Vrijeme depresije, bolesti, starosti i vakcina
Depresija je zbog ekonomske krize, a i zbog novembra, kiša i tmine i nadolazeće zime. Dominiraju teške teme. Dok sam bio u Sarajevu, aktuelne su boleščure. I to teške. Moždani udari, karcinomi....., u svakom razgovoru. Napeto se živi, iznenada umire. Kolegicu sreo zdravu i čitavu, ide s posla, priča o planovima. Za sedam dana čujem umrla od moždanog udara.
U Holandiji aktuelana starost. Bebi-bum generacija, rođena iza onoga anamo rata, odlazi u penziju. Kao obezbjediti dostojan život sve većoj grupi starih? Vlada hoće da se radi do 67 godina. Opozicija je protiv. Razumjeti je vladu. Dovoljno je šetati ulicom, ili superxafsom. Sve sami metuzalemi. Ko će naplaćati sve dublju starost tih ljudi? A opet zar nije dosta raditi do 65. Preko šezdeset je skoro svako hronično bolestan. Šta će mu i penzija, da je bolestan uživa par godina.
Aktuelna je i gripa, i ona stara i ova nova. Dočekali me pozivi na vakcinaciju, i od jedne i od druge gripe. Ne znam hoću li ići. U Holandiji od ove nove meksičke, ili domuz (svinjske) gripe, umrlo sedamnaestoro. Svi uglavnom bili i onako slabi. Pa im gripa dohakala. A vakcine nisu bezopasne, ma koliko pričali da jesu. Eno onaj slučaj kod nas u Sarajevu, kad prije par godina pomriješe djeca, a doktori kažu nije kriva vakcina.
Ista stvar sada ovdje. Troje djece umrlo nakon vakcinacije protiv pneumokoknih infekcija. Kažu, nije od vakcine. Vakcina spašava od meningitisa, pa je ne treba izbjegavati. A nema nikakve veze sa ovom vakcinom protiv gripa.
A ja sam zadnji put dobio vakcinu protiv velikih boginja, one tamo neke davne godine kad je bila epidemija na Kosovu, bio sam student. Sjećam se da me je danima dobro bolila glava. Velike boginje više ne postoje kao bolest. A gripa hara, stalno mijenja odeždu. Pretvara se ko mađioničar, hokus – pokus, sad ptičija, sad svinjska, pa španska, pa meksička, ko će joj stati ukraj? Moj je otac ostao siroce jer su mu i otac i majka umrli od one pandemije Spaanse_ gripe 1918. Ne ponovilo se.