Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

29.09.2009.

“Leteċi Holandjanin” na internet pretraživačima

Zahvaljujuċi velikom broju edukativnih tekstova iz oblasti zvanične i alternativne medicine, ekologije, te prirodnih i  humanističkih nauka blog Leteċi Holanđanin je postao veoma posjeċen od onih koji na internetu  traže informacije za svoja interesovanja i probleme.

Sa svojih skoro 150000 posjetilaca, i trenutno veoma velikom prosječnom dnevnom posjetom blog se svrstava u vrh najposjeċenijih edukativnih blogova na blogger.ba. Posebno je blog dobro posjeċen sa onima koji dolaze sa velikih pretraživača, kao što su Google il Yahoo, ali i sa mnogih regionalnih, kao što je kreni.com, gdje se tekstovi sa bloga indeksiraju( do sada 160 članaka) i objavljuju kao često dnevno najposjeċeniji iz rubrike “Društvo”.

Ako se pogleda FEEDJIT Live Traffic (http://live.feedjit.com/live/letholandez.blogger.ba/ ), u boksu sa strane, vidjeċe se da posjetioci dolaze iz cijeloga svijeta, a da je dolazak preko velikih pretraživača čak 60 posto. Blog je popularan u regionu, pa jutros naprimjer 24% posjetilaca dolazi iz Hrvatske,18% iz BiH, 10% iz Srbije. Od zemalja van Zapadnog Balkana, najviše je posjetilaca iz Holandije (12%) USA (7%),Njemačke (5%) …..

Neki edukativni tekstovi na mom blogu su posjeċeni i nekoliko desetina puta dnevno. Posebno su popularni tekstovi o herpes virusu, fibromialgiji, homeopatiji, antropozofiji i altrenativnom liječenju raka, o ljekovitim biljkama , naučnicima (Levenhuk, Erazmo Roterdamski). U posebnu grupu dobro posjeċenih tekstova spadaju moji putopisni zapisi iz Bosne I Hercegovine i Sarajeva.

Drago mi je da blog ispunjava svoju osnovnu zadaċu, a to je edukacija, iako ne manjka ni fotografija i zapisa iz običnog života. To nekima izgleda čudno (neki gosti daju i zlurade komentare), da jedan doktor (što meni uopšte ne znači mnogo, jer sam prvo čovjek) , često iznosi trivijalne slike i zapise iz života.

24.09.2009.

In memoriam : Prof. Dr. Dževad Softić

U Sarajevu je u 83-oj godini preminuo prof.dr. Dževad Softić. Profesor Softić je bio jedan od pionira sarajevske ginekologije, i veoma je zaslužan za razvoj ginekološke struke u BiH. Mnoge kolege, ginekolozi, i danas mu zahvaljuju na nesebičnosti, i na sposobnosti da im prenese svoje ogromno znanje (vidi Oslobodjenje-smrtovnice ).

Profesor Softić je bio veoma staložen i strpljiv, imao je tako neko ugodno držanje u kontaktima, po čemu ga pamtim još iz studentskih dana. Mnogima ženama je spasio život, zahvaljujući svome temeljitom znanju i savjesnom pristupu oboljeloj osobi. Sahrana profesora Softića će se obaviti danas, 24-og septembra, na gradskom groblju Bare.

24.09.2009.

Čime oprati ruke: Loši rezultati upotrebe dezinfekcionih sredstava

Nedavno je naTV u emisiji za potrošače urađen test, odnosno ispitivanje djelovanja različitih sredstava, u smislu uklanjanja mikroorganizama na rukama. Tema je aktuelizirana nakon apela da se u smislu zaštite od gripe često peru ruke, naročito  da to rade ljudi koji po prirodi posla dolaze u kontakt sa različitim strankama.

Voditelj emisije i još nekoliko dobrovoljaca su otišli na Mikrobiološki Institut u Waageningen, dje su nakon kontaminacije ruku različitim bakterijama, prali ruke različitim sredstvima. To su bili tekuća voda sa običnim sapunom, voda sa takozvanim baktericidnim sapunom (koji sadrži hemijska sredstva koja ubijaju bakterije), zatim baktericidni gel bez vode, te obična tekuća voda.

Rezultati su pokazali da su najbolji rezultati, odnosno da je do najvišeg smanjenja broja bakterija, došlo nakon pranja tekućom vodom uz upotrebu običnog sapuna, zatim uz upotrebu sapuna koji sadržidezinfekciono sredstvo, zatim običnom tekućom vodom, te na kraju gelom ( bez upotrebe vode).

Mikrobiolog  koji je vodio test je rekao da  dezinfekciona sredstva na koži budu neutralisana, te da nemaju ono djelovanje kao što imaju van kontakta sa kožom. Otuda i iznenađujući rezultat da obična tekuća voda mehaničkim djelovanjem ispiranja bolje odstrani bakterije nego gel nanešen na kožu, koji nema to mehaničko djelovanje spiranja, nego uzročnici ostanu na koži.

23.09.2009.

Jesu li ptice nastale od dinosaurusa?

Nedavno sam gledao interesantnu emisiju o dinosaurusima. Oni su prije nekoliko miliona godina vladali planetom, ustvari nije ni bilo drugih velikih kopnenih životinja. Kao što je danas izvršena specijalizacija među pticama ili sisarima, u odnosu na sredinu u kojoj žive, tako je bilo i najmanje 35 vrsta dinosaurusa, od onih malih do najvećih. Naučnici sui m nadijevali čudna I teško upamtljiva imena. Na osnovu mikroskopskih ispitivanja kostiju, pretpostavlja se da su dinosaurusi mogli biti toplokrvne životinje, jer su imali brzi rast, koji nije uobičajen za životinje koje nemaju stalnu temperature tijela.

Autori emisije pretpostavljaju da nije došlo do izumiranja velikih dinosaurusa, da uopšte ne bi bilo mjesta za današnje sisare, pa samim tim niti za čovjeka. I ako bi se razvio čovjek ( ako bi uspio opstati živeći na drveću), onda autori sa humorom prikazuju kako bi imali dinosauruse kao domaće životinje, pri čemu bi jaje bilo nekoliko puta teže od jajeta današnjih ptica koje se drže kao domaće životinje.

Pretpostavka je da je veliki broj vrsta dinosaurusa stradao u ledenom dobu, ali da nisu svi stradali. Ostale su manje vrste, koje su se kasnije transformirale u ptice. Dinosaurusima najviše liči izumrla ptica Emu. Dokaz za ovu hipotezu je identična građa stopala nogu ptica i dinosaurusa (čiji su otisci stopala nađeni u fosilima). I jedni i drugi imaju karakteristično troprstasto stopalo, sa velikim prstom u sredini i dva manja sa strane.

Gledam nekidan jednu bijelu gusku, koje mi je prišla sasvim blizu, misleći da ću joj dati hljeba. Gledam troprstatsto stopalo, malu glavu sa lijepim svijetlim očima, podvoljak, divno bijelo perje. Gledam eto u dinosaurusa, nisu dinosi izumrli.

Pretpostavka o tzv. Thecodont hipotezi, po kojoj bi ptice mogle nastati od tzv. ptica-dinosaurusa potiče od početka prošlog vijeka, ali je postala sasvoim izvjesna nakon naučnih ispitivanja koja su objavljena u knjizi Engleza Gerhard Heilmanna Porijeklo ptica (The Origin of Birds, 1926), o tome vidi http://en.wikipedia.org/wiki/Origin_of_birds odakle i prenosim slike uz post

Heilmann's hypothetical illustration of a pair of fighting 'Proaves' from 1916

 

22.09.2009.

Crna zastava na mljekarskoj farmi

Seljaci, koji proizvode mlijeko, su zavijeni u crno. Nikad otkupne cijene mlijeka u Evropi nisu bile niže i iznose samo 20 eurocenti. Kisela voda je u poslugama skuplja od mlijeka. Uzaludni su protesti i blokade puteva, posljednjih dana javno je prosuto na stotine tona mlijeka, u Belgiji, Holandiji, Njemačkoj...

Prolazeći biciklom pored jedne farme, vidjeh holandsku zastavu spuštenu na pola koplja, a iznad nje se vijori crna zastava. Pored farme krave leze, ne pasu, kao da i one strajkuju.

crna zastava na mljekarskoj farmi
crna zastava na mljekarskoj farmi


i krave strajkuju zbog niske cijene mlijeka
i krave strajkuju zbog niske cijene mlijeka


22.09.2009.

Oprez sa lijekom metotreksat: u Holandiji sedam reuma pacijenata umrlo u zadnje dvije godine

Metotreksat (methotrexat) je citostatik, koji se koristi kao lijek protiv malignih bolesti, ali i kod nekih oblika reumatizma, kao imunosupresivnio sredstvo, koje koči upalu i spriječava deformitete zglobova.

Kod malignih bolesti se lijek koristi svakodnevno, i pod strogom kontrolom, a kod reumatskih bolesnika jednom sedmično, takođe uz redovnu kontrolu krvne slike. Problem nastane kada reumatski bolesnici lijek uzimaju svakodnevno. U apotekama se zaboravi, ili se ne ukaže dovoljno, na pravu dozažu lijeka.

Zdravstevna inspekcija je utvrdila da je u posljednje dvije godine sedam osoba umrlo usljed pogrešnog doziranja lijeka. Zadnji slučaj se desio u Utrechtu prije nekoliko dana kada je 57-godišnji reuma pacijent umro jer je uzimao metotreksat jedanaest dana uzastopno.

Izvor: De Volkskrant

22.09.2009.

Šta bi sinoć blogeru?

Sinoć da uđem u blogger.ba ; kad hoćeš jah. Neko uletio u domain blogera, neka firma, za BiH strana, možda ovdje domaća holandska (možeš jezik koji hoćeš), kaže blogeru isteklo vrijeme, pa evo mi zasjeli. Nude razne stvari, kredite, kreditne kartice, već sam im zaboravio ime DNS, ako sam dobro upamtio.

Evo jutros sve u redu, a od nametnika ni traga ni glasa. Možda opet večeras upadne?

Evo se neki blogeri zale da ne mogu otvoriti svoj blog, i da jos uvijek imaju DNS kao pocetnu stranicu.

21.09.2009.

I u Holandiji sazrijeva crno grožđe

Klima se mijenja, i južno voće se pomijera ka sjeveru. Na jugu Holandije su počeli praviti vino. Ovdje u središnjoj Holandiji je ove godine kod mog komšije Nenada, u malom vrtu, sazrelo veoma ukusno crno grožđe. Kaže Nenad  da grozdje napadaju ose, pa isišu grožđice i ostane samo ljuspa.

Crno grožđe spada u najzdravije voće, jer sadrži veike količine antioksidanata. Sok od grožđa ima ulogu u spriječavanju srčanih bolesti, a košpice se mogu mljeti i koristiti kao lijek protiv povišenog holesterola u krvi

Nenadovo crno grozdje
Nenadovo crno grozdje


21.09.2009.

Istina o Smail-agi Čengiću

Povodom godišnjeg susreta familije Čengić, čitaoce bloga upućujem na tekst Čede Baćovića, objavljen u Montenegrini, digitalnoj crnogorskoj biblioteci. Donosim početak teksta, a zainteresovani mogu ostatak teksta pročitati u Montenegrini

 

Čedo Baćović:
SMAIL-AGA ČENGIĆ - MIT I STVARNOST



BILJEŠKA O AUTORU

Čedo Baćović rođen je 1952.godine na Cetinju. Osnovnu školu i gimnaziju učio je u Vrbasu, Kraljevu i Nikšiću. Završio Pravni fakultet u Podgorici 1976. godine. Objavio je dvadesetak knjiga različitog žanra (poezija, proza, aforizmi, monodrama. Nagrađivan za kratku priču. Dobitnik književne nagrade ZALOGA (2002). Živi i radi u Nikšiću.


SMAIL-AGA ČENGIĆ - MIT I STVARNOST
Čengići su između prvijeg plemića ili odzakovića zakona turskog u Hercegovini i u Bosni. Po našijem narodnijem pjesmama, od njih je bilo alaj-bega i paša. Pjeva se da su imali dvore na Zagorju, ali je Smail-aga sjedio u Gacku u selu Lipniku, gdje mu i sada sjede sinovi. Za ovoga Smail agu mislilo se i govorilo da je između prvijeg junaka u Turskom carstvu. (Vuk Karadzić, 1845.)

Jedna čuvena porodica

Čengići su u prošlosti igrali veliku ulogu u životu Hercegovine. Porijeklom su iz Male Azije, odakle su se još u 16. vijeku doselili u Zagorje, iz koga su se raseljavali u Foču, Ustikolinu, Višegrad, a 1800. godine i u Gacko, gdje je Henefri-beg Čengić, u selu Srđevićima, podigao prvu kulu Čengića u tom kraju. Iz ove porodice bilo je mnogo visokih turskih dostojanstvenika, od kojih njih 11 sa titulom paše.
Najčuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga Čengić, sin Ibrahimov, glavna ličnost besmrtnog epa Ivana Mažuranića „Smrt Smail-age Čengića” i većeg broja epskih narodnih pjesama. Rođen je u selu Jelašcima, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine. Rano je ostao bez oca zbog čega je imao tegobno djetinjstvo. U mladosti je prešao u Sarajevo. Već 1801. godine spominje se kao zaim Presjenice kraj Sarajeva. Kao vješt i hrabar vojnik istakao se u borbama protiv srpskih ustanika 1809-1813. Gatački muselim postao je 1812. godine, a sjedište mu je bilo u Cernici. Pošto se oženio iz porodice Hasanbegovića iz Avtovca, skućio se i kupio čitluk u selu Lipniku. Bio je štedljiv i djeci iz tri braka ostavio je veliko bogatstvo. Poslije 1820. godine postao je i muselim drobnjački i zakupac harača. S Ali-pašom Rizvanbegovićem išao je u Carigrad krajem 1832, gdje je od sultana, za zasluge u borbi protiv bosanskih ajana, begova i kapetana, dobio titulu paše i carskog kapidzi-baše (nadkomornika) ili rikjabi hamajuna. Ta se čast sastojala u ovome: kad bi car jahao, onda bi rikjabi hamajun išao pored njega pješice i držao uzengije.

Od bitke na Grahovu 1836. godine priče o Smail-aginom gaziluku dopirale su do najudaljenijih krajeva Turskog carstva. Kao vjerni padišahov podanik, Smail-aga je sa svojim Hercegovcima učestvovao u gušenju pobune u Egiptu protiv čuvenog namjesnika Mehmed Alije, tokom 1838. godine, pronoseći tako širom Carevine slavu imena svoje porodice. Ratni vihori su ga sprječavali da u Drobnjak ne dođe sve do 1840. i prikupi utanačeni harač. U noći 23. septembra 1840. godine ubijen je na Mljetičku, u udruženom napadu Moračana i Drobnjaka, koje su predvodili vojvoda Mina Radović i Novica Cerović.

Šišić o osveti

Hrvatski istoričar Ferdo Šišić je zapisao: „Kako je bila među svim muslimanima hercegovačkim velika graja, ne preostade Ali-paši drugo, već kupiti vojsku, da osveti smrt svoga druga. Na čelo te vojske stave se pored Ali-pašina sina Hafiz-paše oba sina Smail-agina Muhamed-beg i Dedaga, a njima se još pridruže Selmanović iz Pljevalja (Taslidze), beg Redzepašić iz Nevesinja, Hasan-beg Resulbegović iz Trebinja, Mustaj-beg Mušović iz Nikšića i drugi. Sva se ova vojska skupila na Bari Dajevića, te onda udari na Drobnjake. Dne 25. januara 1841. (po nekim dokumentima u prvoj polovini novembra 1840.), došlo je do boja, u kojem bjehu Drobnjaci i Moračani ametom potučeni; Novica Cerović jedva se nekako spasao, te je od sada ostao na Cetinju. Vrativši se hercegovački muslimani kući s nešto stotinu i dvadeset glava drobnjačkih i crnogorskih, okitiše njima još svježi grob Gazi Smail-age Čengića”.
Još tada je bilo onih koji su govorili da su Drobnjaci (pa i Novica)”, na riječ i tvrdu vjeru”, domamili svog agu, koji ih je ljebom ranio, i na prevaru ubili na svom vaganu.
Mnogo godina kasnije, Safet-beg Bašagić, Smail-agin praunuk, prozvao je organizatore ubistva u stihovima:

„Zar na vjeri biju se junaci (...)
Zar nevjera junaštvo se zove?
Sakrijte se pred svijetlim licem
vitezova zemlje Hercegove!”


(Ta se Bašagićeva pjesma za prve Jugoslavije nije smjela štampati „iz nacionalnih razloga”).

21.09.2009.

Tek završeni studenti bez moralnih normi i respekta

Polovina ispitanih rukovodilaca u raznim firmama izrazila su svoje razočarenje moralnim stanjem novopridošlih, sa fakulteta tek završenih, zaposlenika. Vlasnici firmi su rekli da veliki broj tih mladih ljudi nemaju nikakvog respekta prema šefovima, ni interesu firme, te da gledaju samo svoj račun, i traže način kako će napraviti karijeru i brzo se obogatiti.

Holandska vlada je, u borbi protiv krize, pokušala uvesti i pravila ponašanja unutar firmi. Međutim je jedan profesor ekonomije izjavio da nikakva pravila ne mogu pomoći protiv njihove strasti za novcem, i gledanja samo vlastitog interesa.

Izvor: DeTelegraaf

20.09.2009.

Besplatni autobusi za muslimane u Amsterdamu

Danas je u velikom broju evropskih gradova bio dan bez automobila. Ulice u centru velikih gradova su bile zatvorene, pa su se pješaci, biciklisti, oni sa rolšuama ili u invalidskim kolicima mogli slobodni kretati gradskim ulicama.Tako je bilo i u Amsterdamu.

Sranovnici kvarta Bos en Lommer su bili prijatno iznenađeni kada im je gradska uprava dala na upotrebu šest autobusa da se mogu prevoziti do centra grada. Autobusi su bili prvenstveno namijenjeni muslimanima, koji su za Bajram išli u posjeti familiji, često noseći sa sobom veće količine spremljene hrane.

Na državnoj TV Bajram je na drugom kanalu obilježen prvi put emisijom uživo. U programu su učestvovali pripadnici različitih muslimanskih naroda, koji žive u Holandiji, kao i domaći poznavaoci islama. Raspravljano je i o pravom imenu za Bajram. Istaknuto je da Zuikerfeest (šećer-praznik), naziv koji se najčešće koristi u Holandiji ne odgovara pravom stanju stvari, nego se pledira da se Ramazanski Bajram zove Id Al Fitr ( prestanak posta), kako se zove na arapskom. Tako se zvala i večerašnja emisija (muslimanske redakcije MNO), u kojoj je kao gost bila i jedna bosanska folklorna grupa, sastavljena od naših žena (udruženje Libertas) iz holandskog mjesta Brunssuma . Djevojke i žene  u bosanskoj nošnji su izvele igru i pjevale “Moj dilbere kud se šećeš”. 

Kliknuvsi na prvi link (dole) , a onda na bekijk uitzending Il fitr special, 20-09, mozete pogledati propustenu emisiju

NMO
Bijzonderheden:
Breedbeeld
Eerdere uitzendingen:
bekijk overzicht
Special naar aanleiding van het einde van de islamitische vastenmaand Ramadan. Hoe gaan we deze viering in Nederland noemen, wat is het draagvlak in de samenleving en waarom koesteren moslims het?... lees meer
Special naar aanleiding van het einde van de islamitische vastenmaand Ramadan. Hoe gaan we deze viering in Nederland noemen, wat is het draagvlak in de samenleving en waarom koesteren moslims het? Ook nu weer treedt Abdellah Dami op als gastheer die de tafelgesprekken voert en de artiesten ontvangt. Presentatie: Abdellah Dami.

Genre: Religieus
Omroep: NMO
20.09.2009.

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Sima muslimanima vjernicima, kao i onima koji vide Bajram kao praznik ljudske dobrote, mira, solidarnosti, te kao izraz tradicije bosanskog života i međusobnog komšijskog poštovanja, želim sretne i ugodne Bajramske praznike.

19.09.2009.

Fikina Bajramska baklava

Uoči nekog Bajrama sam napisao post o baklavi . Vidim da mnogi preko Google-a, tražeći recept za baklave, dolaze na taj post. Kako je post više pohvala baklavi, kao vrhunskom orijentalnom kolaču, mnogi se razočaraju jer ne nađu recept. Zamolio sam svoju suprugu, da mi izdiktira recept za njenu baklava, koja je san snova. Fika potroši dva dana, prvi dan pravi tirit, a drugi dan razvija jufke i pravi i peče baklavu. Ona ne vjeruje u kupovne jufke, kaže,debele su i žilave.

Tirit za baklavu se pravi od jednog putera (250 grama) i tri žumanjca. To se mikserom umuti uz dodavanje brašna postepeno, dok se ne naprave sitne mrvice. Smjesa se pod pritiskom procijedi kroz đevđir (može kroz obični plastični, sa velikim rupama).

Orasi ,se samelju i izmješaju sa tiritom. Za veliku tepsiju treba jedan kilogram jezgre.

Jufka (za veliku tepsiju treba oko 750 grama) se u 3 do 4 sloja složi na dnu tepsije, koje je prethodno namazano puterom, pa se ti slojevi pospu sa tiritom i orasima, a tako i svaku jufku do vrha tepsije, s tim što se poneka jufka premaže puterom. Na vrh tepsije staviti, kao i na dnu, 3-4 reda jufke. Baklava se isječe u rombove (baklave) pazeći da linije budu ravne i komadi identični. Po vrhu se baklava opet pomasti puterom, te prekrije aluminijskom folijom.

Ovako pripremljena baklava se peče u rerni na temperaturi od 180 – 200 stepeni, sat do sat i po. Baklava je pečena kada se komadi baklava pri protresanju tepsije slobodno šeću po tepsiji.

Zaljev (agda) se pripremi od smjese šećera i vode u odnosu 2:1, znači dvije solje šećera prema solji hladne vode, pri čemu za gornje mjere (velika tepsija) treba oko 1,25 kg šećera (kilo i frtalj). Na laganoj vatri zaljev treba da vri desetak minuta. Pri kraju vrenja mogu se dodati 3-4 kriške limuna.

Baklava se, dok je još mlaka, zalije vrelim zaljevom.

18.09.2009.

Reuw u Reeuwijku

Danas je bio izuzetno  lijep dan. Uzivajte i vi malo u otmjenom Reeuwijku. 









18.09.2009.

Reumatizam: od aspirina do bioloških preparata


Hands affected by arthritis 

Svi govorimo o reumatizmu, veliki broj ljudi pati od njega. Međutim sam termin, kao rijetko koji u medicini, je nejasan. Pojam reumatizma je jako širok, i danas obuhvata oko dvije stotine različitih patoloških stanja. Zajedničko svim tim stanjima je dugotrajan i promjenljiv bol u zglobovima, mišićima i mekom tkivu oko zglobova, te upornost bolesti i njena refraktarnost (otpornost) na liječenje. Međutim mnoge ove bolesti imaju malo čega zajedničkog u pogledu etilogije, patologije i terapije, te prognoze u pogledu invaliditeta i radne sposobnosti . Iako reumatizam u principu ne skraćuje životni vijek, neki oblici imaju lošu prognozu u pogledu radne sposobnosti, trajne invalidnosti, pa indirektno izazivaju i druge bolesti i stanja koja skraćuju životni vijek. Reumatizam je vodeći uzrok dugotrajnog bolovanja i invaliditeta, te su ekonomske posljedice od ove bolesti veoma velike.  

Naziv reuma, potiče od grčke riječi rheuma, što u slobodnom prevodu znači onaj koji teče, koji struji. Termin je potekao od toga da bolest često prelazi sa mjesta na mjesto, sa zgloba na zglob, na jednom mjesttu popusti, a na drugom se javi.

Iako se reumatizam vezuje za stariju životnu dob, malo je poznato da i djeca mogu oboliti od teških oblika reumatizma, koji zahvata i oči, na kojima mogu ostati teške poslijedice.

Klasična patologija opisuje reumatizam kao specifičnu upalu, koja ima znači  (mikroskopski gledano) karakteristične promjene. Međutim za većinu specifičnih hroničnih upala je poznat uzrok ( tuberkuloza, sifilis, lepra), dok je za reumu uzrok nepoznat. U prošlom vijeku se je uzrok pojedinim reumatskim bolestima počeo tražiti u izmijenjenom imunom odgovoru organizma, pa se mnogi oblici reumatizma označavaju kao autoimmune bolesti. Najpoznatiji primjer je takozvana reumatska groznica (obicno kod djece), koja je reakcija na infekciju (grla) streptokokom. Kao reakcija na infekciju organizam stvara antitijela protiv streptokoka, koja međutim napadaju i vlastito vezivno tkivo, pa nastaje upala zglobova, i što je posebno tragično, upala srcanih zalistaka, sa teškim posljedicama.

Pored imune strane prišlo se i proučavanju genetske sklonosti reumatskim bolestima. Pokazalo se da su određeni geni odgovorni za sklonost pojedinim reumatskim stanjima. Tako naprimjer kod Bechterew-ljeve bolesti (Spondylitis ancilopoetica) postoje karakteristični HLA antigeni u bijelim krvnim zrncima.

Specijalista reumatolog, koji je subspecijalista interne medicine, je u uskoj vezi, pored sa internom medicinom, i sa imunologijom i genetikom, i naravno sa fizijatrijom, odnosno fizikalnom rehabilitacijom.

Subjektivne smetnje reumatskih bolesnika su često u vezi sa promjenama vremena, odnosno sa promjenama vazdušnog tlaka. Općenito se može reći da pad atmosferskog pritiska izaziva i pogoršanje smetnji.

U terapiji reumatizma se koriste lijekovi koji koče djelovanje supstanci koje se oslobađaju pri upalnim,odnosno imunološkim procesima. Najpoznatiji su nesteroidni lijekovi, inhibitori sinteze prostaglandina, čiji je najstariji predstavnik aspirin, a iz njega su izvedeni svi savremeni lijekovi, od kojih su najpoznatiji ibuprofen  (Brufen) i  diclofenac (Voltaren). Kod težih oblika se koriste hormone nadbubrežne žlijezde, steroidi, koji koče imunološke reakcije. Takođe se mogu koristiti i imunosupresivni lijekovi, koji su i citostatici, naoprimjer methotrexat.

Početak dvadesetprvog vijeka ( ustvari od 1999) je obilježen upotrebom takozvanih bioloških lijekova, vještačkih antitijela u vidu monoklonalnih antitijela, koji koče djelovanje određenih faktora odgovornih za oštećenje tkiva. Liječenje ovim lijekovima, kao što su infliximab ( preparat  REMICADE), ili adalimumab ( HUMIRA) je predviđeno za teške oblike reumatizma koji ne odgovaraju na gore navedenu terapiju. Liječenje ovim lijekovima se odvija u vidu infuzija, u bolničkim uslovima, po strogom protokolu, i pod kontrolom reumatologa specijalizovanog za ovu vrstu terapije. To je iz razloga što terapija kod nekih pacijenata veoma teške neželjene efekte. Širu primjenu ovih lijekova ograničava i njihova cijena, jer godišnje liječenje košta od 19000 – 22000 dolara.

17.09.2009.

Skulpture i modeli

Pred starom bolnicom u Goudi postoji skulptura, na kojoj su dvije patke. Odmah ispod skulpture smjestile su se dvije patke, kao da poziraju majstoru.



16.09.2009.

Iz Haaških galerija

Teške političke teme danas. Wilders u Holandiji, usred Parlamenta, opet uvrijedio muslimane, ovaj put muslimanke, predlažući da se uvede porez na one koje nose mahrame na glavi, te tako prljaju holandske gradove. Ni u Bosni nije ništa bolje.

Da ostavimo malo po strani ljudske pogani, kojih ima i na ovom blogu, pa se pod plaštom gostiju javljaju da vrijeđaju ničim izazvani. Uživajmo u izlozima galerija u Den Hagu, u njegovoj naj-šik ulici Noordeende, odmah uz Kraljičinu palatu.













15.09.2009.

Pregledaju li doktori ljude ili mašine?

Žalio mi se komšija, ovdje kod mene u Holandiji, kako je ostavio posao automehaničara, jer mu više nije interesantan. Kaže, priključiš auto na kompjuter, i odmah znaš šta mu fali. Samo mijenjaj dijelove, nikakvog istraživanja ko prije, mozak na pašu, dosadno brate.

Jedan penzionisani holandski hirurg, koji samovoljno odlazi u Sri Lanku i operiše sirotinju, kaže mi, da njihovi doktori još uvijek velikim dijelom dijagnozu postavljaju na osnovu izgleda, mirisa, ponašanja pacijenta, izgleda urina i stolice.

Za vrijeme mog medicinskog školovanja, a valjda je to i danas, ukazivano nam je da bolesti daju karakteristične promjene na licu pacijenta, rukama, koži, mirisu i ponašanju pacijenta. Posebno je ukazivano da u nekim slučajevima treba makroskopski ( običnim očima) pogledati stolicu, njen izgled, boju, konzistenciju. Jednom riječju, pored dovoljno vremena da se sasluša pacijent, treba uraditi temeljit pregled cijelog pacijenta, ne izbjegavajući i neke i za doktora i za pacijenta neugodne pretrage.

Da navedem samo najkarakterističnije promjene koje ukazuju, ili mogu ukazivati na određenu bolest, ili stanje. Boja kože i sluznica je izvanredno važna, posebno boja kože na licu, jer je tu ona najupečatljivija. Blijeda koža ukazuje na anemiju, modrilo jagodica ukazuje na manu  srčanih zalistaka, modrilo usana na slabu zasićenost krvi kisikom, žuta koža, i posebno žuta bjeloočnica (beonjača) ukazuju na žuticu. Promjene na jeziku su karakteristične za neka bolesna stanja, izrazito crvenilo ukazuje na pernicioznu anemiju, obloženost jezika na bolesti probavnog trakta, febrilno stanje. Pjege na sluznici usta i jeziku ukazuju na šarlah ili krzamak.

Crveni mladeži na koži tijela, u vidu pauka, ukazuju na cirozu jetre. Prošireni vrhovi prstiju na ruci ukazuju na hroničnu plućnu bolest. Crvenilo uz bazu palca na nozi ukazuje na giht. Pacijent obolio od dijabetesa ima izdah koji se osjeti na aceton, a tako se osjeti i miris mokraće. Tamna mokraća ukazuje na poremećaj jetre i žučnih puteva, odnosno žuticu. Stolica kao katran crne boje ukazuje na krvarenje u želucu ili tankom crijevu. Blijeda stolica ukazuje na opstrukciju žučnih puteva. Masna stolica ukazuje na nedovoljnu digestiju (manjak encima pankreasa). Crvene pruge u stolici ukazuju na krvarenje u rektumu.

Ne pledirajući da se medicina vrati stotinu godina unazad, i nimalo ne zanemarujući potrebu za savremenim ultrazvučnim i kompjuterskim pregledima koji su uglavnom presudni na uspostavljanju konačne dijagnoze, želim da ukažem da se često otišlo u drugu krajnost, i da je doktor postao samo interpretator tehničkih nalaza. Često se ovi pregledi obavljaju bespotrebno, jer se pacijent ne sasluša dovoljno, ne pregledaju krajnici, niti osluhnu pluća, ne pipne stomak, ne pogleda stolica, nego se neselektivno odmah šalju na razne detaljne labaratorijske preglede, preglede skupim ultrazvukom, rendgenom, itd. Negativni nalazi ovih pregleda ne moraju značiti da je pacijent zdrav, kao što pozitivni ne moraju ukazivati na bolest.. Medicina je više od obične tehnike, a ljudski organizam je neraskidiv sklop psihe i tijela, i to nije automobil. Vjerovatno je ova konstatacija i uzrok, da su pacijenti, i pored  toga što su uradili sve moguće pretrage, i sve im nalazi u redu, i dalje bolesni i nezadovoljni. Rezultat toga je da pored skupih CT-a i ultrazvukova, imamo ekspanziju raznih alternativnih medicina, nadriljekara i baba gatara.

Medicina se smatrala umjetnošću, naukom (arts), doktorske greške se označavaju kao Vitium artis (greška umjetnosti, nauke). Mnogi doktori su i bukvalno bili vezani sa umjetnošću, pisanjem (Čehov, Kronin, i mnogi drugi), slikarstvom, muzikom. Čast pojedincima, ali današnje vrijeme privatnih klinika, automatizacije i trke za parama, iznjedrilo je doktore kao usko specijalizirane robote, kojima fali širokog obrazovanja i širine uopšte. A šta očekivati od takvih robota, nego da ljude gledaju kao mašine, a medicinu kao matematiku i tehniku.

14.09.2009.

Svi traže lovu, niko ne daje

Pretrpani smo raznim akcijama skupljanja para. Humanitarci su aktivni na svakom ćošku. Danas sam dobio dva maila. U Mostaru lokalni fudbalski tim skuplja pare za kupovinu malog autobusa. U Roermondu u Holandiji otvorene prostorije lokalnih džematlija, pa se traže pare da se vrate našim prijateljima Turcima, od kojih su posuđene. Na jednom popularnom blogu ukazuju na akciju skupljanja para za jednu teško oboljelu djevojčicu. Sestra mi u Sarajevu kaže dolazio joj jedan na vrata, nosa nake spiskove, skuplja kao za neku akciju koju vodi Hayat. Sestra nazove Hayat, kažu niko ne bi smio da hoda po kućama, pare se mogu poslati humanitarnim telefonom ili preko žiro računa. Dok večeram zvoni neko na vrata, Holanđanka nosa konzervu da se ubace pare za Fond oboljelih od mišićnih bolesti. Kad setam po gradu zaustavlja me uniformisani oficir Vojske spasa, zvekece kozervom, da mu se sta ubaci.

Blogerima isto tako naumpadaju raznorazne akcije, te da se skupe pare za liječenje vena od jedne blogerice, te , da ne spominjem više, naljutiće mi se inače drage blogerice. Uza sve to vrijeme je davanja vitri, pa se daju pare, hajde to je bilo odvajkada.

Kako da se čovjek  ponaša, ne može dati svima, a što je najgore ne zna kome više treba .  Zlo je i u tome što su neki od toga napravili biznis, nije rijetko da se traži novac za nečije liječenje vani, iako je moguće i liječenje kod nas, ili da se traže pare za neku potpuno bezazlenu bolest. E sad ti budi pametan, pa pogodi kome stvarno treba, a kome ne. Ja još i mogu razlučiti šta je stvarna medicinska potreba, ali nekad se nasmijem nakaradnim dijagnozama i konstrukcijama. Nestručan svijet ne može uopšte razlučiti kome zaista treba pomoć, a ko koristi nečiju bolest da dođe do para.

 A što se više daje, sve više se traži. Ima kod mene mačak što dolazi pod prozor, i njemu se mora nešto dati. Što mu više daješ, i što mu bolje daješ, sve češće dolazi. A većina ljudi i sama u sve manjoj prilici da daje. Ovi što su vani često od usta odvajaju da pošalju roditeljima, bratu, sestri, djeci.

Onaj ko daje treba da halali i da ne traži zahvalu. Ljudi su nezahvalni i obično zaboravljaju na dobra djela koja im je neko učinio. Kad im se učini nažao to dugo pamte, po prirodi su ljudi zlopamtila.

14.09.2009.

Štokrla 200 eura, klupa od sirove daske 330

Šta sve ovdje ne prodaju. U centru Haga u jednoj prodavnici neko sklepo ko neku ležaljku, stolicu, štokrlu, šta li, i nadilo cijenu haman 200 eura. Do štokrle kao neki ležaj, od sirove hrapave daske, ma ja bi ga bolje sklepo, njemu nadilo 330 eura.  

Ljudi ovdje kupe svaku budalaštinu, a ove dvije stvari vrijede samo da se iscijepaju za potpale, a ko bi dao 300 eura, da se muči i cijepa.

ne znas ni sta je, a vidi koliko kosta
ne znas ni sta je, a vidi koliko kosta




ovo cudo, skalamerija, kosta 330 eura
ovo cudo, skalamerija, kosta 330 eura


13.09.2009.

Labudovi udaraju toaletu

Ova dva labuda su, kad sam prolazio pored njih, bila zauzeta uređivanjem. Uređuju perje, ništa su mačke, zauzimaju najbizarnije pozicije da dohvate kljunom sve dijelove tijela. Kad sam stao da ih uslikam prestali su sa toaletom, malo je falilo da ne uzmu borbeni stav. Oko njih sijaset popadalog perja, a ja ih ostavljam da nastave sa pranjem i trijebljenjem.



13.09.2009.

Jesen, vrijeme povratka političkih faca

De Gouden Koets op Prinsjesdag

Lijepo je bilo ljetos. Nigdje političkih faca, mislim holandskih. I lijepo se moglo živjeti i bez njih. Kako se mijenja TV šema i vraćaju mnogi programi (bez kojih je takođe bilo lijepo, i koji se brzo zaborave, pa se začudim da ih evo opet), tako se pojavljuju i već skoro zaboravljene pojave u vidu ministra finansija, premijera, a posebno osoba koje proklamuju radikalne mjere protiv određenih grupa stanovništva.

Ništa se lijepo ne može čuti. Pomenuta radikalna osoba uporno traži da se iznese koliko Holanđane košta jedan stranac. Jutros na radiju ciničan protivkomentar o tome koliko košta dugogodišnje čuvanje i obezbjeđivanje pomenute osobe, plaćanje kirije za drugu, tajnu adresu, raznoraznih troškova reprezentacije, putovanja, itd.

U utorak je Prinsjesdag, svakog trećeg utorka u Den Hagu kraljica čita plan i program političke strategije za iduću godinu. Ove godine će i taj dan biti drugačiji nego prethodnih godina, jer će nakon tragičnih događaja za vrijeme kraljičinog dana 30 aprila ( kada je poginulo osam osoba, nakon što je jedan čovjek uletio autom u gomilu naroda koji su pozdravljali kraljicu), ove godine biti veoma pojačane mjere sigurnosti.

U ovogodišnjem programu ( koji se inače zove Miljoenennota ) kaže se da nas očekuje godina nesigurnosti ( vidi ncr Handelsblaad ) . U praksi to znači manje love, sve sama kresanja. I to na najosjetljivijim mjestima. Stotine miliona manje za zdravstvo i školstvo, čak će se reducirati i stanice za hitnu pomoć. Smanjiti plate specijalistima. Studentima nema povišice stipendija u naredne dvije godine. To je tek što se zna za sigurno, a biće još mnogo toga, da bi država namirila 35 milijardi deficita u budžetu. Govori se i o smanjenju dodataka za krijiju, koje država namiruje siromašnima. Nigdje smanjenja bogatima. Čak ni kraljičina sestra nije platila silni porez na ogromne pare koje je naslijedila od oca. A ima preduzeće prijavljeno vani, opet da ne plati porez (vidi ovdje ) .

Drzavni Savjet (Raad van State) je ocijenio da je program vlade upitan i kratkorocan, da su prihodi zasnovani uglavnom na visokim cijenama prirodnog gasa, i da vlada izbjegava da vidi velike probleme koji nadolaze (vidi : Raad_van_State_kabinet_ontwijkt_problemen)

Sve u svemu, politika i političari su nužno zlo. Najbolje je ne gledati ih, šta će te snaći, snaći ćete, gledo ti, ili ne gledo.

Napomena: Namjerno su izostavljena imena političara. Veliki Brat te i ovdje gleda, svako ukucano ime ostavlja trag. Da kažem da su prošle godine, objavljeno je od strane zvanične obavještajne službe bezbjednosti, prisluškivane hiljade i hiljade telefona, posebno mobitela, a nije objavljeno koliko je pregledano e mailova.

11.09.2009.

Banja u Belgiji sa tri slova: SPA


Spa ligging binnen het arrondissement Verviers
in de provincie Luik

Dok sam bio mali, pratio sam kako  mama je rješavala križaljke. U skoro svakoj ukrstenici je bila: Banja u Belgiji. Nekako je to odgovaralo onima koji su sastavljali križaljke. I ja sam od malih nogu saznao za Spa. Gdje se tačno nalazi, dugo mi nije bilo jasno, a što bi mi i bila briga.

Dolaskom u Holandiju upoznao sam Spa, na drugi način. Umjesto Sarajevskog Kiseljaka i Radenske tri srca, počeli smo, silom prilika, piti mineralnu vodu Spa. Ima je u poslugama u plavim bocama ( negazirana, sa jednog izvora), crvenim ( drugi izvor, dobro gazirana) i zelenim ( slabo gazirana, vrelo Marie Henriette). Prošle nedjelje nakon što smo obišli Lijež, uputili smo se u Spa.

Spa je grad u Adenima, kojih tridesetak kilometara od Liježa, autoputem ka Luksemburgu. Od Achena u Njemačkoj, autoputem ka Triru, stiže se za kojih pedesetak kilometara. Spa se nalazi između ova dva autoputa. To je najvazniji turisticki centar Belgijskih Ardena. Kada se od Liježa popne na plato Ardena, skrene se na nacionalni put, koji vijuga begovitim terenom. Za razliku od kuća oko Liježa i uopšte u Valoniji, koje su napravljene od crvene cigle, ove kuće su napravljene od kamena, pa liče na škotske, toskanske, ili na one kod nas u Hercegovini. Pored puta je i stara pruga kojom do Spa prolazi voz sa dva vagona, sličan onome do Konjica.

Spa se nalazi u uskoj dolini male rijeke, između dva brda. Na ulazu u grad se ulica dvostruko širi, i već podaleko od centra mjesta ima dosta parkiranih automobila sa obje strane ulice. Imponiraju veoma lijepe zgrade od cigle, sa balkonima I željeznim ogradama. Nailazimo na vilu u kojoj je jedno vrijeme boravila belgijska kraljica Marie Henriette, po kojoj jedno vrelo nosi ime. U njoj je muzej. Pred zgradom se u velikim sanducima prodaju jabuke i kruške, a jedan stari deda prodaje vlastiti med. Pola kile 3.5 eura. Govori se francuski, ali prodavačica jabuka brzo okrenu na holandski.

Spa je prva prava banja u Evropi, onakva kakvu poznajemo iz romana, i kakva je u neku ruku bila i naša Ilidža. Lijepi paviljoni i hoteli, parkovi za šetnju, vrela u kojima se pila voda, večernje promenade, dame u širokim haljinama u pratnji kavalira i malih cuka. Spa je toliko poznata da je ime spa postalo sinonim za svako slično liječilište. U ovoj banji su boravili mnogi državnici, carevi i kraljevi, te mnoge poznate ličnosti, pisci i slikari. Prva kockkarnica u Evropi je otvorena u ovom mjestu.

Danas je uglavnom prošlo vrijeme banja i banjskog turizma. Vidi se to i po ovoj banji, vidi se da ništa novo nije napravljeno i da su stare kuće loše održavane. Srećom, bio je sunčan dan, pa je bilo prijatno, uz odličan sladoled, šetati, gledati spomenike i vratiti se u stara vremena.

zgrade u alpskom stilu, kao kod nas u Velikoj Aleji Vila u kojoj je stanovala belgijska kraljica centar mjesta od 10000 stanovnika stara zgrada banje najstarija kockarnica u Evropi cvijece, parkovi, spomenici.... da li se ovdje setalo, ili plesalo? park zvani Sedam sati, jer se u ta doba izlazilo ovdje u setnju
11.09.2009.

Osoblje superxafsa se brine za vas

Na ulazu u jedan (zaista dobar) superxafs u Goudi poredane su slike zaposlenih, na čelu sa menadžerom. Valjda im je reklo da se trebaju smijati, pa su eto svi sretni i veseli, koje i nama žele. Smije se tako i gospođa zadužena za hljeb, i ona za sireve , i ona za meso, pa i gospodin specijalista  za  voce i povrce ( pored slike imaju nacrtano cime se bave). Koliko vidim nema onih zaposlenih na kasi, one se često mijenjaju. A jedino su one mlade i lijepe, a ovi ovdje kakvi su, pogledajte i sami. Njihove slike mogu poslužiti kao ilustracija moga prethodnog posta.

sretno i zadovoljno osoblje
sretno i zadovoljno osoblje


10.09.2009.

Povratak u realnost

Završeni  su odmori. “Naši” su se vratili u holandsku realnost. Potrošene su pare u Bosni, većina je bila mnogo šire ruke, nego što su im stvarne mogućnosti. Holandija je jako zgodna za život onome ko gleda sa strane, međutim iako su prihodi u poređenju sa Bosnom veliki, veliki su i mnogostruko skuplji izdaci za stanovanje, kola, duhan, putovanje, izlaske. Većina zapravo u Holandiji nigdje i ne izlazi, televizor je jedina zabava. I to najčešće onaj sa satelitskom antenom, pa se gledaju naši kanali, kao sinoć, kada su se Bosanci skupljali kod poznanika koji imaju BH televiziju, da bi gledali utakmicu naše reprezentacije.

Za to vrijeme zemlja Holandija ostaje mrtva-hladna, onakva kakva je uvijek bila. Sterilna, platinasta ljepotica, u koju smo neko vrijeme bili zaljubljeni, misleći kako nas i ona voli. Većina je shvatila da nas ta zemlja ne voli, dobro je da nas još i podnosi, a i to je pitanje dokle.

Holandija -ljepotica koja se pravi da nas ne vidi
10.09.2009.

Kateterizacija srca, od ove godine u Holandiji i u privatnim klinikama

An example of a coronary stent. This Taxus stent is labeled as a drug-eluting stent.

Medicinski termin za kateterizaciju srca i širenje koronarnih krvnih sudova je  PTCA (Percutane Transluminale Coronair Angioplastiek). Ako se prilikom intervencije, poznate i kao Balon dilatacija, ugradi i koronarni stent  ( mala metalna sonda koja se u samoj krvnoj žili dilatira i omogućava trajno proširenje koronarne arterije, vidi gornju sliku), onda se intervencija zove PCI ( Percutaneous_coronary_intervention ). U našem jeziku ne postoji domaći izraz za ovu intervenciju. U holandskom se koristi  naziv dotteren, koji je proistekao od imena doktora Dottera (Charles_Theodore_Dotter), radiologa, pobornika radioloskin intervencija, koji je 1964. prvi opisao koronarnu angioplatiku .

Uvođenje katetera do srca, kroz venu na nozi, rentgensko snimanje krvnih sudova i ustanovljavanje suženja srčanih arterija, te direktna intervencija na proširenju suženih mijesta, sve to potpada pod termin dotteren. Ova intervencija je u znatnoj mjeri promijenila životnu prognozu pacijenata sa oboljelim koronarnim arterijama, a posebno onih koji su doživjeli infarkt srca. Sama intervencija nije bezopasna, može isprovocirati infarkt, te se do sada i u Holandiji radila u klinikama koje su morale imati posebno dopuštenje za tu vrstu intervencije. Da bi se dobilo odobrenje bilo je potrebno da pored odgovarajuće aparature, klinika raspolaže iskusnim kadrom, što podrazumjeva određeni broj  ( za svakog pojedinačnog kardiologa) intervencija u toku godine dana.

Od nove godine nije više obavezno imati to posebno odobrenje od zdravstvenih vlasti. To znači da se intervencija može obavljati u mnogo više klinika, od kojih su većina privatne. Iako će ovo pokriti neke crne rupe u Holandiji ( podrucja u kojima do sada nije vršena intervencija), ipak neki doktori postavljaju sumnju, da će  doći do pada kvaliteta intervencije, jer će biti izvođena od strane doktora koji nisu imali (ili neće imati) dovoljan broj vlastitih intervencija, odnosno dovoljno izgrađenog iskustva.

Ova intervencija se u BiH uspješno obavlja na nekim klinikama, od kojih je najznačajnija specijalizovana bonica Centar za srce BiH Tuzla

08.09.2009.

Putujući Belgijom: Lijež (Liege, Luik)


 

Volim promijeniti  jednolični holandski pejzaž, i odletiti ( Leteći Holanđanin) do Valonije, dijela Belgije gdje se govori francuski. Najsjeverniji i najveći grad Valonije je Lijež (francuski Liege, flamanski Luik). Nalazi se na samoj granici sa Holandijom, veoma blizu najjužnijeg holandskog grada Maastricht-a ( o kome sam pisao prilikom posjete ovog proljeća). Lijež se, kao i Maastricht, nalazi na rijeci Meuse (holandski: Maas).

Od najvećeg grada Flandrije Antwerpena ( valonci ga zovu Anvers) idemo autoputem E 313 ka istoku. Sve oznake upućuju da put vodi do Luik-a, nigdje nema oznaka na dva jezika. Tek kada smo bili sasvim blizu Liježu, pokazuje se oznaka na francuskom, da ulazimo u Valoniju i provinciju Liege. Sada se nigdje više ne spominje Luik.

Valonija je jugoistočni dio Belgije  koncentrisana uz  tok rijeke Meuse, a drugi dio Valonije obuhvata niske planine Ardene. Na rijeci Meuse su i dva, od tri  najvažnija grada u Valoniji,  Namur ( flam. Namen) – glavni grad, i Lijež, glavni ekonomski centar. Rijeka Meuse dotiče iz Francuske, meandrira kroz Belgiju, plovna je cijelom dužinom, u Holandiji mijenja ime u Maas, protiče kroz holandsku provinciju Limburg i ulijeva se u ogranak Rajne, sa kojom zajedno stvara veliku deltu.

 Dolina Meuse kroz Valoniju  je veoma lijepo zasticeno prirodno i kulturno područje, sa divnim gradovima, i starim zamkovima uz rijeku. Lijež ima oko 200000 stanovnika, a rasprostro se uz rijeku na obje strane Meuse. Desna obala je uska, jer se obronci Ardena završavaju pred samim gradom. Grad je polovinom dvadesetog vijeka bio centar rudarstva (uglja) i industrije čelika. Danas je to sve propalo, pa se umjesto toga razvila elektronika. Poznate su i pivare (Jupiler pivo), čokolade (Gallon), te kisela voda i limunade (Spa). Grad ima preko 30000 stranaca, u stvari Belgijanaca stranog porijekla. Veoma je mnogo bivših Jugoslovena. U samom centru naiđosmo na kafić Sarajevo. Tu se okupljaju naši Bosanci. Prislušnusmo malo, pričaju o fudbalu, boravku u Bosni, ismijavaju se po običaju jedni drugima.

Ove nedjelje je centar grada i kilometrima dugi pojas uz desnu obalu zauzet tezgama trgovaca svega i svačega. Prodaju se i žive i pečene kokoške, ribe, kobasice sa francuskim bagetama, cvijeće, parfemi, koža, ma nema šta nema. U starom centru, u uskim prometnim ulicama, pogled privlače stare zgrade od crvene cigle,  sa balkonima i posebno lijepim ogradama od kovanog željeza. Neke od ovih kuća su toliko stare da su napuštene i zakovane,čekajući neko bolje vrijeme da se oprave.

Kafanski stolovi na trotoarima, publika koja pije tamno belgijsko pivo, francuski jezik kojim govore, sve to podsjeća kao da je čovjek u Parizu, ili u Marseju. Istovremeno postoji neka opuštenost i neurednost, koja Valonce toliko razlikuje od pedantnih Flamanaca i Holanđana.

Napuštamo Lijež, penjući se autoputem ka Luksemburgu. Namjera nam je da posjetimo najpoznatiju banju Evrope, čuvenu Spa. O njoj idući put.  

Lijez obiluje starim zgradama, crkvama, spomenicima i muzejima Univerzitet u Lijezu datira iz 1821 godine kafic \ nedjeljna pijaca na bulevaru uz rijeku Meuse, kilometrima duga stari centar grada sa uskim ulicama neke zgrade su ostarile i prazne svuda kafane i zivost, iako je nedjelja na ulicama vlada juznjacka opustenost most u centru povezuje dvije naseljene obale siluete grada, vidjene s mosta
07.09.2009.

Bura na Očnoj klinici

U  BHTV dnevniku od trećeg septembra data je reportaža o zbivanjima na sarajevskoj Očnoj klinici. Nedavno smijenjena direktorica ( inače član Stranke za BiH i Parlamenta Federacije) je optužila rukovodtvo Kliničkog centra da je smjenjena sa mjesta direktorice, nakon što je ukazala na činjenicu da su dva ljekara Klinike primala mito, te uslovljavali prijem pacijenata davanjem novca. Takođe je ukazala na korupciju u sarajevskoj Općoj bolnici.

Pomenuta doktorica Amila Husović- Alikadić je primljena na Kliniku tokom rata, kada se kadar primao bez uobičajenih konkursa. Prije toga je počela specijalizaciju na klinici Podhrastovi, i magistrirala na temu : ”Informatika u plućnim bolestima”. Iako nema veze sa oftalmologijom ovaj joj je magisterij priznat da može doktorirati iz oftalmologije. Istovremeno se doktorica počela baviti politikom, kao aktivni član SDA. Kao mlada i neiskusna očna doktotrica Amila je postavljena za direktora klinike. Ocna klinika u Sarajevu je do rata imala veoma veliki renome, a jedno vrijeme je bila poznata i u svijetu. U međuvremenu je doktorica Husović promijenila stranku, i postala član Stranke za BiH. U javnim nastupima i publikacijama predstavljala je sebe kao velikog oftalmologa, od koje je počeo niz savremenih intervencija.

Doktor Karčić, koji je pomenut da je trazio novac za operaciju, je poznat po tome da jedini u BiH veoma uspješno radi složenu operaciju vitrektomije, i da je prvi počeo da radi savremenu operaciju katarakte, upotrebom malog reza. U ratu se kao jedini oftalmolog iz opkoljenog Sarajeva uspio preko Prenja probiti u razruseni Mostar, koji na lijevoj strani Neretve dugo nije imao niti jednog oftalmologa. Lično sam učestvovao u njegovoj edukaciji, nakon što je u ratu primljen kao specijalizant koji je specijalizaciju počeo na VMA u Beogradu. Doktor Karčić se odlikuje neobičnom manuelnom spretnošću i sigurno je jedan od najboljih očni hirurga i u Sarajevu, a  i šire.

 On radi i privatno, ali samo operacije katarakte, a ne operacije ablacije ili vitrekotmije, kako se navodi u  optužbi pacijenta iznešenoj u članku u “Danima” (pod naslovom : ”Teror Farisa Gavrankapetanovića”, vidi ovdje) Vlasnik prakse, gdje se obavljaju operacije je jedan optičar koji je investirao novac u opremu za operacije katarakte. Cijena operacije katarakte u ovoj poliklinici je znatno niža nego u privatnim klinikama u Zagrebu ili Beogradu, a kvalitet je izvanredan, u što sam se uvjerio, prateći pacijente koji su tamo operisani.

Operacija vitrektomije (zbog koje je pacijent upućen u Sarajevo), se ne radi van bolničke operacione sale, jer zahtijeva dosta osoblja i opštu anesteziju, što je u privatnoj poliklinici veoma teško napraviti. Osim toga ova operacija dugo traje i oduzima dosta prostora u operacionoj sali. Zato su i čekanja na operaciju velika, a tako je otprilike i u državnim klinikama u susjednim zemljama. Izuzetak su neke privatne očne klinike, u Zagrebu i Beogradu, u koje je investiran veliki novac, i koje rade ove zahvate bez dužeg čekanja, ali uz dosta veliku naknadu.

Pacijent koji je upomenutom dnevniku BiH pokazan kao svjedok ( on je negdje iz Bosanske Krajine) uzimanja mita, je ustvari izjavio, da mu je nakon dugog čekanja na pregled rečeno da nema mjesta za operaciju u toku sljedećih nekoliko mjeseci, te da, ako ne moze cekati, proba u nekom drugom centru, ili privatno u Beogradu, ili Zagrebu. Usput je navedeno koliko ta operacija tamo košta, a ispalo je iz njegove priče kao da mu je tražen taj novac. Osim toga rečeno mu je i da silikonsko ulje, koje se koristi u operaciji, mora sam platiti.

Iako nije u redu da doktori rade istovremeno i u bolnici ( a zakonski je moguće) i privatno, to je u današnje vrijeme jedini legalni način da kvalitetni doktori ekstra radom zarade bar dio plate koja bi im po kvalitetu i obimu rada trebala da pripada .Ovako, kako je sada, uz platu bankovnog službenika, trebali bi da obavljaju veliki broj veoma komplikovanih i iscrpljujućih zahvata. Istina je da, koristeci nakaradni zakon, neki doktori samo statiraju u bolnici, sto nije slucaj kod Dr Karcica, koji itekako zaradi svoju platu na klinici, jer ima daleko najveci broj operacija od svih drugih.

Stvarna je činjenica da sve zemlje imaju barem  jednu veliku očnu kliniku, na kojoj se obavljaju najsloženiji zahvati. Savremena oftalmologija traži veoma skupu opremu koja se mora stalno obnavljati, zato se mora koncentristai na jednom mjestu. Potrebe za očnim operacijama su sve veće, jer populacija postaje sve starija.  Kod nas je iza rata zdravstvo rascjepkano, svi bi da imaju sve, a za teške slucajeve svi šalju u  Sarajevo, koje se finansira iz budžeta Kantona.

Bivša Očna klinika je imala tri operacione sale, a ova sada ima jednu, koju ponekad dijeli sa drugima. Imala je i nebrojeno puta veći prostor i kadar. Takva klinika je nekome smetala, pa je u velikoj mjeri, zahvaljujući bivšem (ratnom) direktoru Kliničkog centra, kadrovski i prostorno uništena. Donešena je odluka da se klinika premjesti sa lokacije na Višnjiku, gdje je postojala 40 godina, te da joj se da mali neuslovan prostor u zgradi Traumatologije. Neke aktivnosti, koje je klinika obavljala decenijama, nisu nikada obnovljene.Nije se ništa učinilo da se vrati dio iskusnog kadra, ( ili nabavi novi),  naprotiv pojedincima koji su pokazali želju da se vrate su postavljane mnoge prepreke. Kao u mom slučaju, kada mi je predlagano da neodređeno vrijeme radim kao opšti doktor na hitnom prijemu na hirurgiji. Da napomenem, da fluoresceinska angiografija, neophodna metoda za dijagnostiku određenih bolesti, koju sam ja radio prije dvadesetpet godina ( a prije mene još deset godina dr Hodžić), nikad nije ponovo zaživjela na klinici.

Nije mi bila namjera da branim dr Karcica, ili bilo koga, ali je steta ako se iz licnih razloga napadaju veoma rijetki i kvalitetni pojedinci u svome poslu, od kojih drustvo (odnosno sretni pojedinci) ima ogromnu korist. U stvari ovo pisem u interesu njegovih proslih i buducih pacijenta. Zavist i ljubomora je, te licna sujeta, su nazalost ceste pojave kod ljudi u bijelim mantilima, posebno u nasem haoticnom drustvu , i zdravstvu, kao njegovom dijelu, cesto izlozenom interesu politike i pojedinaca u njoj.

05.09.2009.

Zanimljiva medicina: Šarenica oka i boja očiju

 

Boju očiju određuje boja šarenice. Šarenica, dužica (mala duga), ili latinski iris, je prstenasta obojena membrana u oku, smještena između rožnjače ( spoljnog providnog dijela oka) i očnog sočiva. Šarenica  ima u sredini okrugli otvor – zjenicu, kroz koji svjetlost upada u dubinu oka. Unutar šarenice postoje dva mala mišića od kojih prstenasti sužava otvor zjenice, a radijarni širi. Ovi mišići su pod kontrolom autonomnog nervnog sistema, pa se zjenica širi i sužava bez uticaja naše volje. Zavisno od količine svjetla automatski se reguliše otvor zjenice. Kada dolazi više svjetla zjenica je uža. Takođe se zjenica sužava kada gledamo na daljinu. I emocije utiču na širinu zjenice, pa kad se prepadnemo zjenica se proširi. Zato i kažemo da su : ” U strahu velike oči!”

Ono po čemu je šarenica veoma interesantna, i za laike, a ne samo za stručnjake, je to da ona određuje boju očiju. Kod ljudi šarenica sadrži pigment melanin, koga inače imamo i u koži ( njegovim povećavanjem pod uticajem sunca koža pocrni). Od količine i rasporeda melanina, odnosno od odnosa dva tipa melanina ( eumelanin i feomelanin) ovisi i boja očiju. Uopšteno rečeno osobe koje imaju malo melanina imaju plave oči, a one sa puno, imaju braon (smeđe) oči. Egzotične boje očiju ptica nastaju usljed prisustva nekih drugih pigmenata. Boja očiju se nasljeđuje poligenski, što znači da učestvuje više gena. O tome je urađeno veoma mnogo naučnih ispitivanja. Otkriven je gen na hromozomu 15, koji ima glavnu ulogu u determinaciji boje očiju.

Boja očiju se uglavnom može klasificirati u tri glavne boje : smeđe, plave i zelene oči. Svaka od ovih boja može varirati, tako smeđa ide od skoro crne, preko boje kestena, lješnjaka, viskija. Smeđe oči su općenito najzastupljenije i susreću se u svim geografskim širinama. Plave oči su rijeđe, to su oči ljudi iz Sjeverne Evrope, i krajeva gdje su oni emigrirali ( Kanada, USA, Australija). Procenat plavih očiju u Americi se sa stalnom imigracijom,  stalno smanjuje. Zelene oči su rijetke, a susreću se često u Saudijskoj Arabiji, Iranu, Pakistanu i Indiji. Ljubičaste, zelene i amber (zlatno- žuto- bakrena boja cilibara, vidi amber ) oči dolaze usljed prisutstva pigmenta lipohroma.

Mnoga djeca sa rođenjem imaju manje pigmenta u očima, odnosno imaju plave, ili svjetlosmeđe oči ( oči boje viskija). Tokom prvih sedmica života oči postaju tamnije, i sa šest mjeseci se stabilizuje boja očiju. Boja očiju se može mijenjati tokom života, a pod uticajem sunca smeđe oči postaju tamnije, pa se pojavljuju i smeđe mrlje, koje preko zime opet nestanu. Kod nekih bolesti oka se mijenja boja sarenice, a moze postojati i urodjeno razlicita boja dva oka ( heterohromija). Osobe koje u potpunosti nemaju pigmenta u tijelu ( albinisti), imaju crvene oci (samo se vide krvni sudovi irisa, i crveno ocno dno).

Svaka osoba ima karakterističan crtež i boju irisa, pa se po tome može prepoznati, odnosno identifikovati. Pregledom irisa, iridoskopijom, se može utvrditi tačan identitet osobe. Aparati  (irisscaner) za identifikaciju osoba ovim načinom postoje i na amsterdamskom aerodoromu.

Alternativna grana medicine, iridoskopija, pokušava na osnovu izgleda irisa utvrditi dijagnozu tjelesnih oboljenja. No, o ovoj metodi drugom prilikom. Kontaktna sočiva u boji, koja se stavljaju na površinu oka, stvaraju iluziju druge boje očiju.

 Vidi više na: http://nl.wikipedia.org/wiki/Iris_(anatomie), odakle je i prenesena slika zelenih ociju (ispod naslova)    

03.09.2009.

Kako da se službenici u opštini odbrane od gripa: navala na dezinfekcionu kremu

Čak osamsto službenika u opštini Vlaardringen ne mogu da nabave ( tolika je, kao, potraznja) sredstvo za dezinfekciju ruku ( vidi De Telegraaf) . Švedska krema SOAPOPULAR ( vidi http://soapopular.com/) , postala je veoma popularna, kao nealkoholno sredstvo za dezinfekciju ruku. Aktivna supstanca kreme je benzalconium chlorid, nonoksidni biocid, koji se inače odavno koristi kao konzervans u mnogim otopinama, pa čak i u očnim kapima.

Inače je službenicima koji dolaze u kontakt sa mnogo osoba, naloženo da poslije svakog kontakta peru ruke. Takođe je stigla uputa o redovnijem i temeljitijem čišćenju i provjetravanju radnih prostorija.

Na internetu cijena navedene maze za ruke iznosi, 10 ml 1.65 eura, a 100 ml 3.30 eura. Teško je govoriti koliko i u ovom tekstu iz Telegrafa ima reklamne poruke za navedeni preparat, odnosno koliko je efikasno ovo sredstvo, pogotovu protiv virusa gripe, koji se uglavnom siri preko vazduha.

03.09.2009.

Smokva: Najstarije voće

Fresh figs cut open showing the flesh and seeds inside

Smatra se da je smokva prvo voće koje se počelo saditi kao domaća biljka , u stvari to je prva agrikultura uopšte. Tek hiljadu godina kasnije se počelo uzgajati žito. Nađeni su fosilni ostaci smokava stari 9000 godina prije naše ere.

Obična  smokva (Ficus carica, engl. Common_fig ; hol.Vijg  (vidi  http://nl.wikipedia.org/wiki/Vijg_(fruit), množina Vijgen) je mediteransko drvo izvorno rasprostranjeno u Turskoj i Grčkoj, a danas i u većini zemalja Mediterana, i Bliskog Istoka, te u južnim državama Amerike.

Smokva je karakteristična po tome da nema vidljivih cvjetova. Cvjetovi se u stvari nalaze zatvoreni unutar ploda. Postoji nekoliko malih otvora, kroz koje se može provući samo jedna vrsta male mediteranske ose ( Blastophaga psenes). Oplođeni cvjetovi rastu kao mali plodovi sa sjemenkom u sredini, zatvoreni unutar lažnog ploda, koji kada sazri ima veoma slatko i sočno voćno meso sa veoma velikim brojem sjemenki. Smokve traže puno sunca, a mogu rasti i u toplijoj umjerenoj klimi. Ima ih i u Holandiji, ali zbog nedostatka pomenute ose, nikad ne mogu sazriti. Plodovi su žuto-zelene, ili bordo boje. U Bosni i Hercegovini smokve sazrijevaju u Hercegovini, a sjeverna granica im je selo Grabovica u dolini Neretve. Biljka se razmnozava vegetativno, pa se jednostavnim zabijanjem granvcice u zemlju moze posaditi drvo smokve.

U nekim zemljama smokve imaju veoma veliko značenje u ishrani ljudi. Zbog velikog sadržaja šećera imaju i veliku kalorijsku vrijednost ( jedna smokva oko 40 kcal). Svježe voće se brzo kvari, te se teško transportuje. Zato se obično suši, ili se od njega pravi džem. Suhe smokve se koriste za izradu kolača. Svježe smokve imaju jako puno minerala, posebno kalcijuma. One imaju laksativno djelovanje. Takođe voće obiluje antioksidantima. Smola od drveta smokve djeluje iritantno na kožu i izaziva svrbež. Sok od zelene smokve može ukloniti bradavice sa kože.

Smokva moze davati plodove  dva puta godišnje. Proljećna berba (jedne godine) je manja po kvalitetu  i kvantitetu, a ona krajem ljeta (iduce godine) je bogatija. Ima dosta sorti smokava, a u svijetu najveću proizvodnju ima Turska. Posebno je kraj oko Izmira poznat po bogatstvu u smokvama (posebna sorta Smirna).

U mnogim legendama se spominje smokva. Najpoznatija je svakako po tome, što su Adam i Eva, nakon što su načinili grijeh, pokrili stidne dijelove tijela smokvinim listom. Mnoge slike i skulpture su imale smokvin list koji je pokrivao stidne dijelove tijela. U Kuránu se smokva spominje na nekoliko mijesta, kao voće pristiglo iz raja, te se preporučuje kao lijek kod hemoroida, i kod gihta. Stara Atina je bila uvela monopol na izvoz smokava, i seljaci su bili dužni predavati plodove smokve državi, a ona je zarađivala na izvozu.

02.09.2009.

Dvadeset miliona mrtvih, kao posljedica dva metka ispaljena u Sarajevu

Sinoć je na belgijskoj ( flamanskoj) TV Canvas (infamous-assassinations/)  u 21.45 u okviru serije o nepoznatim atentatima (?), prikazan atentat u Sarajevu 28 juna 1914. -te godine (Ubistvo nadvojvode Franz-a Ferdinanda). Iako svi znamo skoro sve o ubistvu koji je učinio Gavrilo Princip, pucavši na prestolonasljednika Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju, ipak je rijetko koja emisija obilovala tako brojnim dokumentarnim materijalima.

Akcentuirana je uloga Dragoljuba Dimitrijevića Apisa (vidi Dragutin Dimitrijevic i njegove organizacije Crna Ruka, koja je angažovala Principa i još četiri Srbina iz Bosne (među kojima i muslimana Mehmedbašića). Interesantno je da se u emisiji ne spominje organizacija “Mlada Bosna”. Takođe se spominje da je Srbija preko ambasade u Beču poslala pismo upozorenja Austro-Ugarskoj da se sprema atentat, ali da to pismo nije stiglo, ili nije dovoljno obraćena pažnja od strane vlasti u Beču.

Atentat je već tada politički suprostavljenu Evropu, između Njemačke i Austrougarske, s jedne strane, te Francuske, Rusije i Velike Britanije, s druge, doveo u vojni sukob do tada u svijetu neviđenih razmjera.

Srbija je ispunila ultimatum Austrougarske u svim tačkama, osim da Austrijanci sami u Srbiji ispitaju ko je nalogodavac atentatorima. Taj odgovor je uručen u Beču pet minuta prije isteka 48-satnog vremena za odgovor (28-og jula 1914.). Austrija nije bila zadovoljna odgovorom, te je skupa sa Mađarskom objavila rat Srbiji. Njemačka je objavila rat Rusiji (koja se stavila na stranu Srbije), a istovremeno je preko Belgije napala Francusku.

Prvi svjetski rat, poznat po dugotrajnoj rovovskoj borbi, korištenju bojnih otrova i avijacije (prvi put u ratu), odnijeće dvadeset miliona ljudi. Nakon njegovog završetka Evropa će dobiti potpuno novu političku kartu. Nestaće Austro-Ugarske, nastaće Jugoslavija i Čehoslovačka, Njemačka više neće biti kraljevina, Mađarska će izgubiti skoro polovinu teritorije.  

01.09.2009.

Sandžija i sandžibolja

Ima jedna sevdalinka, Haj tamo dole niz mahalu, u kojoj se čovjek zaljubio u komšinicu ( “jer mu se često javi”), pa joj pjeva (Safet Isović) : ”Haj moja kono sandžiboljo, moja kono!”

Sandžija se u narodu često spominje kao bol u predjelu prsa. Koga “udari" ( ili "uhvati") sandžija, obično znači da ga naglo probode ili podkoči u rebrima, pa se ne može okrenuti, niti napraviti neki nagli pokret. Opisuje se kao  žestoki bol, sličan ubodu noža. Sandžija nastupa iznenada, i obično se po narodnom shvatanju uhvati na propuhu, kad se čovjek oznojen izloži iznenadnom ohlađivanju. Iako nezgodna, kao i ljubavna bol, sandžibolja nije opasna, i prođe bez posljedica.

Na internetu ima malo podataka o ovom simptomu, interesantno je da se termin, koji je turcizam, više upotrebljava u Srbiji, nego u Bosni, a spominje se i u nekom Posavskom riječniku.

Sa stajališta klasične medicine, sandžija bi mogla biti iznenadna upala međurebranih mišića, ili neuralgija međurebranog nerva, što prilikom disanja izaziva oštru bol. U svakom slučaju interesantna riječ, nepoznatog porijekla, a nekako je i smiješna, pa je mnogi koriste kao pseudonim.   

01.09.2009.

Prvi septembar

Nije svaki prvi u mjesecu isti. Neki mjeseci imaju značajan prvi dan, a drugi mnogo manje. Tako su najznačajniji prvi januar, prvi maj, prvi septembar. Januar, jer obilježava početak nove godine, kada obično na snagu stupaju novi zakoni i pravila. Prvi maj, jer je radnički praznik, a istovremeno i označava petak najljepšeg mjeseca u godini, i dugotrajnog perioda topline i ljeta. Prvi septembar označava kraj ljeta, početak školske godine, donosi brige u vezi sa nadolazećom zimom.

Prvi septembar se danas obilježava kao sedamdeset godina odkako je Njemačka napala Poljsku, i tako označila početak najgoreg rata u istoriji. Danas se u Libiji obilježava četrdeset godina od kako je ukuinuta monarhija i na vlast stupio pukovnik Gadafi. U Libiji je zato prvi septembar nacionalni praznik.

Uvijek sam se radovao polasku u školu, dobijanju novih udžbenika, njihovom uokviravanju u pak-papir. Jesen je i pored škole donosila mnoge zajedničke dječije igre, skupljanje oraha, lješnika i kestenova. Jesen je i najljepše doba za planinarenje i za putovanja.

01.09.2009.

Štokholmski sindrom: o holandskom sindromu trpljenja

Pročitah nekoliko tekstova o takozvanom Štokholmskom sindromu. Izraz se počeo upotrebljavati nakon jedne drame sa taocima u jednoj banci u Žtokholmu, koja je trajala nekoliko dana. Taoci su pokazivali simpatije prema svojim otmičarima ( ne mogu da nađem u našem jeziku pravu riječ za one koji uzimaju taoce, kao ni riječ za držanje nekoga kao taoca), čak ih branili na neki način. Slične pojave su zabilježene i kod drugih sličnih događaja,ak su se taoci zaljubljivali u svoje uzimače talaca (bukvalni prevod holandske riječi gijzelnemer).

Izraz Štokholmski sindrom upotrijebio je Geert Wilders u Parlamentu, maja mjeseca ove godine, kada je osudio cijelu holandsku političku elitu, povodom slučaja silovane holandske novinarke u Afganistanu. Novinarka  je javno na TV pokazala neku vrstu razumjevanja za svoje silovatelje.

Članci koje sam pročitao odnose se na stanje u holandskom društvu , te na mentalitet holandskog čovjeka. Prvi članak ( vidi het-stockholm-syndroom/ )ukazuje kako su Holanđani žrtve vlastite vlasti, koja ih teroriše i uzima im najveći dio dohotka. Građanin Holandije za svaki svoj pokret mora pitati vlast, za svaku dozvolu, bilo kakvu, pa i najmanju gradnju, itd. Istovremeno je sretan da mu država daje hljeba i vode, i da može gledati TV. Od koga bi država naplaćivala poreze ako bi dala svojim taocima da umru.

Mnogi bi emigrirali i pobjegli,daleko od svog tlacitelja, ali ne znaju kuda da odu.

U drugom članku (stockholmsyndroom.aspx ) se govori o tome kako se u Holandiji zvanično podržava ponašanje u smislu razumijevanja za kažnjiva djela. Čak se  u nekim opštinama održavaju i kursevi o ponašanju prema onima koji krše red i mir, ili uzrokuju i teže prekršaje. Insistira se na tome da ne treba reagovati protiv prekršitelja, nego ih trpiti i razumjevati, pa čak i pospremiti nered koji oni ostave. Protiv divljanja omladine treba organizovati kurseve u kvartnom domu (buurt huis), ili napraviti novi mjesni dom, sa više sadržaja, da se omladina može zabaviti. Autor cinično zaključuje kako bi se njegovi roditelji grohotom nasmijali kada bi, umjesto da ga  išibaju, morali dati prilog za novu mjesnu zajednicu.

Na svojoj koži sam osjetio posljedice ovakvog ponašanja. U prijašnjem stanu je iznad nas stanovao neki psihopata, ovisnik od droge. Dobio je stan nakon što se razveo od žene, a i djeca su dodijeljena majci. Bio je potpuno asocijalan tip, opijao se, drogirao,  puštao glasno muziku u neka doba noći, prijetio, razbijao okolna auta bezbol palicom. Predao sam prijavu policiji, ali niko nije htio da svjedoči protiv njega. Na kraju je nožem nasrnuo na našeg sina, i zapalio nam auto pod prozorom. Ni to nije bilo dovoljno da ga strpaju u zatvor. Komšije su se pravile da ništa ne vide. Tek kada je nasrnuo na policajca u civilu, uhapsili su ga i smjestili u neku ustanovu ( ne u zatvor), odakle je izašao nakon  pola godine. Mi smo morali promijeniti stan, a on je još uvijek u istom stanu.

U komentaru vidi nedostatke u nasem jeziku vezano za  terminologiju koja se ovdje spominje 

Leteci Holandjanin
<< 09/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3157900

Powered by Blogger.ba