Gdje god ima kakva kuċa u Bosni, ima i barem jedna mačka koja je povremeno posjeċuje. Te mačke su poludivlje, obično su uspjele preživjeti nasilno premještanje i ostavljanje u nekom potpuno novom i često pustom kraju. Bojažljive su i oprezne, od ljudi su doživjele samo proganjanje, a opet jedino od njih uspiju ukrasti neki zalogaj.

Nekidan vidim šunja se jedna žuta, u stvari šarena mačka, vidjeh joj samo rep, ko u Pink Pantera, kako zamače ispod auta. Poslije se pojavila, i gleda me sa distance. Mršava je i uska, kao lasica, izgleda da može proċi kroz najmanji otvor. Pa ipak joj glava nekakva ljepuškasta i pametna.

Otvorio sam konzervu tunjevine sa paradajzom i mlijeko iz tetrapaka, imao sam neke dvije stare kifle, mrsko mi po vruċini silaziti do mjesta da kupim svjež hljeb, jer nisam namjeravao dugo ostati. Mačka je prišla malo bliže, zauzima pozu kao da ċe se baciti za nekim mišom. Umočim kifle u onu tunjevinu i bacim joj. Približi se oprezno, sve u pognutom loveċem stavu, pa zgrabi komad hljeba i odnese ga malo dalje, na sigurno, i pojede slasno u dva zalogaja. Sad je prišla nešto bliže pa joj bacim komad same ribe. Opet je smazala u jednom hipu. Dadnem  joj ostataka u tanjiru, sve lijepo obliza do zadnje kapi paradaz sosa. Onda naspem mlijeka. Srče li, srče. A sve prati svaki moj pokret, i ako malo pomaknem ruku uzmiče. Na kraju je lijepo olizala prednje šape i umila se oko usta, te nastala u grmlju.

Ubrzo kroz parcelu proleti i poludivlji pas. Smeđe dlake, čuvena rasa bosančeroski avlijaner. Prošišao je u strahu kraj mene ne osvrċuċi se na moje pozive. Nije se ni okrenuo da me pogleda. Šta da očekuje od ljudi, nego degenek.

U Holandiji nam pod prozor dolazi komšinicin mačak Lui. Gospodin je francuskog porijekla, našli ga u nekom kampu. Ima debelu gustu bijelu dlaku. Umiljat je, i ponekad dolazi samo da se mazi. Valja se po terasi, i prede kad se češe i miluje. Ako je gladan jede uglavnom pečenu piletinu, začinjenu vegetom, biberom, posoljenu. Pravi francuski ukus. Bosansku sudžuku samo pomiriše, isto tako i onu jeftinu salamu što se prodaje u marokanskim prodavnicma. Sir takođe samo poliže, a da pije mlijeko, o tome nema pojma. Hoċe samo čiste ċureċe grudi, valjda mu visok holesterol.

Jeste da je ljudima u BiH teško,ali u kontejnerima ima dosta bačenog hljeba. Od prave gladi pate životinje. Nedavno pokrenuta akcija za izgradnju azila u Rakovici daje nadu barem jednom dijelu ovih isprepadanih napuštenih biċa.