Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.08.2009.

Farmaceuti se dosjetili “simptom” reklamama

Gledajući TV ponekad se iznenadimo kako se neko brine o nama, pa nam sugeriše da zdravstveni problem koji imamo, nije nikakvo čudo, i da je to jako česta stvar, i da se može lako riješiti. Pa tako danima gledamo kako maltene nema muškarca koji nema, ili nije imao, probleme sa erekcijom, te da se tu može lako pomoći.

 U Holandiji, kao i u većini zemalja EU je zabranjeno reklamirati lijekove koji se propisuju na ljekarski recept. Farmaceutske firme su pribjegle suptilnom načinu povećavanja prodaje svojih produkata. Pod krinkom brige o našem zdravlju, promoviraju zdravstvene probleme,  (“simptom” reklame) tamo gdje su oni minorni, ili gdje ih i nema, te tako od muhe prave medvjeda i dovode TV gledaoce da često i nesvjesno postaju opsjednuti tim problemom. To ih nagoni da odlaze kod svog kućnog doktora, koji je opet spreman da propiše skupi lijek, jer je i on često čovjek farmaceutske firme. Na kraju račun plaća socijalno, a ono ga prebacuje na sve osiguranike, pa cijene zdravstvenog osiguranja enormno rastu.

O ovoj pojavi gledaoci u Holandiji mogu gledati  u večerašnjem programu RADAR  (TROS program za konzumente), na Nederland 1 u 20.30.

Inače je danas objavljeno kako se lijekovi, koji se normalno ne smiju reklamirati, masovno promovišu na različitim internet  stranicama, od kojih su neke vlasništvo različitih udruženja pacijenata, a neke su direktno vlasništvo farmaceutskih firmi.

30.08.2009.

Homeopatija – ima li od nje koristi?

Samuel_Hahnemann , osnivac homeopatije

Veoma je teško razumjeti princip homeopatije. Čak i stručnjaku, a pogotovu prosječno obrazovanom čovjeku. Uprošćeno rečeno, princip ide po onoj narodnoj : ”Klin se izbija klinom!” Drugim riječima ako imate temperaturu, trebate uzimati sredstvo koje kod zdravih ljudi izaziva temperaturu. Tako je osnivač homeopatije Hahnemann uzimao kinin, lijek protiv malarije, pa je dobio iste simptome kao da ima malariju.

Osnovni princip homeopatije je da se ne liječi bolest, nego čovjek, njegova konstitucija, odnosno sklonost određenoj bolesti. Sukladno tome ljudi su podijeljeni u određene konstitucije. 

Pošto su sredstva koja izazivaju bolesti obično otrovi (naprimjer arsenicum, ili beladona), da bi se izbjegli smrtni slučajevi zbog njihove primjene ta su sredstva morala jako razrijeđivati, u vodi ili alkoholu. Da bi djelotvornost sredstva ostala, odnosno se prenijela na sam rastvarač (vodu, ili alkohol) bilo je potrebno jako i dugotrajno protresanje otopine. Princip je u stvari da na kraju djelotvornost supstance u potpunosti pređe na rastvarača (vodu ili alkohol), te da lijek bude djelotvoran i kad ga ustvari više i nema u otopini. Ovo je u potpunoj suprotnosti sa klasičnom hemijom i medicinom, po kojoj je djelotvornost neke supstance u proporcionalnosti sa njenom koncentracijom.

Klasična homeopatija, liječenje homeopatskim sredstvima u različitim koncentracijama otopina, je danas cesto pojednostavljena, pa se u apotekama i drogerijama prodaju homeopatski lijekovi, slični klasičnim lijekovima, samo na bazi minerala, biljnih, ili životinjskih produkata, bez da se prati njihovo dejstvo i da se koncentracija prilagođava liječenju.

Djelotvornost homeopatskih sredstava nije nikad dokazana ozbiljnim naučnim kliničkim testovima. Pristalice homeopatije negiraju značaj tih studija, jer se po njima ne radi o liječenju bolesti, nego o liječenju čovjeka i njegove sklonosti ka bolesti. Pozitivno dejstvo sredstva opravdavaju pojedinačnim zadovoljnim pacijentima.

Pozitivan efekat lijeka je sličan onome koji ima svaki novi lijek ( placebo efekat), a zasnovan je na sugestiji i  fami oko egzotičnosti nekog sredstva ( pčelinji otrov, nitroglicerin, kinin...). Alkoholna otopina, odnosno alkohol sam po sebi može izazvati popravak raspolozenja, posebno kod djece. Neutralna mast u raznim ljekovitim mastima, sama po sebi može spriječiti sušenje kože i štetan uticaj izvana, te spriječava ohlađivanje kože, čime se pojačava prokrvljenost tkiva.

Mnogi naučnici ukazuju na štetnost homeopatije, posebno u zemljama u razvoju, gdje se ona koristi za liječenje SARS-a, AIDS-a, tuberkuloze, malarije, proljeva kod djece, itd. Iako je zvanično ocjenjena kao nadriljekarstvo, ipak socijalna osiguranja u nekim zemljama ( iz komercijalnih razloga) nadoknađuju liječenje homeopatskim sredstvima, što se smatra lošim znakom, odnosno potvrdom njene vrijednosti.

Za vrijeme moga medicinskog školovanja homeopatija, kao i mnoge druge alternativne metode liječenja, nisu spominjane u našem obrazovanju. To je bilo u skladu sa materijalističkom filozofijom, a i sa klasicnom zapadnjackom medicinom. Homeopatija se naslanja na neku indijsku filozofiju, i za mene je to prilično nejasan teren.

Veoma opsirno o homeopatiji, na holandskom jeziku, vidi http://nl.wikipedia.org/wiki/Homeopathie (sto je u najvecoj mjeri i izvor ovoga teksta) 

29.08.2009.

Psihopate i siledžije vladaju na putevima u BiH

Evo pročitah, opet neko smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći, ovaj put žena iz Travnika, u direktnom sudaru golfa i kombija, (vidi Dnevni Avaz).

Nakon posljednjeg boravka u BiH, i svakodnevne vožnje Sarajevom, i okolinom, mogu zaključiti da je došlo dotle, da je normalnom vozaču više nemoguće voziti, jer se je razvio poseban soj psihopata i siledžija na putu, kojima niko i ništa ne pokušava uraditi protiv njihove bahatosti.

Posebno su bahati postali vlasnici skupih automobila, velikih džipova, mercedesa i audija, koji ne mogu vidjeti nikoga ispred sebe, te pretiču na sve manjim distancama između automobila koji im dolaze u susret. Ne boje se ni sudara, jer imaju teška i sigurna vozila, u kojima bi deblji kraj izvukli oni iz “običnih” auta. Dok sam se vraćao iz BiH, u Drivuši kod Zenice, nisam mogao sebi vjerovati, da mercedes iz suprotnog pravca, udaljen nekih pedesetak metara od mene, slobodno pretiče auto ispred sebe. Samo me je kočenje od samog momenta njegovog preticanja, spasilo direktnog sudara.

Posebno se bahatost ispoljava na ulicama Sarajeva, i to na glavnoj saobraćajnici od Marijin Dvora do Blažuja. Vozila koja stalno mijenjaju trake, kojima smetate gdje god se nalazili, pa vam se nabiju tik uz vozilo, ili pretiču tako da vas nekoliko centimetara dijeli da ne dođe do sudara. Posebna je opasnost ako takvima na neki način skrenete pažnju na njihovo ponašanje, trubom, ili gestom, posebno riječima. U stanju su da vas verbalno najgore uvrijede, pljunu, ili izvade iz auta i udare, da ne kažem ubiju.

Da ne govorim o noćnim trkama, ili motociklistima, koji projure kroz centar grada brzinom od preko 100 km.

Saobraćajna kultura je odraz opšte kulture i opšteg stanja u društvu. Iako se devedeset posto vozača ponaša i vozi onako kako treba, oni su postali žrtve siledžija, koje niko ne proganja niti kažnjava. Nema mjesta u zatvoru ni za one koji nose i potežu oružje, a kamoli za ove psihopate, koji bi u normalnoj zemlji bili kažnjeni novčano i zatvorom, toliko, da bi svoje ponašanje kihali cijeli život, i da im ne bi nikad više naumpalo.

28.08.2009.

Holandska kućica, svoja slobodica

Ranije su se u holandskim gradovima pravile veoma jednostavne prizemne kuće. Stisnute jedna uz drugu, imale su samo prizemlje i potkrovlje, koje se pravilo tako da sa ulice izgleda kao da postoji fasada, odnosno kao da je sprat, a u stvari je to bila mansarda kosih zidova. U prizemlju je bila jedna veća prostorija, kuhinja i malo kupatilo i WC, a u potkorvlju, do koga se stizalo strmim stepenicama, obično su bile dvije spavaće sobe. U zaleđu kuće je mali dugi, a uzan vrt.

Ove kuće su se sačuvale i danas, i imaju razne boje fasada te izgledaju veoma dekorativno. Mnoge su međutim toliko ostarile da se ruše i zamjenjuju novim, koje imitiraju izgled starih, ali su mnogo prostranije i komfornije.

novi staracki dom, imitira arhitekturu starih kuca u okolini
28.08.2009.

Koliko ustvari BiH ima kvalitetne zemlje?

 

Stalno se raspravlja o teriroriji BiH i njenoj podjeli između Federacije BiH i Republike Srpske, te o tome da li i Bosanski Hrvati trebaju imati svoj entitet, (čitaj svoju ekskluzivnu zemlju). Pri tome se običnop govori o kvalitetu teritorije, a zanemaruje kvalitet, i mogućnost življenja.

BiH je po površini veća od Holandije, a ima četiri puta manje stanovnika. Čak i u tako gusto naseljenoj Holandiji (srednja gustina naseljeneosti 300 po kvadratnom km.), postoje relativno malo naseljeni krajevi, a u BiH postoje veoma velika područja gdje naseljenost ne prelazi četiri stanovnika po kvadratnom kilometru. Jugoistok BiH područje koje zatvaraju Trnovo, Foča, Stolac i Trebinje, ima površinu od kojih 10000 kvadratnih kilometara, i tu jedva da živi sto hiljada stanovnika, a to je četvrtina zemlje. Ovaj kraj od više od deset planina ( od kojih su sedam više od 2000 metara) ima prosječnu nadmorsku visinu veću od 1000 metara, a geografski centar je opštinsko središte Kalinovik, čije se kuće mogu izbrojati na prste dvije ruke, a naseljenost u široj okolini iznosi pet stanovnika na kvadratni kilometar. Ovaj kraj nema ni jednog pravog grada, a mjesta Trnovo, Kalinovik, Nevesinje, Ljubinje, Gacko, Bileća, jedva da pojedinačno imaju do pet hiljada stanovnika.

Nije mnogo manja ni divljina skoro cijelog zapadnog pojasa zemlje. Trougao između Bihaća, Mostara (zamišljena prava linija) te Mostara i Posušja, i hrvatske granice, skoro petina zemlje, je planinski kraj, gdje opet nema pravog grada, nego postoji nekoliko manjih naselja na rubovima kraških polja (Livno, Duvno, Drvar, Bosanski Petrovac, Glamoč, Kupres).

Uz ova dva veoma slabo naseljena područja treba dodati i područje sjeveroistočno od Sarajeva ( Sokolac, Han Pijesak, Vlasenica, Olovo, Kladanj), kraj  koji se , osim bogatstva u šumama, po gustini populacije ne razlikuje mnogo od prethodna dva. Takođe i pojas Srednjebosanskih planina, Vlašić, Vranica, Bitovnja predstavljaju slabo naseljeno područje, ako se izuzmu doline u kojima su mala mjesta Fojnica, Kreševo, Gornji Vakuf, Prozor.

Ono što je vrijedno za život u Bosni su doline rijeka i proširenja uz njih. Sava, Una, Vrbas, Neretva ( u donjem toku), djelimično Drina ( proširenja u vidu župa, Višegrad, Foča, Goražde), te dio od Janje do ušća. Poseban izuzetak je rijeka Bosna, koja zauzima centralni dio zemlje i koja ima najpitomiji i najširi pojas niske nadmorske visine. Nije džaba cijela zemlja dobila ime po ovoj rijeci. Jezgro Bosne je zavala od Sarajeva do Zenice, a njen centar je grad Visoko, koji je i bio centar bosanskih kraljeva.

Republika Srpska se svela na dva centra, i njihovu okolinu, na Banja Luku i Bijeljinu. Cijelo ostalo područje je u velikoj regresiji, i demografskoj i ekonomskoj. Hrvatsko stanovništvo živi u Mostaru i Čapljini, te uskom pojasu Zapadne Hercegovine, gdje je glavno mjesto Široki Brijeg. Bošnjaci su potpuno iseljeni iz Podrinja, te se naselili u Sarajevu, Visokom, Zenici i Tuzli. Bihaćka krajina je ostala gusto naseljena kao i prije posljednjeg rata, ali je u ekonomskom pogledu još slabija (nema više Agrokomerca), pa te to u potpunosti kraj trajnih ili privremenih emigranata. Nabrojana pasivna mjesta Istočne i Zapadne Bosne su postala još pasivnijima, a u nekim mjestima je život ekonomski potpuno zamro ( Drvar, Glamoč, Trnovo, Višegrad, Foča, Vlasenica, Olovo, Sokolac, itd).

Dijeliti jednu zemlju je na duže staze ćorav posao, procenti tu ne igraju ulogu, a podijeliti zemlju po njenom kvalitetu je nemoguća misija.  

26.08.2009.

Crtice sa odmora - sve je drugačije

Kaže mi ovdašnji komšija Ċazim, inače rođeni Bijeljinčanin, da se je u Bijeljini družio sa komšijom Srbinom. Igrali su šah, i komšija mu se žalio kako u Bijeljini nema s kim da se druži. Najbolji prijatelji su mu bili muslimani, a sada ih nema. U BIjeljinu je doselio narod sa svih strana, iz Sarajeva, ali i iz pasivni krajeva Istočne Bosne, te iz Srbije. Opština sada ima 170000 stanovnika, dva i po puta više nego ranije od kojih je dosta i onih sa kriminalnom prošlošću.

 Evo i sestra mi piše kako su Rajčevići iz Beograda, inače starosjedioci u Višegradu, komšije u čaršiji, boravili dva mjeseca u rodnom gradu, i kako se nisu imali s kim družiti, te kako je Višegrad potpuno drugačiji. I Višegrad je pored potpuno izmjenjenog nacionalnog sastava, naseljen potpuno novim ljudima.

Naš prijatelj ovdje u Goudi, Alija iz Mostara, kad ode u Mostar igra još uvijek šah sa svojim klupskim kolegama od prije rata, istina sada su to svi Hrvati. Čak se i takmičio za njihov klub, a igrali su partije pod slikom pokojnog Franje, i krstom na zidu.

U Sarajevu ramazanska atmosfera, džamije su za vrijeme teravije pune i premale da prime ogromni broj muskaraca  i žena, pa se klanja u dvorištima džamija. Turisti sa čuđenjem vire kroz otvore na zidu u dvorište Begove džamije, gdje na otvorenom klanjaju nekih stotinjak ili više muskaraca i žena. Klanjala se teravija u Begovoj, i svakoj drugoj džamiji i ranije, prije rata, (ali nikada nije) koliko se ja sjećam u dvorištu, pred očima prolaznika.

Da čovjek ne povjeruje koliko se toga promijenilo, a nije prošlo ni dvadeset godina.

26.08.2009.

Kako (ne) biti sam sebi doktor?

Moderno je biti sam sebi doktor. Internet je preplavljen antpisima o raznim bolestima. Isto tako i štampa. Da ne govorim o knjigama, tipa: Doktor u kući, Porodični ljekar, Kako da sam sebe izliječim, itd. Nije to ni tako loše, mnogo manje opasno nego se predati raznim babama Marama, bioenergetičarima, onima koje otklanjaju sihre i saljevaju stravu, itd...

Ono što želim ovdje naglasiti je da se medicina uči iz knjiga, ali se nauči kroz život i iskustvo. Hoću reči da je uglavnom tačno ono što piše, ali ispravna interpretacija teksta traži medicinsko znanje i iskustvo. Nestručan čitalac prilazi tekstu obojen emocijama i određenim očekivanjima, tako da mozak pravi selekciju dijelova teksta u skladu sa nesvjesnim namjerama onoga koji tekst čita. Tako iste dijelove teksta jedan čitalac može bagatelisati, a drugi mu dati veoma veliku važnost. Rezultat je da nakon čitanja neko ostane bezrazložno isprepadan, a neko opet bagatelizira opasnosti navedene u tekstu o nekoj bolesti ili lijeku. Takođe u tekstu često nisu rečene neke stvari koje postoje na drugom mjestu, ili stvari koje su se u međuvremenu promijenile. Za to postoje naučni skupovi doktora, gdje se razmijenjuju iskustva i iznose nove stvari. Zdravstveni tekstovi su često pisani sa komercijalnom tendencom, da izreklamiraju neki sumnjivi lijek, pa i takvi jednostrani tekstovi mogu zbuniti čitaoca.

Kao primjer ću navesti čitanje uputstava za upotrebu lijeka, koji je zakonom obavezan da ide uz lijek. Takođe je proizvođač lijeka dužan da da navede do tada sva poznata nepoželjna dejstva lijeka, makar ona bila veoma rijetka. Ovo je potrebno iz razloga eventualnog sudskog postupka, ako bi se pacijent žalio da na nešto nije upozoren. Međutim u praksi imamo da se mnogi isprepadaju nepoželjnih dejstava lijeka ( koja postoje i kod svakog lijeka, pa i običnog aspirina), te da odbiju upotrebu propisanog i podignutog lijeka.

Takođe kod nas postoji i navika da dobijamo nalaze ispitivanja (labaratorijski, specijalistički, itd.) u ruke ( ovdje u Holandiji to nije slučaj), te da to nosamo sa sobom i često sami interpretiramo, ili pitamo neke iz okoline koji se kao u to razumiju.

Iako je lijepo biti upoznat sa svojom bolešću i njenim liječenjem, ipak u tome ne treba pretjerivati, pa biti pametniji od svog doktora. U doktora treba imati povjerenje, a ako to nemamo, onda moramo tražiti doktora u kojeg ćemo to imati, i kome ćemo prepustiti da, naravno uz našu saglasnost, određuje kako ćemo se liječiti. Znanje koje smo stekli čitajući o našoj bolesti ćemo iskoristiti da doktoru postavimo odgovarajuća pitanja, ali ne da sami mjenjamo i određujemo terapiju i druge postupke vezano za liječenje. Naravno da nije lako naći dobro informisanog i potpuno neutralnog doktora ( koji nije na strani nekih farmaceutskih kuća, ili svoga gazde u privatnoj praksi), a koji je i pristupačan, i po svom ophođenju, i po cijeni koju uzima za ono što radi.

26.08.2009.

Preminula prof.dr. Dubravka (Milana) Potkonjak, poznata sarajevska naučnica, farmakolog

Sa mog bloga o velikanima sarajevske medicine (zlatna generacija) , prenosim ovaj post

Preminula je Dr Dubravka Potkonjak. Još jedna osoba iz generacije veoma cijenjenih i uglednih naučnika i istraživača Medicinskog fakulteta u Sarajevu, iz njegovog zlatnog perioda, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Dr Potkonjak je cijeli životni vijek provela na Farmakoloskom institutu pomenutog fakulteta, kao saradnica  svjetski poznatog naučnika prof. Pavao Šterna ( vidi http://sarajdoktor.blogger.ba/arhiva/?start=60) , a poslije u suradnji sa prof. Seidom Hukovićem. U to vrijeme na institutu se odvijala veoma intenzivna naučna djelatnost, te su publicirani radovi bili originalni u svijetu, naprimjer radovi o farmakologiji otrova pauka crne udovice.

Doktorica Potkonjak je bila primjer prave naučnice, koja se potpuno posvetila farmakološkim istraživanjima. Djelavala je kao tipična naučnica iz filmova, onako malo rastrešena, ali to joj je stajalo, bila je veoma prijatna i simpatična osoba.

Pomen u vidu čitulje (u Oslobodjenju) dali su studenti medicine, njene kolege, generacija 1956-1962, te ljekarska komora BiH. Medicinski fakultet, koliko sam ja vidio, se nije oglasio (neka me izvine ako jesu), ali sam na nekim primjerima i ranije vidio da se lako zaboravljaju profesori prošlih generacija. Kao da medicina i nauka počinju od danas.

Zanimljivo je da postoje još dvije osobe sa istim imenom i prezimenom, jedna je neurolog u Zagrebu, a druga mikrobiolog u Novom Sadu.

23.08.2009.

Boračko jezero i Glavatičevo

Konjic, sa Neretvom, Boračkim i Jablaničkim jezerom, ima veoma velike turističke moguċnosti. Izgradnja hidrocentrale kod Jablanice je uništila izvanredno lijepu dolini Neretve i pretvorila je u jezero, koje je često nedovoljno napunjeno, pa umjesto bistre planinske rijeke vidimo blatna polja. Pojas Neretve iznad Konjica  se odupire namjerama izgradnje hidrocentrala, uglavnom zahvaljujuċi snažnom lokalnom ekološkom pokretu

Ovaj nestvarno lijepi kraj, između planina Prenja i Visočice je u posljednje vrijeme kraj koji sve više posjeċuju turisti, a zanimanje je za rafting i ribolov na Neretvi. Uz selo Glavatičevo je nastalo nekoliko polaznih tačaka za rafting turu. Selo je inače potpuno spaljeno u prošlom ratu. Na jednoj kuci jos postoje grafiti sa potpisom cetnickog odreda. Danas, pored ostataka kamenih kuca, su nikle  mnoge lijepe  kuċe, a obnovljena je i džamija. Sa mosta u selu vidi se kristalno bistra Neretva, te u njoj ribe glavočike, (tako se zovu neretvanske pastrmke),kako plivaju u mirnoj vodi. U daljini su obrisi visoke Zelengore.

U turističkoj ponudi ovog kraja posebno mjesto zauzima Boračko jezero, biser ovga divljeg planinskog kraja. Smješteno u dubokoj uvali na obroncima Prenja, bistre zelene vode, jezero plijeni neobičnom ljepotom. Još se vide zapaljene zgrade, ali je niklo I mnogo novih kuċa u kojima se nude sobeiI apartmani za odmor. Izgrađeni su tuševi, WC i  kabine za presvlačenje, postoje restorani  i autokamp. Relativno je čisto, ako se izuzme masa opušaka na plaži i oko klupa. Tipičnu bosansku atmosferu daju raspaljeni roštilji, potpopljene lubenice i ljudi i žene koji neprestano puše. Ulaz automobilom naparking pored plaže naplaċuju pet maraka po autu.

Put do Boračkog jezera vodi pored nove (stare) ċuprije u Konjicu, kroz obnovljenu staru konjičku čaršiju, a onda se penje uzbrdo, postaje veoma uzak, tako da je problem križanje dva auta. Iako postoje jaki branici, nije baš ugodno pogledati u veoma duboku provaliju ispod puta. Na izlazu iz Konjica je nova katolička crkva,u selu Borci je obnovljena pravoslavna crkva , a u Glavatičevu džamija, sa lijepom česmom ispred nje.

plaza na Borackom jezer ostaci izgorjelog odmaralista pogled na Neretvu sa mosta u Glavaticevu u samom selu Neretva je mirna i kristalno cista ostaci izgorjelih kamenih kuca obnovljena dzamija u selu Glavaticevu Izgradjene su i nove lijepe kuce Od Glavaticeva do Konjica se organizuje rafting tura Nekoliko visecih mostova povezuje obale Neretve spomenik iz proslog rata
21.08.2009.

Bolovi oko srca – kako pronaċi uzrok?

 

Diagram of a myocardial infarction.

 

 

Naiđoh na interesantan forum forum.hr o bolovima u području srca. Srce je motor organizma i svaki simptom vezan za ovaj najvažniji organ izaziva posebnu brigu. Kao najveċa opasnost leže uglavnom promjene na krvnim žilama koje snabdjevaju srčani mišiċ krvlju. Ove arterije prave krug, krunu, oko baze srca, pa Od tog kruga se duž srca izdvaja nekoliko grana koje snabdjevaju krvlju pojedine mišiċe komora i pretkomora srca. Tako krug oko srca i vertikalni odvojci duž toka tog kruga formiraju mrežu u vidu vijenca (korone), pa se ove arterije zovu koronarnim (vjenacnim). Pored mišiċa srca ove arterije snabdjevaju krvlju i sam nervni čvor, sinusni čvor, koji nervno reguliše rad srca. Ovaj autonomni nervni centar stoji pod kontrolom viših centara autonomnog nervnog sistema, smještenih u mozgu. U slučaju promjena emocija, uticajem mozga na autonomni centar, mijenja se ritam srčane radnje, odnosno ona se ubrzava ili usporava. Naglo ukidanje snabdjevanja sinusnog čvora krvlju dovodi do trenutne smrti. To je i daleko najčešċi uzrok neočekivane iznenadne smrti kod naizgled potpuno zdravih mladih ljudi i sportista.

 Koronarne arterije su podložne promjenama, od kojih je najčešċa arterioskleroza, koja uzrokuje suženje ovih arterija, a ponekad i njihovo potpuno začepljenje, koje se klinički ispoljava u vidu akutnog infarkta srca. U tome ulogu može igrati i grč, odnosno spazam ovih arterija. I jedno i drugo dovode do smanjenog priliva krvi u srčani mišiċ, ili do potpunog prestanka snabdjevanja krvlju. Ova hipoksična mjesta ( koja pate od nedostatka kiseonika) izlučuju neke encime, koji sa svoje strane podražavaju nervne završetke, te je rezultat hipoksije subjektivni osjeċaj boli. Bol kod koronarne bolesti ( stenokardije, angine pektoris) se klasično ispoljava kao stezanje i pečenje iza grudne kosti sa propagiranjem bola u donju vilicu, vrat i lijevu ruku. Kod muskaraca su simptomi tipicniji nego kod zena, kod kojih je slika infarkta cesto netipicna. Ako se bol mijenja ili prestaje kod promjene polozaja tijela ili ruku, postoji vjerovatnoca da bol nije kardijalnog (srcanog) porijekla, nego da je vezana za promjene na kicmi, odnosno na neke druge strukture u grudnom kosu ( misici, medjurebrani nervi, itd)

Međutim bolest se zna ispoljavati atipično, pa nije rijetko da pacijent preboli infarkt, a da nije ni bio svjestan. S druge strane simptomi od strane drugih organa mogu simulirati simptome koronarne bolesti. Tako gastritis, erozije jednjaka, oboljenja pluċne maramice, vratne kičme, itd. mogu davati slične simptome. Vegetativna distonija, anksioznost  depresija takođe mogu izazivati bolove u predjelu srca. Simptom boli oko srca, iako je on često i bezazlen i produkt nervne napetosti i premorenosti, podrazumjeva potrebu za dužnom pažnjom. To podrazumjeva da doktor pažljivo sasluša pacijenta, i na bazi  njegove priče (anamneze) napravi plan pretraga koje se trebaju uraditi. Ovdje neċu ulaziti u detalje toga, nego upuċujem na citirani forum, što je i bio povod pisanju ovoga posta.

 

07.08.2009.

Bruka za BHT i Federalnu televiziju: Ne interesuje ih uspjeh Sarajeva

Žali jutros sportski novinar na HTV-u kako sinoċ sva tri hrvatska predstavnika ispadoše u treċem predkolu Evropske lige ( HTV prenosila sve tri utakmice). Pošto je BiH daleko, daleko, nije im da pomenu kako je Sarajevo prošlo dalje. Ni na teletekstu TVRS  nema o tome ništa. A ni Federalna TV ni BHT se nisu udostojile da prenose utakmicu sa Koševa, a TVRS je prenosilo Slaviju dok je igrala na istom ( skoro praznom) stadionu.

 Šta je razlog da nije prenošena sinoċna utakmica, ne znam. Vjerovatno televizije više nemaju para, jer eto, na Federalnoj nema više ni Bundes lige. Da je bar na teletekstu uvedeno praċenje rezultata “uživo”, kako je danas uobičajeno u Evropi, nego sam morao tražiti po stranicama fudbalskih kladionica na teletekstu.

Vijest da je Sarajevo prošlo u četvrto kolo ( nakon pobjede poslije izvođenja penala) sam saznao od raje koja su sinoċ kasno prolazila u kolonama auta i glasno trubila. Veliki je to uspjeh, plasirati se u društvo evropske fudbalske elite, znajuċi sa koliko sredstava raspolaže slavni bordo klub, i u kojim uslovima radi. Sve čestitke fudbalerima i stručnom osoblju, a BH televizijama neka je na čast odnos prema gledaocima I prema ovome klubu. Ne znam samo, ako neċe prenositi ovakve događaje, a hoċe pokazati svaki jad od politike, što ċe im se uopšte plaċati pretplata.

06.08.2009.

Zemlja je mirna, ljudi su pogani

Kad ċe biti Mirna Bosna? Gledajuċi mirni bosanski pejzaž, zemlja je mirna, nije zemlja ništa kriva. Krivi su loši ljudi, kojima ne odgovara mir, koji love u mutnoj vodi, koji u miru nemaju šta da rade, jer nisu naučili na red i rad i vladavinu zakona. Ima takvih ljudi u svakoj zemlji, ali  talog i trulež koji ispliva na površinu se čisti, a ne ostavlja da godinama pluta i muti.

Sunce zalazi iza Bitovnje, a izaċi ċe opet sutra iza Bjelašnice. “Sunce se ponovo rađa”, da obasja tihu dolinu između brda, sa džamijom i crkvom u sredini i bistrom planinskom rijekom što vijuga pored puta. Ostaċe zemlja Bosna, preturila je ona   preko glave i gore nasilnike. Mirna je Bosna i trajna, a lupeži su prolazni, odnijeċe ih planinska bujica.





05.08.2009.

Bosanska poludivlja mačka – najgladnije živo biċe u Evropi

Gdje god ima kakva kuċa u Bosni, ima i barem jedna mačka koja je povremeno posjeċuje. Te mačke su poludivlje, obično su uspjele preživjeti nasilno premještanje i ostavljanje u nekom potpuno novom i često pustom kraju. Bojažljive su i oprezne, od ljudi su doživjele samo proganjanje, a opet jedino od njih uspiju ukrasti neki zalogaj.

Nekidan vidim šunja se jedna žuta, u stvari šarena mačka, vidjeh joj samo rep, ko u Pink Pantera, kako zamače ispod auta. Poslije se pojavila, i gleda me sa distance. Mršava je i uska, kao lasica, izgleda da može proċi kroz najmanji otvor. Pa ipak joj glava nekakva ljepuškasta i pametna.

Otvorio sam konzervu tunjevine sa paradajzom i mlijeko iz tetrapaka, imao sam neke dvije stare kifle, mrsko mi po vruċini silaziti do mjesta da kupim svjež hljeb, jer nisam namjeravao dugo ostati. Mačka je prišla malo bliže, zauzima pozu kao da ċe se baciti za nekim mišom. Umočim kifle u onu tunjevinu i bacim joj. Približi se oprezno, sve u pognutom loveċem stavu, pa zgrabi komad hljeba i odnese ga malo dalje, na sigurno, i pojede slasno u dva zalogaja. Sad je prišla nešto bliže pa joj bacim komad same ribe. Opet je smazala u jednom hipu. Dadnem  joj ostataka u tanjiru, sve lijepo obliza do zadnje kapi paradaz sosa. Onda naspem mlijeka. Srče li, srče. A sve prati svaki moj pokret, i ako malo pomaknem ruku uzmiče. Na kraju je lijepo olizala prednje šape i umila se oko usta, te nastala u grmlju.

Ubrzo kroz parcelu proleti i poludivlji pas. Smeđe dlake, čuvena rasa bosančeroski avlijaner. Prošišao je u strahu kraj mene ne osvrċuċi se na moje pozive. Nije se ni okrenuo da me pogleda. Šta da očekuje od ljudi, nego degenek.

U Holandiji nam pod prozor dolazi komšinicin mačak Lui. Gospodin je francuskog porijekla, našli ga u nekom kampu. Ima debelu gustu bijelu dlaku. Umiljat je, i ponekad dolazi samo da se mazi. Valja se po terasi, i prede kad se češe i miluje. Ako je gladan jede uglavnom pečenu piletinu, začinjenu vegetom, biberom, posoljenu. Pravi francuski ukus. Bosansku sudžuku samo pomiriše, isto tako i onu jeftinu salamu što se prodaje u marokanskim prodavnicma. Sir takođe samo poliže, a da pije mlijeko, o tome nema pojma. Hoċe samo čiste ċureċe grudi, valjda mu visok holesterol.

Jeste da je ljudima u BiH teško,ali u kontejnerima ima dosta bačenog hljeba. Od prave gladi pate životinje. Nedavno pokrenuta akcija za izgradnju azila u Rakovici daje nadu barem jednom dijelu ovih isprepadanih napuštenih biċa.

04.08.2009.

Nema više para za topli obrok, ostadosmo bez škembe-čorbe za doručak

Ovdje kod nas ima nešto, gdje nigdje drugdje nema. Naknada za topli obrok. Ima tome nekoliko decenija kako su “komunjare”  izmislile  dodatak na platu, u vidu bonova za ishranu. To je imalo logike, ako su postojali vlastiti restorani u fabrikama i ustanovama. Za bon se moglo ručati, pojesti grah,tripice, čorbu, pitu, pojesti kolač. Pošto veċina zaposlenih nije imala vlastite restorane, oni su dobijali bonove koji su vrijedili u prodavnicama, pa se mogla kupiti gotova pita, pašteta, sardine ili kifla. To veċ nije bio topli obrok. Firme su zaključivale ugovore sa samo nekim prehrambenim trgovinama (najčešċe sa firmom UPI, koja je imala monopol na snabdjevanje hranom), pa su se bonovi umjesto u najbližoj prodavnici mogli koristiti samo u nekim samoposlugama. Tako smo mi, s Očne klinike, mogli kupovati za bonove u Superxafsu u Privrednom gradu Skenderija, ili u nekoj posluzi u Hrasnom (kod današnjeg “Robota”). Tu više nije bilo govora o kupovini doručka, nego bi se bonovi iskoristili za odlazak po mjesečnu “fasungu” jednom mjesečno. Ko je bio dobar sa poslovođom, mogao je bonove zamijeniti za pare, pa ih potrošiti  gdje hoċe I kad hoċe.

Novoj vlasti, koja se libila od svega što je komunističko, ideja toplog se  obroka činila lijepom stvari. Međutim bonovi im nisu bili ni u peti, nego su  su zaposleni uz platu dobijali neoporezovanu naknadu, koja je ponekad iznosila i treċinu plate. Mnogi su u dobrim firmama dobijali i po dvadeset maraka za radni dan, da bi dobro pojeli. U Francuskoj se podnevni ručak zaposlenih smatra ritualom. Obrok u restoranu, između pola jedan i pola dva, traje cijeli sat, a dobra jela se zaljevaju vinom, pa zaposlenik provede drugi dio radnog dana u blagoslovljenom stanju, pod uticajem debelog  odreska i dobre kapljice crvenog vina.

Kod nas se taj obrok međutim sastojao obično od koluta masne pite, bureka ili zeljanice, zalivenog kefirom ili jogurtom. Tako si u bolnici oko pola jedanaest mogao zateċi medicinske sestre i  doktore u ambulantama, masnih usta i ruku, kao vam kroz zalogaj u ustima objašnjavaju da je pauza za doručak I da trebate pričekati.

Ekonomska kriza se obrušila na mnoge stvari, a na udaru se našao i topli obrok. Uprava mnogih firmi je našla da se radi o najslabijoj karici, koju je zaposlenima najlakše oduzeti. Mnogi ċe tako ostati bez naknade za topli obrok, ili ċe ona biti drastično smanjena. Naknade, čija se prava namjena davno izgubila, i gdje su topla čorba ili tripice, davno zamijenjene skupljanjem para za odlazak u Egipat ili Tunis. Masna pita ċe se morati finansirati iz redovne plate, ako i nje bude.  

Leteci Holandjanin
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338041

Powered by Blogger.ba