Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.12.2009.

Srećnu i veselu 2010! Een gelukkig en gezond 2010!

 

Svim svojim vjernim čitaocima, sve najbolje u 2010,  želi vaš Reuw.





30.12.2009.

Sve spremno za paljbu i za razvaljivanje zemlje

Od nedjelje, prije tri dana, se prodaje vatromet. Stotine miliona ce se potrošiti da se i zemlja i zrak zagade bukom i dimom. Kao i svake godine,uz   ispraćaj stare godine i doček nove, probudiće se stari ljudski nagon za uništavanjem. Prošlih godina su posebno gorjele škole, one su jadne nezaštićene, a svi su kivni na škole.

Policija je ove godine pozajmila od vojske male avione snabdjevene kamerama, pa će aviončići slikati iz vazduha, ne bi li poslije ušli u trag školopalikućama, te bandama  koje razbijaju I uništavaju sve šta im stigne pod ruku.

Na slici: reklama za vatromet na kući u susjednom selu Haastrechtu



30.12.2009.

Bosnië benoemt Susic tot bondscoach

di 29 dec 2009, 16:49

Bosnië benoemt Susic tot bondscoach

SARAJEVO -  Bosnië-Herzegovina heeft dinsdag zoals verwacht Safet Susic aangesteld als bondscoach van de nationale voetbalploeg. De 54-jarige trainer volgt de vertrokken Miroslav Blazevic op. „Het bestuur heeft unaniem besloten dat de beste voetballer ooit van Bosnië de nieuwe bondscoach wordt”, luidde de officiële verklaring.

Susic maakte als speler furore bij de Franse club Paris Saint-Germain en kwam meer dan vijftig keer uit voor het Joegoslavische nationale team. In 1994 begon hij zijn trainersloopbaan bij het Franse Cannes en was daarna onder meer werkzaam in Turkije en Saudi-Arabië.

Blazevic nam ontslag nadat Bosnië vorige maand in de play-off tegen Portugal werd uitgeschakeld voor het WK volgend jaar in Zuid-Afrika. Hij is trainer geworden van de Chinese club Shanghai Shenhua.

Izvor: DeTelegraaf

30.12.2009.

Doktor ne upušta u ordinaciju muslimanku pod zarom

Jedna 23-ogodišnja stanovnica Utrecht-a uložila je na nekoliko mijesta žalbu protiv jednog porodičnog doktora u Utrehtu. Naime majka, pokrivena burkom, u pratnji muža, je dovela svoga trogodišnjeg sina na pregled kod doktora. Doktor je u ordinaciju upustio muža, kao pratnju djeteta, a majci je rekao da ne ulazi tako odjevena, nego da sačeka u čekaonici.

Ovo je jedan u nizu pomalo bizarnih događaja u Holandiji, vezanih za muslimane, a koji nailaze na veliki publicitet u medijima. Ranije se digla prašina oko toga kako jedan musliman nije htio pružiti ruku ženi ministrici ( jer je to protivno islamu), a posebna  pažnja je usmjerena na jednog muslimanskog advokata koji nije htio da ustane prilikom ulaska sudija u sudnicu. Poslije je sa njim ispao cijeli incident u jednom popularnom tolk-shouw-u, kada je advokat isprovociran voditeljevim ponašanjem, demonstrativno napustio studio.

Navodno je doktor, iz opisanog slučaja, ponudio svoje izvinjenje. 

Izvor: Spits

29.12.2009.

Moje komšije 62 godine u braku

Mužu je devedeset, njoj kojih pet godina manje. Iako on izlazi napolje sa električnim kolicima, ipak ga ponekad vidim kako mete lišće u vrtu. A voli da pjeva. Ponekad se od njegove pjesme cijela kuća ori. Tako mi je i danas malo zapjevao.

Supruga je izuzetno vrijedna žena, i ona uvijek nasmijana i spremna na šalu. Zive sami, cerke u Amsterdamu. Jako je odana mužu i neobično ga pazi, tako isto pazi i unuke. Pa ti reci kako Holanđanke nisu odane familiji.

Slika mi baš nije ispala oštra. Komšija nije htio skinuti kapu, iako mu je žena rekla da to uradi. Ima pravo, pohladno je bogami.



29.12.2009.

Stupidni američki filmovi preplavili holandsku TV

Komedie
RTL 7, 20:30u   Persoonlijke tv-gids SMS wekker
Drama
RTL 8, 20:30u   Persoonlijke tv-gids SMS wekker
Science Fiction
Veronica, 20:30u   Persoonlijke tv-gids SMS wekker

Gledam ovih dana, na TV svaki dan desetina američkih filmova, vezanih za Božić. Koliko li je samo tih filmova dosada nasnimano, možda nekoliko stotina. Većina njih je na tako niskom nivou, da se čovjek upita ko to može gledati. U mnogima je upletena fantastika,  pojava duhova, vremenske pretuberancije, pa se ne zna šta je stvarnost, šta nije. Valjda je cilj da se inače stupidno gledalište učini još stupidnijim.

Inače se holandska televizija u potpunosti prepustila komercijalnim američkim limunadama. Ako se hoće pogledati iole vrijedan nekomercijalni film,onda se ide na francuski TV5, ili belgijske kanale. Francuska se još kako-tako opire  amerikanizaciji svega i svačega, a Belgija je srećom pod većim uticajem Francuske, nego Holandije.

28.12.2009.

Dokotorska dilema: Između saopštavanja surove istine i davanja lažne nade

Biti stručan doktor, često ne znači i biti omiljen. Doktori su često u prilici da saopštavaju loše prognoze, te da kažu kako liječenje nema nikakvog, ili ima veoma malog efekta. Oni to rade sa najboljom namjerom, da bi poštedili pacijenta bespotrebnih putovanja i trošenja novca na lijekove, raznorazne nadriljekare, trave i drugo , za koja je dokazano da nemaju nikakvog efekta.

Ljudi međutim ne cijene realnost, oni stvaraju sliku onakvom kakva njima odgovara, a ne onakvom kakva je realno. A realno je često bez nade. Tako su i religije postavljene ne prema stvarnosti, nego  prema ljudskim željama, bukvalno zašećerene šarenim ukrasima i šećerlamama, te slatkim obećanjima. U nadi je spas, davno je rečeno. Pakao je tako užasan jer oni koji ulaze u njega ostavljaju nadu pred vratima pakla.

Iz tih razloga kod nas se dugo uobičavalo da se pacijentu ne kaže da ima neizlječivu bolest. Dolaskom u Holandiju mnoge od nas je iznenadilo da ovdašnji doktori i najsuroviju istinu saopštavaju sasvim jednostavno. To rade iz praktičkih razloga, da ne budu tuženi da nisu rekli istinu, te da bi dali mogućnost pacijentu da se radi provjere dijagnoze obrate i na druga mjesta, te da obavi neophodne radnje i pripreme prije nego što se desi ono najgore.

Doktor se mora postaviti između dvije krajnosti, između grube i često grozne stvarnosti, i između davanja lažne nade.

Davati lažnu nadu, ima u početku efekta, ali će se pacijent uskoro osjetiti prevarenim, isto kao i najbliža familija. Slatkoriječivi doktori kod kojih nada nikad nije izgubljena i koji daju lijekove i upućuju na sredstva za koja i sami znaju da nemaju efekta, ipak budu ubrzo prokuženi.

S druge strane, velika je vještina saopštiti istinu, a da to ne bude šokantno. U tome se i odlikuje vrijednost doktora kao širokog intelektualca i humaniste, da ne kažem kao umjetnika. Veliko je pitanje koliko u praksi ima takvih ljudi, i iako ih ima koliko im uslovi rada i sredine omogućavaju da se kao takvi iskažu. Zbog sve većeg opterećenja doktora često se i najsurovije istine saopštavaju preko telefona, ili u vremenski ograničenoj posjeti, kada bolesnik nema kad da postavi sva pitanja i da razriješi svoje dileme.          

27.12.2009.

B. Radičević : Putnik na uranku

Evo jedne pjesmice, sto su nas, pored niza ostalih,  nepotrebno ( a mozda zbog nekoga ili necega i potrebno), u Gimnaziji tjerali da ucimo napamet. Nesto mi naumpade ta Tama gorom, tama dolom, valjda gdje je i danas bilo ovako mrklo.Samo da se hoce razgaliti.

Tama gorom, tama dolom 
Naokolo sve počiva,
Samo voda sa žuborom
Sa kamena što se sliva,
Samo što se kasto petli,
Samo klepka što se čuje,
Samo s' onde malko svetli.
Jer se danak približuje.
Bela zora već je tuna,
Jošte putnik jedan- glaj!
Pored stene pored zbuna
Na vrletni stiže kraj
Kako stiže sunce granu,
Svetli s' gora i dolina,
A putniku duša planu,
Pa zaklikta od milina:
" Oj sunašce što razgoniš
Puste noći silne tame,
Oj ti nebo, štono roniš
Rosne svoje suze na me,
Oj ti goro štono gajiš
Mile pesme, mile tice,
Oj livado što se sjajiš
Puna rose i travice,
Dolo, stado, janjci dragi,
Vrulo, cveće mirisavo,
Mili vetre, vetre blagi,
Oj izvore zdravo, zdravo!
Zdravo i ti momo tudi,
Da divna si sele pusta,
Odi amo, od' na grudi,
Da t' poljubi braca usta."

26.12.2009.

Kraj Bijelog Božića, i kraj epidemije meksičke gripe

Danas je i zvanično saopšteno da se juče i danas radilo o bijelom Božiću, prvom od daleke 1981. godine. Metereološki zavod u Biltu je saopštio da se juče i danas izmjerilo dovoljno visine snijega da se i zvanično može proglasiti Bijeli Božić.

Ipak u stvarnosti je to bilo daleko od bajnog i carobnog zimskog ugođaja. Tako je bilo prije šest-sedam dana kada je napadao snijeg visine 20-30 cm, a posljednja dva dana je puhnula jugovina, pa se snijeg topi a pada i kiša. Uglavnom danas je oko moje kuće zaleđen utabani snijeg koji se topi, da se slomiš, niko ne čisti.

Istovremeno je juče zvanično saopšteno da je broj oboljelih od meksičkog  gripa ispod nivoa koji je dovoljan za proglašenje epidemije, pa je eto nakon šest sedmica epidemija prošla. Po tome se ova gripa ne razlikuje od epidemije svake gripe, koja obično traje šest sedmica. Umrlo je pedesetak ljudi, uglavnom hroničnih bolesnika, koji su i inače bili veoma slabi.

Tako se eto tresla gora, a rodio se miš.  Ima se utisak kako je samo trebalo potrošiti vakcinu, i to po dva puta, pa onda proglasiti da je epidemija ko rukom odnešena.
nakon 28 godina opet Bijeli Bozic
nakon 28 godina opet Bijeli Bozic






26.12.2009.

A evo i čuvara ovaca

Juče sam objavio fotografiju gdje su naša tri naroda zatvorena u toru, i gdje se svako uhvatio svog ćoška, pa ko omanđijani od svojih šefova, nije im ni do čega. A danas imam slike kako nam pomažu izvana. Vidi se kako ozbiljno ispituju situaciju i kako su odlučni da preduzmu radikalne korake.

i spremni su da preduzmu radikalne mjere, jest da imaju duge noge za bjezanje
i spremni su da preduzmu radikalne mjere, jest da imaju duge noge za bjezanje


25.12.2009.

Svijet usamljenih: u posjeti jednom od takvih

Usamljenost je postala masovna pojava. Društvo ”napretka” je dovelo dotle da ljudi skoro više i ne pričaju jedni sa drugima. Internet je dokrajčio prirodnu ljudsku komunikaciju, koja je i inače bila duboko oštećena sve većom “produktivnošću rada”, koja podrazumjeva sve duži iscrpljujući rad, koji oduzima mogućnosti kontakta na poslu, a iscrpljuje dotle, da ljudi nakon posla nemaju nikakve želje da s nekim komuniciraju.

Internet je doveo dotle da ljudi ne pišu pisma koja se čuvaju za uspomenu na ljubavi, ili familiju, da se ne izrađuju fotografije, da se ne dočekuje poštar i popriča s njim, da se zatvaraju male trgovine, pa se nema u njima s kim popričati. Ostale su velike posluge, jedino mjesto gdje se poznanice i komšinice sretnu, pa blokiraju prolaz pričajući ko čavke, da cijelu svoju dnevnu dozu priče ispričaju za nekoliko minuta. Djeca ne žive sa roditeljima, sve manje se žene i udaju, pa ne žive ni s kim.

A ovo naše iseljeništvo je specijalno puno usamljenih ljudi. Prije skoro mjesec dana sam sa suprugom išao u jedan mali susjedni grad, u koji volim otići, jer ima lijepe starine i uređene starinske prodavnice, te veliku rijeku. Zašli smo u neku zabačenu ulicu tražeći neki dućan sa antikom, kad me neko s prozora zovnu imenom. “Feride, Feride", vikao je čovjek sa prozora. Iznenadih se. Ko će sad mene zvati u ovoj pustolini, pitam se. Pogledam, kad iz jedne male kućice, jedan poznanik, s kojim sam se nekad davno, nekoliko puta sastao u zajedničkom društvu, zove  s prozora da mu svratimo na kafu. Malo sam se nećkao, jer sam došao da šetam, a ne da opet sjedim, ali na nagovor žene, pristanem. Popesmo se nekim metalnim vanjskim stepenicama. Soba se sva uscula na przenu ribu. Menso kaze, upravo uhvatio veliku ribu i ispeko je. "Nije kome je namjenjeno, nego kome je sudjeno", veli i dade nam po komad soma iz Leka. Riba je bila  zaista ukusna.

Menso živi potpuno sam u jednoj garsonjeri. Jedna soba, u kojoj je i kauč i krevet za spavanje. Dosta mu je pohladno, štedi na grijanju. Radio je dugo, i onda preko noći dobio otkaz. Pedest i dvije su mu godine, roodom je od Zvornika. Na televizoru mala kopija kamiona za prevoz betona,  kojega je vozio više od dvadeset godina.Sad ga tjeraju da radi bilo koji posao, a on glumi da je lud. Pokazuje na štake u ćošku, koje nosi kad ide doktoru na kontrolu. Kaže, ne bi više ni pod koju paru, šta su mi uradili, nakon toliko godina našli da im je Holanđanin, koji je nedavno došao, bolji nego ja koji sam tolike godine radio.

Živio je nekad s nekom ženom, kaže, ne treba mu, želi da umre ko čovjek. Neće da svako jutro rani da izvodi cuke u šetnju. Ima dovoljno primjera iz komšiluka kako ovdje žene tretiraju muškarce I kako ih oni moraju služiti.

Kaže, čuje se s majkom u Bosni, a nije zadugo bio. Po cijeli dan gleda holandsku TV, ujutro ponovo pogleda emisije koje ponavljaju od sinoć. Poslije emisija ruži i psuje Holandiju, priča kako nigdje nema ovakve bande kao ovdje.

Ostavismo Mensu sve pitajući se kako je moguće uopšte živjeti tako usamljen, nemati u stvari nigdje nikoga,  i biti do smrti osuđen boraviti u tako malom zabačenom stranom selu.

25.12.2009.

Svijet usamljenih i gluhonijemih: Povodom božićnih govora kardinala Puljića i kraljice Beatrix

Foto: ANP/NOS

Holandska kraljica Beatrix je u obraćanju nacija izrazila ogromnu zabrinutost i razočarenje zbog načina na koji ljudi žive i kako (ne) kontaktiraju međusobno. Ljudi su postali potpuno izolovani, dovoljni sami sebi, ne kontaktiraju ni sa komšijama ni sa familijom, Kontakti preko sms poruka i interneta su potpuno udaljili ljude. Kontakti bez živog glasa, fizičke blizine, stiska ruke, su nešto sasvim neprirodno. Kraljica je navela primjer i Karst Tatesa, koji je na Kraljičin dan pokušao udariti autom u kraljevsku familiju. Poslije se pokazalo da je Karst živio sasvim povučeno i da nije imao kontakta ni sa kim, pa ni sa najbližom familijom.

Kraljicinu poruku mozete vidjeti na telegraafu, I prije ovih božićnih izjava sam napisao post o usamljenosti, pa ću ga sad povodom ovih izjava, i objaviti.

25.12.2009.

Narodi BiH

Ovu sam sliku napravio prije godinu dana, ali u BiH se od tada nije nista promijenilo.

tri naroda u BiH
tri naroda u BiH


24.12.2009.

Sretan Božić uz Ljiljanu Molnar-Talajić

Malo je Sarajevo i Bosna i Hercegovina  imalo umjetnica, kao što je pokojna Ljiljana_Molnar-Talajic. Jedna od najvećih svjetskih operskih pjevačica preminula je u Zagrebu prije dvije godine. Uz “opalni glas”  posljednje velike Verdijanske primadone, svima hrišćanima koji slave najveći hrišćanski blagdan Hristova rođenja, kao i svim dobrim ljudima svijeta koji su za mir i solidarnost među ljudima, želim Sretan i Čestit Božić 2009.

24.12.2009.

Osam eura doktorima, po datoj vakcini protiv meksičke gripe

Kućni ljekari su lijepo omastili brke. Za uslugu davanja vakcine, što traje neki minut vremena, vlada im isplaćuje osam eura. Nije teško izračunati da doktori za tri sata rada na dvjesta pacijenata zarade 1600 eura, više od prosječne neto mjesečne plate.

Ne treba zaboraviti i da je Holandija jedna od rijetkih zemalja koja je uvela dvostruku vakcinaciju (vakcinaciju,  te kroz par sedmica revakcinaciju).

Inače o meksičkoj gripi se sve manje govori. Svakog petka se prezentiraju podaci, po kojima stalno opada broj oboljelih, a u zadnjoj sedmici je registrovan samo jedan smrtni slučaj, kod jednog, od inače drugih bolesti, teškog hroničnog bolesnika.

Najviše u stvari u ovo doba stradaju koze. Kontraverznom vladinom odlukom, u cilju spriječavanja Q groznice kod ljudi (neki pogrešno zovu koziji grip), svaki dan se ubije na hiljade koza.

Inače je sve u znaku Božića, ali ne kao religioznog praznika, nego u znaku zabrinutosti zbog slabe prodaje božićnih poklona. Juče sam šetao po Den Hagu, i skoro do samog centra je pod nogama utaban snijeg na trotoarima, niko živ ne čisti.

Holandske željeznice su se gadno obrukale, jer je dvadesetak cm. snijega nekoliko dana blokiralo željeznički saobraćaj, a nisu radili ni autobusi. Zato se manje išlo u centar grada i manje kupovalo.

Inače, u znaku opšteg antiislamskog trenda, kao kec na desetku je došla izjava jednog visokog egipatskog muslimanskog religioznog  lidera, koji je izdao fetvu, po kojoj muslimani ne treba da slave Božić, niti da kite božićno drvo.

23.12.2009.

Sarajevo je lijepo isto kao prije, ako nije ljepše: džaba priče zlobnika

Sarajlije, razbacane po cijelom svijetu, žude za svojim gradom. U njemu su proveli dječaštvo, mladost, mnogi ušli u srednje godine, i onda se odjednom našli u stranom svijetu. Napustili su grad, neki prije nego je rat i počeo, drugi početkom opsade kad se moglo samo preko piste,drugi kad su se otvorili plavi putevi, treći nakon završetka rata.

Sjećam se dobro specijalnih aviona kojima su specijalni građani Sarajeva, većinom porodice vojnih lica ( a i mnogi drugi) imali “čast” da napuste grad još dok nije ni zapucalo. Sjećam se izjave jedne žene na aerodromu , koja je na pitanje kada će se vratiti, odgovorila “Kad se promijeni vlada”. Ostavili su mnogi, kojima je došapnuto da treba da se na vrijeme izvuku, ostavili su svoje dojučerašnje prijatelje i komšije, nisu im ni dojavili kakva im se strašna sudbina sprema. Vratiće se oni, kroz dvadesetak dana, kada se sve završi i kada se promijeni vlada.

 Ali šipak, evo prođe i sedamnaest ljeta, a vlada se ne mijenja. Kako u Sarajevu, tako ni u Banja Luci, niti u Mostaru. Zasjele “nacionalističke” stranke, pa ni da mrdnu. Ovi što su otišli iz grada postali umorni od čekanja. Povratka nema. I sve su sretni kad neko ružno piše o gradu, i kad se dogodi nešto što će pokazati nemoć i nesposobnost sadašnje vlasti. Ništa ne valja, a kako je divno prije bilo. Eno, opet ne daju Deda Mraza, eno djeca oboljevaju od salmonele u obdaništu, eno umrla žena na Ortopediji od banalne infekcije, eno ne daju homoseksualcima festival, eno ne daju pivo ni svinjetinu  u robnoj kući... I tako dalje i tako dalje.

Zaboravili su da je i prije svasta bilo, da se svake jeseni po pola dana cekalo u redovima za benzin,da se ranilo da se ugrabi mlijeko, kupi jeftini polubijeli hljeb, da je bio sistem par-nepar, da je cijelim kvartovima iskljucivana struja, da se na bonove dobijala kafa, ulje, prasak, da je vladala usljivost u obdanistima i skolama, da se islo u Madzarsku po sir i puter, itd. itd. A da su neki imali skoro besplatna vojna odmaralista, kako na moru, tako i na planini, i da im je malo sta falilo.

Džaba sve te ruzne priče o groznoj sadasnjosti grada koji je izgubio multietnicnost. Ne pomaže to u gašenju teške tuge i nostalgije, prisjećanja topline i drugarstva koji je pružao rodni (ili nerodni , svejedno) grad. Džaba što se dobro zaradi  što se može otići svukuda, što se pije viski i voze dobra auta, sve džaba, ubi teški osjećaj prevarenosti, protjeranosti, beznađa, dosade.

Sve manje se i ide u Sarajevo. Težak je to osjećaj susresti se sa kolegama koji počesto imaju više nego iseljenik koji je skupio godišnju ušteđevinu pa došao u posjetu. Teško je vidjeti kolege  koji imaju lijepa radna mjesta i ne ubijaju se na poslu kao on, koji su kupili stan(ove) djeci, i brzo će ih otplatiti ( a ne do smrti, kao on), koji putuju po kongresima po cijelom svijetu, imaju bolje auto od njega, najnovije mobitele i kompjutere, koji ljeti idu preko vikenda na more, a ljeti na skijanje. I koji često nisu muslimani, ne žale se da to ikome smeta.

Teško je vidjeti grad koji se i pored mnogih ratnih rana razvio u velegrad, grad koji je čist, koji ima toliko kulturnih festivala, sportskih takmičenja… Jeste da su došli neki novi ljudi, ali zar i ovi što se busaju da su starosjedioci nisu nekada odnekle šljegli.

Džaba je preuveličavati uticaj vehabija, povećavati broj cura sa mahramama, isticati da to nije više multietnički grad, sve je to džaba kada se u toplim ljetnim noćima na Ferhadiji počnu susretati najljepše cure sa najljepšim nogama, u šorcevima i minjacima, kada zamiriše Baščaršija ćevapima i burekom, kad se sjedne u Bečku kafanu hotela Evropa, pa pojede Havana torta, ili u Bečku slastičarnu, pa u Galeriju na kafu, sjedeš kraj prozora pa ti sve pred tobom prolazi lijepi narod ko na filmu. Tada shvate da su prevareni, i da nigdje nema te ljepote i ljudske topline.

Ništa od gore nabrojanih ružnih priča ( ne kažem da nisu istinite i ne branim te koji to čine, ali ih ima u svakom zapadnom gradu) ne može ublažiti tešku tugu kada se poslije kratkog i dugo čekanog  odmora dođe u turobnu zapadnu stvarnost, u gluho društvo gdje niko nikoga ne pozna, i gdje je ljudima najbolji prijatelj pas, i gdje se pokazalo da u tom bježanju na zapad nije bio nikakav spas.

Zatvaraju se oči u novoj sredini, pred komercijalizacijom svega i svacega, usamljenoscu koja ubija, pred rasistima i fundamentalistima raznih vrsta , pred nacionalistima, šefovima izrabljivačima, doktorskom konformizmu i njihovim greškama, političarima koji su korumpirani kad god to mogu biti, pred lažnom demokratijom, licemjernom politikom nove zemlje, a ukazuje se uporno kako Deda Mrazu, eto tamo u Sarajevu nema mjesta, i kako je to zaista strašno.   

22.12.2009.

Kako je ko prošao u 2009

Klimatska konferencija u Kopenhagenu: Pokazala da na zemlji niko nikom ne vjeruje, da su zemlje sebične i da se približava kijametski dan.

Bosna i Hercegovina: Pokazala da bolesnik može da živi i kada ga svi otpišu. Tako se ispostavilo ove godine da bolesnik za koga svi misle da je u dubokoj komi, sve čuje i vidi, ali ne može da se izrazi. Tako i Bosna šuti, li šuti, valjda umorna od sna (sto reko njen najbolji pjesnik). Ko se sjeća izraelskog premijera Šarona? Nije javljeno da je umro, a niti da je živ.

Fudbalska reprezentacija BiH : Pokazala da se pobjedama nad Estonijom i Armenijom neko može smatrati svjetskim fudbalskim vrhom. Ali samo ako je selektor Ċiro Blažević.

Holandija: Pokazala kako od jedne zemlje koja se smatrala vodećom po toleranciji i liberalizmu, može nastati ksenofobična konzervativna zemlja.

Amerika: Pokazala da je želja za lovom i profitom tolika da na kraju zemlja pojede samu sebe.

Kina: Najveći svjetski zagađivač atmosfere, a tek je počela. Ima šansu da poveća zagađenje za desetine puta, i tako da potone zajedno sa zemaljskom kuglom,i  prije nego što barem trećina njenih stanovnika bude imala vlastito auto.

Grčka: Pokazala kako Olimpijada može uništiti zemlju u kojoj se je rodila. Pa nije ni čudo, djeca sve više tuku ili dotuku roditelje.

Island: Pokazalo se da nisu najopasniji vulkani i gejziri, da progutaju prosperitetnu zemlju na sjeveru. Opasniji su bankari i pogana narav bankarska.

Hrvatska: pokazalo se da premijer može dati ostavku, a da niko ne zna zašto i kako, te da se pravi razlozi mogu saznati tek koju godinu kasnije. Uglavnom, gluho bilo, ne radi se o sidi.

Srbija: Pokazalo se da nekog guraju u Evropu navrat-nanos, nebili ga odobrovoljili da zaboravi šta su mu uzeli. Ko djetetu kome su roditelji uzeli djeciji dodatak, pa ga za njegove vlastite pare vode u Luna Park.

Republika Srpska: Pokazalo se da republika najčudnijeg oblika na zemaljskoj kugli, može živjeti od slušanja bajki i skaski.

Rusija: Pokazalo se da i divovi imaju tanak glas, kada im se oduzme gas.

Svicarska: Pokazala da se istorija i u Evropi neprekidno ponavlja (vidi: geschiedenisherhaaltzich.pdf ), i da uvijek ima neko ko je progonitelj i neko ko je proganjani. Samo da ne bude Bartolomejske noci, ili one noci kad je gorio Rajstag. Niko ne mari sto je istorija uciteljica zivota.

Belgija: Pokazalo se da zemlja koja je bila na ivici raspada, ima političare za svjetskog i evropskog  vrha, i da je ljudska pamet i kultura važnija od državnog uređenja.

Rumunija: Pokazalo se da pravila prijema u EU nemaju veze, samo ako zemlja ima dobre veze.

Maldivi: Zemlja se sprema za bukvalno potonuće. Vlada  već pod vodom drži sjednice vlade, a za nekoliko godina im neće više trebati kade.

Južna Afrika: Hljeba i igara, koga briga što narod nema para i što sida u toj zemlji hara.

21.12.2009.

Prvi dan zime, sunce stiglo do Jarčeve obratnice, pa zaokreće na sjever

Monument marking the Tropic of Capricorn just north of Antofagasta, Chile. (Spomenik u Chileu, na mjestu gdje kroz Chile prolazi Jarceva obratnica)

Večeras je na sjevernoj polulopti počela astronomska zima, a na južnoj astronomsko ljeto. Sunce se je u 18 sati i 47 minuta našlo u položaju vertikalnom na Jarčevu obratnicu. Danas je na sjeveru najkraći dan, a na jugu najduži dan. Jarčeva obratnica ( Tropic_of_Capricorn ) je najjužnija zemljina paralela gdje Sunce još može dostići vertikalni položaj u odnosu na jednu od zemljinih paralela. Ona se nalazi na otprilike 23,5 stepena južno od ekvatora. Južno od Jarčeve obratnice Sunce je poslijepodne uvijek na sjevernoj poziciji. Jarčeva obratnica je dobila ime po sazviježđu Jarac koje se pojavljuje sredinom decembra.

Od danas sunčevi zraci počinju padati na sjevernije tačke od Jarčeve obratnice. 21 marta (proljetni ekvinokcij) će oni padati okomito na ekvator. Tada nastaje proljeće. Od tada sunčevi zraci postaju sve okomitiji idući ka sjeveru, te 22 (nekad 23-eg) septembra padaju okomito na najsjeverniju paralelu gdje se to još može dogoditi. Ta paralela se zove Rakova obratnica (Tropic of Cancer), po sazviježđu Rak. Ona se nalazi na 23.5 stepeni sjeverne geografske širine. Između ove dvije obratnice se nalazi tropski klimatski pojas, a južno i sjeverno su suptropski odnosno umjerni (južni i sjeverni) pojas. Sjeverno od Jarčeve obratnice je poslijepodne sunce uvijek na jugu.

Obratnica (tropska paralela) je dobila ime po tome jer se sunce kreće između sjeverne i južne obratnice, znači dođe do sjeverne (21 juna), i onda okrene kretanje (obrne se –turn back) na jug (kao što je kod početka ljeta, ljetni suncostaj, odnosno solsticij), šest mjeseci ide na jug i 21 decembra dostigne južnu obratnicu (za nas zimski solsticij), te se opet okreće ka sjeveru.

Uzroci ovih promjena, odnosno godišnjih doba, leže u pomjeranju ugla zemaljske osovine prema suncu.

Metereolozi smatraju da stvarnosti više odgovara početak zime prvog decembra (uzimajući u obzir prosječnu hladnoću zimskih dana), odnosno da metereološka zima traje do  prvog marta. Postoje i druga stanovišta vezana za početak zime, pa početak neki vežu za 11 novembar (Dan Svetog Martina), odnosno da zima traje do Svetog Valentina (14-og februara), kada počinje proljeće.

  Jarceva obratnica prolazi i kroz Namibiju    

A sign marking the Tropic of Capricorn as it passes through Namibia

 

21.12.2009.

Sve o operaciji katarakte, iz stručnog i ličnog iskustva

Zbog vaznosti teme, prenosim ovaj post sa svog bloga  oftalmologija.

 Stavljanje sintetskog sociva (lece) u oko. (preneseno sa wikipedije )

Operacija katarakte je najčešća vrsta operacije u svijetu. Zamućenje očnog sočiva (siva mrena, katarakta) se smatra prirodnim procesom starenja, kao naprimjer bore na licu. Kod nekih bolesti i stanja, te genetske predodređenosti, katarakta se javlja ranije, a obično se ispoljava kod osoba starijih od 50 godina. Kod vecine ljudi progrediranje ocne mrene je sporo, a ponekad se odvija i ubrzano. Smatra se da u određenom životnom dobu svako dobije kataraktu, ovisno od toga koliko dugo živi.

1.      Kako primjetim da imam kataraktu? 

Simptomi mrene ovise o lokalizaciji zamućenja u očnom sočivu. Prvi simptomi su obično pojave mutnih haloa (magličastih pojaseva, engl glare) oko upaljenih sijalica noću, odnosno pojave brkova oko fokalnih svjetlosnih izvora (oko svjetala farova, baterija, odsjaja sunca sa automobila). Prve smetnje su zato i obično vezane za noćnu vožnju, kada usljed nepravilnog rasipanja svjetla dolazi do zasljepljavanja od strane vozila koja dolaze u susret. Pacijentima takođe smeta gledanje iz neke prostorije u  ljude i predmete koje stoje ispred prozora osvjetljenih izvana (vidi ih kao kroz maglu).  Razvojem zamucenja  pacijent primjeti da slabije vidi čitati tekst na TV, odnosno tekst u knjizi. Kasnije teze prepoznaje osobe na ulici.

2.      Kako se liječi katarakta? 

Jednom zamućeno sočivo se ne može ničim izbistriti, isto kao što ispečeno bjelance ne može vratiti svoju providnost. Pošto u početku bolesti dolazi do promjene dioptrije, mogu privremeno pomoći naocale sa jačom dioptrijom, a za noćnu vože i naočale protiv zasljepljivanja. Međutim nakon nekog vremena to ne pomaže više i jedini način liječenja je operacija. Znači ne treba davati pare na kapi protiv katarakte, ili na neke narodne lijekove.  

3.      Kada se operiše katarakta? 

Ovisno o poslu koji radi i aktivnostima koje obavlja, svako sam odlučuje o vremenu operacije. Ukoliko ne čita puno, ne koristi kompjuter i ne vozi, ne mora žuriti sa operacijom. Znači, onog momenta kad katarakta predstavlja smetnju obavljanju nekih za kvalitet života važnih radnji, pacijent se odlučuje na operaciju. To je potpuno individualno. 

4.      Može li se katarakta operisati laserom?

Katarakta se ne može operisati laserom. Moderna hirurgija katarakte koristi energiju ultrazvuka, kojom se kroz mali otvor na oku (3 mm) izmrvi očna leća (fakoemulzifikacija) i izmrvljeni sadržaj usisa. 

6.      A ipak često čujemo da se operacija radi laserom? 

U nekim slučajevima nakon nekog vremena poslije operacije se pojavi zamućenje kapsule prirodnog sočiva (kapsula sociva se kod operacije ne vadi). Ta katarakta, u vidu tanke opne, se zove sekundarna katarakta, i ona se u roku par minuta ambulantno probije posebnim tipom lasera (YAG laser). Međutim u prvom aktu operacije mrene se uvijek radi ultrazvučna operacija. 

7.      A operacije katarakte kod djece? 

Kod male djece postoje urođeene katarakte, koje se rade posebnom tehnikom. Operaciju urođene katarakte treba raditi što je ranije moguće, da oko usljed toga što ne gleda, ne bi ostalo funkcionalno nerazvijeno (slabovidno). 

8.      Da li su rezultati operacije dobri? 

Kataraktu treba da radi dobro izvježban specijalizovani očni hirurg (koji je u dobroj kondiciji jer radi veliki broj operacija). Osim toga mora postojati savremena i potpuno ispravna oprema. Operaciona sala mora maksimalno zadovoljavati uslove sterilnosti. Ako je to sve zadovoljeno rezultati operacije katarakte su u preko 95 posto slučajeva izvanredni. To znači da, ako su drugi dijelovi oka (posebno oni iza očnog sočiva) zdravi, da se poslije operacije sive mrene postiže savršen vid, nekada bolji nego prije pojave sive mrene (katarakte). To je zato jer se izborom vještačkih sočiva može smanjiti ili potpuno eliminisati prethodno postojeća dioptrija. Implantacijom multifokalnih sočiva može se postići dobra oštrina vida na svim daljinama pogleda, znači da nisu potrebne naočale za čitanje. 

9.      Ima li komplikacija operacije? 

I pored ispunjavanja svih nabrojanih uslova, iako rijetko, mogu se pojaviti komplikacije koje ponekad znatno umanje vid. Najčešće se pojavljuju promjene na mrežnjači oka ( otok mrežnjače i (ili) odvajanje mrežnjače). Zbog ovih komplikacija je nekad potrebna dodatna operacija vraćanja mrežnjače na normalan položaj. Najteža komplikacija je infekcija unutrašnjosti oka (endoftalmitis). 

10.  Čuo sam da se u oko ugrađuju leće ? 

11. Umjesto prirodne leće (nakon njenog vađenja) se ugrađuju leće od specijalne plastike, koja ima prečnik od 6 mm. Kod operacija sa malim rezom, do 3 mm, se koristi leća koja je uvijena, pa se nakon uvlačenja u oko ona sama odmota. 

11.  Kad se mrena treba operisati? 

Danas se ne čeka, kao prije, da mrena “sazri”. Prije se operacija radila kada pacijent potpuno izgubi vid, kad ne vidi brojati prste pred okom. Danas se operacija preporučuje čim pacijent ima smanjenje vida toliko da mu smeta kod čitanja i vožnje automobila. To znači da već kod oštrine vida  0, 5 (50 posto smanjenje) dolazi u obzir operacija. Savremena operacija mrene ima bolje rezultate što je leća manje zamućena. Takva leća je mekana, pa se može raditi operacija ultrazvukom. Kad se katarakta razvije, otvrdne i leća, pa se ne može usitniti ultrazvukom. Onda se primjenjuje klasična hirurška intervencija koja podrazumjeva mnogo veći rez, učestalije komplikacije i slabiji vid. (Vise, o vremenu kada da se operise, vidi u komentarima). 

12.  Šta treba uraditi prije operacije? 

Prvo treba postaviti indikaciju za operaciju. Kada se pacijent na prijedlog očnog doktora odluči za operaciju, onda treba uraditi pregled oka ultrazvukom (biometrija), na osnovu koga se izračuna koliko treba da bude jaka dioptrija sočiva koje se ugrađuje. Takođe pacijent, u dogovoru sa oftalmologom, se odlučuje na vrstu leće koja će se ugraditi. Pacijenta treba da pogleda anesteziolog (u Holandiji), jer on daje anesteziju. U BiH se traži pregled interniste, a lokalnu anesteziju daje oftalmolog. Pacijentu se prepišu antibioptske kapi, koje se ukapavaju u oko sedam dana prije operacije. 

13.  Hoće li me boliti tokom operacije? 

Većina operacija se radi u lokalnoj anesteziji. Neki hirurg daje injekciju pored oka, kojom se blokiraju živci, te se oko ne može pokretati, a neki hirurzi daju samo kapi za anesteziju. U Holandiji uglavnom daju injekciju kraj oka (čime se blokira mobilitet oka i oko učini potpuno neosjetljivim), a da ta injekcija ne bi bolila da se kratkotrajna anestezija u venu. 

14.  Koliko traje operacija? 

Ponekad priprema traje duže nego sama operacija. Operacija mrene kod izvježbanog hirurga traje petnaestak minuta, a nekad i manje. Kod operacija sa rezom do 3 mm,se na malu ranicu ne stavljaju konci. Obično se radi samo jedno oko, znači i u slučajevima gdje postoji  mrena na oba oka. Operacija drugog oka se radi mjesec-dva kasnije. 

15.  Kako bude iza operacije? 

Nakon pola sata iza operacije pacijent ide kući. Na oko mu se stavlja tupfer od gaze i preko njega plastična školjka. Oko se drži zatvoreno 24 sata. Sutradan pacijent ide na kontrolu, gdje mu se skida tupfer, i provjerava vid. Oko iza operacije često ima krvni podliv, što uopšte nije opasno Ako je sve u redu onda pacijent mora mjesec dana ukapavati antibiotske kapi u oko. Nakon mjesec dana odlazi na kontrolu, gdje se provjerava vid i daju dodatne naočale, ako je to potrebno.           

16.  Kolika je cijena operacije katarakte? 

Operacija katarakte se sve više radi i u manjim očnim poliklinikama. Ipak se treba raspitati jesu li uslovi ovih operacionih sala potpuno u skladu sa zahtijevima prostora i sterilnosti. Ja bih ipak preferirao velike klinike, gdje je kontrola prostora i sterilnosti strožija. U uslovima BiH i susjednih zemalja operacija košta od 1500 do 3000 maraka, ovisno o vrsti leće koja se ugrađuje ( da li je monofokalna ili multifokalna). U Sloveniji operacija košta oko 1000 eura, a toliko košta i u Holandiji. U nekim klinikama regiona se još uvijek rade operacije sa većim rezom od 3 mm, i bez upotrebe ultrazvuka. Takve operacije donose mnogo više komplikacija i rezultati po vid su mnogo slabiji. 

17.  Odakle ti to sve znaš? 

Zato jer sam očni ljekar, i zato je mi je prije skoro godinu dana u Holandiji urađena operacija mrene. Iako sam još relativno dobro vidio odlučio sam se na operaciju mrene na jednom oku (na drugo još nemam mrenu). Nakon operacije imam bolji vid nego što sam imao prije pojave mrene (kuc-kuc u drvo, da se ne urekne), i imam upravo onu dioptriju koju sam ja poželio (doktor me je pitao koju hoću).

Ponekad je dobro da jedno oko ima malu minus dioptriju, jer u tom slučaju i na to oko ne trebaju naočale za blizinu. Od prvog dana iza operacije sam vidio savršeno, i čitaoci mojih blogova uopšte nisu primjetili da sam i dana napravio pauzu u pisanju. Osim toga na operaciju sam otišao svojim autom, i takođe se i vratio sam vozeći. Blizu mi je bolnica, a pacijentima bi ipak savjetovao da to ne rade. Uostalom tako im se savjetuje i u bolnici.  Ili neka ih neko doveze i odveze, ili neka dođu javnim prevozom. Eto takvi su doktori, sami rade ono što drugima govore da ne valja raditi.

U komentarima vidi kada da se covjek odluci za operaciju sive mrene

 

20.12.2009.

Malo slatke nostalgije: o šarenim bombonama i halvi ćeteniji

Sjedimo neku noć kod komšija, koji su iz Bijeljine. Pa se počesmo sjećati starih vremena. Ċazim, brico iz Bijeljine, (stariji desetak godina od mene) priča kako je bilo u Bijeljini, a ja o tome kako je bilo u Višegradu.

Pričali smo o slastičarnama, koje su uglavnom držali Albanci. Led se je ljeti donosio iz skladišta zakopanog duboko u zemlji i prekrovenog slamom. Ja kažem da se u Višegradu ljeti donosio za planine, iz nekih dubokih jama. Tako se od tog leda hladila posuda u kojoj se mješao sladoled. A Ċazimova žena priča kako je prisustvovala pravljenju onih šarenih bonbona, u vidu štapa zavijenog na vrhu, sa bijelim i crvenim prugama. Trebalo je dobro rukama umućivati šećernu smjesu, pa dodavati crveni prah, i onda formirati štap i to je uvrnuti ga. Spomenusmo i halvu ćeteniju, koja se pravila za hladnih zimskih noći, kao što je bila ova u petak. Potrebna je bila hladnoća da halva dobije specijalnu igličastu konzistenciju.

Priča Ċazim kako su oni , djeca , u Bijeljini, pazili, kada će neko donijeti u pekaru ovcu ili janje, na pečenje. Onda bi oni kupili lepinju i molili pekara da im je umoči u onaj saft (moču) od pečenja. A ja mu pričam kako se u Višegradu prodavala vruća lepinja sa planinskim kajmakom, sa Sjemeća. Kajmak je čuvan u kolibama gdje se ložila vatra, pa je mirisao na dim.

Onda razgovor pređe na školsku kuhinju. Ċazim se sjeća Trumanovih jaja, jaja u prahu, koje je Amerika slala iza rata gladnoj Evropi. A svi se sjećamo šarenih metalnih lonaca, u koje su nam na velikom odmoru sipali mlijeko ( opet napravljeno od američkog praha). Uz to smo dobijali četvrt hljeba i komad američkog žutog sira. Mnogim učenicima osiromašene zemlje je to bio jedini pravi obrok tokom dana.

I u Bijeljini i u Višegradu su Srbijanci imali svoje radnje. Sodažija je pravio sodu, kraher, šabesu, orandžadu. Flaše su imale lopticu na vrhu, umjesto čepa, pa se kod pijenja morao čep gurnuti prstom. Bojadžija je bojio vunu. Kolutovi obojene vunene pređe su stajali obješeni na valjskim zidovima radnje. U vunovlačari se od vune pravila pređa, od koje su se pleli džemperi, čarape, rukavice, kape. Učitelji, nastavnici, doktori, su bili mahom iz Srbije. Na radiju se uglavnom slušao radio Beograd, Sarajevo se slabo čulo.

Nismo mogli zaobići ni Ċazimov zanat i brijačnice po provincijama. Mnogi se nisu brijali u kući nego su dolazili dva puta sedmično na brijanje. Obično srijedom i subotom. Brijalo se britvom, koja se svaki čas morala oštriti na kožni kaiš koji je visio pored sjedišta za mušteriju. A moj rahmetli otac se brijao u kući svaki dan prije posla, brijačem sa žiletom. I ti nožići za brijanje, koje smo zvali žilet, jer je Gillete bio najpoznatiji proizvođač, su stvar prošlosti. Skoro svaki dan se morao koristiti novi žilet, jer su se jako brzo tupili. Život im se mogao produžiti tako da su se oštrili provlačeći ih kroz unutrašnju stranu staklene čaše.

Bijaše to lijep razgovor, zahvaljujući što je na TV bila neka dosadna srbijanska serija. Ċazim ne razumije dobro holandski, pa gleda satelitsku TV, a u to vrijeme jedino TV Srbije ne kodira program. I kod njih je bila neka nostalgična serija iz srbijanskog građanskog života. Eto kakva nam je sadašnjost, da svi bježe u prošlost.

O seoskim obicajima u Bosni za vrijeme zimskih sijela, i recept za halvu ceteniju, vidi u kometarima.  

19.12.2009.

Utihlo srce Dušana Jakšića : Mirno teku rijeke

Juče je u Beogradu u 83-oj godini preminuo Dušan Jakšić. Dušan Jakšić je bio poznati srpski i jugoslovenski pozorišni i filmski glumac, pjevač zabavne muzike i starogradskih pjesama i romansi. Rodio se u Karlovcu 1927.

Postao je popularan 1955 sa kompozicijom “Sve moje jeseni su tužne”. Imao sam devet godina kada je Dušan Jakšić 1959. pobjedio na domaćem muzičkom festivalu “Opatija” i to kompozicijom (kompozitora Miroslava Biro-a) ” Mirno_teku_rijeke”, koja je u neku ruku bila poziv na mir ( stihove Drage Britvica vidi u komentaru). Kompoziciju je pjevao skupa sa Vice Vukovim. Ta je kompozicija 1960 bila najpopularnija pjesma na svim jugoslovenskim radio stanicama.

Na festivalu u Opatiji 1961. godine Jakšić je nastupio sa svojom kompozicijom "Julijana" koja je ubrzo postala veliki hit i njegov zaštitni znak. Već u to doba sam znao napamet riječi svih njegovih pjesama (kao i ostalih popularnih sa tadašnjeg jedinog festivala “Opatija”), i često ih pjevao u društvu, i nakon skoro pedeset godina. Poslije se proslavio i sa kompozicijom “Beograde, Beograde” (1964) , i “Čerge”.

Dušan Jakšić je bio dio moje i naše najranije mladosti, skupa sa Ivom Robićem, Arsenom Dedićem, Lolom Novaković, Vice Vukovim, Zvonkom Špišićem, Gabi Novak, Anom Štefok….. Bilo je to jedno drugo vrijeme, jedno lijepo vrijeme kad se nije gledalo ko je ko (ili je i to bila zabluda?) i kad se je moglo onako iz duše zapjevati.

19.12.2009.

Veterinarska oftalmologija: lavici operisali mrenu i ugradili sočiva

Mannetje
Petnaestomjesečna lavica u Elza ZOO u Rimu je progledala nakon što su joj oftalmolozi – veterinari uradili operaciju katarakte i ugradili vještačke leće umjesto njenih prirodnih.
Ovo je prva operacija takve vrste kod lavova. Prije operacije lavica je bila plašljiva i agresivna, jer je bila skoro slijepa.

Inače, u mnogim zemljama (kao i u BiH), su velike liste čekanja na ovakvu operaciju kod ljudi. Nije svako lav, pa da ima prednost.

Izvor: telegraaf

18.12.2009.

Zimske radosti i u Holandiji

Snijeg je iznenadio one koji su oštrili klizaljke da se kližu po zaleđenim barama i kanalima. Na vještačkom brdu, blizu moje kuće (napravljenom na moru otpadaka, a izgleda ljepše nego prirodno brdo Mojmilo u Sarajevu) u nedostatku sanki, iznijela djeca plastične poklopce pa se na njima taližu.

Ovako malo veći snijeg (za ove prilike, nema ni deset cm.) je ipak rijetkost u Holandiji, pa je juče sve stalo, kako saobraćaj na putevima, tako i na prugama. Razmaženi su i vozovi, kao i ljudi, pa im malo treba, da ne rade kako treba.

pogled sa vjestackog brda (koji stiti grad od buke). U daljini autoput i crkva u Reeuwijku u rekonstrukciji
18.12.2009.

Otprijateljiti – najpopularnija nova riječ u 2009

Krajem svake godine urednici holandskog riječnika izdavača Van Dale, proglašavaju na osnovu glasanja publike, najpopularniju novu riječ 2009. Nova riječ se unosi u najnovije izdanje Rječnika holandskog jezika.

Ove godine je najviše glasova dobila riječ ontvrienden, što bi mi preveli kao  otprijateljiti (nekoga). Radi se u stvari o skidanju nekoga sa spiska prijatelja, sa svoje stranice, na blogovima, face-book-u, itd.

Na drugom mjestu je riječ meksička gripa. Međutim skinuti nekoga sa spiska prijatelja je ispalo da je važnije nego se sikirati zbog meskičke gripe.

17.12.2009.

Ispitivanje odgovornosti kod eksperimenta sa probioticima u Utrecht-u

Juče je objavljeno kako će Državna Inspekcija za zdravlje izvršiti ispitivanje povodom kliničkog eksperimenta u jednoj bolnici u Utrechtu. Tamo je ispitivano djelovanje lijekova probiotika, kod pacijenata sa akutnom upalom gušterače (pankreasa). Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe, jedna je dobijala probiotike, druga nije. U ovoj grupi koja je dobijala probiotike je bilo 24 pacijenta sa smrtnim ishodom,a  u grupi bez probiotika je bilo devet smrtnih slučajeva.

Ispitivanje je urađeno na 300 pacijenata, u vremenu od 2004-2007 godine. Švedski profesor Bengmark je izjavio da se ovaj nesretni događaj mogao izbjeći ili znatno umanjiti da je se počelo oprezno eksperimentisati sa mnogo manjom grupom pacijenata

Probiotici sadrže aktivne bakterije koje pomažu kod otklanjanja određenih smetnji u probavnom traktu. Ima veoma mnogo takvih bakterija, a najpoznatije su  laktobacil i bifidobakterija.

O ovom eksperimentu sam pisao i ranije .

16.12.2009.

Ko o čemu, Holanđani o ledu

Zemlja u kojoj je uglavnom svima dosadno, nakon konduktera kojem su zabranili da nosi krst u tramvaju, i nakon muslimanskog advokata, koji je odbio ustati dok sudija ulazi u salu, konačno ima još jednu ozbiljnu zanimaciju, a to je kolika će biti debljina leda. Od juče stalno gledamo kako razni stručnjaci za led zabijaju raznorazne mjerače u tek zaleđene bare i kanale, te pred TV kamerama cijele zemlje zabrinuto iščitavaju debljinu leda. Zabrinutost je zaista ogromna, jer sutra treba da se održi prvi ovogodišnji maraton na ledu. Za pravo da imaju tu čast da se kod njih održi taj nacionalni događaj bore se dva mjesta na sjeveru zemlje.  

Nedavno je objavljena afera sa jednom holandskom klizačicom,koja je bila rezerva u jednoj trci na posljednjoj Zimskoj Olimipijadi u Torinu. Klizačica bi učestvovala u trci na 5 kilometara, ako zbog bolesti  otpadne neka od već klasificiranih takmičarki, iz bilo koje zemlje. Holandska klizačica i njen trener su ponudili jednoj poljskoj klizačici da odustane od trke, a zauzvrat da joj plate 50000 eura. Poljakinja nije pristala, a afera je tek sada izašla pred javnost.

Sve u svemu Holandija je luda za klizanjem, hajde neka malo zaborave islamizaciju zemlje i “teške” posljedice koje ih od toga očekuju.

kanali se lede, Holandjani se vesele samo da se led nadeblja, pa da rahat lomimo noge
15.12.2009.

Kako su žene, Jehovini svjedoci, unaprijedile medicinu

Večeras je bila interesantna emisijama o problemima s kojima se u bolnicama sreću dokotri, ako imaju pacijenta, po religiji Jehovinog svjedoka, a koji ima velike šanse da na smrt iskrvari. Problem su posebno žene na porođaju, ako počnu krvariti, a prethodno su jasno stavile do znanja da ni po kuju cijenu im ne pokušavaju dati krv.

Naime Jehovini svjedoci, dosljedni sljedbenici Biblije, striktno poštuju ono što je u Bibliji napisano. A napisano je da ne uzimaš ničiju krv. Sad se je tu mislilo vjerovatno da ne piješ krv od drugog čovjeka, ali u praksi to znači da je ne uzimaš ni transfuzijom u venu. Ukoliko se ogriješe o ovu božiju naredbu, odriču se i prava na vječni život u raju. Kad izvagaju, ove žene računaju da im je bolje biti cijeli život sa svojom porodicom u raju, nego ostati na ovome svijetu, a nemati više šanse da nakon smrti budu sa svojim najdražim.

Ovo je sve izjavila pred kamerama jedna zgodna mlada žena, koja je kod prvog porođaja usljed iskrvavljenja jedva ostala živa, a kod drugog porođaja izgubila toliko krvi da je već bila otpisana. Srećom jedan anesteziolog koji se posvetio spašavanju života Jehovinih svjedokinja bez transfuzije, ju je držao nekoliko dana u vještačkoj komi, i žena je uspjela, nakon veoma sporog oporavka, da se vrati u život.

Pomenuti anesteziolog je izjavio, da iako su im Jehovcini svjedoci pokidali živce, da su ipak zahvaljujući njima unaprijedili nauku, jer su razradili posebne protokole i načine kako se boriti protiv iskrvavljenja, a ne koristiti transfuziju krvi. Međutim on striktno napominje da se Jehovine svjedokinje moraju porađati u bolnici, kako bi se protokol o tretmanu, usvojen na nivou zemlje, mogao striktno provesti.

Emisiju “Netwerk”, u kojoj je predstavljen opisani prilog, možete pogledati  na http://www.netwerk.tv/uitzending/2009-12-15/ziekenhuisbevalling-voor-jehovahs-noodzakelijk
15.12.2009.

Q groznica nije kozija gripa

C. burnetii, the Q fever causing agent

U BiH se na nekoliko mjesta pojavila vijest kako u Holandiji vlada kozija gripa (vidi linkove na dnu posta). Evo, nikad do sada, ni u bivšoj Jugoslaviji, ni u BiH, niti ovdje u Holandiji, nisam čuo da se Q groznica zove kozija gripa.

Potpuno je pogrešno govoriti o kozijoj gripi. Gripa je gripa, uzrokuje je virus gripe, a ovdje se radi o Q groznici (Q fever) koju uzrokuje bakterija Coxiella Burneti, koja je veoma osjetljiva na antibiotike, ako se upotrijebe u ranoj fazi, dok je bolest akutna. Izvor zaraze za ljude su bolesne krave, ovce ili koze, odnosno mlijeko, feces, urin i plodna voda ovih životinja. Takve bolesti, koje prenose životinje, zovemo zoonoze.

Bakterije se u vidu spora zadržavaju u zemlji, a mogu se prenositi vjetrom, pa se spora može i daleko od farme udahnuti i tako izazvati bolest.  Najčešće oboljevaju oni koji su po prirodi posla u kontaktu sa životinjama, farmeri, veterinari, mesari itd.

Bolest na ljude prenose životinje (svojim izlučevinama), koje se opet zaraze pasući travu u kojoj se nalaze bakterije u vidu spora. Osim koza oboljevaju i krave i ovce, a mogu oboliti i psi i mačke. Q groznica se ne može prenositi sa čovjeka na čovjeka, jer se radi o intracelularnom parazitu.

Bolest u ranoj fazi se potpuno uspješno liječi antibioticima. Ako se bolest ne prepozna na vrijeme, onda se antibiotici moraju uzimati i do  četiri godine. Simptomi kod čovjeka su slični simptomima gripe,a najopasnije komplikacije su pneumonija (upala pluća), i hepatitis. Hronična bolest se može ispoljaavati kao endokarditis (upala unutrašnje srčane opne).

U Holandiji se od lani koze vakcinišu, a vodi se diskusija koje životinje treba ubijati, da li samo bolesne, ili sve one koje su se zatekle na nekoj farmi gdje se bolest pojavila. Oboljeli ljudi koji žive blizu farmi su pokrenuli sudske procese naknade štete, a protiv vlasnika farmi koza, jer ovi nisu prijavili da imaju oboljele životinje. Takođe su i velike kritike na vladu jer već dvije godine ne preduzima odlučnije korake u borbi protiv bolesti. Međutim ukoliko bi se uništile sve koze sa jedne farme to bi predstavljalo strašnu ekonomsku štetu, a vlasnici farmi su i emocionalno vezani za životinje.

Linkovi: http://en.wikipedia.org/wiki/Q_fever
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/globus/u-nizozemskoj-se-siri-kozija-gripa 
http://www.weekend.ba/novost/17290/umrlo-sest-a-zarazeno-vec-2300-ljudi/ 
http://www.dernek.ba/procitaj/1/322537/kozja-gripa-u-holandiji--


 

14.12.2009.

Dostojanstvena starost: daleko od toga da je svi imaju

 Društvo je humano utolikoj mjeri u kolikoj štiti najslabije, najugroženije kategorije.Tu spadaju djeca, bolesni, hendikepirani, te osobe starijeg životnog doba. U nehumanim društvima ove kategorije su izložene raznim vidovima ugrožavanja, od njihovog prepuštanja samih sebi, pa do izrugivanja i vršenja nasilja nad njima.

Većina holandskih starih osoba ima dostojanstvenu starost, što podrazumjeva prije svega dovoljno sredstava za život. To  znači smještaj u svom stanu ili kući, ili odgovarajućem staračkom domu, adekvatnu i raznovrsnu ishranu, dobru zdrvastvenu zaštitu koja uključuje sve savremene metode liječenja, i sva savremena medicinska pomagala. Takođe i održavanje mobiliteta, koje podrazumjeva i korištenje skupih električnog skutera (scootmobil).

Prije tri dana u jednoj drogeriji, u redu na kasi, ispred mene starija žena na ovome skuteru. Ima joj blizu devedeset. Obučena tip-top. Uređena frizura, skupi kaput, skupe cipele. Na koščatoj ruci, koja izgleda kao mrtva (bog da mi oprosti) nekoliko dijamantskih prstenova ogromne vrijednosti.

Ali nije cijelo društvo tako bajno. Starce marokanskog porijekla srećem u Lidlu, kupili vreću krompira, paket mrkve, dva mlijeka. Oni jedva preživljavaju, koliko dobijaju od društva. Ali slabo ko priča o tome, ako treba o muslimanima, onda na TV dovode problematične muslimanske ekstremiste, ili još problematičnije domaće antiislamiste (kao neki dan kandidata PVV za opštinsku vlast u Den Hagu). Koža mi se naježila od njegovih antiislamskih i antipalestinskih stavova, ali voditeljima emisije Pauw i Wittemanu izgledalo je da više smeta razložno mišjenje Hans_van_den_Broek -a (bivšeg ministra spoljnih poslova), nego fašistički stavovi domaćeg ekstremiste.

na slici: bogata starica koju sam tajno snimio u drogeriji u redu za kasu

bogata devedestogodisnjakinja na elekticnom skuteru
13.12.2009.

Nezavisne novine: Prvi voz Sarajevo - Beograd, poslije 18 godina!

Nakon 18 godina ponovo voz Sarajevo - Beograd


 Nazalost ovaj voz sa slike ne ide izmedju Sarajeva i Beograda , nego je to supermoderni vlak Talis, na prvoj danasnjoj voznji  na novoj pruzi izmedju Amsterdama i Pariza . Izmedju Sarajeva i Beograda od danas jednom dnevno ide voz sa tri vagona, jedan iz RS, drugi iz Federacije, treci iz R Srbije, a zaostaje pola vijeka za ovim na slici. Lokomotiva se mijenja tri puta, a putovanje traje devet sati. To je nama nasa borba dala. (Reuw)
 Ostatak teksta je iz Nezavisnih novina:
Datum: 13.12.2009 18:11
Autor: Borivoje Simić

SARAJEVO - Brzi voz iz Sarajeva za Beograd, preko Doboja, Bosanskog Šamca i Šida, postavljen na prvom peronu, polazi u 11.35.

Ovo obavještenje se jučer prvi put nakon 18 godina čulo na željezničkoj stanici u Sarajevu.

Krenuvši na put duži od osam sati, poluprazni voz sa ukupno tri vagona, po jednim "Željeznica FBiH", "Željeznica RS" i "Željeznica Srbije", na ovaj način simbolično je označio obnavljanje veza između ljudi i naroda koje su ratna dešavanja proteklih godina pokidala.

Tek mali broj ljudi, od kojih su neki ispraćali svoje najmilije na put, došao je na perone željezničke stanice. Međutim, jednoj grupi okupljenih ovaj trenutak je bio više od običnog ispraćanja voza, penzionerima kojima je probudio sjećanja na neka drugačija vremena. Bego Hondo je bio usposlenik "Željeznica" 41 godinu i penzionisan je dva mjeseca prije početka rata.

Ostatak teksta vidi u Nezavisnim novinama

13.12.2009.

Malo roterdamskih izloga

Pretpraznicka je atmosfera, vidi se po ulicma i izlozima Roterdama. Ulazim u knjižaru Donner u centru grada. Kod ulaza vas dočekuje uniformisani čuvar, kao da ulazim u banku, a ne u knjižaru.

Knjizara Donner  je ogromna prodavnica kniga na nekoliko spratova, sa pokretnim stepenicama i liftovima. Prava robna kuća knjige. Zadovoljstvo za oči, vidjeti takvo šarenilo i bogatstvo. Prilazim odjeljku medicinske knjige. Iz oftalmologije tridesetak najnovijih izdanja, naravno uglavnom na engleskom, samo su dvije holandske. Ogromna oftalmologija od Kanskog košta 200 eura. Gledam, ima cijela knjiga o promjeni na očima kod dijabetesa. O tome sam nedavno kao saradnik napisao dio za novi udžbenik Endokrinologije, koji piše grupa stručnjaka iz Sarajeva.

Evo i vama nekoliko fotografija da vidite izloge knjige ( i ponekih ostalih stvari), i malo osjetite pretprazničku atmosferu velikog grada na Maas-u.

11.12.2009.

Lutajući Roterdamom: Najveća đačka knjižica na svijetu

Lutajući centrom Roterdama, nedaleko od glavne pijace, prema Oostplein-u (Istočnom Trgu), naiđoh na zgradu Onderwijs museum-a ( Muzeja obrazovanja). Tu je nekad bila osnovna škola, a sada je najveći muzej školstva u Evropi, koji prati obrazovanje u Holandiji sve od 1200-te godine. Muzej posjeduje ogromnu kolekciju svega vezanog za školu, knjige, sveske, pribor, učila, raporte (đačke knjižice), dnevnike, i  šta sve ne još.

Istočna strana zgrade ima na polovini cijele strane izrađen originalni školski raport (schoolrapport, mi bi rekli đačku knjižicu) učenika Bob_den_Uyl. Ovaj učenik je rođen 1930-te godine, a raport se odnosi na četvrti razred, koji je pohađao školske godine 1939-40, neposredno pred nacističko bombardovanje Roterdama.

U raportu su ispisani predmeti i ocjene učenika. Predmeti počinjusa Biblijskom istorijom, zatim je tu Crkvena istorija, pa Domovinska istorija, Čitanje, Pisanje, Računanje, Crtanje, Ručni rad, Geografija, Priroda, Fiskultura, Opšta istorija, Engleski, Francuski….

Bob Den Uyl je bio poznati holandski pisac, dzez svirac i biciklista. U njegovim radovima je preovladavao skepticizam, cinizam, i stav o besciljnosti života. Bio je sklon alkoholu, i umro 1991 godine. Po njegovom imenu se dodjeljuje književna nagrada za nizozemske i belgijske pisce.

Ispred zgrade muzeja je lijepa fontana sa skulpturama.

A bio je bogami i lijep prohladni decembarski  vjetar, pa sam ubrzo razgulio ka svome autu.

Linkovi: skolski raport Bob Den Uyl:  http://www.onlyliesbeth.nl/2009/11/het-schoolrapport/

Onderwijsmuseum Rotterdam : http://www.onderwijsmuseum.nl/

Bob Den Uyl prijs (knjizevna nagrada): http://www.vpro.nl/programma/bobdenuylprijs/dossiers/21714067/

nacionalni skolski muzej u roterdamu skolski raport BobDen Uyl-a iz 1939, na zidu muzeja raport naslikan 1989 zgrada muzeja sa boka fontana pred muzejem kafe Rembrant preko puta rotterdam juce
11.12.2009.

Da ostanem živa dok ne dođe Ibro

Draga majka. Ja se osjećam sva slomljena, ne mogu ni prstom maknuti.Glava mi je teška ko tuč, ko da me je neko odvalio po zatiljku. U očima mi krmelj, ko da su mi oči pune pijeska, svira mi kroz uši. Stalno mi udara damar u desnom oku, pa me to posebno brine, da se šta zlo ne desii

Usta mi gorka ko čemer, a nos mi crven ko babura. U prsima mi udaraju sandžije, a u stomaku osjećam stugu. Osjećam zaduhu uz basamke, a i svekar mi kaže kako sam postala  sipljiva. Oko bubrega ko da si mi privio santu leda. Svi žgljajvci su mi ukočeni. Stomak, da izvineš, tvrd ko daska. Sječe me ispod rebara.  Stalno me tjera na zahod, a ne znam zašto, ništa ustvari i ne jedem. Ako malo pojedem, odmah mi se povraća, a jedva i gutam.

Nocima ne spavam, a cim zaspim, onog momenta se probudim sva istravljena, sva se kupam u znoju. Srce mi treperi, hoce da iskoci iz prsa. U neka doba moram ustati da se okupam, tolika mi udari vrucina, stid me svekra i svekrve.

Noge mi otečene, jedva skinem cipele. Ne znam šta mi je, da nisam ograjisala. A i prepala sam se nedavno, kad sam vidjela onog mrtvog komšiju. Svekar hoće da me vodi Zahidi, što saljeva stravu, a ja bih još pričekala. Svekrva misli da sam se strunila, vezivala mi je mahramicu oko ruke, ali mi nije ništa lakše. Vodila me hodži, on misli da sam na nešta ograjisala, zapiso mi je, ali mi njegov zapis nije pomogo.

Draga majka, odkako je moj Ibro otišo u Libiju ja sam ti  svaki dan sve slabija. Nego dolazi ako ikako znaš da me vodiš hećimu, da nekako ostanem živa dok se Ibro ne vrati.

Dolazi majko, voli te i moli tvoja Zumra

Vise o "narodnoj" medicini vidi u komentarima

10.12.2009.

Smije li kondukter u Amsterdamu nositi krst oko vrata?

Dokon pop i kobilu krsti, tako se ovdje u Holandiji, gdje sve više preovladava antiislamska atmosfera, diže prašina oko sasvim nevažnih stvari. Tako je medijsku pažnju izazvala odluka Visoke škole u Hagu, da ove godine ne postavlja božićno drvo u auli škole, objašnjavajući odluku da škola ima multietnički karakter. Odluka škole naišla je na ogromnu osudu u medijima, kojima se javljaju mnogi čitaoci i slušaoci, koji ukazuju da se eto za Kurban Bajram nije radilo u školi, a božićnog drveta nema, a u mnogim muslimanskim zemljama se kiti drvo za Božić.

Takođe se na mnogim medijima, posebno na radiju West (Den Haag), stalno govori o slučaju jednog Aziza, doseljenika u Holandiju (iz Egipta). Mickel Aziz je hrišćanin, i to svoje religiozno opredjeljenje jasno ističe nošenjem privjeska u vidu velikog križa sa razapetim Isusom, i to preko kondukterske uniforme. Preduzeće (GVB Amsterdam) u kome Aziz radi je internom uredbom   zabranilo nošenje bilo kakvih lanaca, odnosno nakita, preko uniforme. Znači križ, odnosno lanac, se može nositi, ali uvučen, da se ne vidi. To važi i za sve druge lance i privjeske. Niko nije pitao odgovorne iz gradskog preduze a zašto su donijeli tu odluku. Možda iz sasvim praktičkih razloga.

E sad Aziz smatra da mu je oduzeto pravo da javno legitimiše svoje religiozno opredjeljenje. Poslije upozorenja, suspendovan je s posla, i sad tuži preduzeće.

Njegov slučaj je prezentiran na udarnim TV emisijama, u novinama, i na radiju. Opet čitaoci i slušaoci, zapjenjeni, koristeci zamjenu teza, kažu kako to da u Holandiji muslimanka može na poslu nositi mahramu, a kršćanin ne može nositi krst. Iako u ovom konkretnom slučaju ni musliman ne bi smio nositi lanac i još na njemu privjesak sa polumjesecom i zvijezdom (jer je to protiv uredbe ustanove), odmah se poteže pitanje pokrivene glave kod muslimanki, kao da je to dvoje u ovom konkretnom slučaju isto.

Ista se zamjena teza izvodi i u slučaju haške škole, jer se napadana škola spominje kako nije radila za Bajram. Pa neće škola raditi ni za Božić, i to dvije sedmice. Druga je stvar da je škola klala kurbane za Bajram.  

 

09.12.2009.

Nagrada za ljudska prava Sonji Biserko i Jestini Mukoko

Drustvo za ugrozene narode internacional izrazava radost i zadovoljstvo sto ce borcu za ljudska prava iz Srbije, gospodji Sonji Biserko, u cetvrtak, 10.12.2009. godine,  u njemackom gradu Weimaru biti urucena Nagrada za ljudska prava grada Weimara. 61-godisnju predsjednicu Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji predlozili su Srpsko gradjansko vijece iz Sarajeva, Zene Srebrenice i Drustvo za ugrozene narode internacional. Sonja Biserko, koja se vec na pocetku genocida u Bosni i Hercegovini suprotstavila  Slobodanu Milosevicu, i danas se, unatoc pogrdama i  prijetnjama, neustrasivo zauzima za ljudska i gradjanska prava svih naroda u zemljama bivse Jugoslavije. '

Biserko se borila protiv genocida nad bosanskim Muslimanima.Biserko nije posustala u tome kritizirati srpski nacionalizam i dokumentirala je za Medjunarodni tribunal za ratne zlocine u Den Haagu neke od ozloglasenih slucajeva ratnih zlocina koje su pocinile srpske trupe. Kao i Drustvo za ugrozene narode, i gospodja Biserko se bori za ostvarenje interesa prezivjelih zrtava genocida. Biserko pozorno prati i kritizira politiku Beograda prema Bosni i Hercegovini i zalaze se za promjenu Ustava, kako bi on garantirao funkcionalnost drzave i njenu cjelovitost.

Istovremeno se zauzima za prava protjeranih Srba iz Hrvatske te prava Srba i Roma koje su protjerali nacionalisticki Albanci s Kosova. Zbog njenog nepokolebljivog angazmana za ljudska i gradjanska prava, mediji bliski vladi difamiraju je kao izdajicu nacionalnih interesa i vlastitoga naroda.Osim Sonje Biserko, Nagradu za ljudska prava grada Weimara za 2009. primice i Jestina Mukoko, predsjednica organizacije za ljudska prava „Zimbabwe Peace Project“. Jestinu Mukoko nominirao je Günter Nooke, opunomucenik za ljudska prava i humanitarnu ponoc Savezne Vlade u Ministarstvu vanjskih poslova SR Njemacke.

 

09.12.2009.

Prednosti i mahane demokratije

  

Alexandar Pola je još prije više od četrdeset godina istakao prednosti i nedostatke demokratije:

“ Vrijednost demokratije je da svaka teška seljačina može postati ministar.  Nedostatak demokratije je u tome da se to suviše često dešava! (”Het voordeel van democratie is, dat iedere boeren lul minister kan worden. Het nadeel van democratie is, dat dat ook veels te vaak gebeurd“)

Alexander Pola ( umjetničko ime) od Abraham Polak (Haarlem 1914 – Amsterdam 1992) je bio holandski glumac, dramski pisac i komičar.

08.12.2009.

Kako Holanđani vide Jugoslovene: Makedonci izgledaju ko Grci, Crnogorci visoki,oštrih crta lica.......

Prebirajući po starim knjigama naiđem na jedan debeli leksikom svih zemlja i naroda, izdat negdje 1986-te. Kad naiđem na atlase, enciklopedije, itd., prvo gledam šta piše za Jugoslaviju, Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo.

Ovaj je leksikon vrlo iscrpan, pa kad govori o društvenom uređenju, kaže kako u Jugoslaviji, kao i u svakoj komunističkoj zemlji postoji na vrhu partijska politička elita, koja uz sebe veže i naučnu i kulturnu elitu, i oni uglavnom dobro žive, za razliku od ostatka društva. A onda kada govori o narodima Jugoslavije kaže kako u njoj živi nekoliko naroda, i kako se međusobno razlikuju po jeziku, religiji, pismu, ali i po fizičkom izgledu.

Tako, kaže leksikon, Srba ima najviše, 33 % (žive u Srbiji i dijelom u BiH), i oni su uglavnom tamnoputi i pokrupni. Hrvati su sitniji i imaju smeđu kosu, a takvi su i Slovenci. Makedonci su isti Grci, crnomanjasti i positni. Crnogorci su visoki, i imaju oštre crte lica (možda je mislio grube crte lica). Muslimana ima oko 9 posto, a nisu ih stigli opisati kako izgledaju.

Eto, da i to čujem, znači do sad sam hodao slijep kod očiju, kad ne mogu u Sarajevu s pika poznati ko je ko.

  

 

08.12.2009.

Šta životinje mogu očekivati od Kopenhagena?

Een mier 'melkt' een bladluis.

Konferencija o klimatskim promjenama u Kopenhagenu, najavljena kao najveći politički događaj godine, i kao posljednja šansa za spas planete, izazvala je ogromno interesovanje medija.

U jednoj sinošnjoj Tv emisiji jedan holandski biolog je veoma živo i interesanto opisivao šta nas može očekivati narednih decenija. Jedno je samo sigurno, da ustvari niko ne zna šta će se desiti i kako će se sitaucija razvijati. Doći će naravno do velikih promjena u eko sistemima i deo ogromnih posljedica za ljude i životinje, ali koje će se konkretno pojave desiti, teško je pretpostaviti.

Što se tiče životinja, najgore će proći one životinje koje i inače imaju najmanji životni areal, pa se nemaju gdje seliti.Takođe i životinje koje su visoko specijalizovane na određeni način života, i na određenu hranu, će imati najveće probleme. Najbolje će proći jednostavne i posvuda živuće životinje. To se naprimjer odnosi na žohare i na mrave. Mravi i inače danas imaju veću tjelesnu masu na zemlji, nego ljudi (kad se zbroji težina svih živućih mrava i ljudi), oni imaju savršenu organizaciju života, a raspoređeni su po cijelom svijetu. U njihovom društvu ima veoma jednostavnih oblika, a drugi su opet specijalizovani za određene funkcije.

Što se tiče bijelih medvjeda, njima prijeti loša sudbina. Međutim oni izvorno i nisu živjeli u polarnom krugu, nego su to bili obični medvjedi, koji su se silom prilika širili na sjever i prilagođavali životu u poalrnim uslovima. Otopljavanje zemlje će dovesti do širenja mnogih sorti bilajka i životinja na sjever, pa će i obični medvjedi dobiti širi pojas za život.

Na slici mrav "muze" biljnu vas, slika prenesena sa http://nl.wikipedia.org/wiki/Mieren

06.12.2009.

Vozi me vlak v daljave, ustvari samo do Waddinxveena

Pokojna Marijana Deržaj je pjevala (Opatija 1958) kako je vozi vlak u daljine (v daljave, vidi reke polja in gore ), a mene je juče vozio do obližnjeg mjesta, veoma teškog imena, koje sam  zapamtio tek poslije dugogodišnjeg boravka ovdje u Goudi. A ako ima ružno mjesto u Holandiji, onda je to taj  Waddinxveen (Vadinskfein). Ima skoro 30000 ljudi, a nema se vala šta vidjeti. Tu su prije sve bile fabrike namještaja, a sada su sve propale. 

 

A još se potrefio i kišan, siv dan ( ko da ima ovdje drugi u ovo doba godine). Pa onda oni Crni Petri ( Petre), što se uvlače u odžak da pomognu sv. Nikoli da se unese poklon za dijete. Pa crkva, sva naka nikakva, zapuštena, na njoj napisano kako treba slušati Isusa, jer on pokazuje pravi put.

A pravi put u ovom slučaju je bio: fataj se prvog voza za natrag i bježi u toplu kuću.

ruzno mjesto, ruzan dan nije sve tako crno djeci lijepo najljepse bi bilo otputovati u trope crne petre, asistentice Sointerklasa ofucana crkva sa porukom vise ulaza vjetar i kisa stanica waddinxveen a ja sanjam kolodvore......jer ja sam skitnica..... ipak ima i nesto lijepo...ali u goudi..crvena ruza u decembru
05.12.2009.

Sveti Nikola, trpa djecu u kola

Sinter Claes in Dam (Amsterdam) 

Tako smo mi govorili kad smo bili mali.

Danas nema ni fudbalskih utakmica u Holandiji, toliko je važan Sinterklas. A u ovoj mojoj provinciji Zuid Holland (Južna Holandija) je javni prevoz na velikom broju autobuskih linija besplatan, da bi ljudi mogli da idu u kupovinu, i što više potroše.

Na današnji dan se ne dijele pokloni samo djeci , (Sveti Nikola je to dijelio siromašnoj djeci), nego i odraslima. Obično se na dan, kao što je ovaj, probiju svi rekordi u broju pinovanja (dizanja love iz zida).

Od sutra Nikola će kao u zemlju propasti. Baš prije dva dana na TV kažu kako bi trebalo prikazati i odlazak Sv. Nikole. Njegov dolazak brodom, kad on stiže negdje sa dalekog sjevera (ili juga?), sredinom novembra popraćen je sveopštom medijskom pompom. A o odlasku niko ne govori. Pa se mnoga djeca pitaju, šta bude sa Sv. Nikolom posllije današnjeg dana?

A opet bila je sinoć i emisija o tome kako se mnoga djeca boje sv. Nikole, i kako bi autistička djeca najradije da ga ne vide, jer ga se plaše. Ali naravno, ogromna većina odrastu uz praznik sv. Nikole, i pamte sa radošću te dane dolaska dobrotvora sa neobičnom kapom i krstom na njoj, koji će im ostaviti poklone u njihove cipele.     

04.12.2009.

Paul McCartney: Bezmesni dan u borbi protiv emisije CO2

Paul McCartney
Paul McCartney on stage in Prague.jpg
Paul McCartney tijdens een concert in Praag (2004)
Ako je suditi po istupu Paul McCartney-a Bosna i Hercegovina je daleko dogurala u borbi protiv pretjerane emisije ugljen-dioksida u atmosferu, odnosno protiv zatopljavanja atmosfere. U nastupu protiv klimatskih promjena bivši Beatles-ovac je apelirao da ljudi bar jednom sedmično ne jedu meso. Proizvodnja mesa je naime, najveći proizvođač CO2, i produkuje više ugljen dioksida nego cijeli transport ili industrija.

U BiH mnogi ljudi nemaju meso skoro nikad na trpezi, i zato može slobodno i dalje tolerisati prekomjerno zagađenje gradova starim automobilima i zastarjelom tehnologijom u industriji. Eto, u Sarajevu se prošlih dana nije moglo disati od smoga, ali je to kompenzirano bezmesnim prdežima.

03.12.2009.

Mašina za veš ili peglanje – apel za pomoć gluhima!

Poštovani,

zbog teške ekonomske situacije u kojoj smo se našli,  primorani smo da putem ovog pisma tražimo pomoć i podršku od Vaše organizacije.

Organizacija smo "Librag" sa sjedištem u Sarajevu, koja zapošljava, educira i za rad osposobljava invalidna lica oštećenog sluha (gluhe i nagluhe).

U prostorijama "Doma gluhih" posjedujemo praonicu rublja gdje vršimo usluge pranja i peglanja veša. Zbog dotrajalosti mašina za pranje veša (kapaciteta od 10 do 15 kg), valjaka za peglanje i sušilica, nastavak rada praone je neizvjestan. Strahujemo da ne dođemo u situaciju da moramo zatvoriti praonicu, pa Vas molimo da nam, ako ste u mogućnosti, donirate mašinu za veš, valjak za peglanje ili sušilicu.

 Molimo Vas za razumijevanje i nemojte nam zamjeriti što smo slobodni da Vam se obratimo molbom za donaciju, jer ne vidimo drugo rješenje. 

Ako odlučite da nas kontaktirate, možete to učiniti putem tel/fax:  033/446-165         ili   061/207-641        e-mail: librag@bih.net.ba   ili na adresu ul. Sagrdžije 73, 71000 Sarajevo BiH.

Također, svima zainteresiranima dostavljamo i broj našeg računa:

Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar
Kneza Branimira 2B
88000 Mostar
LIBRAG
SAGRDŽIJE 73
71000 SARAJEVO

ACC:2037907757
IBAN:BA 39 306020203790775771
SWIFT CODE : HAABBA 22
 

Srdačan pozdrav od Jasminke Karahasanović  "Librag" Sarajevo

-------------------------------------------------------------------------------

02.12.2009.

Dvoje djece, moguće žrtve vakcine protiv meksičke gripe u Holandiji?

Kao što se i pretpostavilo, vrlo je teško reći da kada neko umre poslije vakcinacije, a da je to u vezi sa vakcinom. Danas je ovdje u Holandiji objavljeno da je, Centru za praćenje neželjenih pojava vakcinacije Lareb, prijavljeno da je dvoje djece umrlo nakon vakcinacije protiv meksičke gripe.

Jedno dijete staro dvije godine,  umrlo je sutradan nakon vakcinisanja. Dijete nije imalo, osim povišene temperature, nikakve druge simptome, koji bi ukazivali na vezu sa vakcinisanjem. Drugo dijete, staro tri godine je umrlo nakon pet dana. Ovo dijete je navodno imalo srčanu grešku. Prema riječima glasnogovornika Centra  Larebu , smrt djeteta “nema nikakve veze sa vakcinacijom”.

Oba slučaja će se detaljno ispitati, a kada će se o tome objaviti rezultati, nije rečeno.

Nedavno je nastala panika u mojoj familiji. Bratov unuk u Švedskoj, star godinu i po, je dobio temperaturu, a onda mu je odjednom stalo disanje, sav je poplavio, i dobio je konvulzije. Iako je mnogo puta do tada imao temperaturu to se nikad nije dešavalo. Simptomatično je da je tri dana prije toga primio vakcinu. Srećom sve se dobro završilo.

Od početka vakcinacije centru Laren je prijavljen 4721 slučaj nuspojava vakcinisanja. Većina se odnosi na bol i crvenilo na mjestu uboda, te umjereni bol u mišićima. U stvari 27,4 posto vakcinisanih ima te lakse posljedice vakcinisanja, objavio je centar Lareb ( vidi Lareb )Izvor: Medicinski kontakt

01.12.2009.

Rotterdam (ni)je Švajcarska

 

De Essalaam moskee in Rotterdam zuid. Foto van 29 juli  2008.

 Bilo je dosta rasprava o izgradnji ogromne dzamije Essalam moskee u Rotterdamu. Dva minareta najvece dzamije u Zapadnoj Evropi trebala bi imati visinu po pedeset metara. Da li ce se to, nakon odluke Svajcaraca, i ostvariti?

U stvari najveci problem je nedostatak novca jer investitor iz Dubai-a ima ogromne finansijske probleme. Grad Roterdam nema nista od dopola izgradjene dzamije. I do sada je, zbog prestanaka radova, bilo prijetnji da ce se povuci dozvola za gradnju.

Jedna druga dzamija, Mevlana moskee u Roterdamu je proglasena najljepsom zgradom u Roterdamu, u jednoj anketi 2005 godine, cak  ljepsom nego sto je  i Erasmus most (vidi mooiste_gebouw_rotterdam.htm ).

 

Mevlana Moskee                                 Mevlanaplein                                       Architect:   Bert Toorman                       Oplevering: 2001

 
 
 

 

 

01.12.2009.

April u decembru

Danas je ovdje bio izvanredno lijep dan. Sunce je sjalo kao u pravo proljeće, a evo dok ovo pišem posmatra me puni mjesec sa neba. Šetajući ovog prvog decembra, mogao sam u vrtovima vidjeti najrazličitije cvijeće, ruže, hrizanteme, hortenzije, pa i pravi behar. Uz dekorativne crvene i ljubičaste jesenje plodove, i uz žuto lišće, eto jos ima najljepših ljetnjih cvjetova. Nije do sada bilo mraza, a novembar, pogotovu druga polovina, je bio najtopliji novembar od kako se mjere temperature.

Danas je javljeno da se topla klima seli na sjever, da Den Haag sada ima klimu kao francuski Lion prije četrdeset godina. Areal pojedinih biljaka i životinja se stalno proširuje na sjever. A u ovo doba bi mnoge životinje trebale da su u zimskom snu, ali još im se ne spava, pretoplo je.

hrizanteme u punom cvatu dekorativne jabucice ljubicaste bobice zvoncici jos cvjeta i poneki hadzibeg (hortenzija) zute ruze ko u po ljeta jos hortenzija behar i zuto lisce zajedno u decembru i u gradu se ima sta lijepo vidjeti a stizu i nove generacije

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3157903