Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.01.2010.

Imate li migrenu?

Sa portala za pacijente Cibermed sam “posudio” ovaj brzi test za migrenu. Inađe više o migreni pročitajte na pomenutom portalu, ako kliknete ovdje  

Imate li migrenu?

S obzirom na to da se migrena može zamijeniti i s upalom sinusa ili drugim oblicima glavobolje, dobro je ovim brzim testom ustanoviti je li ono što i vas muči zaista migrena?

Kad vas boli glava, da li:

·             Katkad "znate" da dolazi, i prije nego što vas zaista zaboli?

·             Osjećate li bubnjanje, duboko u glavi?

·             Osjećate li bol u jednoj strani glave?

·             Osjećate li mučninu ili možda povraćate kad vas boli glava?

·             Plačete li ili mislite da ćete poludjeti od bola?

·             Imate li problema s očima - vidite svjetlace, zvjezdice, isprekidane crte?

·             Ili predmeti izgledaju tamni, ne vidite ih cijele ili su čudni?

·             Tako ste blijedi i iscrpljeni da vaša obitelj ili prijatelji primjećuju da ste bolesni?

·             Smeta li vam buka ili svjetlo?

·             Smeta li vam da vas se dotakne?

·             Rado biste bili sami (iako obično kad vam nije dobro volite da vas se tješi)?

·             Primjećujete li da vam je osjet mirisa promijenjen?

·             Primjećujete li da se bol pogoršava kada se krećete?

·             Osjećate li mravce u rukama i nogama?

·             Glavobolja obično traje između 4 sata i 3 sada?

Ako ste na nekoliko od ovih pitanja odgovorili sa "da" onda ipak patite od migrene i najvažnije je doznati kako spriječiti napadaj migrene, odnosno kako ga izliječiti!

 

 

30.01.2010.

Budući studenti medicine neće biti birani lotingom (lutrijom)?

Ko u Holandiji želi studirati medicinu, mora imati sreće. Svi oni koji su imali uslove       ( pozitivne ocjene iz potrebnih predmeta iz izborne nastave u srednjim školama) i željeli da studiraju, ulazili su u bubanj, iz koga su vučena imena sretnika koji mogu studirati. Nije se vodilo računa o uspjehu u srednjoj školi , niti su postojali ( a ne postoje ni sada  ) prijemni ispiti. Od prije nekoliko godina oni koji su u srednjim školama imali prosjek više od osam su dobijali pravo da direktno idu na studij. Velika grupa kandidata je i dalje morala ići na loting. Lutrija je uvedena šezdesetih godina, a cilj je bio da se ograniči broj studenata medicine, jer su bolnice imale ograničene potrebe za ljekarima. Želja je bila i da se ne školuju studenti koji se neće moći zaposliti, te tako uzaludno trošiti pare za inače jedan od najskupljih studija.

Trenutno postoji nedostatak ljekara. Ministru obrazovanja je  predloženo da se loting ukine, te da se poveća broj studenata, odnosno broj raspoloživih mijesta na fakultetima. Pri tome sami fakulteti trebaju da vode računa koga biraju, odnosno da gledaju na postignuti uspjeh u dosadašnjem školovanju. Specijalizaciju bi ubuduće ljakari-specijalizanti jednim dijelom sami plaćali.

Već postojeći doktori nisu baš oduševljeni ovim prijedlogom. Oni ističu da će doći do hiperprodukcije kadra, i da će to ići na štetu kvaliteta studija. Inače su pojedina specijalistička udruženja, koja inače vode politiku osposobljavanja i prihvatanja novih specijalista, veoma zatvorena, što sam iskusio na vlastitoj koži. Specijalisti u Holandiji imaju jako velike plate, i ministar zdravlja je nedavno zaprijetio da će smanjiti plate specijalistima za 20%. Oni su se pobunili i predali predmet na sud. Sudija je međutim presudio u korist ministra, pa on sada ima slobodne ruke da specijalistima smanji plate.

29.01.2010.

Neurolog u Zvornik dolazi jednom godišnje !

Pročitao sam juče u Nezavisnim novinama, gdje  pišu o bolnicama u RS, kako u bolnicu u Zvorniku neurolog i vaskularni hirurg dolaze jedanput godišnje.

Citiram: "Pacijenti se često žale na čekanje specijalističkih pregleda. Ne možemo tu nešto promijeniti jer nam, na primjer, neurolog i vaskularni hirurg dolazi jednom godišnje", kazali su u Opštoj bolnici u Zvorniku.

Dobro ste pročitali, jedanput godišnje! Pa to  je zaista za Ginisovu knjigu rekorda. Šta li ima dolaziti ikako, ako će doći jednom u godini dana.

Ko čeka  godinu dana da ga pregleda vaskularni hirurg, i ma velike šanse da dobije  trombozu, emboliju, gangrenu,  ili da izgubi dio noge. Hajde dobro, pretjerukem, uputiće ga negdje kad sasvim zagusti, ali to može biti kasno. Međutim neurologija je jedna od bazičnih specijalizacija. Uz hirurga i internistu ustvari i najvažnija. Moždani udari, tumori mozga,  migrene, paralize, neuralgije, išijasi, multipla skleroza, neuroze, demencije, psihoze, ne mogu čekati godinu dana. Neuropsihijatar je neophodan u jednoj bolnici i kao konsultant ostalim specijalnostima. Kako neka bolnica može uopšte postojati bez neuropsihijatra?

A  neurolog će doći jednom u godini. Za nevjerovati. Sve mislim opet da je neka greška, možda ipak dolazi jednom mjesečno, a i to je za nevjerovati!

28.01.2010.

Kineski slavuj zabavlja pacijente dok im operišu mrenu na oku

Red-billed Leiothrix.jpg Kineski (Japanski) slavuj , (preneseno sa Wikipedije )

U Očnoj bolnici u Roterdamu, pacijenti, dok im traje operacija katarakte, mogu slušati diskretni pjev kineskog slavuja ( za koga se smatra da ima najljepši pjev od svih ptica), ili slušati valove koji udaraju u obalu nekog zaliva u Škotskoj. Dva specijalna zvučnika u blizini glave pacijenta proizvode umirujuće zvuke (inače zvučnici su proizvod same umjetnice), koji pacijente mogu da odvedu u neke lijepe krajeve , te doprinijeti da zaborave na strah zbog operacije.

Za ovaj zvučni ugođaj pobrinula se umjetnica Cilia Erens, koja je inače umjetnik ozvučavanja prostora. Nakon što je prethodno boravila u prostorijama gdje se vrši operacija katarakte na oku (dnevni tretman), odlučila se za ovu vrstu prirodnih zvukova. Diskretni zvuci koje čuje samo pacijent, doprinose do oslobađanja straha kod pacijenta, što je korisno i za pacijenta i za hirurga, izjavili su u ovoj poznatoj očnoj klinici.

Izvor: De Telegraaf  

28.01.2010.

Tromboza i embolija (2): Aspirin u prevenciji tromboze

Reklame za Aspirini, Heroin, Lycetol i Salophen (preneseno sa Wikipedie ).
Krvne pločice, ili trombociti, imaju ulogu u zgrušnjavanju krvi. Trombociti se redaju u lance koji se lijepe za aterom (nakupinu masnog tkiva na zidu krvnog suda). Tako se formira krvni ugrušak. Postoje sredstva koja spriječavaju međusobno lijepljenje (taloženje) trombocita. Ta sredstva se zovu inhibitori agregacije trombocita (kočničari taloženja trombocita), vidi Antiplatelet_drug .

Najpoznatiji lijek iz ove grupe je Aspirin . Aspirin je poznato sredstvo protiv bolova, reume, temperature. Spada u jedan od najviše korištenih lijekova u istoriji farmakologije. Pored gore nabrojanih učinaka aspirin, kada se daje u malim dozama, djeluje protiv tromboze.

Aspirin se tako preporučuje nakon operacije srčanih zalistaka, kod bolesti koronarnih krvnih sudova, te kod pojave učestalih napada srčane ishemije.

U principu se inhibitori agregacije trombocita ne koriste kod djece. Ko ima ulkus na želucu, probleme sa koagulacijom krvi, ili oslabljen rad jetre i bubrega, mora biti oprezan sa aspirinom. Isto tako žene u trudnoći i one koje doje djecu, moraju biti oprezne i lijek uzimati u savjetu sa doktorom. Upotreba ovih ljekova može prorijediti i smanjiti intenzitet napada angine pektoris. Neki pacijenti od ovih lijekova imaju muku, povraćanje ili stomačne smetnje.

Inhibitori agregacije trombocita se koriste u vidu tableta ili kapsula.U pojedinim slučajevima se moraju koristi u vidu supozitorija. Doziranje ovisi o stanja pacijenta i drugih lijekova koji se koriste. Međutim pošto ovi lijekovi ne djeluju direktno na uzrok bolesti (promjenjene krvne žile) to se oni moraju uzimati duže vremena.

Vise o ovim lijekovima vidi na wikipediji

27.01.2010.

Otvaranje 39-og Internacionalnog filmskog festivala u Roterdamu

Danas se otvara filmski festival u Roterdamu. Pored Kana, Venecije i Berlina to je najveći festival u Evropi. Biće prikazano oko 500 filmova u različitim sekcijama, kako dugometražnih, tako i kratkometražnih. Festival ce trajati devet dana.

Bosna i Hercegovina, koja je pojedinih ranijih godina igrala značajnu ulogu, nema ove godine dugometražnog filma. Oslobođenje u 26 slika, je sedamnaestominutni film Ivana Ramljaka i Marka Škobalja. Hrvatska ima dva predstavnika, to su filmovi Kenjac (Donkey) Antonija Nuića, te Panj pun olova (Bad Blue Boys), režisera Branka Schmidt-a. Srbiju će predstavljati film Gorana Paskaljevića Medeni mjesec (Honey moons), koji je rađen u koprodukciji sa Albanijom. Takođe će biti prikazani filmovi: Želimira Žilnika Stara škola kapitalizma (The Old school of capitalism), i film Vladimira Perišića  Obični ljudi (Ordinary people), film koji je između ostalih nagrada prosle godine dobio glavnu nagradu Sarajevo film festivala  “Srce Sarajeva”. Bice prikazan i srbijanski film Djavolja varos.

Za pojedine nabrojane filmove vlada veliko interesovanje, pa su mnoge predstave rasprodate (preko interneta), uz napomenu da uvijek ima jedan broj karata koje se mogu kupiti na blagajni pred početak predstave, naravno ako se ranije dodje.

Linkovi na pojedine filmove u festivalskom programu (sa vremenima prikazivanja):

http://www.filmfestivalrotterdam.com/nl/films/oslobodenje-u-26-slika/

http://www.filmfestivalrotterdam.com/nl/films/medeni-mesec/

http://www.filmfestivalrotterdam.com/nl/films/kenjac/

http://www.filmfestivalrotterdam.com/nl/films/panj-pun-olova/

http://www.filmfestivalrotterdam.com/nl/films/stara-skola-kapitalizma/

http://www.filmfestivalrotterdam.com/nl/films/djavolja-varos/

http://www.filmfestivalrotterdam.com/nl/films/ordinary-people/

 

 

26.01.2010.

Medicinsko obrazovanje: Tromboza i embolija

Tromboza i embolija su patološke pojave koje su veoma česte, a mogu izazivati smrt ili ostavljaju trajni invaliditet. Tromboze i embolije vitalnih organa, poput srca (infarkt srca), ili mozga (moždani udar, šlag) spadaju u najčešće uzroke smrti.

Trombozom zovemo formiranje krvnog ugruška unutar arterije, vene ili srca. Zgrušavanje krvi je fiziološki proces kojim se kod  presječenog ili razderanog krvnog suda formira ugrušak, te tako sprječava dalje isticanje krvi. Krvni ugrušak međutim nastaje i ako je oštećen samo unutrašnji zid krvnog suda, a vanjski još nije. Tako arterioskleroza u svom razvoju dovodi do pojava pukotina unutrašnjeg zida krvnog suda. U tom slučaju započne proces koagulacije i formira se ugrušak koji može da blokira protok krvi kroz krvni sud. Tromboza arterija mozga je jedan od najčešćih uzroka moždanog udara.

Embolija nastaje kada se u krvnom sudu formirani tromb (ugrušak) kao cijel, ili jednim svojim dijelom, odvoji od zida krvnog suda i bude ponešen strujom krvi, te se zaustavi na nekom mjestu i blokira krvnu struju. Embolusi se uglavnom zaustavljaju na mjestu gdje se arterija račva, pa se plivajući ugrušak zaglavi na račvi krvnog suda. Pored krvnog ugruška emboliju mogu izazvati i drugi materijali, kao naprimjer iz nekog ateromatoznog (arterioskleroticnog) plaka, kristali holesterola, mast iz koštane srži kod loma kosti, plodna voda iz materice tokom trudnoće, pa čak i veći mjehuri vazduha.

Pojedine embolije ostavljaju tragične posljedice. Veliki tromb koji se formira u dubokoj nožnoj veni se može odvojiti, te preko srca dospjeti u pluća i izazvati blokadu plućnog krvotoka koja može biti fatalna (plućna embolija). Embolije koje blokiraju arterije koje vode krv ka mozgu, nastaju najčešće u arterijama u blizini srca. Tako trombi koji nastaju u lijevoj polovini srca, te materijal koji nastaje kod oštećenih i upaljenih srčanih zalistaka mogu izazvati moždanu emboliju, odnosno moždani udar. Takođe putem aorte embolusi mogu izazvati embolije unutrašnjih organa, bubrega ili nogu.

Idući put: Prevencija i tretman tromboza  

25.01.2010.

Eksperiment sa policijom protiv zlostavljanja životinja

Mishandelde of verwaarloosde hond met verwondingen

U opštini Capelle aan den IJssel opštinske vlasti su odlučile da uvedu posebne policajce koji će kontrolisati i prijavljivati slučajeve zlostavljanja životinja, (vidi : zlostavljanje zivotinja).

Do sada je proces prijavljivanja i istraživanja zlostavljanja životinja išao preko posebnih inspektora kojih na nivou zemlje ima veoma malo. Godišnje se prijavi oko 8000 slučajeva zlostavljanja životinja, a vlasnicima koji to čine, se oduzme nekoliko stotina životinja. 

Posao zaštite životinja će preuzeti posebni čuvari, koji imaju policijske nadležnosti (takozvani BOA = buitengewoon onsporingzambtenaar, vidi  BOA ), a koji su inače aktivni u zaštiti okoliša, kontroli lova i ribolova, itd. Oni će odmah na licu mjesta podnositi prijave protiv onih koji urade prekršaje, odnosno krivična djela zlostavljanja životinja.

Tako će nakon Amerike (Animal Corps), Holandija postati druga zemlja u svijetu koja ima posebne policijske snage u zaštiti životinja. Ako se jednogodišnji eksperiment pokaže uspješan, model će se prenijeti na cijelu zemlju.

Izvor: DeTelegraaf

24.01.2010.

Razjedinjeni Mostar i Dženan Duraković na belgijskoj TV

 Jutros je na belgijskom (flandrijskom) TV Een u okviru programa Lichtpunt emitovan skoro jednosatni italijansko-slovenacki dokumentarni film pod nazivom MostarUnited . Film je snimljen 2008 godine. U filmu se prati sudbina mladog fudbalera Veleža Dženana Durakovića, i njegovog oca Mensuda koji je trener mladih igrača Veleža. Na veoma suptilan način prikazana je tragična podijeljenost grada, koja i danas traje. Mensud pokušava objediniti djecu svih nacionalnosti, koji bi igrali u jednom mostarskom timu. 

U jedinoj Gimnaziji omladina je podijeljena na Bošnjake ( u titlu se konstantno prevode kao muslimani) i Hrvate, uče po odvojenim programima, i đaci su potpunorazdvojeni. Prikazana je i atmosfera  na nekoliko utakmica između Zrinjskog i Veleža, atmosfera koja je nabijena nacionalizmom i popraćena izgredima od nacionalizmom  zapjenjene publike, posebno one na hrvatskoj strani. Takođe je praćeno takmičenje u skokovima sa starog mosta. Snimane su i scene unutar školskih razreda, doduše samo onih bošnjačkih.

Mladi i lijepi Dženan nakon maturiranja ipak odlučuje da potraži bolju budućnost kao fudbaler u Njemačkoj. Za nju ga vežu uspomene iz ranog djetinjstva koje je tamo proveo i gdje je upoznao jedan drugačiji svijet, gdje se ljudi druže i ne razdvajaju po religiji. Ostaje jedan gorak ukus nakon geldanja ovog filma. Mensudovi pokušaji da sastavi multinacionalni tim čine se beznadežnim. Nekako su i slike Mostara uglavnom tamne, kao da je namjerno snimano kada je bilo oblačno, tako da nedostaje ni onog mostarskog sunca.

Film ce biti prikazan na 23-em  Festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu, novembra ove godine. Inserti iz filma se mogu pogledati na site-u festivala, ako se klikne ovdje

Regie: Claudia Tosi
Productie: Stefilm (Italië, 2008)

23.01.2010.

Den Haag u ove dane

Našoj javnosti je Den Haag (Hag) poznat uglavnom po Jugoslavija Tribunalu ( sudu za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije), te po zatvoru u predgrađu Scheveningen, u kome borave  oni kojima se sudi u Tribunalu. Hag je središte holandske vlade i parlamenta, ali eto zvanično nije glavni grad. Uz Njujork, Ženevu i Beč, Den Haag je jedan od glavnih gradova u svijetu, u kojima Ujedinjene Nacije imaju svoje institucije   

Den Haag izvorno nije primorski grad, jer je dvorac u kome je danas vlada i parlament (Binnenhof) smješten tri kilometra od obale. Dvorac je nastao prvi, a grad se razvio oko dvorca. U stvari Hag je dugo bio selo, kome okolni mocni gradovi, kao Deft naprimjer, nisu dozvoljavali da dobije prava grada. Scheveningen je nastao kao ribarsko selo, koje je povezano sa centrom Haga putem koji se zove Scheveningse weg (Sheveninški put). Oko ovoga puta i danas je pojas šume, tzv. Scheveningse bos.  Scheveningen i danas ima lokalnu čaršiju, međutim poznatji je po velikoj plaži i po promenadi duž Sjevernog mora.  Den Haag ima i malu luku koja se zove Scheveningse haven.

Hag je veliki grad, pogotovu ako se u njegov sastav uzmu i gradovi sa kojima je neprimjetno spojen ( i tramvajskim saobraćajem), a koji se administrativno ne smatraju dijelovima grada. Sam Hag ima oko 500000 stanovnika, a sa susjednim gradovima , predgradjima, Voorburg, Leischeindam, Vassenar, Rijswijk, Zoetemeer, tvori metropolitensko područje sa preko 700000 stanovnika. U gradu dominiraju niske kuće i veoma veliki prostori parkova, šuma, plaža, pješčanih dina, jezera i kanala, pa grad ima veoma veliku površinu.

Hag ima veoma povoljnu klimu. Uticaj mora (golfske struje) čini da grad i nema prave zime, a da ima dosta biljaka koje su stalno zelene, iako nisu četinarske. Grad ima dva potpuno različita lica, sjeverni dio, uz more, je rezidencijalno područje gdje su lijepe vile okružene bogatim vrtovima, parkovi, jezera, ambasade, muzeji, lijepe ulice ukrašene spomenicima. Južni dio grada naseljavaju uglavnom doseljenici, tu su jednolične stambene zgrade i jeftine kuće, sa veoma malo zelenila. Na periferiji su izgrađena potpuno nova naselja, futurističkog izgleda.

Juče sam, sa suprugom, napravio dužu šetnju gradom, od bliže periferije do centra. U jednoj ulici gdje je mnogo privatnih dućana vidim da su mnogi zatvoreni, zjape prazni, često sasvim neuredni i zapušteni. Ekonomska kriza je učinila das u mnogi propali. U blizini centra nam tri puta prilaze različiti ljudi, pod nekim izgovorom traže novac. Isto kao u Sarajevu. Na licu im se vide da su hronični alkohholičari ili ovisnici o drogi.

Izlozi su posebno interesantni. Ima tako čudnih predmeta, slika, skulptura. U jednom izlogu slika cuke koji drži u šapi onu svoju stvar (vidi slike). U drugom figura vještice u štiklama, kojoj se zadignula suknja. Hag ima ulice sa prostitutkama, ali je po tome mnogo manje poznat nego Amsterdam.

U centru grada je živo kao uvijek. Dosta prodavnica nudi robu po znatno sniženim cijenama. Hag je kosmopolitski grad, pa su na ulici sve moguće rase. Djevojke, bile Arapke, Kineskinje, Pakistanke, Evropljanke, su njegovane i veoma lijepo obučene. Robna kuća Bijenkoorf (košnica) je izvanredno uređena i čovjek se zaista lijepo osjeća lutajući po luksuzno uređenim prostorima. Na posljednjem spratu su knjige. Moja supruga ostaje dole kod mode, a ja prebiram po knjigama. Nađem najnoviji atlas za djecu i odmah čitam o Bosni i Hercegovini. Kratak zapis ( inače jednak za sve zemlje) korektno govori o broju stanovnika, religijama, jezicima (bosanski, srpski, hrvatski). Karta Jugositočne Evrope je ilustrirana znamenitostima pojedinih zemlalja. Na karti  BiH su naslikane dvije zanamenitosti: ćevapčići i Stari Most. Dobro smo prošli, Srbija ima samo jednu znamenitost, a to je spomenik ubijenim đacima u Kragujevcu.

U centru grada, nekih kilometar duzine, tramvaji prolaze pod zemljom, a ne može se reći da je to klasični metro. Sjedamo u tramvaj broj 3 koji inače ide desetak kilometara do susjednog grada Zoetemeer-a (koji je potpuno novi grad, a ima oko100000 stanovnika, inače poznat kao spavaonica Den Haga). U modernom tramvaju sve neki fini ljudi, lijepo obučeni, čitaju nešto. Odjednom jedna lijepa žena, moderno obučena, inteligentnih crta lica, poče iz sveg glasa da pjeva neku pjesmu  na engleskom. Kako naglo započe tako i naglo zašuti. Mi koji smo sjedili oko  nje se pogledasmo, neko se i nasmiješi. Nije prošlo malo, žena se opet prokrivi. Ovaj putna zapjeva na holandskom. Uskoro je došla njena stanica i ona nasmješena, i sve pjevajući, izađe iz tramvaja. Ako me pitate da li je luda, mislim da jeste.    

juce je u Hagu bio suncan dan vjestica u izlogu bezobrazna slika cuke u izlogu robna kuca u centru, za one dubljeg dzepa
23.01.2010.

Osoblje urgentnih centara izloženo verbalnom i fizičkom nasilju

Sinoć je na TV u veoma popularnoj emisiji Pauw en Witteman gostovao predsjednik udruženja Urgentnih centara (Spoedeisende hulp) u Holandiji. Urgentni centri se  u Holandiji nalaze u sastavu bolnica. Povod njegovom gostovanju je incident koji se nedavno dogodio u gradu Nijmegen-u. Tamo su dvojica mladića skuterom naletila na starijeg čovjeka. Čovjek je od udara preminuo, a i mladići su imali povrede zbog kojih su se javili u Urgentni centar. Tu su izazvali incident, te prijetili osoblju, tako da će oni saznati gdje jedan od medicinara živi i da će mu oni pokazati svoje.

Predsjednik udruženja je rekao da nasilje nad zaposlenima u hitnoj službi nije ništa novo, da on radi već davdeset godina i da je i sam bio žrtva nasilja, kada ga je jedan pacijent udario šakom i slomio mu nos. Međutim činjenica je da je ova vrsta nasilja u porastu, najviše zbog velikog broja alkolholiziranih i onih koji su pod uticajem droga. Nekada su čak u situaciji da odbiju pružiti medicinsku uslugu takvim osobama, te da zovu policiju da ih ona odstrani. Iako se dobrom organizacijom, i smanjenjem vremena čekanja na pregled, može dosta učiniti na smanjenju ove vrste nasilja, ono se ne može izbjeći, upravo jer se radi o ljudima koji nemaju samokontrolu.

Zaposleni pojedinci koji su žrtve nasilnih pacijenata rijetko podnose prijeve policiji. Razlog je što nakon teške noćne službe, onako umorni, imaju malo volje da pišu prijavu. S druge strane otkrivanjem svojih podataka  (jer prijava ne može biti anonimna) izlažu se opasnosti da oni i njihova porodica budu maltretirani i uznemiravani. Zato se predstavnik zaposlenih u urgentnim medicinskim službama zalaže za mogućnost da bolnice mogu same praviti prijave, bez da navode ime zaposlenog, koji je bio žrtva nasilja.

Nedavno se na ovom bloggeru vodila rasprava o ponašanju zaposlenih u Hitnoj pomoći i Urgentnom centru u Sarajevu. Zaposleni u ovim ustanovama su takođe često izloženi svakovrsnom maltretiranju od strane pijanih i bahatih stranaka. Iako i od strane uprave i zaposlenih ima manjkavosti u organizaciji, kao i često najblaže rečeno neprofesionalnog ponašanja, ipak u ocjeni rada tih ljudi ne treba zanemariti posebno teške uslove u kojima rade i ne prizivati povecanje nasilja nad njima.

21.01.2010.

Šta, u vezi sa rakom, možete očekivati od vašeg doktora?

Mi imamo različita očekivanja od jednog doktora. Jedan želi da čim nazove doktora, da je on već pred vratima spreman da mu pregleda djecu. Drugi bi željeli imati jednog svog doktora kome će izložiti sve svoje probleme. Neki ljudi vole kad im doktor nešto na brzinu propiše, bez da ih puno ispituje. Međutim svi ćemo se složiti da je neko loš doktor ako naše smetnje krivo procjeni i previdi da imamo karcinom.

Kod raka vrijedi pravilo: što ranije se otkrije, to je prognoza bolja. Kada doktor ne prepozna vašu bolest, to je bespotrebno gubljenje vremena.

Početni simptomi maligne bolesti su često sasvim neimpozantni. Često se dešava da kada simptomi postanu značajni, da se je već zakašnjelo sa dijagnozom. Tako maligna bolest može početi sa nejasnim simptomima umora. Ako bi doktor svakoga ko se žali na umor podvrgao nizu labaratorijskih i ostalih testova, zdravstveni sistem bi morao biti nekoliko puta širi nego je sada. Najčešće je potrebno više podataka da bi vaš porodični ljekar krenuo u širu akciju. Pri trome veoma značajnu ulogu ima životna dob. Rak napada uglavnom one preko pedeset. Pored toga postoje neke pojave koje uvijek zvone na uzbunu. Tako je ginekološko krvarenje nakon menopauze uvijek znak za uzbunu. Takođe i kod kašlja, pojava malo krvi u ispljuvku.

Ako imate običaj svake sedmice da posjećujete vašeg doktora, zbog bolova u raznim dijelovima tijela, onda će vaša posjeta kod nekog stvarnog razloga, napraviti mali utisak na njega. Onda čujete svog doktora kaže: “ Smirite se, ma nije vam ništa. Nema razloga za brigu”. A tumor raste u vašem tijelu.

Jedan porodični doktor ima godišnje šest pacijenata sa novim malignim oboljenjem. On ne mora jedini znati koji su to simptomi koji zvone na uzbunu. Mi smo odgovorni za svoje tijelo. I mi moramo sami biti oprezni.

Kada se postavi sumnja na rak, onda vas vaš doktor pošalje specijalisti. Ne postoji zaista jedan pravi specijalista za rak. Ako imate tumor na crijevima, pošalju vas internisti, ako je tumor na materici idete ginekologu.

U državama obično postoji jedan ili više nacionalnih centara za rak. Takođe postoje univerzitetske bolnice, odnosno klinički centri. Rak se liječi i u regionalnim zdravstvenim centrima.

Iako vi ne znate kako izliječiti rak, ipak trebate znati kakve vrste liječenja postoje i gdje se izvode, odnosno šta bi najbolje bilo za vas. Pacijent sa leukemijom ima šanse da dobrom kombinacijom citostatika dosta dugo drži bolest pod kontrolom. Maligna bolest limfnih žlijezda tzv. Hodgkin (Hodkin), je postala potpuno izliječiva. Treba se raspitati gdje su mogućnosti liječenja i izliječenja za koji oblik raka najbolje i o tome razgovarati sa svojim doktorom.

(odlomak iz knjige Ivan Wolffers -a, Kanker, sa holandskog, uz određene prilagodbe našem čitaocu, preveo F. Čengić)

21.01.2010.

In memoriam : Omer Pobrić

Bosna i Hercegovina imaju sevdah i stećke kao jedinstvenu kulturnu karakteristiku. Omer Pobrić se potrudio da bosanska sevdalinka ostane sačuvana kao simbol bosansko-hercegovačke kulture i tradicije. Iako mi se naziv "Institut sevdaha" nikad nije sviđao, jer nauka i sevdah slabo idu zajedno, rahmetli Omeru se ne može a ne priznati ogromni trud i energija koju je uložio u promovisanju naše pjesme i naše tradicije. Ovdje ga čujemo i vidimo u društvu sa bosanskim Pavarotijem, rahmetli Safetom Isovićem.

21.01.2010.

Suđenje Wildersu: bez velike pompe

Peter R. de Vries Foto: ORMONDT, NICK VAN
 G.Wilders. Foto: ANP Marcel Antonisse

Pred sudom u Amsterdamu, gdje je juče počeo proces desničarskom političaru Geert Wildersu, se skupilo stotinjak njegovih pristalica, koji su nosili parole u korist slobode izražavanja. Nije bilo kontrademonstranata, a i ovi prvi su se brzo razišli.

Advokat Wildersa Bram Moskovič (vidi Bram_Moszkowicz ), inače poznat kao jedn od najboljih i najpoznatijih holandskih advokata, je izjavio da ako se je prihvatio odbrane Wildersa, to ne znači da dijeli i njegove stavove. Inače jedan od najpoluranijih TV novinara Peter_R._de_Vries , koji je i sam riješio nekoliko teških zločina, u slučajevima gdje je zvanična Justicija  zakazala        (vidi njegov website (http://www.peterrdevries.nl/) , je zamjerio Moskoviču što se prihvatio da brani Wildersa. Peter de Vries je sinoć izjavio da je za Holandiju skandalozno to što je Wilders izjavio u državnom Parlamentu, i da se od osnivanja Parlamenta nije čula tako sramna izjava. On je optužio one koji to relativiziraju, i govore kako Wilders to nije tako mislio. Wilders se do sada nikad nije izvinuo zbog svojih sramnih izjava. Ne treba zabijati glavu u pijesak (praviti se da ne cujemo), nego uciniti sve da se takve izjave ne ponove. (slobodni prijevod sa sajta Peter de Vries-a).

Ovdje se radi o izjavama poput onih gdje Wilders upoređuje Kur`an sa Hitlerovim “Mein Kampf”, ili gdje traži da se uvede porez za nošenje “krpe na glavuši” kako je omalovažavujuće i krajnje uvrijedljivo nazvao mahramu kojom se pokrivaju muslimanke.

Inače oko samog procesa postoji dosta nejasnoća. Tako je Javni tužilac u stvari prinuđen od strane višeg suda, da podnese optužnicu, inače to sam ne bi učinio, jer smatra da nije učinjeno ništa protivzakonito. Pri tome se tužilaštvo poziva na slobodu mišljenja i izražavanja. U tom smislu se špekuliše da postoji mogućnost da tužilac zatraži oslobađajuću presudu.

Mnogi smatraju da process ide na ruku Wildersu, jer mu povećava popularnost. U situaciji kada je ekonomija u zemlji duboko načeta ekonomskom krizom, kada su fabrike propale i pojavio se ogroman broj nezaposlenih, i kada u vladi postoji velika podijeljenost oko glavnih pitanja unutrašnje i spoljne politike, velika većina glasača se okrenula Wildersovoj politici. U toj politici je jedna od glavnih odrednica to kako se islam smatra velikom opasnošću za Holandiju i Evropu. Nije jasno kakve to veze ima sa ekonomijom, ali se skoro 30 posto glasača priključilo takvoj politici.

 

 

20.01.2010.

U mačkama je istina

  Kad bi mačke znale da govore one bi nam otkrile tajnu života. Mačke sve znaju, samo mudro šute. Da li se vještice pretvaraju u crne mačke? I da li  onda postaju umilne i graciozne, kao ova što me je danas pozdravila sa svog prozora.

macka na neusijanom nelimenom pendzeru
macka na neusijanom nelimenom pendzeru


19.01.2010.

Povodom posta Harisa Pašovića : Umjetnici i doktori, “Audiatur et altera pars!”


Sir Arthur Conan Doyle, doktor, i tvorac cuvenog detektiva Scherlock Holmes-a

Najnoviji interes javnosti za slučaj režisera Harisa Pašovića, odnosno objavljivanje na blogu onoga šta je doživio, vezano za smrt njegove majke, te brojni komentari povodom toga, i medijska hajka koja se digla na doktore i medicinare, pobudilo me je na neka razmišljanja.  

Umjetnost i medicina često idu zajedno. To je onda kada doktori imaju sklonost i umjetnosti, pa postanu pisci, slikari, muzičari. Neki od vrhunskih svjetskih pisaca su bili ljekari. Da napomenem samo Čehova, Kronina,  sir Arthr Conan Doyle (na slici), itd.

Umjetnici međutim ne mogu postati ljekari. Valjda iz toga prostiče animozitet umjetnika prema ljekarima. U to sam se imao prilike uvjeriti iz ličnih kontakata, pa i iz familije. Moj dobar prijatelj, školski drug je završio kniževnost, uvijek je govorio protiv doktora. Učio je deset puta manje od mene, i sve skupa jedno šest godina kraće. Nakon kratkog perioda rada u školi dao se u politiku. Imao je nekoliko puta veću platu od moje. U njegovoj ustanovi su imali prvoklasnu i skoro besplatnu hranu u restoranu. Imali su najbolja odmarališta, opet za male pare.  Dobio je veliki stan u centru grada, a ja ga nikad ne bi dobio da mi nije dobila žena, koja nema veze sa medicinom. Nije nikad morao ići na nekoliko godina da radi u malo mjesto, kao većina nas koji tek završimo. Na našoj klinici su stanove dobijali portiri i čistačice, a doktori samo ako su bili direktori, na liniji partije i partijski kadrovi  kojima je onda politika mogla komandovati da suzbijaju nezadovoljstvo i male plate zaposlenih. Grad je dijelio stanove rukometašima, streljačima, slikaroma, raznim sportistima, ali ne i  (bar zasluznim)  doktorima.

Dok sam tokom svoje karijere dežurao u domovima zdravlja, Hitnoj pomoći i na Očnoj klinici, bio sam svjedokom da  oko osamdeset do devedeset posto ljudi koji su dolazili van redovnog radnog vremena, nisu uopšte bili hitni slučajevi. Na Očnoj klinici je bilo uobičajeno da pacijent dođe u dva sata po noći zbog ječmira na oku. Mnogi su koristili dežurnu službu da ne bi čekali u redovnoj posjeti kod doktora. Iako sam iznutra htio da puknem od muke , jer sam osjećao da me prave budalom, morao  sam se suzdržavati da ništa ružno ne kažem, jer je postojala mogućnost da žalba stigne u komitet, ili da me daju u novine. Sasvim je normalno bilo da neko dođe u hitnu da mu se izmjeri krvni pritisak, iako nije osjećao ama baš nikakve smetnje. Kada jednom to nisam htio da uradim, išao sam ujutro kod direktora na raport.

Ovdje u Holandiji su prije desetak godina obojica mojih sinova dobili stomačnu gripu. Potpuno su dehidrirali od silnog proljeva i povraćanja. Naša kućna doktorica je bila dežurna u svojoj praksi, pedesetak metara od našeg stana. Kad sam je molio da dođe rekla je da to nije ništa urgentno, te poslala recept za lijekove faksom na apoteku. Nije se uopšte bojala komiteta, a pogotovu da će je neko dati na blog. Za sobom ima jaku poslovnu ljkerasku komoru, koja čvrsto stoji i brani ljekarske interese. Poslije nekoliko dana smo uredno dobili račun za telefonski savjet koji je trajao par minuta.  

Kada sam jednom poslije silnih bolova u stomaku i povraćanja cijelu noć, sumnjajući da imam akutni pankretaitis, otišao rano ujutru u bolnicu svojim autom, jer mi je bolnica bila blizu, napali su me što se nisam javio prvo svom kućnom doktoru. Kada sam rekao da sam  i ja ljekar i da pretpostavljam da imam akutni pankreatitis, nakon popriličnog čekanja  nevoljko su zovnuli najmlađeg doktora (ovdje je običaj da u hitnom prijemu rade tek završeni studenti) i uzeli mi krv na pregled.  Nakon što su vidjeli kakve su vrijednosti amilaze nisu mi više dali da se pomaknem sa kolica na koja su me povalili da ležim. U bolnici sam smješten u najtežu sobu I ostao deset dana.

Slično se desilo i kad sam odveo zeta, koji je došao iz Bosne u posjetu, i kod nas u kući dobio epileptički napad, iako ga nikad ranije nije imao. U hitnoj službi bolnice su insistirali da pacijent mora prvo ići svom ljekaru (iako sam ja objasnio da sam ljekar i da je pacijent pred mojim ocima dobio epileptični napad). Ušutili su se tek kad je pacijent pred njima dobio novi napad. Tada su se i izgubili, i nisu ni čuli kako ih pitam gdje im je ono njihovo “kako je u Holandiji običaj da se prvo moraš javiti kućnom ljekaru”.

Inace u  hitnoj sluzbi bolnice niko ne zuri, i cekanje i pregled znaju potrajati dva-tri sata cak i kada ima samo par pacijenata. 

Ovdje se otvoreno govori o velikom broju ljudi koji umiru zbog doktorskih grešaka, a ponekad se zatvori i cijelo odjeljenje ili bolnica. Ali niko nije krivično odgovarao. Zahtijevi pacijenata za oštetom zbog ljekarske greške se razvlače godinama, i rijetko kada uspiju. U Holandiji su doktori najbogatiji ljudi, u BiH imaju platu jednaku bankovnom službeniku sa srednjom školom. Pored toga imaju ogroman budžet za stručno usavršavanje, te na raspolaganju najnovije lijekove i aparate. Izdvajanja za zdravstvo su desetine puta veće nego što se izdvaja u BiH, a ko se nije zdravstveno osigurao izlaže se mogućnosti da bude tužen. Kod novog zaključivanja osiguranja, dužan je platiti za sve mjesece za koje je bio neosiguran.

Iako se svjedočenja komentatora na Harisovom blogu o  lošim iskustvima u kontaktu sa medicinarima čine istinita, ipak su mnoga od njih subjektivno obojena, jer se radilo o njima samima (piscima komentara) , ili njihovim najdražima. Primjetio sam da ako se stvar loše završila, da su krivi bili doktori i medicinari, a ako se dobro završilo, iako je dobro urađena operacija, onda je tada pomogao bog, ili je pacijent imao svoju nafaku.

Moje lično iskustvo je da najveći broj doktora i medicinara radi svoj posao dobro. Greške se mogu desiti i kod najbolje namjere, to je takva vrsta posla. Za primanje mita su odgovorni i pacijenti jer sami trpaju doktorima i sestrama novac u džep, iako im niko nije tražio. Kad sam davno radio u Domu zdravlja jedan kolega se šalio: “Pa neću se ja ići gombati s njime i vraćati mu pare”. Drugi je govorio da kad dođe sa specijalizacije u Drvar, da će odmah postati primarius, odnosno da će primati sve šta mu donesu. Naravno da ima bezobraznih i gramzljivih, i takvima treba stati u kraj. Međutim u društvu koje je generalno korumpirano, teško je samo jedan segment očistiti od korupcije. Bogaćenje na nezakonit način je postao modus vivendi, i budalom se smatra onaj ko ima priliku, a ne uzima. Pacijenti smatraju da s doktorom koji neće da primi pare nešto nije u redu. Čak se pomisli da takav i ništa i ne zna, pa neće pare.

Potrebna je određena reorganizacija zdravstva, o čemu sam pisao i u svom komentaru na pomenutom blogu. Mora postojati dobra služba za prvu pomoć i hitan prevoz u centar Urgentne medicine. Osoblje ne moraju biti ljekari nego specijalizovani medicinari za reanimaciju i obezbjedjenje sigurnog prevoza. U CUM bi trebali stizati samo takvi pacijenti, koji su zaista životno ugroženi. Sve ostale slučajeve bi u dežuri radili porodični, odnosno opšti ljekari, pedijatri i stomatolozi, koji bi dežurali ili u svojim područnim ambulantama, ili se udružili u neke veće centre, kao ovdje u Holandiji. Naravno da bi te dežure trebale biti plaćene kako treba, da ljudi znaju zašto gube noći i vikende, zašto su rastavljeni od familije kada svi drugi uživaju na izletima, da dežure ne budu kao prisilni rad.

U Holandiji ne postoji hitna pomoć, kao u Sarajevu, pogotovu koja je udaljena sedam kilometara od bolnice.Postoji ambulantna sluzba, gdej su soferi i mediciari specijalizovani za prvu pomoc.Pri bolnicama postoje odjeli za hitnu pomoc, uz sami ulaz u bolnicu (kao kod nas CUM).

Sve hitne radnje se mogu uraditi u dobro opremljenom ambulantnom vozilu, pa je svraćanje u Hitnu samo gubljenje vremena. Druga bi stvar bila kada bi Hitna imala operacione sale i stalno prisutne hirurške i internističke timove, ali za tako mali grad bi to bio čisti luksuz, ako već postoje dvije velike bolnice.

18.01.2010.

"Post Nubila Phoebus" juče, a danas "Blue Monday"

Post Nubila Phoebus, poslije oblaka dolazi sunce. Tako je bilo juče poslijepodne. Nakon mjesec dana snijega, leda i mraka, bio je jedan dan koji je nagovjestio bolje dane. Ali nije dugo trajalo. Ovaj današnji Blue_Monday_(date) , najdepresivniji dan u godini, je svojim sivilom pokazao zašto je dobio tako ime. Slike su od juce, danas mi bilo mrsko i izaci.

18.01.2010.

Opasnosti alternativne medicine: Ne dopustite hiropraktičaru da vam “namješta” vrat!

U sinošnjoj emisiji Zembla je govoreno o opasnostima alternativne medicine. U Holandiji postoji 85 načina alternativnog liječenja od kojih niti za jedan nije naučno dokazano da daje poztitivne rezultate. Ipak mnogi ljudi kažu da im je neka od tih terapija pomogla. Usvajanjem zakona o medicinskim zvanjima, takozvanog BIG zakona, 1993 godine,  potpuno je liberalizovano zdravstveno tržište, pa su alternativci izjednačeni u pravima sa sluzbenom medicinom. Čak i više, jer alternativne terapeute niko ne kontroliše, a za otvaranje prakse nije potrebna nikakva diploma. Sve je prepušteno samom pacijentu, da izabere terapeuta kakvog hoće. Čak i mnoga osiguravajuća društva odobravaju tretman kod alternativnih terapeuta, ako su oni udruženi u strukovnu organizaciju.

U emisiji je učestvovala i bivša ministrica zdravlja, za čijeg ministrovanja je usvojen današnji liberalni zakon. Međutim prikazana su i dva slučaja sa veoma teškim posljedicama,  koja su posredno i posljedica toga da je mnogima dopušteno da izvode razne terapije, iako nemaju odgovarajuću diplomu, i iako ne postoji odgovarajuća inspekcijska kontrola.

U prvom slučaju čovjek, koji je patio od hronične glavobolje, je otišao takozvanom hiropraktičaru, koji liječi tako što prepipava i “namješta” kičmu. Hiropraktičar mu je tako naglo zavrnuo vrat, da je pacijent odjednom dobio crnu zavjesu pred očima i onesvjestio se. Došla je hitna i odvela ga na neurologiju gdje su konstatovali infarkt mozga. Vremenom je došlo do  poboljšanja stanja, ali je ostao djelimično slijep. Neurolog iz bolnice tvrdi da je uzrok infarkta manipulacija na vratu koja je dovela do prskanja važne krvne žile koja snabdjeva dio mozga krvlju.

Drugi slučaj su objašnjavali roditelji bebe koja je umrla za vrijeme postupka takozvanog kranio-sakralnog terapeuta koji ima svoju ordinaciju i koji je došao kući kod djeteta, da provede tretman. Roditeljima je preporučen tretman, jer nije bilo lijeka službene medicine. Naime roditelji su se zalili da je dijete nenormano dugo i često plakalo. Hiroprakticar je savio dijete u neki posebni položaj, poslije čega je dijete prestalo plakati, ali prestalo i disati. Došla je hitna, ali je oštećenje mozga zbog prekida krvotoka bilo nepopravljivo i dijete je umrlo. Terapeut je poslije ovoga prekinuo da radi tu vrstu tretmana kod druge djece. Bilo je dovoljno da potpiše da to više neće raditi, pa je oslobođen bilo kakve krivične odgovornosti. Međutim njegove kolege iz iste praktike su nastavile raditi isti postupak. Na anonimni telefonski poziv gdje se reporter predstavio kao zainteresovana stranka, su odgovorili da je taj tretman potpuno bezopasan. Na napomenu da je jedno dijete usljed tog tretmana umrlo, dobili su odgovor da dijete nije umrlo tokom tretmana, nego nakon toga, a da su roditelji su bili veoma zadovoljni tretmanom.

Istovremeno sa prikazomdva teška slučaja komplikacija hiropraktike i kranio-sakralne terapije, intervjuisan je jedan engleski profesor, koji je jedini u svijetu stekao akademsku titulu na proučavanju efekata alternativne medicine. On je rekao da ima veoma mnogo slučajeva oštećenja mozga nakon manipulacije na vratu i rekao je da se ne smiju dozvoliti zakretanje i druge nasilne radnje na vratu. Slučajevi koji dospiju u javnost, a njih je oko 500, su samo vrh ledenog brijega. Smatra se da do sada u svijetu ima oko 50000 slučajeva komplikacija manipulisanja na vratu, bilo smrtnih, bilo sa drugim posljedicama. On je istakao kako alternativni terapeuti iskite zidove ordinacije nekakvim diplomama i anatomskim slikama ljudskog tijela, te da u svemu kopiraju doktore, koristeći pritom i pseudonaučni jezik.

I pedijatrica iz Nijmegena, koja je bila svjedokom tragedije djeteta, je uvjerena da liječenje djece manipulacijama na vratu i postavljanje djeteta u poseban nenormalan  položaj može dovesti do problema sa disanjem i zastoja srca, te savjetuje da se dijete nipošto ne prepušta ovoj vrsti terapije.

17.01.2010.

Minhauzenov sindrom

Godine 1964. je jednom američkom fabrikantu po imenu Wartsal ukradeno kreditno pismo, koje je omogućavalo liječenje u bolnicama. Lopov je vratio novac koji je bio u novčaniku, a sa kreditnim pismom je pod imenom vlasnika krenuo da obilazi bolnice u američkim gradovima. Obišao je svih pedeset američkih država, preseljavajući sa jedne na drugu bolnicu.

Tokom svog putovanja lažnom Wartasalu je  između ostalog urađeno 2768 rentgenskih snimanja, od toga 254 RTG snimaka grudnog koša. Za ispitivanje stomaka je 387 puta popio barijevu kašu. Slijepo crijevo mu je operisano tri puta,a  sedamnaest puta mu je rađena operacija krivog nosa. U toku jedne godine je 187 puta primljen u bolnicu, najčešće bi isti dan po prijemu bi spodbio noge i pobjegao.

Minhauzenov sindrom, nazvan po njemačkom baronu koji je volio fantazirati ( naziv je u medicinu uveo engleski doktor Richard Asher) je jedan od oblika takozvanih umišljenih bolesti. Sličan je hipohondriji, ali se od nje razlikuje jer kod hipohondrije pacijent zaista misli da ima neku bolest, dok kod ovog sindroma je pacijent svjestan da pretjeruje i da inscenira bolest, povredu, infekciju itd. U suštini bolesti je nezadrživi nagon da se lažnom pacijentu ukaže pažnja,a uzrok je najvjerovatnije nedostatak ljubavi i pažnje u djetinjstvu.

Pedijatri se sve sviše slažu da je Minhauzenov sindrom jedan od načina zlostavljanja djece od strane roditelja. Roditelji svjesno insceniraju bolest kod djeteta, prinuđavajući ga da veliki dio života trpi medicinske pretrage i dugotrajan boravak u bolnici. Na ovaj način isprovociraju Minhauzenov sindrom kod djece, pa su poznati slučajevi da više djece od istih roditelja imaju sindrom.

O Minhauzenovom sindromu pročitaj i  ovdje, kao i na wikipediji : ovdje

16.01.2010.

Imaju li mladi psihopati pravo na eutanaziju?

U jednoj popularnoj sinošnjoj emisiji su gostovale dvije majke, čija su djeca bili teški psihički bolesnici. Sin jedne majke  je u 27-oj godini izvršio samoubistvo tako što je sa vokmenom na ušima, slušajući muziku, legao na željezničke šine, a ćerka od druge majke, otprilike istog životnog doba, ubila tako što se je zadavila.

Oboje mladih ljudi su bile dugogodišnji psihijatrijski pacijenti.  Mladić je toliko patio, da je molio da mu se izvrši eutanazija. Psihijatri su rekli da su oni iscrpili sve svoje metode da mu pomognu. Međutim su isključili eutanaziju. Iako zakon omogućuje eutanaziju i kod tjelesnih (somatskih) i kod psihijatrijskih patnji, ipak se u ovom drugom slučaju eutanazija skoro nikad ne provodi.

Psihijatar, koji je takođe bio gost, je rekao da se on ne bi usudio da učestvuje u eutanaziji ovakvih pacijenata. Iako se slaže da postoje rijetki slučajevi gdje današnjim metodama nije moguće pacijenta osloboditi teških preživljavanja, zvukova i slika koje ga rastrzavaju i potpuno onemogućuju u normalnom životu, ipak se stanje psihopatije ne može porediti sa terminalnom fazom kod malignih bolesti. Kod bolesnika u terminalnoj fazi raka zna se ishod, čak se može odrediti i vremenski koliko će još život trajati. Međutim ma koliko izgledalo beznadežno, ipak se stanje kod teških psihopata mijenja, i ako jednom izraze želju da bi željeli da umru, ne znači da to neće da kroz neko vrijeme to promijeniti.

Ove dvije majke su se formirale jezgro jednog kružoka, oko koga se okupljaju roditelji koji imaju djecu sa sličnim problemima, te uglavnom preko interneta meilovima  izmjenjuju svoja iskustva. Carine i Jeannete su otvorile  website www.euthanasieindepsychiatrie.nl .One takođe plediraju da se kod specijalizacije psihijatrije više pažnje obrati na mogućnost eutanazije kod potpuno bezizglednih psihopatskih slučajeva. 

Ko razumije holandski može vidjeti insert iz emisije Pauw en Witteman, ako klikne ovdje .

15.01.2010.

Haj i ti (Haiti) Mujo!

Zicht op Port-au-Prince
Ne mogu, vezano za katastrofu na Haitiju, da se ne sjetim onog glupog vica kada Mujo putuje s majkom avionom preko Amerike. Pilot zaviče: "Vankuver", a Mujo baci kofer. Pilot zaviče "Jamajka", Mujo kaže: “Hajde majka, skači!”. Treći put se začu "Haiti", kaže Mujo pa zar i ja moram, te skoči iz aviona.

Sirotinjo i bogu si teška! Najsiromašnija zemlja na svijetu, koju su naselili otpušteni robovi, od pamtivijeka kuburi sa siromaštvom. A na siromaštvo se svašta nadoveže. Broj poginulih od zemljotresa bi bio sto puta manji da su se kuće pravile kako treba. Američka ambasada je cjel-cijela, ni jedan prozor nije razbijen.

A pomoć koja stiže: “Ne lipši magare dok trava naraste”. U glavnom gradu i zemlji haman da nema dizalica, a one su najvažnije da se dižu betonski blokovi. Iz Holandije se uputili u pomoć. Pa sletili na Kurasao, holandski (bivši) teritorij, inače turističku destinaciju, pa će odatle gledati da stignu u Port-o- Prens. Tako eto, gibaju se polako.

Ko izdrži pet dana pritisnut betonskim blokom, možda i preživi. I ostane bez nogu. Narodu se preporučuje da šalje pare na žiro 555, a kad će se te pare pretvoriti u pravu pomoć i koliko će toga doći do siromašnog Haićanina, teško je reći.

Na slici prenesenoj sa Wikipedije: Port au Prince

 

14.01.2010.

Kako biste vi fromulisali: KCUS: Preminula tek porođena djevojka od svinjske gripe

Neke rečeničke konstrukcije su mi veoma čudne, pa se pitam da li sam ja u pravu, ili možda nisam, jer sam obilno koristeći holandski, naučio mozda drugačiju konstrukciju. A evo jednog naslova iz današnjeg Avaza gdje  piše: Ostale vijesti:

KCUS: Preminula tek porođena djevojka od svinjske gripe 

Žalosno zaista da je preminula žena od 28 godina, i to mjesec dana posto je rodila bebu. Međutim veoma je čudan ovaj naslov.  Prvo po tome da se govori o djevojci koja se porodila, umjesto o ženi (28 godina). A drugo konstrukcija i raspored riječi je potpuno neprikladan. Meni je ovdje nešto nakaradno, nešto mi ne štima. Stranac, koji je ucio nas jezik, bi imao velikih problema da shvati sta se je htjelo reci, jer se ovo moze razumjeti tek po smislu.

 E, sad kako bi, vi ovo preformulisali, sa što manje riječi, a da bude najrazumljivije. Ja dajem tri načina, a neko će dodati još neki.

Od svinjske gripe preminula djevojka (žena), koja se tek nedavno porodila.

Svinjska gripa uzrok smrti žene koja se  nedavno porodila.

Preminula žena, koja se  nedavno porodila, a uzrok smrti svinjska gripa. 

Napominjem da su slične nakaradne konstrukcije veoma česte u javnim medijima.

 

14.01.2010.

Koji je zanat najstariji?

"Prijateljstvo zanat najstariji", bila je nekad davno cijela TV serija s tim imenom. Prijateljstvo do groba, a od groba svako na svoju stranu.Ode Oto da se Ota, ode Moto da se Mota, idu dani....

Često čujemo kako je prostitucija najstariji zanat. A možda je ipak politika? "Politika je kurva", takođe čujemo često.

Za svaki od tih zanata osnovna karakteristika je licemjernost i prevrtljivost. Jedno raditi a drugim se predstavljati, i onda zaboravljati kao da nista nije bilo.Zato se ovi zanati međusobno miješaju. Izdavati se za dobrog prijatelja je dobar metod da se nešto ušićari. “Vojska o skraćenju, kurve o poštenju”, bila je onomad aktuelna poslovica. Pri tome ne mislim na kurve iz amsterdamskih prozora, nego na žene koje kurvanskom politikom, preko neke stvari, napreduju u životu. A onda, onoga koga su iskoristavale, napuste kao da ga nikad nije ni bilo. Tako i politika, uzdigne, uzdigne, pa te baci u smetlje. 

Na ova razmišljanja me ponukala sinošnja diskusija u holandskom Parlamentu. Do kasnih jutarnjih sati su političari razglabali učešce Holandije u Iračkom ratu i odgovornost vlade. Povod je bio izvještaj specijalne komisije koja je konstatovala niz grešaka vlade, brzoplest  i snishodljivost kod priključenja problematičnoj američkoj odluci o napadu na Irak, te mnogim tajnovitostima kojima je holandska odluka bila obavijena. Prve reakcije na zaključke komisije  sadašnjeg, a i tadašnjeg premijera Balkenendea su bile ljutnja i omalovažavanje komisije.On je i dalje tvrdio da je sve bilo legalno, i da je holandsko učešće u skladu sa zakonom i odlukama vlade i Parlamenta. Na ove reakcije se pobunila koaliciona radnička stranka, koja je uvijek bila protiv holandske intervencije. Došlo je do krize vlade i malo je falilo da padne kabinet.

Međutim vlast je slađa od svega, svi iz vlade su sutradan povukli svoje odluke i napisali pismo članovima Parlamenta kako je  vlada u stavu jedinstvena i kako se u velikoj mjeri slaže sa izvještajem komisije. Uzalud su bila uvjeravanja opozicije kako se radi o smiješnim, čak i idiotskim potezima. Jedan dan jedne izjave vlade, sutradan sasvim drugacije! Kao iz one pjesme  koju izvodi Bombaj Stampa (vidi dole): ”Uzalud me podsjećaš,uzalud pokušavaš,  ja se draga ništa starog ne sjećam!”

12.01.2010.

Ontogeneza naših izbjeglica : Od prestrašenih provincijalaca do malograđanskih Holanđana

Prošlo je petnaest i više godina kako je veliki broj naših izbjeglica stigao u Holandiju. Izhaviješćeni i isprepadani, strpani u razne azilske i kojekakve druge prihvatne centre, okupljali su se jedni oko drugih, ispovijedali, druzili, telefonirali za skupe pare pitajući za svoje u Bosni. Samo neka se izvukla živa glava, da se stanje smiri, pa eto nas natrag.

Onda su počeli ići na kurseve jezika, sklopila su se nova poznanstva. Nije se gledalo ko je ko, svi smo još uvijek bili Jugosloveni, svi u istoj nevolji. I zaista je većina pristiglih iz Sarajeva, Zenice, itd. djeca iz miješanih brakova ili su  i sami u miješanim brakovima. Bio je čak u Goudi  i Klub Jugoslovena, pa se puštale pjesme naroda i narodnosti,čak i makedonske, plesalo se, igralo se.

Završiše se kursevi jezika, pa kursevi za posao. Poče se raditi, zarađivati. Dobili se stanovi, kupile kuće, auta. Malo pomalo poče se raja nekako odvajati. Od drugih se saznavalo kako su ti i ti bili u crkvi ili džamiji u Roterdamu. Neko je, do tada zakleti komunist, povremeno počeo da nosi križ na vratu, pa ga povremeno skidao, ovisno o prilike. Svi su isticali svoje međunacionalno porijeklo, a ipak su počeli naginjati na jednu stranu. Djeca iz miješanih brakova, rođena ovdje, su daju zapadnjačka, često i biblijska imena. Kao, imaće djeca bolju budućnost, ako imaju njihovo ime. To što i ovdje među Holanđanima i Nijemcima postoje imena Jasmin, Jasmina, Fatima, Sabina, itd., nije bitno, treba biti veći katolik od pape. Islam je na zlu glasu, bolje se ne igrati. Treba za  Božić okititi nekoliko borova, i unutra i u dvorištu, rasvijetliti kuću što više, biti svjetliji i od holandskih komšija. Neki Hrvati iz Bosne govore Holandjanima  kako su oni dosli iz Hrvatske. Stid ih je spomenuti zemlju na cijoj su muci dobili status ovdje.

Dižu se krediti, prave se i kupuju kuće, najbolje na moru. Djeca se zabavljaju sa Holanđanima, roditelji ih šalju na ljetovanje u novoizgrađene ( a neotplaćene) kuće na Jadranu. Djeca idu po nekoliko mjeseci u Australiju, sa Holanđanima na Karibe, na kružna putovanja brodom. Tako , tek nek se vidi, da nismo bijeda, i da imamo status. A djeca uglavnom ne govore naš jezik. Čak ni u kućama međusobno,  a kamoli sa rođacima ili prijateljima istog doba. Jedino govore sa roditeljima, ni to ne sa svima. I kad govore, natucaju nekako, mješaju riječi, pomažu se rukama, odmah se vidi da su stranci.

Istovremeno se međusobno sve manje viđamo i susrećemo. Slabo ko i pita za koga čak i kad je bolestan. O zajedničkim izletima i dočecima Nove Godine, ma nema ni govora. Svako je na svakoga ljut, imao je šta da mu zamjeri. Prije su iz Bosne dolazili roditelji , sad slabo ko. Kad bi došao nečiji roditelj onda su ga svi zvali da dođe u posjetu. Sad ga ne zovu ni vlastita djeca.

Sjede naši (jesu li više uopšte naši ?), eto tako, kao i Holanđani, sami u kućama, nakon dugotrajnog cjelodnevnog, najčešće očajno dosadnog i jednoličnog posla, gledaju TV. Djeca su odrasla i napustila roditelje, vode svoj zivot. Većina bivsih zemljaka ima satelitske TV (one jeftine namjestio zemljak na crno, preko kompjutera), pa prati, nako reda radi, Hrvati HTV, Bošnjaci bosanske kanale. Nedjeljom se izlazi u IKEU, ili na vašar u Vleuten. Priča se svodi na ponude u superxafsima. Jede se u šest sati kad i svi Holanđani, kupuje se polugotovo, one zamrznute pice naprimjer. Ne pravi se naša kafa, pije se ona splačina iz automata. Sretni su kad imaju holandske goste, i kad im ovi, zalažući se preko punih usta, hvale njihov holandski. Ima se sve vise para, a postaju sve skrtiji, i sve vise kukaju, bas kao i Holandjani.

Na trafikama nema više našeg Oslobođenja, Slobodne Bosne, Dana.... Niko više ne kupuje, pa i ne naručuju. Nije to više interesantno. Čeka se onaj famozni odmor kada će se živjeti mjesec dana, i pokazivati kako se uspjelo na Zapadu.

Imaju razna Udruženja, uglavnom jednonacionalna. Kao da neko šta pita iseljeništvo, dokoni pojedinci i udruženja se zalažu za nešto, pišu, sikiraju se debelo za političku situaciju, neki čak sastavljaju Ustave. Neki se ponose svojim humanitarnim akcijama. Više niko ne govori o povratku. Ko se je vratio, vratio. Ipak ih je dosta uzelo reemigraciju. I ne pada im napamet da se vraćaju u ovaj raj na zemlji. Ovi sto su ostali o nekadašnjoj domovini govore uglavnom kada komentarišu stvari u negativnom kontekstu, sretni što oni nisu u tom paklu tamo.

12.01.2010.

Policajac sa pijetlovom frizurom može na ulicu

Foto: ANP

Jednom policajcu iz Roterdama su šefovi 2006-te zabranili da se pojavljuje kao ulični policajac, jer je njegova frizura, u vidu pijetlove kreste, asocirala na ekstremno desničarsku pripadnost.

Policajac je sklonjen da radi u birou, a on se u međuvremenu žalio komisiji za poslovni pravilnik. Komisija mu je dala za pravo, te on može na ulicu da ureduje, javlja današnji Telegraaf .

10.01.2010.

T. Eekman: Dio treći: Bosna kao jedna nacija?

 

Natpis na stećku

Iz knjige holandskog slaviste T. Eekmana, “Jugoslavija – pobunjeno pastorče Evrope” (1955), donosim treći i posljednji dio vlastitog prevoda izabranih poglavlja o Bosni i Hercegovini .

Može li Bosna i Hercegovina, koja je odnedavno, nakon pet vijekova ponovo formirala vlastitu upravu, može li se ona razviti do jedne posebne nacije? Uslovi za to su da jedan narod ima svoju vlastitu istoriju, vlastitu kulturu, jezik i književnost, po mogućnosti jednu zajedničku religiju i zajedničke političke interese kroz koje će se razviti nacionalna svijest, i posebno: da se svjesno formira jedna vlastita nacionalna sredina.

Ono što Bosna i Hercegovina ima, to je zajednička istorija. O nekoj vlastitoj kulturi jedva da se može govoriti. Tipično za prošlost Bosne su stećci. To su veliki kameni sarkofazi, kojih je bilo na hiljade, a kojih je ostalo nekoliko stotina, razbacanih u grupama po cijeloj BiH. Ovi masivni kameni blokovi na kojima su reljefi i natpisi, iako primitvno urađeni, koji što se stila tiče pripadaju takozvanom “geometrijskom” tipu,  imaju impozantan i monumentalan umjetnički izraz.

Ranije su stećci smatrani kao simbolični izraz bogumilske religioznosti, danas se smatraju da su to u stvari nadgrobni spomenici plemićima, koji su nastali između 14-og i 16-og vijeka. Spomenici su ilustrirani motivima iz života plemstva: turnirima, lovom i igrama. Izuzev stećaka ostalo je malo umjetničkih dijela iz srednjovjekovne starine: naprimjer crkvi skoro da uopšte nema, (izuzev napr. jedne kod Jajca). Dolaskom Turaka prestalo se sa izradom i postavljanjem stećaka. Nema tragova ni bilo kojem drugom obliku narodne umjetnosti. Međutim muslimansko stanovništvo razvija svoju vlastitu književnost, posebno u 17-om i 18-om vijeku, a razvila se i interesantna narodna muzika.Bosanska sevdalinka, o kojoj namjeravam reći, ima u potpunosti vlastito korijenje. U cijeloj BiH se govori srpskohrvatski, hercegovački dijalekat se smatra čak najljepšim i najčistijim srpskohrvatskim jezikom. Teškoća je i u tome da se u republici ne koristi isto pismo. Latinica i ćirilica se smatraju istovrijednim, a otprilike u jednakom omjeru se i upotrebljavaju.

Što se tiče viših oblika kulture, ona je u razvoju. Iza posljednjeg rata je u Sarajevu otvoren univerzitet koji ima šest fakulteta i 3000 studenata. Kao i svuda kada u jednoj zemlji u razvoju iznikne fakultet na livadi, treba sačekati da se kvalitetet profesora, kao i duh studenata, razvije do jednog punovrijednog akademskog nivoa.

Da se vratimo na naše pitanje postavljeno na početku: “Da li postoje uslovi da se u BiH razvije jedna posebna nacija?”. Konstatovali smo da postoje razlike u religijama te u osjećaju nacionalne pripadnosti. Postoji jedinstven jezik i neke zajedničke kulturne pojave. Dakle, odgovor na pitanje je u velikoj mjeri negativan.

Postoji naime utisak da komunistička vlast, donijevši 1945. godine odluku o posebnoj republici Bosni i Hercegovini, nije imala namjeru da formira i prizna bosansku naciju, nego da pronađe izlaz iz srpsko-hrvatskih protivtežnji o ovom pitanju. Ustanovljeno je privremeno riješenje, koje  će trajati moguće dotle dok se i u ovoj republici, takođe i “kod nacionalno neopredjeljenih” nacionalni osjećaji i aspiracije ne budu  iskrastilizirali.

Preveo sa holandskog  F. Čengić, januar 2010

09.01.2010.

T.Eekman: Bosna i Hercegovina. Dio drugi: Bosna pod Turskom

Svrzina kuća u Sarajevu

Pod banom Tvrtkom I (1355-1391), koji se proglasio potpino nezavisnim i uzeo titulu kralja, se Bosna proširila na dijelove Srbije, Hrvatske i Crne Gore, te je imala i luku Kotor. Ali Tvrtkovo napredno kraljevstvo je bilo kratkog vijeka jer su svi njegovi nasljednici bili vazalski kraljevi bez ikakve moći. Mađarski vojnici su se u bogumilskoj zemlji, koju su smatrali bezbožničkom, osjećali gore nego što su se osjećali Turci. Franciskanci i Dominikanci su provodili inkviziciju. Zato nije nikakvo čudo da je Bosna 1463, bez ikakvog otpora, pala pod Turke, pri čemu je posljednji kralj ubijen kod Jajca. Dvije godine kasnije palo je i malo vojvodstvo koje je nastalo jugozapadno od Bosne uz rijeku Neretvu. Tamo se je jedan velmoža negdje oko 1450-te proglasio Hercegom, pa je cijeli taj kraj od tada nazvan Hercegovinom.

Pod Turcima je nastupio period reda i discipline.  Ne samo da plemstvo više nije smjelo ratovati protiv slabijih, te tiranizirati stanovništvo, nego su takođe prestala i proganjanja bogumila. To je dovelo do toga da je velika grupa bogumila došla do uvjerenja “Bolje Turci, nego papa”, te su umjesto da pristanu Rimskoj ili Vizantijskoj crkvi, pristupili islamu. Plemstvo se je ovim činom ponadalo i da  će sačuvati svoje pozicije. Ova grupa je tako formirala jezgro muhamedanskog slavenskog naroda koji i danas živi u Bosni i Hercegovini.

Tako je u Bosni i Hercegovini nastupio jedan dugotrajni period sužanjskog odnosa koji je ovdje trajao više od četiri stoljeća. Uticaj Turske u Bosni je bio veći nego u Srbiji, dijelom i zato jer je je jedan dio slavenskog naroda prešao na islam. Poslije bogumilskih plemića na islam prelaze i drugi. Tako i jedan dio seljaka, u 17-om vijeku, pod pritiskom janičara prelazi na islam. Na sjeveroistoku Bosne je doselilo nekoliko stotina familija iz Anadolije koje su se postepeno prilagodile slavenskom okruženju. Takođe su se i na drugim mjestima naseljavali Turci. Posvuda u zemlji, u gradovima i selima, su se pojavila bijela minareta, koja su i danas karakteristična za bosanski krajolik.

Pojavljuje se “turski” tip kuće, iako je on ustvari nastao na Balkanu. Bijelo obojen zid je dijelio kuću od ulice. Na njemu su postojala uska vrata kroz koja se ulazilo u unutrašnje prohladno dvorište (avliju, prim. prevodica), okruženo drvećem i cvijećem, po kome su šetale kokoške i psi. Iza avlije je kuća, u prizemlju koje je kuhinja, šupa, špajz , te kod bogatih i prostorije za poslugu. Na spratu su bile sobe sa umjetnički urađenim tapiserijama po zidovima, i sa divanima okolo. Nije bilo stolica. U sredini je bio nizak okrugao stolić, sa koga se pila kafa. Prema ulici je dio kuće bio izbačen, a prozori su imali drvene rešetke.

Jedan odvojeni dio kuće su koristile samo žene, nijedan muškarac tamo nije mogao ući, ali su i žene bile potpuno odvojene od vanjskog svijeta. Ovaj izolovani položaj, kao i podređeni poloaj žene imali su duboke posljedice. Ako bi ulicom nailazio stranac, muhamedanska žena se kroz uska vrata iz vrta povlačila u kuću. Zakonski uvedenoj jednakosti muškarca i žene trebalo je mnogo vremena da nadvlada stari moral. U stvari nisu bile žene te, nego muškarci, koji su htjeli da zadrže stare odnose.

Ovakav odnos se prenio i na nemuslimansko stanovništvo. Hrišćanske zene su se ponašale isto kao i muslimanke, uglavnom od straha da ne budu otete od strane turskih vojnika. Svuda su zavladali turski životni obicaji, odjeća,hrana, umjetnost, doduše nešto manje među seoskim hrišcanskim stanovništvom, nego među gradskim.

Turci nisu nikoga prisiljavali da pređe na islam, u tome nisu ni imali nikakvog interesa. Njihovi istovjernici , kao raja,  zasigurno nisu mogli tako mirno i neograničeno dugo profitirati .

Razlike između muslimana i hrišćana su bile prilično velike, i postajale su veće kako je slabila moć i jedinstvo Otomanskog carstva, a time i rastao pritisak vladara na narod. Od početka turske vladavine je postojao otpor hrišćana, a on je dobio značajne forme nakon ustanaka u Srbiji 1804-te i 1815-te.

Pa i samo  slavensko-muhamedansko stanovništvo je ulazilo u otpor protiv turskih moćnika. I ovo je stanovništvo imalo mnogo razloga za nezadovoljstvo. Tako se pod vođstvom muslimanskih begova, vlasnika zemlje, početkom 19 stoljeća organizuje nekoliko ustanaka. Osman- paša Latas je 1850 učinio ovim ustancima kraj, na taj način da je eliminisao srednjovjekovno stanje u Bosni. Naime on je izgradio puteve, uveo poštanski saobraćaj, knjige i novine.

Iako je 1852 godine Osman paša ugušio ustanak, porazivši crnogorsku vojsku, talas ustanaka se proširio naročito 1875., pa je Bosna I Hercegovina, koja je do tada bijela mrlja na karti Evrope, izazvala interes velikih sila. Oko Bosne i Hercegovine su poseban interes pokazale Rusija i Austro-Ugarska. Na Berlinskom Kongresu 1878 je Beč dobio dozvolu da okupira zemlju.

Preveo sa holandskog  F. Čengić, januar 2010

 

 

 
08.01.2010.

Dr. T.Eekman: Jugoslavija – pobunjeno pastorče Evrope. Dio prvi: Bosna - zemlja bogumila

 

Do ruku mi je došla zanimljiva knjiga na holandskom jeziku dr T.Eekmana (http://www.tomeekman.com/ ). Knjiga je izdata 1955, a nosi naslov : Joegoslavie –opstandig stiefkind van Europa (Jugoslavija – pobunjeno pastorče Evrope).

Knjiga je prva poslijeratna knjiga koja holandskom čitaocu predstavlja jednu za njih do tada daleku i nepoznatu zemlju. Autor opisuje svaku republiku posebno, osvrćući se posebno na njenihove  istorijske karakteristike. Vrlo su zanimljiva stajališta autora, koja se razlikuju od onoga šta smo mi učili u našim istorijskim knjigama, a koja su aktuelna još i danas. Za početak iznosim neka zapažanja o Bosni i Hercegovini (odijeljak Bosna i Hercegovina), koja ću u vlastitom prijevodu prenijeti u nekoliko nastavaka. Zanimljivo, da se knjiga, izdata prije 64 godine, jos uvijek moze naruciti ( vidi u komentaru).

Bosna i Hercegovina 

Ako Slovenija, Hrvatska i Srbija, kako po krajoliku, tako i po stanovništvu, imaju određeni sebi svojstven karakter, to se za Bosnu i Hercegovinu ne može reći.Sve je ovdje nekako mutnije, neodređenije. Za ovu zemlju se sigurno može reći da zauzima veliki središnji dio Jugoslavije, protežući se od mora do Panonske nizije. A ljudi su ovdje različiti po vjeri i porijeklu, zvali se oni Srbi, Hrvati, ili “nacionalno neopredjeljeni Jugosloveni” kako se ovdje izjašnjavaju muhamedanci. Jedan vlastiti bosanskohercegovački narod oficijelno  ne postoji.

Pa ipak ova republika ima svoju specifičnu narav, čega čovjek postaje svjestan ako malo proluta tamo-vamo. Takođe ona ima svoju vlastitu prošlost, svoju sopstvenu istoriju. Kada su se Sloveni tek doselili na Balkan, išla je istorija te zemlje paralelno sa ostalim južno-sloevenskim područjima. Kada su se počele formirati srpska i hrvatska država potpadala je Bosna povremeno pod hrvatsku ili srpsku vlast (kao napr. pod vlast Tomislava ili Časlava u desetom vijeku).

Tu tadašnju Bosnu moramo sebi predstaviti kao područje oko gornjeg toka rijeke Bosne, rijeke po kojoj je zemlja dobila ime. Vizantijski car je postavio poglavnika, bana Kulina (1168-1204), koji je međutim morao priznati vlast Mađarske. Za vrijeme Kulina ovo područje dobija veoma veliki ekonomski rast. Plemstvo je međutim sve više nametima iscrpljivalo narod, a takođe je pljačkalo mađarsku vojsku raspoređenu u zemlji. Bosanski narod je bio zreo za bunu protiv katoličke crkve, koja je bila usko povezana sa državnim moćnicima. Tako je prihvaćen jedno revolucionarno heretičko učenje.

Upečatljivo je da su u toj zemlji Iliri, negdje početkom naše ere, prihvatili iz Perzije Mitrasovu vjeru, koja je procvjetala u Bosni tako da su stanovnici bili uglavnom bogumili, vjere bogumilske. Bogumilsko ucenje je jednako stajalo pod uticajem Mitrasovog kulta, kao i drugih sekti sa Bliskog istoka koje su po prirodi bile dualističke. Ime bogumil je porijeklom od jednog legendarnog pape Bogumila, ali se korijeni sekte u stvari mogu naći u Maloj Aziji. Tamo se relativno rano pojavio sektarski otpor prema pretjeranom luksuzu i  svemoćnosti crkve.

Pokret je naime dobio jak socijalni karakter, i bio je u Srbiji i Makedoniji (gdje se pojavio u jedanaestom vijeku) veoma progonjen, te je od strane Nemanjića velikim dijelom likvidiran. Mnogo bogumila je tada pobjeglo u Bosnu. Istovremeno je postojala jedna druga struja izbjeglica,  katarena (ili patarena), iz obalnog jadranskog područja, koji su progonjeni zbog radikalnog heretičnog učenja.

Seljaci, kao i jednostavno gradsko stanovništvo i niže plemstvo su lako prihvatili pokret bogumila ili patarena, jer je taj pokret propagirao skromnost , zajednički rad i zajedničku molitvu. Pokret se opirao nasilju, razbojništvu i bogaćenju, te je propagirao neposlušnost prema plemstvu i dvoru. Istovremeno se pokret zalagao za obrazovabnje, kulturu i književnost, pa je imao civilizacijski učinak. Oko godine 1200 su se bosanski bogumili i ostale sekte ujedinili u takozvanu “Crkvu bosansku”. Kulin ban i njegovi nasljednici  su zvanično odbijali bogumilstvo, ali kada je oslabila prijeteća ruka Rimsko- katoličke crkve oni su ipak opet podržali  nacionalnu Bosansku crkvu. Ova crkva je bila jedina u srednjevjekovnoj Evropi koja je ( više od 2,5 stoljeća) imala vlastitu samostalnost, nezavisno od Rima i Vizantije.

Preveo sa holandskog  F. Čengić, januar 2010

(nastavak slijedi)

naslovna strana knjige, nimalo promotivna za evropsku zemlju
naslovna strana knjige, nimalo promotivna za evropsku zemlju


Karta BiH iz knjige, vezana za poglavlje o BiH
Karta BiH iz knjige, vezana za poglavlje o BiH


08.01.2010.

Hladnoća ugrožava ljude, a i životinje

Talas hladnoće koji je zahvatio Zapadnu i Sjevernu Evropu ne popušta. Malo više od mjesec dana poslije neuspjelog svjetskog skupa u Kopenhagenu, gdje nije učinjeno ništa protiv zatopljavanja zemlje, priroda se opet ismijala svojom nepredvidljivošću i tom istom Kopenhagenu, a i veoma široj okolini poslala ledeni talas, kakvog nije odavno bilo. 

Da ne ponavljam rekordene niske temperature u Engleskoj, Njemačkoj, Švedskoj, itd.,zatvorene aerodrome, zaleđene kanale, zaustavljene vozove, istrošene rezerve soli za posipanje.

Večeras se i u Holandiji predviđaju rekordno niske temperature. Predviđa se da će hladnoća znatno povećati broj umrlih, posebno starijih ljudi. Oko million ljudi, uglavnom starijih, živi potpuno usamljeno. Na ovakoj hladnoći, gdje je često i klizavo i neočišćeno, problem je otići do posluge, a ne izložiti se opasnosti pada i lomljenja kostiju. Opasno je i voziti bicikle i  hodati ulicama, jer su trotoari neočišćeni, kao i biciklističke staze.

Međutim posebno su ugrožene životinje. Patke i labudovi ispred naše kuće su se sklonile malo dalje. Tako obično na jednom mjestu svojim kretanjem sačuvaju mali prostor kanala da se ne zaledi. Ponio sam im ostataka hrane, hljeba, nepojedene sirnice, pa čak i nekog nepojedenog kolača. Prepoznale su me na sto metara i nastala je opšta graja. Za tili čas su doletjele su do mene. Dok si reko britva svega je nestalo u sekundi. Ne bi ih nahranila ni pekara pored Imareta. Srećom za njih, galebovi su se već negdje sklonili, inače ova vazdušna armada sve odnese.

galebovi napadaju na hljeb iz vazduha oko podne prosije sunce, pa je lijepo jos uvijek su bozicnoi borovi na sred zaledjenog kanala nekima j e bogami lijepo
07.01.2010.

Pravoslavni Božić i badnjak

O Božiću ljudi se, umesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa "Hristos se rodi" i "Vaistinu se rodi".

Ni jedan praznik nema više narodnih običaja nego Božić, koji se održavaju i dan danas. Najčešći običaji su: polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje, mešenje česnice, pečenje pečenice, položajnik, a ima i mnogih drugih verovanja, gatanja, izreka i poslovica.

Misli se da je kod starih, mnogobožačkih Srba, postojao neki bog Badnja, čiji je kip bio deljan od drveta. Primivši hrišćanstvo, u oči dana kada se novi Bog rodio, Srbi su svog starog Badnju bacili u vatru, a pošto im je on bio vrlo drag, taj običaj ponavljaju na svako Badnje veče, a badnja na jednom kraju namažu medom, koji deca ližu, da bi time pokazali kako im je badnjak sladak i drag.

Crkva je badnjaku dala novi smisao: grejući se oko badnjaka, ukućani se zagrevaju ljubavlju, iskrenošću i slogom, a svetlošću njegovom razgone mrak neznanja i praznoverja, i ozaruju se i obasipaju radošću i miljem, zdravljem i obiljem.

Ranije, dok su ljudi više živeli na selu, a ponegde i danas, na Badnji dan, pre nego što se sunce rodi, jedan od ukućana ode u zabran (šumu) i izabere drvo, koje mora biti mlado i cerovo. Pre nego što zamahne sekirom, pospe drvo žitom i nazove mu: "Dobro jutro i čestiti ti Badnji dan". Zatim zaseče na dva mesta da ispadne iver, i taj iver uzme sa sobom. Odsečeno drvo okreše, odnese kući i uveče naloži na vatru. Kad pregori, donji se kraj nosi oko torova i štala, a drugi, gornji kraj ostavlja se za položajnika. Zbog toga što se na taj dan pali badnjak, i dan se zove Badnji dan.

Danas se, naravno, badnjak u gradovima kupuje na pijaci od seljaka, ali mu je simbolika ista, a ritual skraćen, ili se badnjak jednostavno samo drži u kući.

Uoči Božića slamom se posipa pod u kući, čime se dom pretvara u onu pećinu vitlejemsku, u kojoj se rodio Hristos, i u kojoj se prostirala slama radi ležanja stoke. U seoskim kućama slama na podu leži i po tri dana, a u gradovima ova je simbolika svedena na rukovet slame koja se postavlja uz badnjak.

preneseno sa http://www.benjaminbezek.net/etnologija/obicaj.htm 

Svim dobrim ljudima, pravoslavcima, kojih sam dosta sreo u svom životu, želim Sretan Božić. Nadam se da će doći bolja vremena, kada ljude neće učiti i tjerati da se dijele, nego da će se družiti onako kako smo mi to ranije radili.

07.01.2010.

O sarajevskoj hitnoj i CUM-u (posuđeni post)

Zbog važnosti teme, kao i zbog obilja komentara, prenosim ovaj post sa bloga Harisa Pašovića  Intime  (http://harispasovic.blogger.ba/) . Radi se o situaciji u sarajevskom zdravstvu, posebno u hitnim službama, te o korumpiranosti zdravstvenog osoblja.

04.01.2010.

KAD BUDEMO UMIRALI

Mnogi od nas su doživjeli šokantne situacije i čuli priče rođaka i prijatelja o strašnim iskustvima sa sarajevskom Hitnom pomoći i na koševskom CUM-u. To su priče za neku antologiju strave i užasa. Prije godinu dana, moja porodica je prošla kroz takvo iskustvo. Član moje obitelji je bio životno ugrožen. Nekoliko nas iz moje obitelji i naših prijatelja, zvali smo Hitnu pomoć. U periodu od nekih dvadeset minuta kola Hitne pomoći nisu bila došla. Naknadno smo rekonstruisali da je bilo najmanje 6 poziva. Prilikom jednog od tih poziva, kada sam, uzbuđen, protestovao kod dežurne dispečerke zašto kola ne dolaze, ona se derala na mene da ona nema dovoljno vozila jer je nedjelja. Nije me ni pitala šta se događa, nije ni pokušala dati bilo kakva uputstva. Moji prijatelji i ja smo ugroženog člana moje obitelji, u najbržoj mogućoj vožnji sa uključena četiri žmigavca, vozili na Centar urgentne medicine bolnice Koševo, na CUM. Kada smo tamo došli, niko nam nije prišao, sami smo tražili kolica, sami smo prebacili pacijenta na kolica, sami smo uvezli kolica sa pacijentom na prijemno odjeljenje i po boksovima tražili nekog od medicinskog osoblja. Na CUM-u, u tom trenutku nije bilo gužve, bilo je mirno. Član moje obitelji je preminuo. Previše bi bilo bolno za mene i preteško za čitaoce da govorim o tome kako su ponašali doktori na CUM-u. Sve skupa je bilo ispod elementarnog civilizacijskog nivoa. Nije bilo ni odgovarajuće medicinske kompetencije ni osnovne ljudskosti. Dežurni doktor je bio brutalni prostak. Samo dvoje ljudi, jedan medicinski tehničar i jedna medicinska sestra, ponašali su se u granicama profesionalnog i ljudskog. Ne mogu reći da bi član moje obitelji preživio da je ekipa Hitne pomoći reagirala na vrijeme. Ne znam da li bi član moje obitelji preživio da je prijem na CUM-u bio profesionaln. Mjesec dana nakon tog dana, žalio sam se i upravi Hitne pomoći i upravi Kliničkog centra bolnice Koševo. Rekao sam da se žalim jer ne želim da se to strašno iskustvo ikome ponovi. Reakcije obojice direktora urgentnih centara bile su jadne. Ponašali su se odbranaški, neozbiljno, sa puno isprazne samovažnosti. Direktor Hitne mi je rekao da ću se smiriti kako vrijeme bude prolazilo. Tražio sam da me obavijesti o proceduri žalbe, a ne da mi priča isprazne priče. Potom sam se Hitnoj pomoći žalio pismeno. Nakon šeset mjeseci nije bilo nikakvog odgovora. Kada sam zvao direktora Hitne i tražio odgovor, on je ponovo pokušao da relativizira moju žalbu. Insistirao sam, i konačno sam dobio službeni odgovor neke komisije koja se sastala sedam mjeseci nakon događaja. U komisiji su bila i dva doktora primarijusa. Navodna istraga je utvrdila, naravno, da je sve bilo u redu, da nisu imali dovoljno kola, da se dežurna dispečerka derala na mene jer je “temperamentna po pririodi.” Mnogi navedeni “podaci” u izvještaju su bili pogrešni, uključujući i adresu gdje su kola Hitne pomoći trebalo da dođu. Bio je to jedan površan, traljav, ponižavajući “izvještaj” najvažnije javne službe u gradu. Mnogi su imali i veoma pozitivna iskustva sa Hitnom i CUM-om. U dvije druge situacije u prošlosti, ekipa Hitne pomoći je reagovala profesionalno i ljudski u slučaju članova moje porodice. Ali rad hitne medicinske službe se ne mjeri prema broju dobrih intervencija, nego prema broju i vrsti neuspješnih. I prema reakciji na te neuspjehe. Hitna i CUM su mjera društvene brige o životu svakog gradjanina ovog grada, ove zemlje. Ne smije se dogoditi niti jedan neprofesionalan i neljudski slučaj. U Sarajevu je CUM najčešće sinonim za pakao. Koševski CUM karakterizira nizak stepen profesionalnosti, prostakluk, izostanak elementarnog ljudskog odnosa prema smrti. O smrti najdražih porodici se saopštava po hodnicima, bez imalo brige za to što su u takvim situacijama članovi obitelji zdravstveno ugroženi zbog stanja šoka. Odjeća preminulog porodici se daje u crnoj plastičnoj kesi za smeće. U ruke im se gurne formular da ga ispunjavaju, a da nema ni običnog stola za koji mogu sjesti. CUM je stekao takvu “reputaciju” da se u Sarajeve govori: “Na CUM je najbolje doći sa pištoljem. Tada sve funkcionira najbolje.” U trenucima kada se radi o životu i smrti, građani ove zemlje su zaslužili najviše profesionalne standarde, najveću kompetenciju i najviši etički nivo. Doktori, medicinsko osoblje, dispečeri i vozači u urgentnim centrima moraju biti elitna jedinica specijalaca, a ne kažnjenički vod. Stručnost i ljudskost u urgentim centrima moraju prije svih zahtjevati oni doktori, medicinske sestre i tehničari koji svoj posao rade izvanredno. A takvih u sarajevskom zdravstvu ima. Poznajem fantastične doktore koji su spasli živote i zdravlje brojnih pacijenata. Mnogi od njih su istinski heroji rata kada su činili nemoguće. Takodjer, na ovu temu moraju se fokusirati novinari, i obraditi je hrabrno i kompetentno. Doktori i novinari mogu da odluče da na urgentnoj medicini povuku crtu ispod koje ovo društvo ne smije ići. I da se za tu granicu izbore. Navodni “argumenti” o malim platama, lošem mentalitetu i nedostatku sredstava, nisu nikakvi argumenti. Na urgentnoj medicini se vidi da li smo ozbiljno društvo ili smo divljaci – bez obzira na relativno male plate, provincijalni mentalitet i naše siromaštvo. Poslanici u Skupštini Kantona Sarajevo moraju zakonski propisati najviše standarde u urgentnoj medicini u kantonu. Moraju formirati nezavisnu komisiju za kontrolu kvaliteta rada urgentnih centara, obavezati urgentne centre na procedure i uvođenje video-nadzora. Kad jednom budemo umirali, za mnoge od nas, posljednji ljudi s kojim ćemo imati kontakt biće ljudi iz urgentnih medicinskih centara. Nakon što umremo, prvi ljudi koji će imati kontakt sa našim članovima obitelji biće ti isti ljudi. To su najosjetljivi trenuci u našim životima. Hoćemo li ih prepustiti slučajnom raspoloženju kojekakvih tipova? A pritome cijelog života plaćati za taj kjlučni momenat njihove nestručnosti i brutalnosti. Dok smo zdravi, moramo se pobrinuti da čestito umremo.

 

06.01.2010.

Evropa zbunjena pogrešnom procjenom zdravstvenih stručnjaka

Herzlich willkommen!

Dr Wolfgang Wodarg, dr. med.

Velika halabuka oko, prvo ptičije, pa onda svinjske (meksičke) gripe, te izostale najavljivane pandemije, dovele su do toga da se u Savjetu Evrope upitaju o odgovornosti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), farmaceutskih firmi, i univerzitetskih profesora. Govori se čak o jednoj od najvećih afera vezanih za farmaceutsku industriju, gdje su kumovali i oni zaposleni u WHO, odnosno njihovi savjetnici iz mnogih zemalja.

Predsjednik Savjeta Nijemac dr Wolfgang Wodarg ( http://www.wodarg.de/ ) je izjavio da se nikad ne smije dozvoliti da se proglasi pandemija pod uticajem farmaceutskih prodavača. U tekstu  pripremljene rezolucije se ističe da su milioni ljudi širom svijeta izloženi bespotrebnom vakcinisanju i negativnim efektima (često nepoznatim) nedovoljno testirane vakcine.

Već smo zaboravili kako se jedno vrijeme uopšte nije prodavala ni jela piletina, pa kako su stradale svinje u Egiptu, a evo sada u Holandiji su masovno stradale koze, budućnost će pokazati je li i to bilo nepotrebno. Najveća šteta je međutim gubljenje povjerenja u zdravstvene autoritete, što može imati katastrofalne posljedice ukoliko nekada zaista dođe do prave pandemije, kakva je bila ona epidemija španske gripe 1918., kada su milioni ljudi izgubili živote.

Izvor: De Telegraaf

05.01.2010.

Život je putovanje kroz vrijeme

  I ove nove godine, kao i svake, sam dobio čestitiku od Jana, životnog partnera Elly, jedne sekretarice u privatnoj praksi u  Bilthovenu, gdje sam jedno vrijeme radio. Čestitka je, kao i uvijek, umjetničko djelo.Ovaj put je Jan koristio slike iz djetinjstva, svoju, zatim fotografiju svoje Elly, njene ćerke Esther i njenog sina Dante-a, a obavezno na slici bude i mačak Odeon. Naslov na holandskom znači: Život je putovanje kroz vrijeme

cestitka od Jana za 2010
cestitka od Jana za 2010


05.01.2010.

Bosna i Hercegovina na Google Earth

Kuca Salke Lipe

fotografija prenesena sa Google Earth, Panoramio, vidi http://www.panoramio.com/photo/11486715

Bosna i Hercegovina je izvanredno oštro prikazana na Google-Earth. Uz posljednja poboljšanja cijela teritorija zemlje ima veoma veliku rezoluciju, tako da se i najmanja mjesta vide prilično oštro. Pravo je zadovoljstvo istraživati manje poznata područja domovine. Sve više je i fotografija prrenešenih sa Panoramia. Uz njihovu pomoć se stekne prava slika određenog kraja.

Tako je uz dolinu rijeke Krivaje postavljeno nekoliko fotografija koje prikazuju izvanrednu ljepotu ove rijeke, ali i njenu zagađenost na pojedinim mjestima (automobilske gume, kese). U okolini Zavidovića u okolini sela Karalići neki je Dževad  postavio fotografije starih napuštenih bosanskih kuća, građenih na nekoliko spratova, drvetom i čerpićem, bez betona (na slici gore).. U istoj opštini sa druge strane Krivaje, u selu Petkovići, neki je Stojan Krstić postavio slike devastiranih srpskih kuća i spomenika na pravoslavnom groblju. Ustvari svuda su posjetioci svojih uništenih sela i kuća ostavili slike rodnih brda i potoka. Iz tih slika izvire žal i tuga za djetinjstvom, mladošću i rodnim krajem, onih koje je besmisleni rat otjerao negdje daleko, daleko, ili negdje blizu, a ipak tako daleko. I ja sam postavio nekoliko fotografija iz dragih mi mijesta Pazarica i Tarcina (autor Reuw). 

Nažalost podijeljena zemlja je i na Earth-u  prikazana plavom linijom koja razdvaja dva entiteta, vijuga ili ravno sječe maltene preko sredine sela ili preko sredine zgrade ili neke  kuće. Sa obje strane entitetske linije su postavljene fotografije koje prikazuju uglavnom tek sagrađene džamije i crkve, koje često svojim izgledom nemaju ništa sa bosanskom tradicijom. Nisu rijetke ni fotografije spomenika poginulim u prošlom ratu, šehidima (s jedne strane), ili srpskim junacima (s druge). Na taj način se obilježava teritorija. Ptice to rade tako što pjevaju, druge životinje što ne znaju pjevati rade to malo brutalnije, a ljudi evo na svoj način.

Tako naprimjer na granici između  Kalesije (opštine koja je međuentitetskom linijom podijeljena na Kalesiju i Osmake)  i Caparda (RS) imamo sa zapadne strane dvije velelijepne džamije(čaršijska džamija u Kalesiji, džamija u Mahali), a sa istočne u Capardama novosagrađenu crkvu  Svete velikomučenice Marine-Ognjene Marije!

Ludilu nikada kraja, pa sad eto imamo i tendencije za daljom podijelom, stvaranju trećeg entiteta, pa da opet imamo nove grupe koje će jednom godišnje, ili još rjeđe, doći da obiđu razrušenu ili zapuštenu kuću ili groblje.

04.01.2010.

Kašnjenje u dijagnozi raka: ko je kriv?

Za prognozu maligne bolesti u većini slučajeva je presudno vrijeme kada se uspostavi dijagnoza. Što ranija dijagnoza, to bolje šanse za izliječenje.

Za kašnjenje u postavljanju dijagnoze može biti ili pacijent sam, ili doktor, kome se pacijent obrati. Kad putujemo negdje vozom, ako zakasnimo na voz koji je pošao na vrijeme, krivi smo sami, jer smo bagatelizirali vrijeme i loše procijenili vrijeme za pripreme i dolazak na stanicu. Ako međutim dođemo na vrijeme, a voz ne krene, kriva je željeznica.

Tako pacijent može bagatelisati svoje tegobe, i odlagati odlazak doktoru i u slučajevima kad je jasno da se radi o ozbiljnim simptomima. Pojava krvi u ispljuvku kod kašlja, pojava krvi u mokraći, stolici, ginekološka krvavljenja kod žena u menopauzi, itd. su uvijek ozbiljni znaci nekog poremećaja, koji ne trpe odlaganje. I pored toga mnogi pacijenti čekaju da se to dogodi još jednom, pa još jednom, neki čak piju čajeve od trava. Zakašnjenje koje nastaje u ovom slučaju zovemo “kašnjenje zbog pacijenta”.

"Kašnjenje zbog doktora" nastaje najčešće kod malignih bolesti koje ne daju karakteristične simptome, nego su rani simptomi slični nekim banalnim bolestima. Tako karcinom bronha (pluća), karcinom želuca, jetre, jajnika, tumori mozga, itd. u početku ne daju karakteristične simptome, nego simptome neodređene potmule boli (jetra, jajnik), glavobolje (mozak), nahlade (bronh) itd. koji su tipične za mnoga banalna stanja. Pošto je procenat bolesnika sa malignim bolestima u praksi kućnog doktora veoma mali, u odnosu na druge bolesti, doktor često ne posveti dovoljnu pažnju, pa se neophodne pretrage potrebne za ranu dijagnostiku ne urade na vrijeme. Zbog toga se naprimjer karcinom bronha, ili jajnika, po pravilu otkriva u već uznapredovaloj fazi.

Međutim pravu stručnu grešku (vitium artis) prave doktori koji prenebregnu i ozbiljne simptome (nabrojane ranije), pa previde da, naprimjer krvavljenja iz šupljih organa shvate onako kako treba, i urade sve da se pregledima isključi maligna bolest. Bio sam svjedokom da je u Sarajevu, jedan veoma poznat, stari i iskusni ginekolog kod majke jedne kolegice, ginekološko krvarenje (žena je bila stara i duboko u menopauzi) ocijenio da je “vjerovatno posljedica uzimanja određenih lijekova”. Pacijentica je , kasnije se ispostavilo, imala rak tijela materice, i kada je to dijagnostikovano, bolest je bila toliko uznapredovala, da joj više nije bilo spasa. 

Isti doktor je, uz asistenciju “stručnog patologa”, jednog profesora univerziteta, prilikom operacije moje rahmetli sestre, umjesto karcinoma jajnika, konstatovao  (na osnovu izgleda otekline i na osnovu nalaza patologa za vrijeme operacije) da se radi o upalnom procesu, pa je zatvorio ranu, ne uradivši ništa. Sestra je nakon nekoliko mjeseci, od te “upale” umrla u stravičnim mukama. Oba su se doktora poslije iščuđavala kako se moglo desiti da ispadne kriva dijagnoza. Posebno se patolog pravdao objasnjavajuci mi kako je to “Bosna iza rata, i da nije imao odgovarajuće boje za bojenje preparata”.

U današnje vrijeme haotične organizacije zdravstva i preopterećenosti doktora, neophodno je zdravstveno prosvjećivanje i samoprosvjećivanje. Pacijenti moraju uzeti svoju sudbinu u svoje ruke, i insistirati na svojim pravima.

03.01.2010.

Foto momenti 2009

Pored aktuelnih tema, bilo je na blogu u 2009 i lijepih fotografija. Pa da se podsjetimo nekih.

9 januar, sve je carobo bijelo 20 mart, prvi dan proljeca 12 maj, vrijeme za kafu 23 maj 15 juli, na plazi sa patkama 18-9, Rana jesen 22-10-2009 29-11- Sinterklaas povorka u Den Hagu 26-12-2009 27-12-09
02.01.2010.

Tri godine “Letećeg”

Leteci Holandjanin

Sutra je tri godine kako izlazi ovaj blog. Sa prosječnih 156 posjetilaca dnevno, i 170000 ukupno, blog je ušao na drugu stranicu popularnih blogova.

Zahvaljujem se posjetiocima bloga, kojih ima  iz cijeloga svijeta.

Evo malo naslova iz prve polovine prošle godine, koji odražavaju tematiku bloga, a od kojih su neki veoma posjećeni. Malo popularne medicine, malo putovanja, malo nostalgije, malo o jeziku i knizevnosti, uglavnom za postariju, ali ne previse staru generaciju. Vecina raje iz razreda IV-7, iz Trece Gimnazije, je ove godine proslavila 60-ti rodjendan, pa hajde, neka nam je uzdravlje.  

08.01.2009.

Vječna grijalica

Gori vatraaa, ma kakva vatra, gori grijalica

12.01.2009.

Trg Alije Izetbegovića kao Het Plein u Den Hagu

21.01.2009.

“Snijeg” na Rotterdam film festivalu

25.01.2009.

Herpes virus: Ne diraj lava dok spava

26.01.2009.

Pola Flandrijaca u strahu od islama

28.01.2009.

Malo nostalgije: Sarajevski ekspres restorani

30.01.2009.

Malo nostalgije (2) : Sarajevske robne kuće

26.02.2009.

Akupunktura: vodu vari, vodu hladi

22.02.2009.

Osteoporeza, bolest staklenih kostiju

07.02.2009.

Stanje zdravstva ogledalo društva

28.03.2009.

Genk: grad imigranata i rudara, domaćin hiljadama Bosanaca i Hercegovaca

27.03.2009.

Levenhuk (Leeuwenhoek): Trgovac, geometar i otac mikrobiologije

17.03.2009.

Maastricht – grad burgonjskog duha

15.03.2009.

Putovanje sa knjigom umjesto vozne karte

12.03.2009.

Halid Bešlić u pravim rukama

09.03.2009.

Istorijsko otkriće u borbi protiv raka?

04.03.2009.

Biseri iz “Avazovih” poučnih tekstova o očnim bolestima

02.03.2009.

Antropozofija i alternativno liječenje malignih bolesti. Preparat imele Iscador u liječenju raka

22.04.2009.

U posjeti Novom Sarajevu

30.06.2009.

“Uzrok bolesti leži između vaših ušiju!” : o teškoćama liječenja psihosomatskih pacijenata

19.06.2009.

“Konjic ekspres”

15.06.2009.

Reuw u Dejčiċima i Lediċima. U posjeti parku prirode Husremovac

12.06.2009.

Lipa, drvo ljubavi , mitologije i zdravlja

01.06.2009.

Razmišljanja o medicini: Dužinu života određuje najslabija karika  

30.05.2009.

Subotom o jeziku, o blogerskim jezičkim greškama: maxi i maximalan, infinitivi bez slova i na kraju, i vidjeo umjesto vidio

26.05.2009.

Simon Vinkenoog: “Moj duh ne stari, on je besmrtan!”

23.05.2009.

Kako spriječiti pojavu melanoma kože, i kako ga prepoznati u ranom stadijumu

21.05.2009.

Ko bi volio Sarajevo, kad oni tamo na Miljacki ne vole rafting

 

01.01.2010.

Novogodišnje kupanje u Reeuwijku

Sve je više pobornika novogodišnjeg kupanja. Danas je oko podne bilo 0 stepeni, li je oštar sjeverni vjetar stvarao utisak mnogo veće hladnoće. Po prvi put sam vidio da se i u Reeuwijku održava zimsko kupanje u jezeru. Većina učesnika je ipak samo zagazila u vodu i ko metak su izletili napolje. Najviše su uživale cuke, koji su vidjeli da se događa nešta neobično, pa su bili jako veseli.

Najviše učesnika je bilo na Scheveningenu (Den Haag) gdje je temperatura morske vode iznosila sedam stepeni, a dolazile su cijele porodice da se bućnu u vodi.

u kamionu za prevoz ruza je bilo mjesto za presvlacenje dase izlaze na teren pascadurija uziva u frci publika bogami toplo obucena raja izlazi iz kamiona spremni za polazak
Leteci Holandjanin

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338057

Powered by Blogger.ba