Neka izvini zato moje rodno i  drago Sarajevo, koje se poseljačilo, i sve više se poseljaćuje, što ću ga večeras slikama prikazati sa njegove najcrnje strane. Prošlo je od rata skoro 15 godina, mnogo šta se popravilo, nikli novi poslovni centri, neboderi i tornjevi, a na ogromnom trokutastom prostoru koji zatvaraju Vrbanja most, Marijin dvor, i Skenderija most, ostao jad i bijeda, straćare i srušene i polusrušene kuće, šupe i rastinje u vidu džungle oko njih.

Bile su tu, u toj Gundulićevoj ulici, koja je perimenovana u Kotromanićevu, i ranije straćare, ali je bilo uz samu ulicu i lijepih austrougarskih kuća, sa divnim kapijama i fasadama. Bila je na početku i stara Električna centrala, preduzeća “Valter Perić”, koja je izgorila u ratu, i sada stoji kao ruševina. Bio je tu I studentski restoran, poslije banka, koja je takođe izgorila i dugo vremena bila pravo ruglo, srećom sad je taj prostor očišćen i služi kao parkiralište.

Od starih austrijskih kuća ostala je cijela samo jedna,  i ona naravno bez fasade, i sa bezbrojnim ranama na starim sivim ciglama. Ostale su bez krova, prozora, ostacima kapija, od kojih jedna još svjedoči o ljepoti starih  rezbarenih vrata. Danas iz tih vrata rastu biljke.

Sve u svemu , odličan dekor za snimanje horora, u srcu evropske prijestonice, sa šišmišima, babarogama, karanđolozima koji izlaze iz obližnje prljave Miljacke, vampirima i vješticama. Moderni centar grada, Marijin dvor, sa BH Parlamentom, neboderima Momo i Uzeir, Američkom ambasadom, hotelom Holliday Inn, te Avazovim tornjem, i novim poslovnim centrom pored marijindvorske crkve, sve je to na nekih 300 metara od ove strahobe.

Uostalom, pogledajte i sami, i izvinite na temi,  ali napolju je zima , smog i kiša, tužno i tmurno. Biće bolje.