U Holandiji je već danima pravo ljeto. Prvi julski dan u Goudi je u znaku ljetnih haljina, kratkih hlača, sandala. Jedan muškarac na biciklu ima samo šorts na sebi.

Svuda je živo, i ima dosta turista. U Goudi je srijedom inače Antika-markt, gdje se prodaju stare stvari, knjige, slike i nakit.

Da se nadovežem na jučerašnji post o psihosomatskim smetnjama, hipohondrima, odnosno umišljenim bolesnicima.

Davno sam čitao jednu od meni najsmješnijih knjiga :”Tri čovjeka u čamcu”, pisac Jerome_K._Jerome, ( Three Men in a Boat;). U toj knjizi glavni junak, (ustvari autor knjige) opisuje  kako je imao razne tjelesne smetnje i kako je otišao u Kraljevsku biblioteku, te nakon što je proučio svoje simptome, konstatovao je da boluje od svih mogućih bolesti, osim bolesti služavkinog koljena. Tu bolest dobiju služavke koje dugotrajno ribaju podove.

Umišljeni bolesnik odlazi svom doktoru, i pošto boluje od svih mogućih bolesti, nudi se da na njemu uče studenti medicine. Tako oni mogu na jednom covjeku istovremeno učiti o svim bolestima koje postoje.

Doktor ga je saslušao i na kraju mu dao komad papira. Kad je bolesnik izašao iz ordinacije mogao je pročitati doktorsku preporuku:

“Svaki dan pet milja brzo hodati kroz šumu u blizini. Nakon toga pojesti pola kile bifteka na žaru i zaliti sa pola litra piva!”

Iako je recept za neke malo skup, on sadrži sve neophodno za liječenje depresije, koja obično ide sa hipohondrijom. Fizička aktivnost dovodi do opuštanja i manjeg razmišljanja o brigama, te manje osluškivanja vlastitog tijela. Biftek na žaru pojačava imunitet i opštu snagu organizma. Pivo sadrži vitamine, popravlja raspoloženje i ima blago sedativno dejstvo.

Neobičnu vijest sam čuo jutros na holandskom radiju. Naime kućni doktori u Den Hagu, posebno u kvartu Schilderswijk , se žale, kako im Turci, koji odlaze na odmor u domovinu, traže potvrdu da ne boluju od meksičke gripe.

Povod za to su vijesti da su pojedini turski državljani zadržavani na bugarskoj granici, i da je od njih tražena potvrda da ne boluju od meksičke gripe. U slučaju da je nemaju, morali su platiti 500 eura da prođu kroz Bugarsku.

Iz Bugarske je rečeno da zvanično nigdje nije donešena odluka da se traži takva potvrda. Očito je da se radi o lokalnoj ujdurmi pojedinih carinika, koji na ovaj način žele da pare strpaju u vlastiti džep.