Prije par dana je bila interesantna emisija o situaciji u holandskim zatvorima. Naime pošlo se sapitanjem, da li su holandski zatvori kao hoteli, kao što se inače cesto smatra. Novinarima nije dozvoljeno da noće, ali jeste da provedu dvanaest sati u zatvoru i da razgovaraju sa osuđenicima. Osuenici su raznih kategorija, osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, a neki i na doživotni zatvor.

Upoređujući sa zatvorima u zemljama Balkana, holandski zatvori su zaista kao hoteli. Svaki zatvorenik ma svoju sobu, sa kupatilom i WC-om. U sobi mogu imati svoj televizor, radio, kompjuter (starije tipe), a neki drže čak i ptice, kao kućne ljubimce. Imaju svoju odjeću, koju mogu da mijenjaju kad hoće. Imaju i pravo na sport, šetnju, posjete, deset minuta telefona svake sedmice, a takođe i pravo na izlaske. Ko hoće može da radi, paak i da završi određeni zanat, naprimjer za pekara. Ko neće da radi, mora u to vrijeme biti zatvoren u sobi.

Zatvorenici, pak, kažu, da nema govora da im je kao u hotelu, i da nije nikakvo zadovoljstvo biti zatvoren. Na to mu voditelj, novinar, kaže, da on i ne služi kaznu da bi mu bilo lijepo.

Inače je je objavljeno da se u posljednje vrijeme značajno smanjio broj bježanija iz zatvora, i da je prije tri godine godišnje bježalo 35 zatvorenika, a prošle samo devet. Možda i to govori kako u holandskom zatvoru i nije tako loše.