U sinošnjoj emisiji Zembla je govoreno o opasnostima alternativne medicine. U Holandiji postoji 85 načina alternativnog liječenja od kojih niti za jedan nije naučno dokazano da daje poztitivne rezultate. Ipak mnogi ljudi kažu da im je neka od tih terapija pomogla. Usvajanjem zakona o medicinskim zvanjima, takozvanog BIG zakona, 1993 godine, potpuno je liberalizovano zdravstveno tržište, pa su alternativci izjednačeni u pravima sa sluzbenom medicinom. Čak i više, jer alternativne terapeute niko ne kontroliše, a za otvaranje prakse nije potrebna nikakva diploma. Sve je prepušteno samom pacijentu, da izabere terapeuta kakvog hoće. Čak i mnoga osiguravajuća društva odobravaju tretman kod alternativnih terapeuta, ako su oni udruženi u strukovnu organizaciju.
U emisiji je učestvovala i bivša ministrica zdravlja, za čijeg ministrovanja je usvojen današnji liberalni zakon. Međutim prikazana su i dva slučaja sa veoma teškim posljedicama, koja su posredno i posljedica toga da je mnogima dopušteno da izvode razne terapije, iako nemaju odgovarajuću diplomu, i iako ne postoji odgovarajuća inspekcijska kontrola.
U prvom slučaju čovjek, koji je patio od hronične glavobolje, je otišao takozvanom hiropraktičaru, koji liječi tako što prepipava i “namješta” kičmu. Hiropraktičar mu je tako naglo zavrnuo vrat, da je pacijent odjednom dobio crnu zavjesu pred očima i onesvjestio se. Došla je hitna i odvela ga na neurologiju gdje su konstatovali infarkt mozga. Vremenom je došlo do poboljšanja stanja, ali je ostao djelimično slijep. Neurolog iz bolnice tvrdi da je uzrok infarkta manipulacija na vratu koja je dovela do prskanja važne krvne žile koja snabdjeva dio mozga krvlju.
Drugi slučaj su objašnjavali roditelji bebe koja je umrla za vrijeme postupka takozvanog kranio-sakralnog terapeuta koji ima svoju ordinaciju i koji je došao kući kod djeteta, da provede tretman. Roditeljima je preporučen tretman, jer nije bilo lijeka službene medicine. Naime roditelji su se zalili da je dijete nenormano dugo i često plakalo. Hiroprakticar je savio dijete u neki posebni položaj, poslije čega je dijete prestalo plakati, ali prestalo i disati. Došla je hitna, ali je oštećenje mozga zbog prekida krvotoka bilo nepopravljivo i dijete je umrlo. Terapeut je poslije ovoga prekinuo da radi tu vrstu tretmana kod druge djece. Bilo je dovoljno da potpiše da to više neće raditi, pa je oslobođen bilo kakve krivične odgovornosti. Međutim njegove kolege iz iste praktike su nastavile raditi isti postupak. Na anonimni telefonski poziv gdje se reporter predstavio kao zainteresovana stranka, su odgovorili da je taj tretman potpuno bezopasan. Na napomenu da je jedno dijete usljed tog tretmana umrlo, dobili su odgovor da dijete nije umrlo tokom tretmana, nego nakon toga, a da su roditelji su bili veoma zadovoljni tretmanom.
Istovremeno sa prikazomdva teška slučaja komplikacija hiropraktike i kranio-sakralne terapije, intervjuisan je jedan engleski profesor, koji je jedini u svijetu stekao akademsku titulu na proučavanju efekata alternativne medicine. On je rekao da ima veoma mnogo slučajeva oštećenja mozga nakon manipulacije na vratu i rekao je da se ne smiju dozvoliti zakretanje i druge nasilne radnje na vratu. Slučajevi koji dospiju u javnost, a njih je oko 500, su samo vrh ledenog brijega. Smatra se da do sada u svijetu ima oko 50000 slučajeva komplikacija manipulisanja na vratu, bilo smrtnih, bilo sa drugim posljedicama. On je istakao kako alternativni terapeuti iskite zidove ordinacije nekakvim diplomama i anatomskim slikama ljudskog tijela, te da u svemu kopiraju doktore, koristeći pritom i pseudonaučni jezik.
I pedijatrica iz Nijmegena, koja je bila svjedokom tragedije djeteta, je uvjerena da liječenje djece manipulacijama na vratu i postavljanje djeteta u poseban nenormalan položaj može dovesti do problema sa disanjem i zastoja srca, te savjetuje da se dijete nipošto ne prepušta ovoj vrsti terapije.