Svaki put kad dođem u Bosnu iznenade me ružne i neuredne kuće, zapuštene fasade, zaostale ruševine, neravne iskrpljene ulice. Nakon nekoliko dana naviknem se, i ništa od toga više ne primjećujem.

Kad se vratim u Holandiju opet mi smetaju kuće bez fasada, ulice sa preprekama u vidu ogromnih visokih ležećih policajaca, ruzni i neukusno obuceni ljudi.

Sada je maj i sve je zaraslo u travuljagu, a sve je i u punom cvatu. Iscvjetali su kesteni, žuti i plavi bagremovi, rododendroni, azalee, i šta još nije. Sve je to međutim već godinama isto viđeno, pa me ne dotiče baš kao nekada.

Jučerašnje popodnevno sunce me je prevarilo da sjedem na biciklo, i dok sam vozio niz vjetar, još je i dobro bilo, ali kad sam se vraćao hladan vjetar me je lijepo prosvirao.

Sjever je ovo brajko moj, i vjetrovi kolo vode, džaba ti sunce.