugo vremena je tretiran kao životinja.

Da je crni čovjek došao da spasi naciju i svijet u najcrnja moguća vremena

Da su nade velike, a uz velike nade često idu i velika razočarenja

Želim Baracku Huseinu Obami da promijeni ovaj svijet

Svijet bez pravde i milosti

Neka mu je Bog na pomoći!

Sinoć su u emisiji Pauw en Witteman bila kao gosti dva srednjovječna muškarca kojima je jedan neurolog prije nekoliko godina  uspostavio dijagnozu Alzhajmerove bolesti. Prvom pacijentu je rečeno im je da ima još godinu da živi bez pomoći drugih,  a da će onda morati biti pod njegom drugih, i onda brzo i umrijeti.

 Pacijent je prodao svoju lijepu kuću koju je sam projektovao i dograđivao cijeli život, sa ženom i ćerkom preselio u  stan u prizemlju, gdje može imati pristup kolicima, izvršio i druge pripreme za život kad se bolest razvije.Slično je uradio i drugi pacijent.

Međutim bolest se nije razvijala onako kako je neurolog rekao. Pacijent je nakon dvije  godine otišao na kontrolu i sekundarno mišljenje. Ispitivan je četiri dana u jednoj vrlo uglednoj klinici, gdje su mu saopštili da on nema Alzhajmer. Takođe je i kod drugog pacijenta pobijena ta dijagnoza. Doktor Jansen je jednome od dvojice pacijenata čak pokazao njegovu sliku CT mozga na kome je prikazan smanjen mozak ispunjen tečnošću. Poslije su mu na dugom mjestu napravili novi CT gdje se  je mozak pokazao sasvim normalnim. Pacijent je pitao: ” Pa može li mozak narasti?” Ispostavilo se da mu  je doktor Jansen prikazao sliku mozak drugog pacijenta.  

Poslije se ispostavilo se da je slično bilo kod osamdesetak pacijenata. Iako su nejasni razlozi zašto je neurolog ovo radio, pretpostavlja se da je po svaku cijenu htio da sakupi određeni broj pacijenata kako bi imao materijala za naučno ispitivanje, to jest da dokaže djelotvoran učinak nekih novih lijekova. Protiv doktora ”naučnika” će vjerovatno biti podnešena krivična prijava, jer se radi o namjernom uspostavljanju krivih dijagnoza..

U emisiji je bio prisutan i advokat dvojice ljudi, koji je rekao da su oni već dobili odštetu od bolnice, a da ima još jedanaest sličnih zahtijeva. Neki su zahtijevi već zastarili, jer je prošlo pet godina. Advokat je takođe izrazio čuđenje da se ovo moglo desiti pred očima uprave bolnice i pored državne komisije za kontrolu zdravlja.

Ko želi da pogleda sinošnju emisiju ( ovaj dio je bio u zadnjoj trećini) neka pogleda http://www.nederland1.nl/uitzendinggemist/maandag   

Već po ko zna koji put dobijem mailom onu kinesku poslovicu. Najgore što zaboravim na nju, ne mogu je prepoznati, ne znam šta je u dodatku, otvorim, kad ono....., ma znate, svi ste je već  dobili.  One šarene slike i slova što se redaju iznova na svakoj cvijetnoj stranici, šaljući poruke kako ne valjajaju pare, pih kaka, kako novac ne čini ljude sretnim, kako…..

Uglavnom od kako mi je adresa na raznim spiskovima u Holandiji, onda primam kako kome šta padne napamet , džematile  poslane poruke od oduševljenog (vicom) zabrinutog (često  medicinski neprovjerenim podacima o nečijem zdravlju, imovinskom stanju), zgroženog (ratnim slikama) praznovjernog (poruke sreće),  i  tako dalje…često sasvim nepoznatog pošiljatelja. Poslije desetak dana stiže takva  ista poruka, sad se neko drugi oduševio pa ne propušta da obraduje i druge. Ljudi nemaju više nikakvih skrupula, od raznih često u najmanju ruku sumnjivih humanitarnih traženja, užasnih ratnih slika, do najobičnijih glupih poruka, tipa “ šalji dalje, ako hoćeš da te šta ne strefi!”.

 Bojim se da ako počnem blokirati korisnike da ću ostati na malom broju ljudi koji me znaju obradovati rafiniranom šalom ili slikom, nekim ozbiljnim pitanjem za savjet, prijedlogom da se nešto  pametno i konstruktivno uradi, i pomogne onome kome se zaista treba i može pomoći ali ne na horuk sistem.

Hajde eto, sve ću nekako podnijeti, ali kinesku poslovicu kako lova kvari ljude, e tu mudrost više ne mogu provariti.  

U Sarajevu je prije nekoliko dana umro Provincijal Bosne Srebrene, framjevačke provincije, fra Petar Anđelović. Pokojni fra Petar je bio veliki rodoljub Bosne i Hercegovine, i u duhu sa franjevačkom bosansko-hercegovačkom tradicijom primao je kao svoju jedinu domovinu.

Umjesto komentara prenosim riječi sa jedne od smrtovnica iz “Oslobođenja” . Ovu smrtovnicu je dao Matija Lapenda.

Bio si vjeran Bogu i svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Neka svevišnji podari pokoj tvojoj plemenitoj duši.

Prema ranijim engleskim istraživanjima treći ponedjeljak u januaru je najdepresivniji dan u godini. Obično je ružno vrijeme, ponedjeljak, koji je i inače mrzak. Praznici su prošli, a pare se istrošile u skupom decembru. Odmori su daleko. Jednom riječju divan dan za samoubistvo.

Vrijeme u Holandiji je upravo u skladu sa danom D. Sivo i prohladno sa jakom vjetrušinom, a biće i svakakvih padavina.

Ipak se opustite, skoro ce maj pa cete uzivati kao ova gospodja na slici.

Nakon odbrane bolnice poslije Titove smrti, morali smo braniti bolnicu od aprila 1992 godine. U tome su nam pomogli lokalni partizani koji su formirali vojsku na Višnjiku. Jedna od prvih stvari koju su uradili jeste da su ne tražeći nikakvo odobrenje ušli i odnijeli kompletnu poljsku bolnicu, sa krevetima i svom opremom. Poslije su takođe stuhinjali svaku noć i uzimali šta im je bilo potrebno. U bolnici je uskoro nestalo struje i pacijenti se nisu mogli pregledati. Agregat bi se uključio na veoma kratko vrijeme, u slučaju potrebe za operacijom. Nestalo je baterija za preglede, niko se nije potrudio da nabavi umetke. Kad dođe pacijent po noći, sestra bi ga uvodila sa kandilom u ambulantu, i prinosila kandilo oku. Koliko se od oka moglo vidjeti možete samo pretpostaviti. Često se dešavalo da se ulje iz kandila prospe po krilu pacijenta. Ko ne zna šta je kandilo, to je ulje u posudi, u koje je umočen fitilj od pamuka.

Onda nam je jedan pacijent napravio neku spravu koja kad se vrti rukom, stvara struju. To je nešto kao bivše mašine za meso. Trebalo je brzo vrtiti ručku, a na vrhu je bila sijalica koja bi se zažarila. Struja koja se je stvarala je imala visoki napon, i ne jedanput ju je sestra bacila iz ruku, jer je dobila strujni udar.

Nekada bi po  cijeli dan osoblje bolnice čekalo da dođe cisterna sa vodom, a onda bi svi navalili da napune već pripremljene kanistere, od kojih će većinu nositi kući. Stvarala se gužva, pola vode je isticalo pored, pa su doktori i svi ostali ostajali mokrih noga. Poslije je u bolnicu dolazila i humanitarna. Jedan dio se dijelio zaposlenima. Jedanput je neko iz sobe, koja je bila odmah uz direktorsku kancelariju, i imala rešetke na prozorima, preko noći pokrao cijelu humanitarnu. Oni koji dan prije nisu bili na poslu, sutradan nisu imali šta da dobiju..

Onda je došlo na red da se siječe drveće oko klinike. Prvo su stradali bagremovi sa južne strane. Kada sam jednome lokalnom razbojniku rekao sa prozora da ne siječe drveće klinike, on se počeo prihvatati pištolja.

Blizu ulaza su bila tri velika hrasta, stara nekoliko vijekova. Imali  su jako debela debla. Pitao sam se ko to,može prepilati. Ali termitima nije bilo problema. Radile su sjekire, testere, danima se tu pred Dječijim odjeljenjem dešavalo dokosurivanje hrastova. Iza njih su ostali su veliki panjevi. Onda su došli i specijalisti za panjeve. Danima su dubili u zemlju iizvlačili grane korijenja.

Od napada sa strane četničkog agresora sa brda, slabo se moglo braniti. Jedino opštim bježanjem niz stepenice, I to i osoblja i bolesnika.  Bolnica inače nije imala lift, a i da jeste , slaba fajda, jer nikad nije bilo struje.  Granate su padale oko same bolnice, a u samoj operacionoj sali je jednom doktoru prosut mozak po zidu, kada ga je u glavu  pogodio metak protivavionskog topa. Sala za operacije je prenešena u podrum, u društvo miševa. I dijagnostika je prebačena dole, pa kad sam jednom kolegi htio uraditi ultrazvuk oka, kad sam pomakao jastuk gdje treba da stavi glavu, ispod jastuka je izletio miš.

Nije mi jasno kako je ostalo nekoliko divljih kestenova uz ogradu pored ulice. Oni su i sada tamo, ispred Ginekologije, koja se tokom rata uselila. Očna klinika više ne postoji na mje.stu gdje je bila nekih četrdesetak godina, i gdje je izrasla u veoma poznatu kliniku. U stvari zgrada je bila kloster časnih sestara koje su radile u bolnici Koševo.  Uništena ginekologija na Jezeru nikako da se obnovi. A Očna je unazađena seobom u neuslovne sobe Traumatologije, gdje je razbacana na tri sprata, bez pravog identiteta, jer mnoge prostorije dijeli sa drugima. Bolnica je izgubila bitku od svojih samih, bolje receno od preko noci proizvedenih autoriteta.

Numpadoše mi nešto moje dežure na poslu. Od svih dežura najsmješnija, u stvari tragikomična je bila dežura u zgradi administracije Očne Klinike, odmah poslije smrti druga Tita.

Neposredno nakon vijesti o smrti druga predsjednika okupili smo se mi svi koji smo nešto kao značili u upravi i samoupravi klinike. Svi smo pozvani telefonom da dodjemo od kuca na sastanak u vecernjim satima. Pored direktora, skupio se i cijeli komitet za ONO i DSZ, predsjednik partije, sindikata, Zbora radnih ljudi, itd., i onda je direktor otvorio zapečeni dokument u kojem je bio tajni plan za postupanje u vanrednim situacijama. U atmosferi napete tišine otvoreno je pismo i počelo je  čitanje. Bilo je tu zaista nemogućih stvari, između ostalog neko je trebao da bude na krovu da posmatra hoće li naići naprijateljski avioni, a formirane su i patrole zaposlenih koje će patrolirati oko zgrade. Dvoje po dvoje je tako trebalo da kruži oko zgrade, i muški i ženski, i doktori i sestre i radnici. Nije mi do danas bilo jasno šta je to patroliranje bez oružja trebalo da donese.

Posebno su izdvojeni pojedinci koji će noću dežurati u sobi referenta za ONO I DSZ i čekati na telefonski poziv iz Komiteta.  I mene je zapalo jednu noć da tu dežuram. Pored stola i telefona, tu je bila samo jedna obična drvena klupa, jedna deblja daska od tridesetak centimetara debljine, onako gruba, neugladjena,na običnim nogarama.

Zgrada je izdvojena, usamljena, nema nigdje nikoga. Gluha noć, duga. A meni se prispalo već  od devet sati. Nije bilo izlaza nego leći na onu klupu. Iako sam bio duplo širi od nje, nekako sam se smjestio, ne sjećam se da sam imao išta staviti pod glavu.. Lomatao sam se cijelu noć, padao sa nje i dizao se, jedva dočekavši zoru. Naravno da nije zvao niko, u stvari samo je mogao zvati Komitet jer je tako valjda bilo udeverano. Nije bilo poziva, a nisam čuo ni patrole kako obezbjeđuju zgradu. Tu noć su trebale marširati dvije starije doktorice. Jadna ti majka koga bi one odbranile. Mogle su samo stradati i pasti za domovinu, to jest za bolnicu.  I to u obližnju travu. Ali nije bilo ni takvih diverzanata. Manijaci ce se pojaviti malo kasnije.

Svi znamo za vitalne organe. Bez njih nema života. To su srce, mozak, jetra i bubrezi (oba bubrega). I neke žlijezde sa unutrašnjim lučenjem imaju vitalnu funkciju, pa na dužu stazu nije moguć život kod nedostatka insulina (pancreas), tiroksina (štitasta žlijezda), kortizona (nadbubrežna žlijezda), te kod gubitka funkcije najvažnije endokrine žlijezde, hipofize.

Međutim u našem organizmu postoje vitalne tačke, komandna mjesta , osigurači, koji komanduju  nekima od vitalnih funkcija. Na nekim mjestima su na veoma maloj površini smještene nakupine nervnih stanica koje imaju odlučujuću ulogu u pokretanju i kontroli vitalnih i drugih veoma važnih funkcija. Usput ću nabrojati i ostala osjetljiva ,mjesta, koja su često na meti ubica i samoubica

Koja su to najvažnija mjesta u tijelu, čijim isključivanjem može doći do trenutnog prestanka rada nekog organa odnosno do smrti.

1. Sinusni čvor u srcu je nakupina nervnih stanica u miokardu baze srca. Ovdje se formiraju srčane struje koje pokreću ritmični rad srca. Isključenje ovog centra, dovodi do prestanka rada srca i do smrti
2. Moždani centri za kontrolu disanja i rada srca. Nalaze se u produženoj moždini, najstarijem dijelu mozga, uz kičmenu moždinu. Ove nakupine nervnih ćelija, ganglioni, preko autonomnog nervnog sistema, vrše kontrolu rada srca i pluća. Pored trauma, prestanka opskrbe krvlju, smrt može nastupiti i usljed prestanka rada ovog centra prekomjernom upotrebom nekih lijekova, sredstava za spavanje, odnosno narkotika.      `

3.  Kičmena moždina u vratu: Prekidom moždine pored paralize ruku i nogu može doći i do smrti usljed prekida autonomne kontrole rada srca i pluća. Lom vrata ili specijalne metode ubijanja naglim zavrtanjem vrata može izazvati i naglu smrt.

4. Površno postavljeni krvni sudovi : na vratu i ekstremitetima, vene i arterije vrata, ruku i nogu , su mjesta gdje posjekotine  mogu biti po život opasne
5. Vrat sa grkljanom , predstavlja najtanje i najopasnije mjesto na tijelu. Mnoga ubistva i samoubistva nastaju  davljenjenm , vješanjem, presjecanjem vratnih krvnih žila. Istovremeno se dešavaju slučajevi I nehotičnog zadavljenja usljed upadanja stranog tijela u dušnik (posebno kod djece).
6. Autonomni pleksus u abdomenu (plaexus coeliacus). Kod naglog udara može doći do privremenog prestanka disanja.
7. Centar za vid u oku, žuta mrlja. Na svega jedan kvadratni milimetar se projicira oštra i kolor slika onoga što vidimo. Ostatak mrežnjače služi za gledanje u mraku i za dobijanje širine vidnog polja. Isključenje ovog kvadratnog milimetra dovodi do praktičkog gubitka za rad upotrebljivog vida. Neoprezno gledanje u sunce, naprimjer kod pomračenja, ili izlaganje svjetlu lasera, može dovesti do sagorijevanja žute mrlje i do pojave praktičke sljepoće.
8. Vidni živac, širok je svega dva milimetra, a njime se do centra vida u mozgu prenose milioni vidnih informacija u vidu promjene električnog napona. Isključenje vidnog živca (prekid kod povreda glave) dovodi do potpune sljepoće 

Poremećaji u radu opisanih centara, odnosno njihovo naglo zatajivanje, nastaju najčešće kao posljedica prestanka snabdjevanja krvlju, mada i udari i druge povrede, te tumori, mogu izazvati prestanak njihovog rada. Za centar u srcu je neobično važno da su zdrave koronarne arterije koje ishranjuju srce, tako isto važi i za krvne sudove  mozga, oka ili hipofize. Nagli prestanak rada ovih centara nastaje kao rezultat tromboze, odnosno embolije krvnih sudova koji ishranjuju ove centre.

Nagle smrti su rezultat prije svega  stradanja centara u mozgu ili srcu. Pad na potiljak, ili udar težim predmetom u potiljak, gdje su životni centri za rad srca i disanje, mogu uzrokovati trenutnu smrt. Mnoge nagle smrti do tada potpuno zdravih sportista su vezane za nagli prestanak rada simusmog čvora u srcu, koji šalje električne signale mišiću i tjera ga na funkciju

Često iznosimo kako je ranije sve bilo mnogo ljepše, kako su mnoge stvari štimale, kako su svi imali besplatno školovanje i zdravstvenu zaštitu. Pitam se zaista kako su neke stvari mogle funkionisati jer su bile toliko  neekonomične, posebno po današnjim shvatanjima.

Za primjer ću uzeti Očnu kliniku u Sarajevu, na kojoj sam proveo najveći dio svog radnog vijeka. Kada sam primljen na specijalizaciju 1979 klinika je bila ogromna bolnica, sa jednom velikom i tri manje sporedne zgrade. Imala je veliko parkiralište i lijep park sa starim hrastovima i divljim kestenima. Bolnica je imala svoju kotlovnicu na ugalj, svoju kuhinju, posebnu zagradu za administraciju. Tu je radilo oko stotinjak zdravstvenih radnika, ali bilo je i stotinu nezdravstvenih, raznih majstora, kuhara, vozača, ložača, šnajdererice, čistačice, portire, frizerke, i oko dvadeset činovnika u administraciji, sekretara, blagajnika, bibliotekara, računovođa, likvidatora, referenta za ONO i DSZ (posebna kancelarija), ma nema koga nije bilo.

Klinika je imala  ogromne sobe sa puno slabo dihtujucih jednostrukih prozora, velikim plafonima i sa po dvadesetak kreveta u njima. Zimi su potrošene desetine kamiona ugljena. Kao nasljedstvo profesora Čavke ostala je nepopunjivo ogromna klinika, pa su bolesnici, posebno djeca, često i bespotrebnio držani sedmicama, nekad i mjesecima, da bi se popunili kreveti, jer je socijalno plaćalo po bolničkim krevetima.

Uz sve to bila je masovna pljačka mesa i hrane iz kuhinje, stalno su zakazivane neke licitacije i skoro za džaba su neki sebi udeveravali da dobiju otpisani inventar. Portiri i šoferi su imali svoje kuće u gradu i kuće na selu, bili su bogatiji od doktora hirurga, a samoupravljanje je mnogima izašlo u susret tako da su dobijali i stanove solidarnosti. Svega nekoliko doktora je za svog radnog vijeka moglo dobiti stan, a  kojekakvi pravilnici i regresi su pravili uravnilovku, i razlike između onih najobrazovanijih i klinici najpotrebnijih, i onih bez ikakve škole su bile veoma male.

Danas se pitam kako je to sve stvarno moglo funkcionisati i ko je nabacivao pare za to , ko je gulio koga. U svakom slučaju periodične velike devalvacije valute su bile neophodne, plus nestašice struje, benzina, a u jednom periodu i najosnovnijh stvari kao što su ulje, kafa, deterdženti.....

Pamtimo obično lijepe stvari, ružne zaboravljamo.

Nakon što je sudija donio odluku policajac će moći da ostvari svoj odštetni zahtijev vezan za umanjenje plate tokom bolovanja, te za sve ostale posljedice koje je  bolest po njega izazvala. Policajac je tužbu temeljio na tome da je veći dio radnog vremena morao provoditi na poljima, gdje je i zaradio ubod krpelja.

Maigret statue by Pieter d'Hont in Delfzijl

Statua Megrea u holandskom gradu Delfzeju, na samom sjeveru Holandije (bio tamo i vidio)

Gledam ovog doktora Hous-a, evo je pauza za reklame, pa se sve čudim kakve sve emisije mogu proći. Izgleda što bezveznije , to bolje. Samo da je napeto i strašno, a sa medicinom nema nikakve veze. Takva je i većina emisija, posebno američkih.

Za razliku od njih, ovih dana na flandrisjkoj TV u popodnevnim satima ponovno repriziraju inspektora Maigret-a (Megrea). Ja prosto uživam u jednoiposatnim filmovima. Ne toliko zbog radnje, koja je za današnje prilike za mnoge usporena i prazna, nego zbog izuzetno dobro pogođenih likova i atmosfere u kojima oni djeluju.  Osobine tih ljudi, koje ponekada oslikavaju crne dubine ljudske duše, te primitivne porive, su oslikane na veoma diskretan način. Sve je to tako lagodno i pitko za gledanje. Radnja se inače događa početkom pedesetih godina u Parizu i njegovoj okolini. I mjesta u kojima se radnja događa su tako autentična, da čovjek ima utisak da je upravo tamo i da ispija čašu bijelog vina skupa sa inspektorom koji ne ispušta lulu iz usta.

Žorž (Georges) _Simenon ,  pisac romana o inspektoru Megreu, je inače većinu romana i novela o Megreu napisao u izbjeglištvu, mada je prvi roman o Megreu napisao 1931, a zadnji 1970-te.. Zbog određenih političkih problema izbjegao je 1945  iz Pariza u Ameriku i Kanadu. Nostalgiju za Parizom i njegovom okolinom je zadovoljavao pišući romane o inspektoru Megreu. Iz Amerike se vratio u Francusku 1955,a umro  je u Lozani 1989. Imao je i belgijski pasos, iako je samo kratki period 1922 bio u Belgiji, ali je drzavljanstvo zadrzao cijeli zivot.  Simenon je pored Agate Kristi najpoznatiji pisac kriminalističkih romana i novela na svijetu.

Ko živi u Holandiji ili Belgiji, i razumije holandski, može pogledtai novu epizodu sutra na belgijskom kanalu Een, u 15.55. Glavnu ulogu tumači Bruno Cremer, a serija je realizovana u produkciji francuske Antenne 2, i u koprodukciji sa belgijskom TV.

Jedno ispitivanje u južnoj holandskoj provinciji Limburg pokazalo je da u posljednjih četrdeset  godina nije postignut veliki pomak u borbi protiv bola, koda pacijenata oboljelih od raka. I pored pojačane pažnje prema ovom problemu, četvrtina pacijenata trpi umjeren ili jak bol, a u terminalnoj fazi to je slučaj kod polovine bolesnika. Ovo je saopštio Onkološki centar u Mastrihtu.

Jedan dio krivice zbog ovakvoga stanja leži i na bolesnicima koji, ne želeći da ispadnu previše dosadni, ne ispričaju dovoljno svoje patnje i ne naprave određeni pritisak na terapeuta. Mogućnosti borbe protiv bola su takve da uglavnom mogu osloboditi pacijenta od bespotrebnog trpljenja. Bolesnici treba da shvate da maligno oboljenje ne treba da obavezno znači i trpljenje bola.

U blizini Binnenhof-a, u centru Haga, sa druge strane jezera (Hogenieuwstraat), blizu najskupljeg hotela u gradu ima i jedna stara radnja sa muškom odjećom. Postoji jos od 1882, kao firma van den heuvel, gdje se prodaje italijanska i americka modna odjeca za muskarce. Dok sam trčao da produžim parkiranje, ipak se zaustavih da napravim par slika lijepih izloga sa košuljama, džemperima, kravatama,salovima  i sakoima. Ne znam vide li se cijene, nisam ih gledao, jer one meni uopšte nisu važne. Važan je izgled i kvalitet. Ha, ha, ha.

Na univerzitetu u Gentu (Belgija) Barbara Demulle je odbranila doktorat na temu uticaja gljivica (plijesni) na zdravlje ljudi. Naime doktorandica je postavila tezu kako gljivice na vlažnim zidovima mogu uzrokovati kancer kod ljudi koji u tim prostorijama žive. Internacionalna agencija za ispitivanje raka je još ranije uitvrdila da pojedini tipovi plijesni luče takozvane mycotoksine, koji mogu biti kancerogeni.

 Gljivice se pojavljuju u kuhinjama, kupatilima, ali i u sobama u kojima dolazi do kondenzacije vodene pare i stvaranja “memle”. Dalja ispitivanja treba da pokažu kolika je stvarna opasnost od ovih gljivica. U svakom slučaju savjetuje se redovno provjetravanje prostorija, čak i ako je to povezano sa gubitkom toplote u njima.

Damiaan Denys, psihijatar iz Amsterdama, sinoć je u popularnoj emisiji Pauw en Witteman prezentirao novi način liječenja psihijatrijskih poremećaja, poznatih pod imenom prisilne neuroze. O ovom duševnom poremećaju sam pisao ranije .

Novi način liječenja je invazivan i sastoji se od ugradnje malih elektroda u dio mozga koji se smatra odgovornim za produciranje osjećaja straha i samim tim i izazivanje stalno istih odbrambenih radnji i rituala koje onda u potpunosti okupiraju čovjeka i onemogućavaju mu normalan život.

Pored prisilnih neuroza, ovim elektrodama se mogu liječiti i teške depresije te ovisnosti o alkoholu ili pušenju. Prema tvrdnjama psihijatra metod je kod nekih pacijenata toliko koristan, da za nekoliko minuta po uključivanju elektrode pacijent u potpunosti progleda  drugačijim, radosnijim očima na svijet.

Elektroda u mozgu je potkožnom vezom spojena sa baterijom impalntiranom ispod kože, na prsima. Baterija se mora mijenjati otprilike svake dvije godine.

Izvod iz emisije u kojoj doktor objašnjava način rada elektroda vidi ovdje

Devetog  januara prošle godine bilo je proljećno vrijeme. Devetog januara ove godine pravi mraz. Istina i njemu je danas došao kraj, a time je splasnula i holandska klizačka groznica koja je juče imala svoj vrhunac.

Prvih pet fotografija je snimljeno 9-1-2008; a drugih pet 9-1-2009.

Standbeeld van Willem van Oranje op het Plein in Den Haag

U centru Den Haga, neposredno ispred zgrada u kojima su Parlament i Vlada Holandije se nalazi trg, jednostavog imena het  Plein (Trg). Na ovom Trgu se organizuju različite demonstracije i manifestacije u korist ili protiv nečega ili nekoga. Tako se na tom trgu svake godine u julu  organizuje manifestacija sjećanja na genocid u Srebrenici.

U Sarajevu se trg ispred Ekonomskog fakulteta, Trg Oslobođenja, ili  Trg Alije Izetbegovica , isprofilisao kao mjesto gdje se održavaju razni protestni skupovi, kao što je nedavno onaj kada su učesnici mogli cipelama gađati fotografije BH političara, ili jučerašnji skup podrške Palestincima.

Oba trga su u centrima pješačke zone, izuzeta od saobraćaja. Na trgu u Hagu je statua Viljem-a van Oranje , a na onome u Sarajevu su biste nekoliko bosanskohercegovačkih pisaca. Viljem van Oranje (XVI vijek) je digao ustanak protiv španske vlasti u Holandiji, što je dovelo do osamdesetogodišnjeg rata i rezultiralo u nezavisnosti holandskih provincija. Ispod trga u Hagu je parkir garaža, a na onome u Sarajevu šahovska ploča gdje se igra šah na otvorenome.

Zanimljivo da u Holandiji nije organizovan veći skup podrške Palestincima. Mediji su propratili, i to ne baš izdašno, dva skromna skupa u Utrechtu i Roterdamu. U Utrechtu su neki od učesnika demonstracija i uhapšeni, a mediji su objavili da su tamo izgovarane uvrijedljive parole protiv Izraela. Na onome u Rotterdamu je klanjana molitva ispred zgrade Gradske skupštine. Na oba skupa nije bilo više od nekoliko stotina učesnika. U Den Hagu je organizovan skup pristalica Izraelu, tamo se skupilo nekoliko desetina pristalica politike jevrejske države.

Za razliku od Holandije juče su u Briselu organizovane velike demonstracije. Smatra se da je na njima bilo minimum 30000 učesnika, a organizatori govore o čak 70000 učesnika. Iako su sami demonstranti imali svoju službu redarstva, ipak su se demonstracije otele kontroli i završile razbijanjem automobila i stakala na zgradama vlade i nekim prodavnicama. U Antwerpenu , gradu poznatom po obradi dijamanata, koji i danas ima dosta Jevreja zaposlenih u ovoj branši, je organizovan miting podrške Izraelu. Oko stotinjak demonstranata je nosilo parole i izgovaralo riječi podrške “odbrambenim mjerama Izraela”.

U Den Hagu (kvart Duindorp) je nekoliko stotina novih stanova u blizini mora  priključeno na novi sistem grijanja. Novi način korištenja energije mora je čisto holandski izum. Naime stanovi se griju morskom vodom. Na obali je napravljena konverzirajuća stanica, koja koristi toplotu morske vode. Bolje reći hladnoću morske vode, jer je njena temperatura sada oko pet stepeni. Međutim po principu obrnutom onom koji se koristi kod frižidera, dolazi do koncentriranja toplote iz velike količine vode koja struji kroz system. U prvoj fazi se voda zagrije na temperaturu vanjskog zraka (negdje jedanaest stepeni). Zatim se voda ponovo propusta kroz sistem i zagrijava na 45 stepeni,

U stanovima ne postoje radijatori, nego se griju podovi stanova.Centrala za pretvorbu energije je kostala oko tri miliona eura.Ukućani su zadovoljni količinom toplote koja stiže u njihove stanove. I novih nekoliko stotina stanova, koji su u izgradnji, biće priključeno  na ovaj sistem. Vise o ovom tehnoloskom principu vidi ovdje

Ispred starog dvorca Binnenhof (današnjeg Parlamenta i sjedišta vlade), u centru Haga, nalazi se jezero Hofvijver, koje ima mali otočić u sredini. Ostrvo nema imena, ima oko 300 kvadratnih metara i na njemu raste žbunje. Za to malo ostrvo je vezano nekoliko dogačaja i priča. Jednom su ga okupirali razljućeni doseljenici sa Molučkih Ostrva, tražeći od vlade da izađe u susret njihovim zahtijevima. 2006 su ga okupirali studenti demonstrirajući protiv jednog novog zakona. Priča se da je neko pred očima premijera na ostrvu zasadio plantažicu marihuane. Takođe kruži priča da je na ledu ispred dvorca budući kralj Holandije princ Aleksandar zaprosio svoju sadašnju ženu, princezu Maksimu.

Jezero je već nekoliko dana zaleđeno i narod se kliza pod prozorima premijera. Ja sam sa suprugom bio prisutan sa strane, a mjesto mene se klizao Reuw junior. Kaže kako mu je neki čovjek danas na klizanju  rekao da živi 35 godina u Den Hagu i da se je samo tri puta mogao klizati na ovome mjestu. Ostrvo na sredini je danas služilo kao mjesto gdje su se skidale cipele i oblačile klizaljke. Bio je zaista zlatan zimski dan kojega su pored klizača iskoristili i mnogobrojni šetači.

Evo nekoliko primjera na narodnom bosanskom, bosanskom, i finobosanskom. Ocijenite sami kojoj vi klasi pripadate. 

Folks bosanski                     bosanski                              finobosanski

Suhoguza, šiljoguza           ne prima joj se hrana        provela dijetu

Štrkljast, čangalast             visok                                    vitak

Špica , špicava (djevojka)  mršavica,                             lijepog uskog lica

Razvalio se (razvalila se)   nadebljao se                       popravio se

Debela ko bure                   malo deblja                         malo punija

Kost i koža                           mršava                                sasvim u liniji

Propao                                  smršao                                oslabio

Ćorav                                    slijep                                     slabovidan

Ćopav, šepav                        hramlje                                malo vuče nogu

Gluh ko top                          slabije čuje                           oštećenog sluha

Ružan ko lopov                    nije zgodan                         fin

Lijep ko slika                         zgodan                                 sladak

Pogane naravi                       zna biti nezgodan              nepredvidiv

Blesav                                     zbunjen                               rasijan

Dobar ko hljeb                       dobre naravi                      dobre duše

Pokvaren ko mućak              hoće slagati                        nepouzdan

Raskopuša                             voli da zabada nos              radoznala

ćelav                                       proćelav                               razrijeđene kose

ćosav                                      onaj bez brade                    onaj glatkog lica

Neki događaji iz posljednjih dana tjeraju me da sam sebi postavim nekoliko pitanja. Na neka pitanja znam odgovor, na neka naslućujem, na neka ne znam.Tako se pitam:

Šta tjera čovjeka....... 

......da visokopozicionirani političar radi poltičke karijere ne želi da istini pogleda u oči, zanemaruje užasne civilne žrtve i uporno izjednačava krivicu Izraela i Hamasa. Tek kad bude bivši ministar inostranih poslova onda izgovara riječi prema svojoj savjesti, a ne riječi u skladu sa ličnim,  partijskim i inim interesima.

.......da se u svojoj 74. oj godini baci pod voz . Peti čovjek po bogatstvu u Njemačkoj. Razlog: gubitak ogromnih para na dionicama, propast vlastitih fabrika.Pa zar bas nije imao jos para za zivota?

........da se mladi ljekar, na vrhuncu karijere, hirurg koji je prošao  pakao Srebrenice, direktor velikog Kliničkog centra, objesi u svojoj kući.

.......da poznati glumac, zbog javnog mijenja,  skriva bolest svoga djeteta. Bolest koja se lijekovima može savršeno održavati. Ovako je zbog neuzimanja lijekova sin dobio epileptični napad, pao i  razbio glavu, te podlegao

……da čovjek koji je 38 godina izgrađivao vlastito preduzeće, imao ogromni vozni park, hladnjače i hale, da preko noći mora proglasiti bankrot, sve to odjednom mora predati kuratoru, predate ključeve i dokumente od kamiona, I da ne smije iznijeti ni sliku iz kancelarije. U 62-oj godini mora konkurisati na bilo kakav posao, a nikad do sada nije konkurisao.

I takvih ovih dana opste ekonomske propasti ima koliko hoćeš.

Većina Holanđana, cak i u stanovima u samom prizemlju, ne stavlja zavjese na prozore. Ko hoće da gleda, bujrum, sve je ko na tanjiru. Čak i ako je nered i trvor niko to ne nalazi da treba sakriti. Naprotiv prozori i dio sobe neposredno uz prozor služe ponekad kao izložbeni prostor gdje se ostavljaju raznorazne sitnice, predmeti, slike,skulpture, a među njima se obično umiješa i neka mačka ili mali cuko.

Ona je dobila nagradu dramskog programa radija BiH kao najbolja radio glumica. Gordana je inače dobila niz nagrada, na festivalima bosansko-hercegovačke drame tri puta je proglašena najboljom BH glumicom. Glumila je u mnogim filmovima i TV serijama. U seriji “Lud, zbunjen normalan” glumi Ivanu. U drami o Srebrenici ""Providjenja iz srebrenog vijeka" glumi Fatimu. Predstava je prikazana i u  Nizozemskoj (vidi plakat ispod ). U predstavi “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”, glumi Veru, hotelsku damu, profesionalku.

Pored lijepog lika kod Gordane je karakterističan njen zvonak nazalni glas. Pored drugih izražajnih sposobnosti to je veoma važno za igranje radio likova. Radio drama je ranije bila veoma popularan dramski oblik. Zahvaljujući između ostalog  Gordani došlo je do oživljavanja ovog žanra na radiju Bosne i Hercegovine.

Gordana Boban je rođena 1967. godine u Livnu, a živi u Sarajevu.

Snimak sa dodjele nagrade za najbolju radio glumicu mozete vidjeti u Avazu

Drveće okićeno bijelim injem, obasjano suncem. Zaleđeni kanali i jezera, i staro i mlado izgrnuli na klizanje. Nestvarno lijepe zimske slike, kakve se rijetko mogu vidjeti posljednjih zima.

Ili “Konvoj kreno, ma nije kreno!”. Ili: “Ne lipši magare dok trava naraste!”. To su kontraverzne poruke jučerašnjih dogovaranja između Rusije, Ukrajine i Evrope vezano za “gasnu krizu”.

Kriza oko Gaze podijelila je pak Evropu. U većini evropskih zemalja političari su podijeljeni oko ocjene događaja i krivici Izraela, odnosno Hamasa. U Holandiji su potpuno suprotne ocjene kod dvije partije koje formiraju vladu. Dok iz PvDA, laburističke partije, stižu između ostalog i pozivi da se Izraelu sudi zbog ratnih zločina, dotle hrišćanska CDA u potpunosti opravdava akcije Izraela.

Sinoć su u Utrechtu održane demonstracije arapske mladeži. Njima je data mala medijska pozornost (namjerno ili ne?). Izvještava se da je oko 300 demonstranata uzvikivalo “Hamas, Hamas” , te da je “spominjano ime Hitlera”. Zvanično se saopštava da je zbog izvikivanja uvreda, nekoliko učesnika demonstranata (ne kaže se koliko) i uhapšeno.

U norveškom Oslu je došlo do sukoba pristalica Izraela, koje su, navodno, napale mnogo mnogobrojnije pristalice Palestinaca.  

Danas je bilo vrijeme kao iz novela Konan Dojla. Šerlok Holms, magloviti London, puste ulice i ubistva u magli. Ispod mosta, gdje još nije voda zaleđena, izmiliše dva labuda, gegajući se po ledu dođoše do mene. Traže da im šta dam da jedu. Obrukah se pravo, tražim po torbi, nemam ništa. Treba imati uvijek malo hljeba uza se. Ako ne za sebe, onda za druge.

Kad je vidio da nemam ništa onaj jedan pođe da me ujede.  Onaj drugi, ispruži vrat, pa ujede kolegu za vrat. Valjda mu hoće reći: ”Ne diraj ga, nije znao covjek da će nas sresti, donijeće nam sutra!”

Gori vatraaa, ma kakva vatra, gori grijalica

Een schaatser

Dok se ljudi u dijelovima Evrope smrzaju i gledaju kako spasiti živu glavu, ovi ovdje u Holandiji nemaju preča posla nego da povazdan pričaju o klizanju. Cijela je zemlja u transu, danas se prvi put poslije dvanaest godina može održati prvenstvo Holandije u sličuranju na prirodnom ledu. Čast da dobije organizaciju takmičenja pripalo je Lelystadu, jednom potpuno novom gradu od preko sto hiljada stanovnika, koji je prije nekih pedeset godina napravljen na tek od vode otetoj zemlji. Tamo će se na jednom jezeru skupiti roz i mašar svijeta, TV i radio ekipa, da prate nacionalni događaj broj jedan.

Iz svojih toplih ušuškanih domova Holanđani uživaju u domaćem plinu, gledajući slike iz Sarajeva, kako Sarajlije kupuju grijalice i cjepaju drva. Gledaju oni i slike stradanja stanovnika Gaze, ali to nije razlog da Ministarstvo za vanjske poslove danas svojim službenicima od podneva ne da slobodno. Razlog je: da se službenici mogu klizati.

 Svaku noć se zgrozim slušajući ( a ne gledam, jer se još više zgrozim) vremensku prognozu na TV BiH.  Evo kako to otprilike zvuči: 

Vremenska prognoza ( valjda za djecu iz obdaništa, svaku noć na BH1) 

Dragi gledaoci. Danas je u Evropi bilo sunčano, osim na jugu gdje je bilo oblačno. Na sjeverozapadu je povremeno prosijavalo sunce. U centru je bilo malo snijega. Stanovnici Skandinavije su uživali u sunčanim razdobljima.

Na Balkanu je bilo oblaka, a između njih je povremeno bilo sunca. U našoj zemlji je bilo oblačno, na istoku je bilo i malo sunca, a na zapadu zemlje je bilo i malo kiše. U Hercegovini je puhala bura.Temperatura je bila između minus deset i plus pet stepeni Celzijusa.

Za sutra će biti dosta oblaka, a prosijavaće i sunce. Kiša se može očekivati na zapadu.

Hronični bolesnici će muku mučiti boreći se sa vremenskim nepogodama. Boliće ih glava, zglobovi i biće neraspoloženi, a slabo će i spavati. 

Vremenska prognoza, kakva bi (bar približno) trebala biti 

Najveći dio Evrope i danas je pod uticajem visokog vazdušnog pritiska koji donosi hladan zrak iz Istočne i Evrope. Iako je preovladavalo sunčano vrijeme, u vremenskoj slici većine zemalja preovlađuju veoma niske temperature. Tako je u Stokholmu zabilježeno minus dvanaest  stepeni, u Varšavi čak minus devetnaest. Izuzetak od ove vremenske slike  su Španija i južni dijelovi Italije koji su pod uticajem zapadnog strujanja koje donosi oblake i kišu.

Na Balkanskom poluotoku je takođe visok vazdušni pritisak, te uticaj hladnog istočnog strujanja. U Bosni i Hercegovini je vedro i hladno vrijeme, izuzev Hercegovine i Zapadne Bosne u kojima se osjeća uticaj već spomenutog zapadnog strujanja, te je tamo oblačno i povremeno pada kiša. Usljed toga  u Hercegovini puše jaka bura. U kotlinama Bosne postoji magla i niska oblačnost,, dok je na planinama vedro.

Zbog različitih strujanja postoje i velike razlike u temperaturama. Dok je u Neumu i Mostaru bilo plus pet stepeni, u Sarajevu je jutros izmjereno minus deset stepeni.

Za sutra ne očekujemo veću promjenu vremenskih prilika. Zapadni dio zemlje i dalje biti pod uticajem zapadne ciklone, koja donosi kišu i  oblake ,a centralni i istočni dio pod uticajem visokog pritiska koji donosi stabilno i hladno vrijeme. Narednih nekoliko dana će jačati uticaj istočne anticiklone, pa će i u zapadnim krajevima doći do razvedravanja i pada temperature. 

Što se tiče biometereološke prognoze, ona je po mom mišljenju sasvim nepotrebna i nepouzdana. Gledam BBC, Holandiju, Belgiju, Njemačku, Francusku, ni na jednoj TV nema biometereološke prognoze.  

Jutros je na holandskom radiju upozoreno na opasnost izlaganja hladnoći. U hladnim zimskim danima smrtnost stanovništva se povećava za nekoliko desetina slučajeva dnevno.

Hladnoća je opasna prije svega kod osoba sklonih srčanom infarktu. Usljed djelovanja niske temperature dolazi do skupljanja krvnih sudova, uz istovremeno povećavanje zgusnutosti krvi u cirkulaciji, pa samim tim i povećanoj sklonosti tromboziranju. Druga opasnost su infekcije dišnih puteva i problemi sa disanjem.

Ovih dana u Holandiji , kao i u cijeloj Evropi, vladaju veoma niske temperature. Preporučuje se da srčani i plućni bolesnici kao i osobe starije od 65 godina ozbjegavaju izlaganje hladnoći. Poseban problem su i povećan broj lomova pri padovima, koji kod starijih ljudi takođe mogu izazvati i opšte poremećaje, kao što su tromboze i upale pluća usljed prisilnog mirovanja kod loma noge, posebno kod loma kuka.

Dobih e mail od sestre iz Sarajeva, kaže nadrljali smo ko žuti. Ja se ne havizam, dok ne vidjeh u čemu je stvar.

Rekao sam ja da dolaze još mračnija vremena. Zamišljam roditelje koji imaju malu djecu. Kako zagrijati kuću kad je sve na plin? Ako svi odjednom troše ogromne količine struje, crknuće i struja. Sjećam se početaka osamdesetih, mala nam djeca, a struju redovito isključuju. Sve po planu, uredno izađe u novinama.  Danas nema na Grbavici, pa sjedaj u auto pa idi punici na Koševo. Onda nema na Koševu, spremaj se natrag. Onda nema benzina pa nemaš kud da bježiš.

A sada evo, igrale se delije, od Rusije do Makedonije.  Ne bendaju braća Rusi ni za Božić, prvo plati dug i i NATU ne prilazi, pa će plin polako da ti ulazi.  

Večeras će u 23,30 (Document. NL 2) biti emisija o najvećoj  bolnici za životinje u Evropi. Govoriće se o sve većim zahtijevima vlasnika kućnih ljubimaca, u odnosu na mogućnosti veterinariskih intervencija. Tako vlasnici traže izmedju ostalog  hemoterapiju za mačku oboljelu od raka, ili se traži složena operacija tumora  na oboljelom papagaju.

Juče je bila vijest kako su u požaru u jednoj kući na jugu zemlje izgorjelo dosta životinja. Iako su vlasnici uspjeli spasiti sedam pasa, u požaru su stradala još četiri psa , nekoliko zečeva i dosta činčila.

Ljudi se , razočarani ljudima, sve više okreću životinjama kao pravim prijateljima. Udruženja za zaštitu životinja postaju toliko agresivna, da se čak raspravlja o proglašenju nekih od tih organizacija terorističkim. Nedavno su na nekoliko lokacija zapaljeni automobili  vlasnika firmi koje imaju udjela u eksperimentima na životinjama.

U Srbiji južno od Beograda nema ni jednog kardiološkog centra, gdje bi se radile operacije na srcu. Tako je 3.eg januara umro 60- godišnji pacijent kojemu je zakazana operacija tek za 2013. godinu. Dva sata poslije njega, umrla je i njegova zena, takođe zbog naglog zakazivanja srca. Samo u Leskovcu umre godišnje desetak pacijenata koji čekaju na ugrađivanje by-pass-a, ili neku drugu intervenciju na srcu.

Prebirajući po starim knjigama u jednoj antikvarni, naiđoh na knjigu “Tajne majke Zemlje” ( “Geheimen van moeder Aarde”). Knjiga je namjenjena omladini, a u njoj su opisane najinteresantnije geografske pojave na Zemlji. Uz ograničeni broj država, prikazanih po abecednom redu (iz Evrope svega nekoliko najvećih), na posljednjoj strani (tako ide po abecedi) naiđoh na Jugoslaviju. Ukratko ću opisati šta o njoj piše.

Kaže kako je to zemlja na sjeverozapadu Balkana, da ima površinu kao Zapadna Njemačka, ali zbog brdovitog reljefa ima mnogo manje stanovnika. Zemlja se sastoji iz tri geografske cjeline. Prva je obala Dalmacije, sa veoma velikim brojem ostrva i zaljeva, po čemu liči na obalu Norveške. Drugi je planinski lanac Dinarskih Alpa, koje se nastavljaju u Albaniji i Grčkoj, i predstavljaju najduži planinski lanac u Evropi. Treća cjelina je dio plodne Panonske Nizije, velike doline uz rijeku Dunav i Savu.

Kao geografske osobenosti ističu se pored dalmatinske obale i Boka Kotorska, veliki broj pećina , te osebujna kraška oblast između Ljubljane i Trsta. Takođe se spominju i veoma brze i lijepe planinske rijeke sa kanjonima kroz koje prolaze, te brojna veoma lijepa jezera, od kojih neka Jugoslavija dijeli sa Albanijom i Grčkom.

Na karti, bez granica republika i pokrajina, pored Beograda i Zagreba koji imaju krugove sa tačkom u sredini, svi ostali su gradovi prikazani malim kružićem, pa je tako Sarajevo prikazano kao da je iste veličine kao i Gornji Vakuf. Ne znam po čemu je ovaj grad zaslužio da bude na karti, jer je on uz Sarajevo jedino mjesto iz BiH prikazano na karti. I još mu je  je pogrešno napisano ime.

Inače u fus noti teksta piše da Jugoslavija, od 1945 ima federalno uređenje, da se sastoji od šest republika. Stanovnici su različiti Sloveni: Srbi 52%, Hrvati22%, te Makedonci, Slovenci, nisam siguran za Crnogorce, Bošnjaka (Muslimana) ni Albanaca sigurno nema. Još piše da nema jugoslovenskog jezika, nego da se govori različitim slovenskim jezicima, srpsko-hrvatskim, slovenačkim i makedonskim.

Impresionira slika velike zemlje bez unutrašnjih granica. Da to  nije tako  moglo opstati pokazuje gore citirani tekst u fus noti, o nacionalnom sastavu stanovnistva.

Ne stigoh pogledati godinu kad je knjiga izdata, ali je to sigurno prije 1970. Nisam je kupio jer nemam gdje da držim više ni jednu knjigu. Zato sam za vas napravio par špijunskih snimaka.

Digla se velika prašina oko izbora predsjednika Akademije nauka  i umjetnosti BiH. Kandidati za predsjednika, kolege akademici, optužuju jedan drugoga, između ostalog nazivajući kolege lažovima. Božidar Matić je ponovo (tajnim glasanjem) izabran za predsjednika, što je izazvalo reakcije Muhameda Filipovića, koji se zabrinuo za sudbinu Akademije jer nije poštovan nacionalni ključ. Po njemu je Ljubomir Berberović, kao Srbin, trebao biti izabran za predsjednika. Prethodno je Božidar Matić svoj izbor za predsjednika uslovio time , da Filipović i Berberović, ne budu više potpresjednici Akademije, jer preko planiranih projekata nisu skupili dovoljno para za Akademiju.

Na različite strane pojedinih kandidata, su se postavile i dnevne novine Avaz   i Oslobodjenje, braneći svako svoga kandidata. Tako je eto i Akademija postala odraz mizerne bosanske političke i naučno-kulturne stvarnosti.

U Holandiji je sindikat FNV pozvao svoje članice, koje boluju od raka dojke, a koje su više od deset godine radile u noćnoj službi, da se prijave Sindikatu. Ovim se želi obratiti pažnja na žene, oboljele od ove bolesti, koje su eventualno bolest dobile kao posljedicu rada u smjenama.

Povod za poziv sindikata je činjenica da je u Danskoj 2007 godine uspostavljena moguća veza između dugogodišnjeg rada noću i pojave karcinoma dojke. Kod žena koje su više od petnaest godina radile u noćnim uslovima, zapažena je češća pojava ove bolesti.

Naučnici objašnjavaju ovu pojavu poremećajima u lučenju količine melatonina, hormona koji reguliše stanje budnosti i sna. U slučajevima neregularnosti perioda budnosti i sna, dolazi i do poremećaja nivoa melatonina. Melatonin, s druge strane, može uticati na transformaciju žljezdanih ćelija dojke u maligne ćelije.

Deset medicinskih sestara se već prijavilo u vezi sa eventualnim obeštećenjem.

Jan Warning, direktor odjeljenja za profesionalne bolesti FNVa, je rekao da treba da se uspostave pravila po kojima će se izbjeći  stalan  dugogodišnji rad u smjenama, koji uključuje i noćni rad.

Izvor: Trouw

Kriza nije samo za insane, nego na ovoj zimi, i za hajvane. Ovdje mislim prije svega na vodene ptice, koje pate jer su im zaleđeni kanali i jezera. Ponio sam im jutros ostataka  hljeba, ali šta je to za ovoliko društvo skupljeno na maloj, zahvaljujući njihovom stalnom kretanju, još uvijek nezaleđenoj površini. Nastalo je opšte komešanje, a u borbu za hranu se uključila i galebovska avijacija. Labudovi su  dostojanstveno napustili društvo i na obližnjoj livadi se zadovoljavaju žvakanjem trave. Nek uzivaju u travi, naravno, pa ovo je Holandija.

Hyacinth Bucket
Hyacinth Bucket in Keeping Up Appearances

Patricia Routledge, najcesce vidjena glumica na belgijskoj, holandskoj i engleskoj TV za vrijeme proteklih praznika.

Od petog decembra, do petog januara je dan najkraći, noći su užasno duge, mračno je i za vrijeme trajanja ultrakratkog dana. Nekad su se duge skraćivale dolascima na sijela, pravljenjem halve ćetenije, igranjem prstena. Onda je došao radio, pa se slušala narodna muzika, Veselo veče, radio drame, Glas Amerike i Radio London. Poslije, krajem pedesetih i početkom šezdesetih, stiže televizija. Gledao se kratki crnobijeli program na jednom kanalu, svaki dan osim utorka, od šest do jedanaest. Djeca su gledala Slavicu i Mendu, odrasli Dnevnik TV Beograd, a pred spavanje emisiju Juče, Danas, Sutra, iz TV Zagreb. Gledali su se Čkalja i Mija, u emisijama Na tajnom kanalu, Servisna Stanica,  Građanin Pokorni. Uz to su stizale i slike ratova u Vijetnamu, na Bliskom Istoku, slike gladi u Bijafri, zemljotresa u Agadiru....

Poslije je došla TV u boji, pa satelitska, pa digitalna. Onda se uz sveopstu globalizaciju globalizovao i TV program. U svim zemljama su isti TV junaci. Razni policijski inspektori, njemački, engleski, francuski, gledaju se u cijelom svijetu. Tako se svuda gledaju i isti doktori, iste serije iz hitne pomoći, isti trauma timovi, iste americke ili juznoamericke sapunice. Svugdje su popularni isti komičari.

U ove praznične dane, na holandskoj, belgijskoj, engleskoj TV sve slični programi. Svugdje dosadna Hyacinth, koja zagorčava život mužu Richard-u. Onda tu i tamo Allo, Allo. Pa filmovi Harry Potter-a, pa putovanja Michael Palin-a. Na BBC-u filmovi koji veličaju doba kad su Englezi bili svjetska sila, vladali po Indiji, tamanili Indijance po Americi. Za djecu se daju moderni trodimenzionalni crtani, sa fantastičnim kreacijama koje prepadaju i odrasle, a kamoli djecu.

Od ponedjeljka se stvari vraćaju u normalu. Osjetiće se valjda polumjesečno duljanje dana, smanjiće se dnevna  mrakača. Istovremeno, vratiće se slike mračne stvarnosti svijeta. Otisao je Sveti Nikola, Kerstman, Deda Mraz, a s njima i kratka iluzija pravednog i dobronamjernog covjeka. TV će se vratiti užasnoj političkoj svakodnevnici, zatvaranju dotoka gasa, finansijskoj krizi,  epidemijama gladi, kolere, side. Englezi će se vratiti svojoj funti koja se srozala na nivo eura. Imaćemo da pratimo uživo još jedan nepravedan i neravnopravan rat, jer izgleda bez toga se ne može.

Povodom današnjeg jubileja, dvije godine od kako je objavljen prvi post na “Letećem Holanđaninu” objavljujem jedan od prvih postova, iz januara 2007.   Svima posjetiocima bloga zahvaljujem na posjetama i komentarima. Želim im i da se u životu drže poruke iz ovoga posta, prepisane od nekog pametnog holandskog seljaka, koji ju je napisao na dasci i objesio na svoju kuću prije 138 godina

Natpis na staroj farmi koja nosi ime Novi grgeč (De Niuwe Baars)

Između Goude i Reeuwijk-dorp, u opštini Waddinxveen, na Bloemandalse weg ,  na broju 43 je stari boerderij (farma). Ime farme je  De Niuwe baars (Novi grgeč). Farma se sastoji se od nekoliko zgrada, neke su za stanovanje, a druge su štale. Najstarija kuċa je sagrađena 1870. Prilično je dugačka , a prekrivena je šindrom, na koju je vjetar donio pijesak, te sada po krovu raste trava. Iznad ulaza u kuċu otkrio sam natpis na drvenom panou, sa slikom ribe na vrhu i nazivom farme. Natpis je napisan na vec starom holandskom, neke se rijeci danas drugacije pisu. U mom  slobodnom prevodu natpis glasi :  

Novi grgeč (1870) 

Ne reci nikom namjere svoje

Ni nikom misli ne otkri

Danas ti je prijatelj vrli

Sutra ċe uvredu da ti smjesti.

Šuti. I podnosi.

Tako niko umjeti neċe

podvalu da ti spremi.

Bogu se sviđa

Da izazoveš zavist, a ne žaljenje

Jer onih koji me mrze imam i previše

I onih zlobnih ništa manje.

Od Boga dio koji mi je dat

Taj je bas meni drag.

 Objavio/la reuw 14.01.2007u 14:34

Jedan veoma zadovoljan pacijent, poklonio je medicinskom osoblju odjeljenja za Neurologiju bolnice u Alkmaar-u srećku Novogodišnje lutrije. Nakon izvlačenja ispostavilo se da je srećka dobila 25000 eura.

Medicinska sestra koja radi na dotičnom odjeljenju  je izjavila da im pacijenti prilikom otpusta obično poklone buket cvijeća, ili kolače. Bili su iznenađeni kada su dobili na poklon srećku, a još više kada se ispostavilo da je srećka dobila toliki iznos. Odmah su nazvali pacijenta Erwina Tuin-a, i rekli mu radosnu vijest, a on je ubrzo stigao da s njima podijeli radost. Bivši pacijent je izrazio radost zbog dobitka jer im je u stvari želio da dobiju milion, i nimalo mu nije krivo što je poklonio srećku.

Još se ne zna šta će osoblje uraditi sa dobitkom. Novac će u svakom slučaju ostati osoblju odjeljenja . Prije nove godine bilo je prijedloga da ako šta dobiju, odu kolektivno u kazino i pokušaju uvećati dobitak.

Sam Erwin je uz poklonjenu srećku kupio još srećaka, ali je samo jedna dobila 20 eura.

Prepricano iz Telegrafa

  Rotatie van de Aarde om haar as.

Nedavno mi je neko poslao sliku Zemlje snimljene sa nekog satelita koji je došao blizu Jupitera. Zemlja izgleda kao sasvim malo, malecko nebesko tijelo, pogotovu  u poređenju sa divovskim Jupiterom. A ako se uporedi sa još većim zvijezdama, onda je samo jedna tačkica. A sa još većim, onda je sasvim nevidljiva.

I ko smo onda mi, šta smo mi? Šta predstavlja ova naša lijepa planeta koju se tako zdušno trudimo da uništimo? Ovako slikovito prikazano saznanje o našoj malenkosti postavlja mnoga druga pitanja. Prije svega pitanje religije. Zar smo mi toliko bitni da su se o nama brinula tolika božanstva, koja su se neprekidno smjenjivala tokom istorije. I da oni o nama toliko vode računa? Da nas kontrolišu i zapisuju naše ponašanje, pa da nam na drugom svijetu po tim zapisnicima sude.

A religija je lijepa stvar. Ona životu daje smisao.Samo kako vjerovati, kad ti pošalju sliku onolicke planete.

Sve je to imalo smisla kad se vjerovalo da je Zemlja ravna ploča, da je centar svijeta, oko koje se sve vrti. Znali su srednjovjekovni mračni crkveni autoriteti, da je pitanje ko je centar svijeta veoma važno, ako ne i najznačajnije za religiju. Zato su naučnici koji su mislili suprotono paljeni na lomači kao jeretici.

Možda bi bilo bolje da Zemlja nikad nije uslikana iz svemira, a pogotovu ovoliko mala malecka. Možda bi život imao više smisla da je Zemlja glavna, broj jedan, i da se oko nje sve vrti. Pa makar i da je ravna ko ploča.

Slika Plave planete preuzeta sa holandske Wikipedije 

Verschil in afmeting tussen Jupiter en de Aarde

Razlika u velicini izmedju Jupitera i Zemlje

Svim posjetiocima "Leteceg" Sretna Nova 2009!

Vas Reuw