Imaju neke stvari koje su ovdje u Holandiji nestale, a koje u mojoj Bosni i dalje postoje.

Telegram: Nestao ovdje, kao poštanska usluga, prije dvije-tri godine. A u Bosni moja rodjaka, da ispadne fina, poslala telegram saučešća u Sloveniju. Naplatili joj 37 maraka!!

Otpravnik vozova: na stanicama u BiH (ako idu vozovi, a sve češće ne idu) još uvijek izlazi otpravnik sa crvenom kapom i onim štapom sa krugom na vrhu, te podigne štap i pisne u pištaljku, da voz krene. Ovdje nema nigdje otpravnika, da se vidi (bezbeli sjedi u kancelariji i pritisne nako dugme da voz može krenuti), a kondukter iz voza  pregleda vrata i pisne u pištu da voz može krenuti.

Taksena marka i štembilj: E vala sam se nakupovao i nagledao sudskih taksenih maraka i štembilja, ko nikad u životu. Zbog nekog lopovluka, ili grube administrativne greške, danima sam morao trošiti vrijeme, novac i živce, da ispravim krivu Drinu. Bio sam nebrojeno puta u Zemljišno-knjižnom uredu suda u Sarajevu, ispunio sijaset formulara, i nakupovao se taksenih maraka da bih mogao danima jesti ćevape i janjetinu, od tih para. Pri tome vidio kako bukvalno izgleda birokratija, koja lijepi marke, i udara štambilje, i za to uzima velike pare.

A najveći je štos da po taksenu marku moraš ići na sasvim suprotnu stranu suda, pa onda ući na posebno kontrolisani ulaz, kao da ulaziš u avion, predati sve metalne stvari, i čekati da budeš prepipan. Sve da bi kupio sudske takse, od kojih izgleda živi Kanton. A javna preduzeća, koja tuže građane zbog duga, su nedavno oslobodili ove pošasti.