Crnogorski parlament usvojio je juče Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici i time prihvatio Rezoluciju Evropskog parlamenta o Srebrenici i proglašenju 11. jula za Dan sećanja na žrtve tog zločina.

Dekralacija je posle višečasovne žučne debate usvojena glasovima vladajućih partija i opozicionog Pokreta za promjene.

Protiv je bila Nova srpska demokratija (NOVA), a uzdržani poslanici Socijalističke narodne partije (SNP).

Deklaraciju je predložila grupa poslanika vladajuće koalicije sa obrazloženjem da je Crna Gora u vreme zločina u Srebrenici bila deo Savezne Republike Jugoslavije koja je, kako je obrazlozio poslanik Rifat Rastoder, "nedvosmisleno" bila uključena u rat u Bosni i Hercegovini.

U višečasovnoj žučnoj debati usledile su različite intrepretacije zločina u Srebrenici, okolnosti koje su do njega dovele, broja žrtava, njihovoj nacionalanoj pripadnosti, ali i ulozi crnogorskih vlasti u dešavanjima u protekloj deceniji na prostoru bivše SFRJ.
Poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović rekao je da se predloženom deklaracijom ne sme od odgovornosti amnestirati ondašnja crnogorska vlast.

On je naveo da se tadašnja vlast Crne Gore "hvalila da pomaže generalu Ratku Mladiću".

Tekst prenesen sa B92

Stariji čitaoci ovoga bloga sigurno će se sjetiti karte za godisnji odmor, koje su davale Jugoslovenske Željeznice. Karta se zvala legitimacija K-15. Bio je to komad štampanog kartona, na koji je imao svako pravo da kupi, i da dobije popust na željezni čak 75 posto. Na kartonu su bile prazne rubrike, gdje se je morao udariti štambilj na šalteru polazne stanice. Uz ovaj karton-legitimaciju se kupovala vozna karta uz ogroman popust.

Zahvaljujuć ovoj karti, mnogi su “radni ljudi i građani” mogli da otputuju na godišnji odmor, ako ništa da se malo provozaju. U to doba se vozom moglo otići i do Dubrovnika i Herceg Novog, a dalje se moglo brodom do Ulcinja. Moja mama je sa tetkom obično putovala do Rijeke i Opatije i tamo su ostajale nekoliko dana.

Kako su u tom “mrskom” socijalizmu radile te željeznice, dajući toliki popust, nije mi jasno, isto kao što mi nije jasno da je socijalno slalo ljude zadžabe nekoliko sedmica  u banje, i da su svi mogli džaba studirati ( neki i po desetak i više godina) ili ležati nedjeljama i mjesecima u bolnicama, često i skoro sasvim zdravi, tek tako da se “ispitaju”.