Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

30.06.2009.

“Uzrok bolesti leži između vaših ušiju!” : o teškoćama liječenja psihosomatskih pacijenata

Doktori su pretrpani pacijentima koji imaju takozvane psihomsomatske smetnje. Ljudi imaju simptome koji imitiraju razne bolesti. Često se pacijentu čini da ima tešku i neizliječivu bolest. Najveći dio vremena ljekar potroši pokušavajući pacijenta uvjeriti da uzrok simptoma leži u mozgu pacijenta, “između ušiju”.

Većina unutrašnjih organa stoji pod uticajem autonomnog, ili vegetativnog nervnog sistema. Ovaj sistem funkcioniše neovisno od naše volje. Tako mi ne možemo voljno ubrzavati ili usporavati rad srca, crijeva i želuca, ne možemo voljno uticati na rad bubrega, pokrete mokraćne bešike, izlučivanje žlijezda, znojenje, kontrakcije krvnih sudova, seksualne funkcije. Regulacija rada tih organa je prepuštena automatizmu. Kada se prepadnemo imamo ubrzanje rada srca, izlučivanja znoja, suženja krvnih sudova (blijedilo), povećanje krvnog pritiska, pojačan rad crijeva i kontrakcije mokraćnog mjehura, itd. Autonomni nervni sistem djeluje na organe povećavanjem ili smanjenjem koncentracije određenih hemijskih materija u krvi (humoralna regulacija), pri čemu najveći značaj imaju adrenalin, i njegov antagonist acetilholin.

Iako mi ne možemo direktno svojom voljom uticati na rad nabrojanih organa, ipak naše raspoloženje, emocije, mogu indirektnim putem uticati na rad autonomnog sistema. Između našeg mozga, kore velikog mozga gdje su centri za pojedine emocije, i autonomnih nervnih centara postoje asocijativne veze. To dovodi do toga da nesvjesno, stanje našeg mozga utiče na autonomne funkcije unutrašnjih organa.

Dugotrajna briga, strah, ranija negativna iskustva, preživljene stvari, utiču da dolazi do neravnoteže u autonomnom sistemu. Taj sistem se sastoji od simpatikusa i parasimpatikusa, koji djeluju suprotno (kao antagonisti) na pojedine organe. Naprimjer simpatikus preko adrenalina ubrzva rad srca, a parasimpatikus preko acetilholina usporava. Tako je sa svim organima. U normalnim situacijama ova dva sistema su u ravnoteži. U slučajevima poremećene regulacije dolazi do neravnoteže, jedan sistem preovladava nad drugim. Ranije se takvo stanje zvalo distonia neurovegetativa (neurovegetativna distonija).

Veoma je veliki broj organa na kojima se ispoljavaju psihosomatske smetnje. Najčešće su pogođeni srce i krvni sudovi ( poremećaji ritma srca, sklonost naglim promjenama visine krvnog pritiska, pa prema tome i sklonost glavoboljama i nesvjesticama, ili naglom gubljenu svijesti). Zatim digestivni trakt ( iritabilna crijeva, bolovi u stomaku, proljevi i zatvori, osjećaj nadutosti, podrigivanje, vjetrovi), urinarni trakt (često mokrenje, iznenadni nagon za mokrenjem), seksualni organi ( impotencija, prerana ejakulacija, frigidnost). Glavobolje, zujanje u ušima (tinitus),  nesanica, itd. imaju obično uzrok u nekim brigama i neriješenim konfliktima.

Problem u praksi je da namjerno, ili slučajno, smetnje koje opisuje pacijent  odgovaraju u potpunosti simptomima koji se pojavljuju i kod pravih, ponekad veoma teških bolesti. Zato doktor, ma koliko bio siguran da se radi o umišljenoj bolesti, mora prema protokolu za organsku bolest provesti sva potrebna ispitivanja. Onda se pojavljuje novi problem. Kad se pacijentu kaže da su svi nalazi u redu i da je isključeno postojanje, naprimjer raka nekog organa, kroz neko vrijeme se pojavljuje isti pacijent koji ima simptome raka, ali sada na drugom organu.

U takvim slučajevima je naravno potrebna i pomoć psihijatra, ukoliko doktor sam ne može umiriti pacijenta, i rasteretiti ga njegovih briga. U praksi kućni doktor obično nema vremena za to, i propisuje lijekove “za smirenje”, koji bi trebali da zamijene dugotrajni razgovor i stvaranje povjerenja kod pacijenta. Sa svoje strane pacijenti obično ne piju te lijekove, a izbjegavaju i psihijatra, jer “oni nisu ludi”.

Zbog svega ovoga je liječenje psihosomatskog bolesnika ponekad izvanredno teško. U nekim zemljama, kao naprimjer u Njemačkoj postoje specijalizovane klinike za takve slučajeve, pa čak i specijalizovane klinike za samo neke od simptoma (naprimjer za liječenje tinitusa, zujanja u ušima, koji pored toga što često ima organsku podlogu,često dolazi kao simptom umora, straha, brige, nedostatka  novca, itd).

I na kraju da se podsjetimo jednog starog vica. Neki čovjek umislio da je zrno kukuruza. Liječili ga, liječili u nekoj specijalizovanoj bolnici, i na kraju je on izjavio da on  nije zrno kukuruza. Oni ga otpuste kao izliječenoga. Taman što je izašao u dvorište, eto ga trči, sav zadihan, natrag u bolnicu.

“Eno”, kaže, “horoza u dvorištu!”

“Pa šta ti je briga, ti znaš da nisi zrno kukuruza” , kaže mu doktor.

“Jeste, doktore, znam ja, ali ne zna on!”

 

30.06.2009.

Fiskalna i svaka druga neravnoteža u BiH: ”Niko nije tako galantan kao fukara!”

BiH, posebno Federacija, nemaju više para. Nedavno, gledam na TV visokog službenika ministarstva finansija Federacije BiH , ( koji usput nije zaboravio reći kako ima titulu doktora nauka upravo iz svoje oblasti), kako teškom mukom objašnjava situaciju bankrota zemlje. Priprema se cijeli  minut dok izusti rečenicu, trebaju klješta da mu izvuku riječ, mislim šta će reći, a on stalno ponavlja isto,  kako se eto ušlo u fiskalnu neravnotežu, i kako je to glavni uzrok nastalog stanja. Nisu oni krivi iz Ministarstva finansija, oni su uvijek upozoravali šta se može desiti, ali su odluke donosili drugi, ne pitajući njih.

E sad mislim nešto, ima zaista puno neravnoteže u BiH, ustvari sve je neuravnoteženo, a najneuravnoteženiji su ljudi, koji su izluđeni što ratom, što ovakvim vladama, koje ne vladaju, nego su pustile da vlada stihija. Tako imamo:

Bezbrojne trgovačke centre, a veoma malo kupaca;

Bezbrojne penzionere, a veoma malo onih koji rade i uplaćuju doprinose;

Bezbrojne uživaoce ratnih i drugih invalidnina, a od toga je najmanje polovina sposobna za rad, ili je invalidnine dobila bez ikakvog osnova

Bezbrojne univerzitete i fakultete, a nikakve mogućnosti zapošljavanja;

Bezbrojne nosioce akademskih titula, iza kojih ne stoji odgovarajuće znanje, pa od njih ima više štete nego koristi

Bezbrojna (većinom dobro stara) auta, a nikakve puteve;

Bezbrojne ministre, koji negdje drugdje ne bi bili ni sluzbenici na šalteru. A pošto su već ministri moraju imati i službena kola, i mobitele i pare za reprezentaciju, sekretarice, itd.

Bezbrojne službenike po opštinama i kantonima, agencijama i zavodima, čiji bi se broj mogao smanjiti najmanje za polovinu

Bezbrojne inspekcije, a krade se na svakom koraku i ne plaća porez, ne izdaju računi i radi se masovno na crno 

Ko će ispraviti ovoliku neuravnoteženost koja se skupila tokom decenijskog ( i više) neodgovornog vladanja. Kao da se radi o bogatoj zemlji koja ima para na bacanje, a ne o jednoj od najsiromašnijih evropskih zemalja.

“Niko ne može biti tako galantan kao fukara!”, pokazalo se i ovaj put tačnim.

 

29.06.2009.

Voće i povrće s “falinkama” može u prodaju

Od prvog jula prestaće da važi propis zbog kojeg se mnoge sorte voća i povrća nisu mogle prodavati. Evropsaka Unija je ublažila propise za 25 vrsta voća i povrća, a ostavila važeća pravila za deset sorti.

Tako će od srijed u prodaju opet moći krive krastavice, jagode i dinje nepravilnog oblika, jabuke i  paradajz koje imaju po sebi neku kvrgu. Ove će voćke sa mahanama ipak morati imati posebnu etiketu, i valjda će biti jeftinije. Napominjem da se je po nekim pijacama i do sada moglo kupiti krivih krastavica i deformisanog paradajza, znatno jeftinije nego što su oni pravilnog izgleda. Valjda je inspekcija gledala kroz prste.  

EU je ublažila propise, jer se došlo do zaključka, da je u vrijeme ekonomske krize grehota bacati toliku hranu, samo zato što ima male nedostatke u izgledu.
29.06.2009.

Stariji ljudi sve više postaju pijanice

Ponekad, na kasi u posluzi, se iznenadim kad vidim koliko je flaša vina, ili piva, neka starija osoba, (ili čovjek ili žena), natrpala u svoju korpu. Pogotovu ako je neko sniženje, eto ih odmah navale kupovati na veliko. 

Danas je objavljeno kako je od svih uzrasta, u  životnoj dobi iznad 55 godina došlo do najvećeg porasta  upotrebe alkohola. Stariji ljudi žive usamljenički život. Djeca ih rijetko obilaze, a ovdje nema onoga druženja na koje smo mi navikli, niti starih prijatelja.

Možda je i kod nas sada ista situacija, samo ljudi imaju manje para da mogu redovito cugati. Ima jedan covjek na Mojmilu (ima ih doduše više), koji je stalno pijan, i interesantno izgleda ništa mu ne smeta zdravlju. Uvijek isti, malo trese glavom i rukama, ali gura li gura.

28.06.2009.

Tamo gdje stanuju bogati

A da li su i lijepi? Priroda oko njihovih kuca je lijepa, a oni su bogati, ali u stvari i skromni ljudi. Cesto vidim kako sa metlom ciste dvorista, ili sami rade oko cvijeca i travnjaka





27.06.2009.

Bez blica, iza deset naveče

Lijepi su dani i vidi se dugo tokom noći. Sinoć smo šetali pored ovih lijepih vrtova  koje sam slikao u pola jedanaest naveče

iako malo mreacno, u pola jedanaest se jos uvijek lijepo vidi
iako malo mreacno, u pola jedanaest se jos uvijek lijepo vidi






26.06.2009.

Novi članovi Akademije Nauka i Umjetnosti BiH, Bosanci i Hercegovci koji žive van granica domovine

U ANUBiH je promovirano pet novih članova, koji uglavnom žive i rade van BiH, a porijeklom su iz nje, te imaju velike zasluge u širenju nauke i kulture.

Akademija nauka i umjetnosti promovirala je i svečano uručila povelje svojim novoizabranim članovima, državljanima BiH koji žive u inozemstvu i inozemnim članovima

Na Izbornoj skupštini ANUBiH, održanoj 19. septembra prošle godine, izabrani su članovi van radnog sastava, državljani BiH koji žive u inozemstvu - zaslužni za BiH. To su Oskar Danon, Blagoje Govedarica, Dževad Karahasan, Franjo Likar i Edin Šarčević. Na istoj skupštini, za inozemne članove van radnog sastava izabrani su: Dalibor Brozović (Hrvatska), Robert Donia (SAD), Momir Đurović (Crna Gora), Horst Haselsteiner (Austrija), Gordan Karaman (Crna Gora), Mirko Kovač (Hrvatska), Harry Miller (SAD), Renzo Piano (Italija), Boris Sket (Slovenija) i Vadim I. Utkin (Rusija).

 Više o promociji ovih zaista zaslužnih ljudi vidi u Oslobodjenju

25.06.2009.

Tamo sam ostavio svoje srce....., a nije mi mrsko ni ovdje

 Gouda, zeljeznicka stanica, ( preneseno sa http://nl.wikipedia.org/wiki/Gouda )

 

Utrecht Centraal, devetnaesti peron. Sa velikom i malom torbom ulazim u voz za Goudu, u stvari intercity za Den Haag. Sjedam na prvo prazno mjesto u prvom kupeu. Kupe je nekako odmah uz vrata, vratima izdvojen  od ostalih kupea, baš zgodno za nekoga ko ima uza se torbe, kao ja.

Do mene mlada Arapka pod mahramom, a preko puta nje drugarica joj, isto pod mahramom. Ali džaba ti što je pokrivena, sve je na njoj glamurozno. Ogromna krupne crne oči, izvučene trepavice, svaka za se. Podcrtane obrve. Izvanredno izvajane usne, i perfektni bijeli zubi. Afektira kad govori. Tijelo ne prati ljepotu lica. Mala je i nekako zbijena. Nosi široku šarenu haljinu. Na nogama otvorene sandale, lijepi nožni prsti  sa crveno lakiranim noktima.

Djevojka do mene je mnogo skromnije obučena i nije uređena kao ova preko puta, ali ima lijepe i njegovane ruke. Djevojke pričaju, malo holandski, pa onda malo arapski. Tokom razgovora ona preko puta vadi karmin, i začas je prebojila lijepe usne intenzivnom crvenom bojom.

Do prozora, na drugoj strani, sjedi tipičan holandski stariji par. On sjede kose, uredno počešljane, u prugastoj košulji i bijelim pantolama. Na nogama bijele čarape i ružne žute cipele. Na ruci prsten sa crnim kamenom.

Ona, preko puta njega, jednostavno obučena. Jednostavna polo majica i bijele pantole, sa nogavicama do ispod koljena. Bosu nogu stavila na sjedalo do muža. Noga puna smeđih pijega, a prsti na stopalu ružni i iskrivljeni.

 Gledaju kroz prozor, ona pokušava da pročita naziv stanice Gouda Goverville, ali ne stiže, voz ide previše brzo. Preko razglasa ženski glas najavljuje sljedeću stanicu, i moguće veze. Glas se prekida, nestaje i opet se pojavljuje. Muž se žali ženi kako je, eto, voz nov, a kako razglas u njemu nevalja.

Žena mi se odjedanput obrati:

“Imali ste ugodan odmor (vacantie)?”

“ Da” , rekoh. “Bio sam u Sarajevu, u Bosni”.

“A da li je tamo popravljeno stanje, je li bolje?”

“Da”, kažem, “izgrađeno je, i mnogo je bolje nego što je bilo ranije”.

“A sad opet u Holandiji?”

“Jeste, ali nisam od srca ovdje, srce mi je tamo ostalo, i gledaću da opet ubrzo odem”.

“Ja, ja..”, rekoše.

 Voz stade u mojoj Gaudi, i ja ostavih Holanđane, a i mlade Arapke.

A nije mi u stvari ni mrsko što sam opet ovdje, dan je sunčan i lijep i puše neki topao vjetar.

19.06.2009.

Termalna rivijera na Ilidži – lijepo, i skupo za prosječnog Bosanca

Veċ sam ranije pisao o kompleksu bazena sa toplom vodom na Ilidži ( vidi Arhiva Leteceg ). Skoro su dvije godine prosle od tada, malo se šta izmijenilo. I dalje red i urednost, čistoċa. Slovenački vlasnik drži sve na visokom nivou. Ono što po meni nije u redu je, ove godine znatno poskupljenje i inače skupih ulaznica. Sada cijena ulaza za odrasle osobe košta 14 maraka, a subotom i nedjeljom 16, Suncobran, bez koga se ne može, jer nema prirodne zaštite drveċem, košta četiri marke, toliko i ležaljka (30 posto skuplje nego lani). Ako ċete nešto prezalogajiti i popiti, hamburger,  pivo i sladoled ċe biti deset maraka. Znači za jednu osobu trebaju 32 marke. Ako ċete na masažu i uljepšavanje, treba još toliko. Ko voli nek izvoli.

U otmjenom Reeuwijku u Holandiji ulaz u otvoreni bazen sa toplom vodom košta za odrasle 3,20 eura (6 maraka). Jeste da nije takav ugođaj kao ovdje, ali cijena je više od dvostruko manja. Valjda to opština kompenzira, pa može svako platiti. Ovdje bogami uglavnom budu oni koji su privremeno vani, pa dobiju godišnje novac za odmor i mogu trošiti, inače je i njima skupo. Pa ipak ima puno naroda, i iz okolnih udaljenih mijesta, uglavnom djece. Ima i dosta omladine. Ono što je karakteristika ovoga bazena je neizostavno filmsko ljubljenje i fatačina u vodi, nešto potpuno neprimjereno na javnom mjestu, bar za truhli i dekandentni zapad.

Novo je I to da u veleljepnom ogromnom holu, tropskom vrtu, svira muzika uživo. Danas je jedan od najdužih dana u godini, sunce je zašlo iza pola devet, a i tada je bilo 27 stepeni.

19.06.2009.

“Konjic ekspres”

Stara ćuprija u Konjicu, srušena u II svjetskom ratu

Stara ćuprija u Konjicu, srušena u II svjetskom ratu (slika prenesena iz casopisa "Most", gdje mozete procitati o ovoj nedavno obnovljenoj cupriji, vidi http://www.most.ba/089/080.aspx )

Putovati prugom do Konjica bi mogla biti prava turistička atrakcija, isto kao što je postao rafting Neretvom do Konjica. Ali šta vrijedi kad postoji tako rogobatan vozni red, da nema šanse da odeš lokalnim vozom do Konjica, osim ako ne poraniš, ko da ċeš na posao, pa sjedeš u onaj u sedam i petnaest. A šta ċeš tako rano u Konjicu, osim ako ċeš fatati ribu. Dalje ti nema voza sve do skoro četiri popodne, pa kud si stigao tamo u akšam. Nema voza brajko, ni u deset, ni u dvanaest, ni u dva.

Sad kad je otvorena nova ċuprija u Konjicu, kad se uredila čaršija, zar nije lijepo provesti dva- tri sata na obalama Neretve, a možda i koji sat više, ako se ode do novih plaža koje najavljuju da ċe biti izgrađene u zalivima Jablaničkog  jezera. Pa kad se napravi i most ka velelijepnim područjima Buturoviċ Polja, na lijevoj obali jezera (most ċe biti dug 400 metara i veċ je u izgradnji), eto još jedne dopune da se provede cijeli dan u Konjicu. Ali šta vrijedi ako niste došli svojim autom u Sarajevo, pa morate žuriti na onaj jedan voz popodne što polazi u pet sati, i za dva sata pređe preko Ivana, odnosno cijelih šezdeset kilometara.

Nedavno sam putovao ovim Konjic Ekspresom, od Tarčina do Sarajeva. Mora se reċi da je voz obično na vrijeme, po redu vožnje. Ima dva vagona, svaki je pola prva, pola druga klasa. Ali i kad sjedete u prvu klasu, plaċate kao drugu. Kupei su oni starinski, svaki potpuno poseban sa šest debelo tapaciranih sjedišta Sam sam u kupeu na kome piše da je za nepušače, a na podu ima pet-šest ugašenih čikova. Karta je smiješno jeftina, kupi se kod konduktera, dvije i po marke, povratna je još jeftinija . Kondukter je razdrljene košulje, nema kape na glavi.

U Tarčinu inače nema niti metra odignutog perona, pa se starije osobe ne mogu popeti u voz. Tako je na svim stanicama od Sarajeva do Konjica. U Tarčinskoj stanici  nema željezničara, tu još uvijek stanuju dvije izbjegličke familije.Uz zgradu stanice su složena iscijepana drva. Male stanice uopšte nemaju oznake sa nazivom stanice. Ni na jednoj stanici nema pokrivenog mjesta za čekanje, niti klupe za sjedenje. Nije ni čudo onda da nema ni putnika, bez obzira što je karta tako jeftina.

Ulazimo u Pazariċ, starinska velika zgrada stanice, stara preko sto godina. Onda voz prelazi mostom preko puta za Mostar, pa ulazi u tunel, onda staje u Zoviku na potpuno pustom mjestu, a tako i u Binježevu. U Blažuju voz stoji petnaest minuta. Kosati kondukter izlazi iz voza i sjeda kraj pruge, naslanja se na neki stub. Čeka se križanje sa brzim vozom za Ploče. Nakon petnaest minuta iz montažne zgrade blažujske stanice pojavljuje se crvena kapa.  Ustaje i kondukter sa zemlje. Nailazi voz, iz Zagreba za Ploče. On ima pet vagona. Brzi je voz, a i on staje u Hadžiċima.

Naš voz konačno kreċe i do Sarajeva staje na još tri stanice . Na Ilidži takođe nema nikakve zgrade ni oznake stanice, tako isto na Stupu, pa na Alipašinom mostu, gdje ima prava stanica. Stižemo u Sarajevo, izlazi dvadesetak putnika. U mom kupeu, dok izlazim, vidim na garderobi željezničarsku kapu. Pitam konduktera, kad sam izašao, da to  nije njegova kapa.

“Jeste brate, ma ko ċe mi je uzeti, šta ċe kome željezničarska kapa!”

Ljubitelji pruga i vozova bi mogli uživati u neobičnoj vožnji niz Ivan-planinu. Kada bi se to povezalo sa ljepotama Konjica i Neretve (rafting, ribolov), mogli bi se turisti koji posjeċuju Sarajevo, dva dana uputiti da proborave u Konjicu.A  da idu tamo starinskim vozom. Zeljeznička karta bi se mogla povezati sa boravkom u hotelu, ručkom u restoranu, raftingom, dozvolom za ribolov. Samo bi vozovi morali polaziti najmanje svaka dva sata, i uvijek u isto vrijeme, kao što je svuda u Evropi. Inače se pruga ne isplati, ko ċe skupiti pare da promijeni pragove, ofarba stubove, podijeli pristojnu platu osoblju. Znači pored sadašnjeg  voza u sedam i petnaest,  treba voz  i u 09 i 15; 11.15; 13,15; itd. Na iole veċim stanicama bi moralo postojati bar dvadeset metara podignutog perona (da ne kažem pokrivenog), i da ima klupa- dvije da se može sjesti. Takođe mora postojati vidna  oznaka imena svake stanice, i stakleni panoi na kojima su: red vožnje, plan mjesta, planinarskih , biciklističkih i turističkih ruta, sa mjestima za odmor, restoranima i hotelima.  Veċ bi bilo previše da tražim da stanice imaju parkirališta za automobile i za bicikle. Bilo bi to previše tražiti, kao i to da kondukter ne skida službenu kapu, iako je vruċe, i da ne sjeda na zemlju, pored voza.

15.06.2009.

Reuw u Dejčiċima i Lediċima. U posjeti parku prirode Husremovac

Selo Dejčiċi je centar širokog područja snještenog na jugoistočnim obroncima Bjelašnice, u stvari  visoravni koja se nalazi između korita Zeljeznice, te istocnog masiva Bjelašnice i centralnog masiva Treskavice. Područje Dejčiċa je pripadalo opštini Trnovo, odnosno gradu Sarajevo, a nakon rata je pripalo federalnom dijelu opštine Trnovo. Brdoviti  i  povremeno blago zatalasan predio planinske visorvani prosječne visine od oko 900 -1000 metara nad morem je veoma  slabo  naseljen. Novi put koji od Igmana prolazi ovim krajem, i kod Trnova se spaja sa magistralnim putem Sarajevo- Foča. Put je  je širok i dobro  asfaltiran, te prilično vijugav.

Put otkriva do sada meni nepoznato područje, u neposrednoj  blizini glavnog grada. Priroda je neprirodno zelena, kao da se ne rado o evropskom kontinentu, nego kao da smo u Južnoj Americi. Nakon dvadesetak kilometara vožnje od Igmana, stiže se do  ljupkog i slikovitog sela Dejčiċi. Selo, koje su srpske postrojbe u ratu potpuno uništile, je najveċim dijelom obnovljeno, a slikom sela dominira vitko bijelo minare obnovljene džamije.

Iduċi dalje ka Trnovu put se vijugavo spušta i dolazi do korita bistre planinske rijeke Bistrice, koja se nekoliko kilometara dalje ulijeva u Zeljeznicu. Prije rijeke Bistrice skrenuli smo desno uz Lediċki potok, ka Hrustemovcu, parku prirode. Nekoliko entuzijasta, predvođenih doktorom Alijom Mulaomeroviċem , direktorom sarajevske Hitne pomoċi, je na maloj zaravni okruženoj borovima izgradilo objekat za rekreaciju i prihvat ljubitelja prirode.  Park se zove Hrustemovac, a društvo koje ga je osnovalo i vodi brigu o njemu se zove proBITRA (što bi značilo Za Bjelašnicu i Treskavicu). Park ima zadatak da unaprijedi  seoski turizam u ovom izvanredno lijepom kraju, te da zaštiti prirodne ljepote kraja. Park je i mjesto gdje odlaze na rekreaciju I zimovanje djeca iz sarajevskih obdaništa. Hrustemovac ima 25 dunuma vlastite zemlje, a aktivnosti na zaštiti prirode se protežu na oko 250 dunuma (25 kvadratnih kilometara).

Ispod objekta se uskom stazom stiže do uređenog vrela, u vidu ovalnog bazena okruženog kamenom, u kome izvire planinski potok.  U okolini izvora su postavljene klupe i uređena ognjišta za roštilj. Nesto kao malo Vrelo Bosne. Preko uskog kanjona potoka su pripadnici Gorske službe spašavanja razapeli uže, preko koga su demonstrirali prelazak planinskih kanjona.

Iduċi  uz potok dobrim makadamskim putem, prema selu Lediċima, pješaku se pred očima ukazuje zadivljujuċe čist masiv Treskavice, a dole,u dolini teče kao suza bistra voda. Nigdje ni traga otpacima, ili najlon kesama , koje su redovno ruglo skoro svakog vodotoka u BiH. Pred samim selom se potok lomi preko vodopada visokog desetak metara. Drugo vrelo Lediċkog potoka se nalazi u samom selu Lediċi.

U nedjelju je pred objektom Parka prirode održana promocija  inicijative očuvanja prirodnih i etnoloških vrijednosti ovoga kraja. Pred velikim brojem zvanica nastupila je lokalna folklorna grupa koja je izvela originalne igre iz ovoga kraja. Održana je i demonstracija kosidbe “zilave bjelašničke trave” , te demonstracija kvalitetne prirodne ishrane, posebno heljdinih proizvoda . Ovome teferiču su bile prisutne mnoge poznate osobe iz javnog, naučnog I kultrunog života Kantona Sarajevo, i opċine Trnovo.

Posjetite ovaj, mnogima nepoznat, a tako neobicno lijep kraj koji se nalazi svega tridesetak kilometara od Sarajeva. 

Zapanjujeca cistota i zelenilo Neki su u Ledicima napravili i vikendice Selo Ledici je bilo potpuno popaljeno Dr Alija Mulaomerovic, rukovodilac drustva pro BITRA, ispred objekta Parka prirode u Huremovcu U programu je ucestvovala i lokalna folklorna grupa Bilo je lijepo na Huremovcu, posjetite ga!
12.06.2009.

Lipa, drvo ljubavi , mitologije i zdravlja

Tilia tomentosaMorton Arboretum acc. 1040-65*2

Tilia tomentosa
Morton Arboretum acc. 1040-65*2

Mjesec je lipanj, vrijeme cvjetanja jednog od najljepših i najinteresantnijih drveċa – lipe. Lipa (lat. Tilia) je drvo koje  ima tridesetak vrsta, najpoznatija su obična lipa ( Tilia vulgaris), a prirodnim I vještačkim križanjem su stvorene nove vrste, kao naprimjer američka ili holandska lipa. Lipa uzraste 20 m- 40 metara, a može živjeti veoma dugo, i stotinama godina. Drvo lipe je veoma kvalitetno, mekano, ali otporno  na pritisak, i na protok  vremena, pa se koristi za izradu drvenih skulptura, električnih gitara (zbog dobre akustike). U ortodoksnoj  pravoslavnoj tradiciji ovo drvo se koristilo kao podloga na kojoj su slikane freske (kao naprimjer poznata djela Rubljova). Unutrašnji slojevi stabla imaju veoma otporna vlakna, koja su se izdvajanjem nakon dugotrajnog kišeljenja u voi, koristila za izradu užadi, a u Japanu za izradu posebne odjeċe.

Cvjetovi lipe su žuti, sitni, skupljeni u grupe, i veoma mirisni. U najljepše doba godine, kada su dani dugi I topli, lipe u alejama i parkovima ispunjavaju gradove svojim opojnim mirisom koji se širi posebno po noċi. Miris privlači pčele, koje sakupljaju nektar sa lipinih cvjetova, i prave monocvijetni lipov med. Mnoge ljubavi su vezane uz cvjetanje lipa i njihov opojni miris, pa se uspomene na prestale i često nesretne  ljubavi vežu za vrijeme cvjetanja lipa. Tako su lipe opisane kao obavezni dio ljubavnog dekora, kako u poeziji, tako i u muzici.

Drvo lipe ima mitološku tradiciju u mnogim narodima, posebno kod starih Slovena, kod Nijemaca, pa čak  u Staroj Grčkoj. U NJemačkoj se lipa smatrala kao drvo istine, gdje su se ljudi okupljali ispod lipe i zaklinjali u istinu. U mnogim selima drvo lipe u centru sela je služilo kao mjesto okupljanja, zborovanja i  donošenja odluka.

U Ukrajini jedna Rijeka nosi ime Zlatna Lipa. U Hrvatskoj je lipa novčana jedinica. Mnoge aleje i ulice imaju naziv Aleja lipa (naprimjer u Novom Sarajevu pored Miljacke), a mnogi restorani se zovu “Pod Lipom": (Takođe u Sarajevu poznat restoran na Baščaršiji).

Lipa ima ljekovita svojstva. Za pripremanje čaja koriste se prije svega cvjetovi, ali i listovi i plodovi. Čaj od lipe se koristi kod nahlade I povišene temperature, ima antiupalno dejstvo, izaziva znojenje, ublažuje kašalj. Takođe djeluje i spazmolitično, protiv grčeva. Ima i sedativno, antianksiozno (protiv bezrazložnog straha), te antihisterično dejstvo. Čaj se ne smije koristiti u pretjeranim količinama.

Bole of an ancient linden at Frankenbrunn, near Bad Kissingen, Bavaria
Lipa moze dostici veoma veliku starost, a njeno kvrgavo stablo moze imati veliku debljinu kao kod ove lipe u Bavarskoj
03.06.2009.

Prošetajmo zajedno

Kad čovjek dugo boravi na nekom mjestu, u nekom gradu, zavoli neka mjesta i ulice. Tako i ja volim da prošetam jednom mirnom ulicom (a koja nije mirna ovdje?) pored željezničke pruge. Sa jedne strane je pruga, a sa druge male kuće sa isto tako malim, ali lijepim vrtovima. Prošetajte i vi sa mnom.

pocetak ulice, desno je malo igraliste za djecu ovdje zive uglavnom starije osobe, mnogi su usamljeni sve zeleno, raznih varijanti i bicikl je dio dekora nigdje zive duse nazire se kraj ulice, Jedna stara gospodja radi u vrtu, nezgodno je slikati izbliza
03.06.2009.

Očni doktori iz BiH i iseljeništva udruženi na internetu

Na inicijativu prof. Dr. Vladimira Kojovića, iz Sarajeva, već duže vrijeme funkcioniše internet-forum vezan za očna oboljenja. Moderator je profesor Kojović koji povezuje kolege iz Sarajeva i unutrašnjosti BiH sa kolegama van BiH, od koji su neki porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a drugi su poznati domaći oftalmolozi, često uvaženi profesori, u različitim zemljama svijeta.

Pacijenti iz BiH prezentiraju dokotru Kojoviću interesantne i dubiozne bolesti kod pacijenata, praćene fotografijama promjena na očima, a on ih onda prezentira širem krugu poznatih doktora u svijetu, tražeći sugestije vezano za dijagnozu i liječenje. Takođe se vrši i preporuka i razmjena interesantnih  članaka o novim pravcima u liječenju očnih bolesti.

Kao primjer navodim jučerašnji mail dr Kojovića koji se tiče jednog pacijenta iz Zenice, koji ima samo jedno oko (drugo izvađeno zbog ratne povrede), a na drugom oku ima neuobičajene promjene na očnom dnu, koje su izazvale praktično slijepilo. Dr Kojović je veoma brzo dobio sugestije od nekoliko oftalmologa iz svijeta, uključujući i moju malenkost. Svi doktori su potpuno saglasni u vezi dijagnoze i načina daljeg liječenja, koje bi se provodilo novim lijekovima koji se u vidu injekcija apliciraju direktno u oko. Postoje realni izgledi da kod pacijenta dođe do popravke vida, bar onoliko, koliko bi mu omogućilo samostalno kretanje.

Evo jučerašnjeg maila prof. Kojovića: 

Postovani kolegice i kolege,

U vezi pacijenta AA cije sam Vam nalaze FA i fotografiju fundusa poslao primjetio sam da sam zaboravio da napisem da ima 39 godina.

Pitanja sam uputi i nekolicini specijalista za retinu i vitreoretinalnu hirurgiju : Dr Anthony Hall , Tumaini University, Dr RW Butner , Hjuston, Dr Mahmoud  Tarner, Kresge Eye Institute , Detorit i Dr Ferid Cengic i veoma brzo sam dobio od njih odgovor.

Mada su svi na razlicitim kontinentima i da je dosta tesko dati mieljenje samo na osnovu anamnestickih podataka i fotografija koje sam poslao, oni se slazu da se radi o subretinalnoh, horioidalnom neovaskularnoj  membrani gdje postoji znacajna produkcija VEGF-a i da je sasvim opravdano dati antiVEGF ( Avastin ili Lucentis intravitrealno) i to ASAP ( sto prije).

MIsljenja sam da je sasvim ispravno uraditi i sve lab. testove koji se radi za utvrdjivanje etiologije zadnjih uveitisa . Misljenja sam da bi bilo opravdano i ordinirati peroralnu terapiju sa kortikosteroidima ( Pronison prema semi Dr Butnera : tri dana 100 mg, potom dvije sedmice po 100 mg svaki drugi dan, potom dvije sedmice po 50 mg svaki drugi dan, potom dvije sedmice po 25 mg svaki drugi dan -svakako treba provjeriti da li postoji kontraindikacija za njihovu primjenu)

Ukoliko dodje jos odgovora javit cu Vam.

Srdacan pozdrav

V.Kojovic

U prilogu su relevantne fotografije kao i odgovori pomenutih kolega- procitajte !!!!!!!!

Tekst je najvecim dijelom preuzet sa mog bloga Oftalmolgija  

03.06.2009.

Kako organizovati hitnu pomoć?

Pročitah u Nezavisnim kako u Kotor Varoši nema doktora koji bi radio u ambulanti za hitne slučajeve po danu, nego u njoj dežura doktor samo po noći. Po danu su u ambulanti samo medicinske sestre.  Kod doktora porodične medicine, koji radi po danu je uvijek gužva, i po dvadesetak pacijenata čeka na pregled.

Pisac ( odnosno pisateljka Bojana Vucenovic ) očito ne razumije šta se podrazumjeva pod Hitnom pomoći i kako bi se ona trebala organizovati.

Hitnu pomoć, onu na licu mjesta, ovdje u Holandiji, a i cijeloj Zapadnoj Evropi, obicno ne pruža doktor, nego specijalizovano medicinsko osoblje za urgentnu medicinu ( viša sprema). Zadatak ukazivanja hitne pomoći je reanimacija i obezbjeđivanje funkcija čiji poremećaji  direktno ugrožavaju život, i to  za vrijeme dok se pacijent ne transportuje u najblizu odgovarajucu specijalizovanu ustanovu. Znači mora se obezbjediti nesmetano disanje i rad srca, te zaustaviti eventualno krvavljenje. Kada se to obezbjedi, pacijenta treba stručno transportovati ( napraviti odgovarajucu imobilizaciju), pazeći da transport ne pogorša stanje. Već prije, a i tokom transporta se uspostavlja kontakt sa zdravstvenim ustanovama u okolini, i na osnovu konsultacija određuje se gdje će se oboljeli, odnosno povrijeđeni transportovati, da se ne bi gubilo vrijeme svraćanjem na dva-tri mjesta, a i da bi ustanova bila spremna na prihvat pacijenta.

Zavodi za hitnu pomoć, onakvi kako su kod nas koncipirani, su u stvari ambulante opšte prakse koje rade izvan redovnog radnog vremena. Prava hitna pomoć se uspostavlja u specijalizovanim ambulantama odgovarajućih bolnica i klinika (kardiologije, traumatologije, opšte hirurgije, neurologije, itd ), gdje postoje Urgentni centri. Svraćanje u ambulante opšte prakse, pa i u “običnu” hitnu je u većini slučajeva gubljenje vremena. Ovo naravno, ako su kola hitne opremljena svim onim što bi trebala imati i ambulanta (kisik, aparati za reanimaciju, defibrilatori, itd.), a to se za kola hitne pomoci podrazumjeva da imaju.

 A što se tiče ”sitnih” hitnih slučajeva ( visoka temperatura, male povrede, itd.), na koje vjerovatno misli pisac teksta u Nezavisnim, zar nije normalno da takvi slučajevi imaju prednost kod ulaska kod doktora, i da ne trebaju nimalo čekati.

Zbog toga i pomenuti tekst, nema nikakve svrhe, osim da možda nepotrebno okrivi Dom zdravlja u Kotor Varoši.

O organizaciji hitne pomoci u Holandiji vidi http://nl.wikipedia.org/wiki/Ambulance , a najvazniji dio iz tog teksta, sa prevodom, vidi u komentarima. Slike ambulantnih kola su prenesene sa istog linka (Wikipedia).

 

 

.

 

02.06.2009.

Razglednice iz Bosne

Pored drugih znacajki Bosne i Hercegovine,evo jos jedne, sto se moze slati kao razglednica. Sudar je u BiH redovna pojava, i ako ga ne vidite svaki dan, onda nesto nije u redu.

 Snimio prije mjesec dana, u kanjonu Zujevine, iza Hadzica,dok sam dva sata cekao da naprave uvidjaj. Ovaj koji je vozio golfa bio je ko majka pijan, odvalio u kamion, a nista mu nije bilo.  

Pozdrav iz Hadzica
Pozdrav iz Hadzica


dva sata cekanja zbog pijanice
dva sata cekanja zbog pijanice


U Ksanjonu Zujevine, nema ti brajko kud, nego cekaj
U Ksanjonu Zujevine, nema ti brajko kud, nego cekaj


02.06.2009.

Gubavci savremenog vremena: dokle ide diskrimiancija oboljelih od side (AIDS-a)

U jednoj anketi AIDS fonda, koja će danas bit prezentirana, pokazalo se da se prema oboljelima od side i u liberalnoj Holandiji često postupa kao što se nekada postupalo prema oboljelima od lepre (gube). U anketi se pokazalo da još uvijek vladaju predrasude i neznanje u vezi načina prenosa bolesti. Iako je dokazano da se rukovanjem, milovanjem, pa čak i filmskim ljubljenjem ne može prenijeti sida, ipak čak 47 posto smatra da se bolest prenosi ljubljenjem u usta. Petnaest posto ne bi igralo utakmicu sa nekim ko ima sidu, jer se po njihovom mišljenju bolest prenosi preko znoja, kontaktom. Dvadesetsedam posto ne bi jelo u restoranu gdje radi kuhar koji ima sidu.

U običnom životu oboljeli nailaze na niz poniženja. Sportske škole im često neće da produže članstvo, kod zubara su obično posljednji pacijenti toga dana. Ostavljaju ih prijatelji, a poslodavci traže od njih da ne govore ostalima da boluju od side. Posebno su ponižene žene kod porođaja. Od njih se traži da se same operu i očiste poslije porođaja, te da operu toalete poslije upotrebe, a da posteljinu spale. Grupe koje su inače na udaru, kao muški homoseksualci i imigranti, su, kao bolesnici od side, još ekstra prezreni.

Zbog svega ovoga mnogi kriju (posebno na poslu) da su HIV pozitivni, a mnogi se i ustručavaju da odu na testiranje. Zbog toga pored 15000 oboljelih, pretpostavlja se da ima i još 40 posto više oboljelih od tog broja, koji ne znaju da su oboljeli. Za AIDS je dokazano da se prenosi preko krvi i seksualnim kontaktom, jer se virus u povećanoj koncentarciji nalazi u krvi, vaginalnoj tečnosti i spermi. Bolest se ne prenosi običnim kontaktima sa oboljelima, kao ni preko predmeta ( tanjira, čaša, kozmetičkih sredstva, itd. ).

01.06.2009.

U Holandiji kao da je sredina jula

Drugi dan kršćanskog praznika Duhovi ( Pinksteren) proslavljen je od većine ljudi uglavnom kao i prvi, znači potpuno nereligiozno. Većina i ne zna zbog čega je danas neradni dan. Maj je inače pun kršćanskih praznika vezanih za  biblijska događanja glede Isusa Krista. Lijepo je to udešeno, skoro uvijek u maju, ako ne onda u junu, tri praznika, svaki naslonjen uz vikend, pa imamo tri velika vikenda u najljepšem mjesecu godine. Ima se zbog čega biti zahvalan Isusu.

Tako i danas, u slavu spominjanja Duha Svetoga (vidi komentar na holandskom) , potrefio se već ko zna koji  krasni dan, ne može biti ljepši, pa je narod umjesto u crkvu navalio na izletišta, na more i jezera, u svim mogućim prevoznim sredstvima, na motorima, biciklima , brodovima, čamcima, i naravno u autima. A mnogi su, išli nekuda i avionima, gluho bilo, kažu da se pretpostavlja da ih ima i u onome nesretnom avionu koji je poletio iz Brazila, a niko još ne zna gdje je doletio.

Evo malo atmosfere sa prepune plaže u Reeuwijku.

plaza krcata narodom bilo je tu i poznanika, Bosanac ozenjen Kolumbijkom  svuda svijet zalego ne mozes preko mosta od camaca i cuko se voza u camcu guzva i u vodi
01.06.2009.

Razmišljanja o medicini: Dužinu života određuje najslabija karika

Svaki čovjek ima svoje slabe strane, svoje slabosti. Kako na psihičkom, tako i na fizičkom planu. Na psihičkom planu neko pored dobrih osobina, radinosti, iskrenosti, vjernosti, iste osobe mogu imati i negativne osobine, naprimjer sklonost piću, kocki, drogi, rastrošnosti, itd. od kojih samo jedna,ako je jako izražena, može od ličnosti napraviti propalu stvar. Naprimjer, neko, ko je u svemu jako dobar, ako je sklon kocki ili alkoholu, može potpuno da upropasti i sebe i familiju.

Slično je i sa fizičkim osobinama. Rijetka je osoba koja u svom genskom sklopu nema neke slabe tačke, većina ih ima više. U današnje vrijeme, oni koji imaju namjeru da dugo žive, preduzimaju sve mjere koje medicina nalaže. Ne piju, ne puše, imaju idealnu težinu, bave se sportom, žive u čistoj okolini, hrane se zdravo. Iako takav način života, ko ga može sebi dopustiti, u prosjeku dovodi do znatno dužeg života, nego kod osoba koje na to ne paze, ipak ne osolobađa osobu od rizika prerane smrti. Ako se ovdje izuzme nesretan slučaj, postoje u organizmu slabe tačke, na koje se ne može djelovati, ili se može veoma malo djelovati, preventivnim mjerama. Te slabe tačke su u stvari sitne greške u konstrukciji, greške u materijalu, ono što bi se kod nas reklo, slaba japija. U osnovi se radi o strukturi DNA, znači genskoj strukturi, koja je takva, da je u nekom periodu života tkivo od koje je izgrađeno, podložno ili preranoj istrošenosti, ili pretvaranju u maligno tkivo. U prvom slučaju (istrošenosti) nastaju različite hronične bolesti unutrašnjih organa, srčanih i moždanih ( i drugih) krvnih sudova, dijabetesa i bolesti drugih žlijezda sa unutrašnjim lučenjem (veoma često štitaste žlijezde). Takođe nastaju i degenerativne bolesti aparata za kretanje, artroze zglobova, osteoporoza, itd, što može, ali i ne mora bitno uticati na dužinu života.

U slučaju sklonosti malignoj alteraciji (pretvaranju), nastaju po život opasne maligne bolesti različitih organa. Nije svaki organ kod istog čovjeka, i nisu isti organi kod različitih ljudi, jednako osjetljivi na dejstvo supstrata koji mogu izazvati malignu alteraciju. Za neke vrste malignih bolesti nije ni dokazano da uopšte postoje negativni uticaji koji izazivaju i podstiču maligne bolesti, i takve su vrste raka u stvari one na koje možemo minimalno, ili skoro nikako uticati nekim preventivnim mjerama ishrane ili načina života (naprimjer rak dojke i jajnika kod žena, rak prostate i testisa kod muškaraca, ili tumori mozga, kostiju, leukemije). Kod ovoga, naravno da se podrazumjeva, da izlaganje svakom pretjeranom radioaktivnom zračenju, može uzrokovati rak bilo kojeg organa, a posebno onih koji imaju brzu repodukciju, to jest kratak život stanica (krv, koža, sluznice).  S druge strane i za bolesti za koje znamo da mogu biti uzrokovane izlaganjem dejstvu nekih negativnih faktora (naprimjer rak pluća i pušenje), ne možemo reći da i osobe koje se nikad nisu izlagale tim štetnim dejstvima (naprimjer koje nisu nikad pušile) neće dobiti rak pluća.

Medicina nije matematika, ima toliko nepredvidivih, i veoma mnogo jos uvijek nepoznatih, stvari. Jasno je jedno, da najslabija karika određuje dužinu života, što znači da neko može i da ne puši i da ne pije, da jede izuzetno zdravo, a da strada od nečega čemu se je najmanje nadao.

Tekst je samo jedno razmišljanje i nema za cilj da ljudima sugeriše da žive nezdravo, jer ne prihvatam tezu da je ionako sve u božijim rukama i da svako ima svoju sudbinu. Činjenica je ipak da veliki broj holivudskih bogatih glumaca dožive duboku starost, u mnogo većem procentu nego prosječni ljudi. E, tu ima značaja i socijalni momenat, koji uglavnom određuje dužinu života u većini zemalja, i gdje su razlike ogormne, zavisno od bogatstva zemlje i ulaganja u zdravlje ljudi.       

Leteci Holandjanin
<< 06/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338070

Powered by Blogger.ba