“Leteći” u Bavarskoj
Vraćajući se iz Bosne Leteći je sletio u bavarsko selo Siegsdorf. Ovo selo se nalazi nedaleko od granice sa Austrijom odnosno nedaleko od Salzburga, na putu ka Minhenu. Smješteno je na obroncima Bavarskih alpa, i jedno je od najljepših mijesta u kojima sam ikad bio.
Sve je ovdje bajke, ko suza bista rijeka Taurn, koja nosi otopljeni snijeg sa okolnih, još od snijega bijelih vrhova, izvanredno lijepe velike kuće, sa nizom ukrasa i detalja, drvenih terasa, islikanih motiva iz života sela. Tu je i mala željeznička stanica, pa prirodoslovni muzej, i dosta gostionica i hotela u bavarskom stilu. Sve je neprirodno skladno i čisto, kako samo u Njemačkoj može biti.
Noćenje smo uzeli u pansionu kod gospođe Koeberl. Imali smo zasebni apartman, kao dodatak velikoj porodičnoj zgradi. U cijenu spavanja je uračunat i doručak. Gospođa nam je sutradan lijep doručak u trpezariji njene velike kuce. Na zid su slike njenog pokojnog muža, te njih dvoje zajedno, iz nekih sretnih vremena. Oboje su obučeni u tipičnu bavarsku odjeću, on u kratkim hlačama sa tregerima, ona u tradicionalnoj Bayern nošnji. Muž okruglog lica, rumenih obraza, bolovao od visokog tlaka. Prije šest godina preminuo je u autu dok je vozio, bio je skupa sa najstarijom unukom. Dobio je moždani udar i preminuo na licu mjesta.
Na zidu je i slika sve troje unučadi. Trenutno gospođa Koeberl živi sama sa sinom, u velikoj kući, koju djelimično izdaje gostima. Niti jedno od troje unuka ne živi više u ovoj kući, kao ni snaha (sinova žena) koja je teško bolesna. Sve nam je to, uključujući i svoju tešku operaciju srca, prepričavala vlasnica uredne velike kuće, dok smo mi doručkovali bavarski hljeb namazan puterom i sirom, i zaljevali bijelom kafom.
Rekli smo da smo Holanđani, nije nas pitala ni za dokumente, ni za imena, tako smo eto povjerljivo djelovali. Mahala nam je kad smo odlazili, kao da smo stari poznanici.
Za one koje interesuje pauza u ovom čarobnom mjestu, koje je na tačno pola puta između Holandije i Sarajeva, dajem link ovog hotela-gostionice (ne ovoga pansiona gospođe Koeberl), gdje se može lijepo odmoriti. Spavanje i doručak za dvije osobe koštaju 60 eura. Odlican doner kebab u ducanu u centru sela, kod vlasnika Turčina oženjenog Njemicom, košta 3,5 eura. Usput će vas častiti pravim turskim čajem iz samovara.