Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

28.02.2010.

Katolička crkva i homoseksualci zavađeni nakon karnevala

 Nakon incidenta tokom karnevala kada je u jednom selu na jugu Holandije katolički sveštenik odbio da Princ Karnevala bude homoseksualac, te nakon nedozvoljavljanja homoseksualcima da prisustvuju misi, prilično se zakuhalo između katoličke crkve i homoseksualaca. Oni su danas masovno protestvovali i ometali nedjeljnu misu u glavnoj crkvi u Den Boschu, a pozvali su istomišljenike i simpatizere da akciju nastave i sljedećih dana I to time što  će prisustvovati miasma u katoličkim crkvama. Donosim komentar kolumniste Andre Manuela, objavljen jutros na holandskom radiju 1, u emisiji Andere Wereld.

Ugostiti , ili ne ugostiti? 

To će biti zaista proviđenje. U jednom slučaju katolički sveštenik odbija da homoseksualac u njegovoj parohiji bude Princ Karnevala. Na drugom mjestu izlazi na svjetlo seksualna zloupotreba onih koji dolaze na misu. Ma ja, krv dopire ponekad i tamo gdje normalno ne bi mogla dolaziti.

Tako dakle. Homoseksualnim katolicima je došlo do grla. Naime, i to su ljudi kao i drugi. Da kažem, katolici žive čak u Africi. Crni katolici! I oni to tamo mogu biti!

Jedna katolička crkva, koja po definiciji njene homoseksualne pristalice isključuje, ako je velemoćni bio fudbalski trener i imao tamo negdje pod sobom neki klub šeste klase. I to samo onda ako je za to dobio par konzumpcijskih bonova i jedan filovan kolač. Paroh Buyens iz rustičnog sela Reusel, koji je odbio homoseksualce, je u međuvremenu skoro cijelu sedmicu zauzet da klupe u crkvi opet budu čiste, jer potpuno pijani učesnici karnevala nisu bili poželjni njegovom gostoprimstvu.

Cijeli život me je iznenađivala ovolika količina lažne svetosti, i sad sam sretan da postoji i naučni dokaz koji objašnjava ovakvu količinu gluposti. Atesiti imaju, naime, viši IQ nego oni koji su religiozni. Još izraženije: što konzervativniji duh, to niži IQ.Vidi molim te. To su zaista vijesti koje me razveseljavaju. Onda možeš, kao vlada, sve crkve zatvoriti i tokom jedne generacije dobiti prednost u odnosu na ostatak čovječanstva.

Mi smo mala zemlja. Ovdje ne smije vladati strah. Ovdje treba da vlada razum.

Bilo bi lijepo da  se sljedećih godina ne pozabavimo samo odstranjivanjem ekstremnih snaga islama, nego da takođe hrišćanstvo vratimo na margine našeg društva. Jer profit Muhamed je u neku ruku Jezus-licht. Vjera je nešto lično, i nešto što u našoj ovozemaljskoj vladi i politici ništa nema da traži u sljedećih 2000 godina. Jednostavno da se vidi šta  to može donijeti čovječanstvu. I ako se zaista ispostavi da u godini 4001-oj nema spasa bez vjere, onda mogu gospoda iz Rima, Meke i Reusela to još jedanput probati.      

26.02.2010.

Zašto tolika odbojnost prema muslimanima?

Uvaženi Geert Wilders 

Već duže vremena želim da vam pošaljem pismo o multikulturalnomeg suživotu. Razlog za to je vaše gledište po tom pitanju, te začuđujuća tvrdoća i stil vašeg izražavanja o tome.

Iz zdravstvenih razloga sam posljednjih godina bio prinuđen da često boravim u jednoj bolnici u Amsterdamu. Čim bi ušao u tu bolnicu postao bi dijelom multikulturalnog suživota.Skoro uvijek je za recepcijom stajao neko ko je tamnije puti. Na recepciji rentgen odjeljenja, kao i  kod vađenja krvi, često sam bio primljen od ljubaznih žena koje su ponekad imale maramu (raznih boja) na glavi. Na odjeljenju su o meni redovno vodili brigu obojeni Holanđani.

Ako duže vremena ležiš u bolnici u sobi sa dva kreveta, dobiješ različite sobne kolege (cimere). Prošle sedmice je došao novi sustanar. Taj novi sustanar, sa crnom kapom na glavi, je došao u pratnji moderno obučene kćerke, te tradicionalno odjevene supruge. Prijateljski su me pozdravili klimanjem glave, a ja sam mu pružio ruku i rekao da se nadam da ćemo se dobro slagati. On je ostavio kapu na glavi, a ja sam napravio šalu da “ćemo večeras obojica morati imati nešto na glavi, jer nas klima uređaj ubi pušući nam direktno po glavi”. Tako sam i ja stavio kapu na glavu. Njegova žena je ostala nekako šutljiva. Sutradan je izgledala kao da je ozbiljno bolesna,ali se ispostavilo da je to zbog brige zbog teške operacije koja očekuje njenog muža.

Poslije nekog vremena su otišle njegova supruga i kćerka. On je sjeo na rub kreveta i poslije nekoliko minuta rekao: “ Da ti ispričam jednu priču.” Bio je to početak jednog istinski vrijednog popodneva. Imao sam osjećaj da u sobi ležim sa Kader Abdulahom. Moj kolega po bolesti je prije mnogo godina došao iz Maroka kao gastarbajter, a poslije je za njim došla supruga sa djecom. Sve te godine je radio u Holandiji kao varilac,  ali i na drugim poslovima.  Dva sata smo pričali o vjeri, Allahu, odnosu prema drugima, politici, vaspitanju, i još mnogo više. Ako bi sam sebe pokušao smjestiti u neku kategoriju, bio bi najbliži humanisti. Za njega to nije nikakav problem. U Kur’anu stoji da moraš biti dobar prema svim ljudima. S jedne strane on je bio jedan tradicionalni otac, s druge strane on je pratio vrijeme i odgojio djecu za jedan moderni svijet.

Naveče sam sreo njegove dvije kćerke, te smo malo popričali o ocu. “On bi rado da se operiše, a mi bi radije da se ne operiše”. Sljedeće jutro u sedam sati je došla cijela familija. Bili su jako tihi, onako sakupljeni oko njegovog kreveta. Prije toga me je moj susjed priupitao da li će mi to smetati. “Ma kakvi”, odgovorih. Onda su ga svi otpratili do operacione sale.

Kada sam to popodne o tome pričao mojoj kćerki, ona priupita, onako kao da ju je bilo stid: “Oče, zar nismo i mi trebali tebe tako da ispratimo?” Ja dodadoh da se tu ipak radi o kulturnim razlikama. Naše familijarne veze su postale nekako slabe, kod njih familija igra još uvijek veliku ulogu.

Dva dana kasnije je došla kćerka od mog susjeda da uzme njegovu odjeću. Teška operacija nažalost nije uspjela, doktori ga nisu uspjeli spasiti. Kao znak žalosti kćerka je nosila mahramu na glavi. Nekako kao oduzet saslušah njenu priču. Eto, moja operacija je uspjela, i nalaz je dobar. Kako bi mi bilo drago s njim provesti još nekoliko dana, slušati njegove priče, izmijeniti s njim misli.

Život ide dalje. Ujutro  sobu čisti neki obojeni Holanđanin, uvijek veseo i razgovorljiv, nedjeljom njegov posao preuzima neka starija žena sa mahramom na glavi. Beskrajno duge hodnike čiste dva muškarca turskog porijekla. O tome bih mogao i dalje pričati.

Došao sam do zaključka da briga o meni ne bi mogla bez multikulturalnog suživota. Naravno da integracija ne prolazi svuda onako kako bi trebalo, ali se tu radi o incidentima, ponekad i teškim. Takve stvari se moraju rješavati.

Nadam se da vi nećete nikada trebati ležati u bolnici, ali otiđite bar jednom da pogledate. Vaše teške riječi će tada postati blaže, a vaše stajalište će postati više izbalansirano. 

Jedan  Drugačiji Glas

pismo objavljeno na Wat U zegt , a povodom predstojecih lokalnih izbora i najave G. Wildersa da ce njegova partija zabraniti nosenje marama u javnim ustanovama i udruzenjima finansiranim opstinskim novcem. Preveo sa holandskog F. Cengic

25.02.2010.

Poljski beskućnici u Holandiji

Pridruženjem Poljske Evropskoj Uniji mnogi Poljaci su pokušali da pronađu bolji život u zemljama Zapada, pa tako i u Holandiji. Većina je međutim prinuđena da radi najniže i najmanje plaćene poslove. U mnogim mjestima Poljaci su osnovali svoje kolonije, i ne misle se vraćati u domovinu. Ranije su ovdje dolazile uglavnom Poljakinje, koje su se preko oglasa udavale za Holanđane. Poljaci su ustvari najnoviji val imigracije u ovoj zemlji.

Veliki broj ovih ljudi je jednostavno propao. Uhvaćeni u ralje poroka i dugova, mnogi su ostali bez igdje ičega . Veliki broj su postali alkoholičari ili narkomani. Značajan je udio Poljaka u ukupnom broju  beskućnika holandskih gradova.

Juče sam, u jednom predgrađu Den Haga, svratio u jednu poslugu. Već sam prije ulaska primjetio dvojicu mladih Poljaka. Jedan je mršav, asketskog lica, ima izgled hroničnog narkomana. Drugi izgleda malo bolje. U redu pred kasom, onaj mršavi stade iza mene. Gledam šta je kupio. Dva francuska hljeba, jednu veliku mrkvu i flašu koka-kole. Jadan on i onaj njegov drug, što će se dobro najesti, i to zdrave hrane. Uspjeli na Zapadu, nema šta. 

24.02.2010.

Ojađena Holandija

Sinošnji incident na ZOI Vancouver, kada je stopostotni favorit Swen Kramer diskvalifikovan, pokazao je koliko ima malo kolegijalnosti među holandskim klizačima. Kramer, inace nacionalni heroj (zlatna medalja na 5000m.), koji je dijelom zahvaljujući grešci trenera, a većim dijelom zahvaljujući samom sebi,  zalutao na pogrešnu stazu i nesvjestan greske nastavio voziti dalje, Tek kad je prošao kroz cilj sa daleko najboljim vremenom, trener mu je rekao za gresku, odnosno da će biti diskvalifikovan. Kao razmaženo derište je bacio naočale i izdero se na trenera, koji ga je inace uzdigao do klizačke veličine.

Istovremeno zahvaljujući diskfalifikaciji Kramera, njegov kolega iz tima, De Jong, je došao do brončane medalje. Njegovo vrijeme je bilo jadno u predjenu sa  Kramerovim, a prije trke je De Jong izjavljivao kako može promijeniti Kramera.

Međutim u svojim izjavama, umjesto da pomene da je do medalje došao slučajno, zahvaljujući neopisivo gruboj grešci Kramera, De Jong je počeo da veliča svoju utrku.  Za vrijeme ceremonije proglašenja pobjednika je skupa sa drugoplasiranim Rusom Skobrevim podigao u zrak Korejca Lee-ja, iako se znalo da je i Korejac nezasluženo dobio zlatnu medalju.

Ovaj incident je pokazao koliko je sport komercijaliziran, koliko je daleko od drugarskih odnosa, i koliko vladaju zavist i ljubomora.

23.02.2010.

Kakvu demokratiju da mi očekujemo, kad je ovdje isto kao i kod nas?

 U Holandiji su se uzburkale političke igrice. Nakon pada vlade bivše kolege u vladi optužuju jedni druge za njen pad. Pri tome se koriste suptilne i manje suptilne riječi, jednom riječju podlom zavlačenju nikad kraja. U prljavoj kampanji se koriste i teške i uvrijedljive riječi, pa jedni drugima govore kako su lažovi, prevrtljivci, itd. Posebno je u upotrebi jedna riječ draaikont, što bukvalno prevedeno znači vrtiguz, odnosno tako se može nazvati onaj ko okreće guzicu (da izvinete) na stranu prema kojoj vjetar najmanje puše. Tako je  vicepremijera Bos-a u Parlamentu nazvala propala političarka Verdonk, poznata po proganjanju izbjeglica, koja ima  dug jezik (grote mond) kad je u pitanju nebranjena žrtva, i koja od političkog znanja zna  jedino dobro afektirati.

Šta onda da mi Bosanci naučimo od jedne od prvih svjetskih demokratija, ako u jednom od komentara u ovdašnjem listu jedan od čitalaca sasvim tačno primjećuje da će oni koji glasaju za demohrišćansku CDA, a to su uglavnom provincijski i seoski slabo misleći ljudi, uvijek glasati za ovu partiju . Citalac navodi da CDA nije nikakv politicki pokret, nego religija (vidi citat u komentaru). Bez obzira šta ona radila i ko bio na njenom čelu, veliki broj holandskih hriscana ce glasati za nju. Nije ni čudo što onda već osam godina vladajući premijer Balkenende sasvim samouvjereno izjavljuje da je on potreban ovoj zemlji, i da će i dalje gledati da bude premijer. Kao da je on od Boga dat, i niko ga ne može zamijeniti. Bez obzira što ga je mnogima i previše dugo gledati kako se ko paun svugdje eksponira.

Tako se isto osjećaju naši političari, bez obzira koliko nesposobni bili.

Koja je onda razlika, sve je isto  kao i kod nas. Svako će opet glasati za “svoje”, napraviti mazohistički izbor, bez obzira šta mu radili. CDA je ovdje skoro uvijek na vlasti, rijetki su bili izuzetci, kao godine 1994-te, kada je za premijera došao laburistički Wim Kok.  Zahvaljujući laburističkoj PvdA tada je u Holandiji provođena veoma liberalna azilantska politika, pa su naše izbjeglice veoma profitirale, jer je ogroman broj ljudi iz Bosne (bez obzira na nacionalnost) dobio stalni boravak u ovoj zemlji.  To naprimjer nije bio slučaj u Njemačkoj. Iako se kod sljedećih izbora D66 čini boljim izborom, ipak ne treba zaboraviti zasluge PvdA za nas, a treba i cijeniti odluku ove partije da prestane slanje vojnika u Avganistan.

22.02.2010.

Rak pluća: epidemija opake bolesti. Dio drugi: uticaj pušenja na nastanak raka bronha

Smoking warning on the back of a cigarette pack, in Australia

Iako se medicinskim statistikama može ponekad zamjeriti da uspostave vezu između stvari koje nisu u međusobnoj vezi, to se za vezu pušenja i učestalosti raka pluća zasigruno ne može reći. Nepouzdani rezultati veze pušenja i oboljevanja dobijaju se većinom ako se radi na nedovoljno velikom uzorku. Ispitivanja veze pušenja i raka pluća su počela pedesetih godina i rađena su na velikim uzorcima. Ovi rezultati su pokazali ne samo da postoji ta veza, nego da šansa za dobijanje raka pluća postaje veća ako se ranije počne pušiti, a povećava se sa dnevnom količinom popušenih cigareta. Pušači imaju deset puta veću šansu da obole, a teški pušači čak dvadeset puta. Pušenje lule ili cigare je takođe opasno, istina manje nego pušenje cigareta.

Pored pušača stradaju i supušači, odnosno oni koji se nalaze u njihovoj blizini, odnosno oni u zadimljenim prostorima. U Evropi je skoro u svim zemljama uvedena zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima. Posebno je opasno za bebe i malu djecu kada borave u prostorijama gdje puše odrasli.

Važno je napomenuti da latentni period nakon prestanka pušenja iznosi 20-30 godina. To znači da je sadašnji trend smanjenja oboljevanja od raka pluća kod muškaraca rezultat kampanje koja je dovela do smanjenja pušenja prije nekoliko decenija. Drugim riječima prestanak pušenja, iako smanjuje šansu od oboljevanja, ne znači odmah i prestanak rizika od oboljevanja od raka pluća. Taj rizik ostaje i nakon prestanka pušenja veći nego kod osoba koje nikad nisu pušile.

Osobito je važno istaći da vremenska dužina koliko je neko u životu dugo pušio ima čak veći značaj od količine dnevno popušenih cigareta. Posebno visok rizik od oboljevanja imaju osobe koje su kao veoma mlade počele pušiti.

Smatra se općenito da pušači  oboljevaju skoro devet puta više nego nepušači, odnosno da je u 87 posto slučajeva raka pluća posljedica pušenja. Karcinom bronha pločastih stanica je najčešći karcinom pluća, i on je uglavnom uzrokovan dugogodišnjim udisanjem dima duhana, odnosno štetnom dejstvu nikotina, katrana i ostalih otrovnih materija u duhanskom dimu. Ostale forme raka, koje se javljaju u mnogo manjem procentu, nastaju i kod nepušača.

Neko će postaviti pitanje kako to da i nepušači dobiju rak pluća, a mnogi teški pušači dožive duboku starost i umru od sasvim druge stvari. Za nepušače sam već govrio da postoje oblici raka pluća kod kojih su neki drugi uzroci važniji od pušenja, kao što su prije svega genetski faktori, a onda i način ishrane, zagađen zrak, stresne situacije, štetni faktori na poslu itd. Neki od ovih faktora su još uvijek neotkriveni.

Zašto neko ne dobije rak pluća iako je dugogodišnjii teški pušač , je samo izuzetak koji potvrđuje pravilo. Genetski faktori imaju svakako uticaja na osjetljivost  bronhalnog ćelija (vidi u komentarima), i kod nekoga su ćelije sluzokože bronha jako otporne na štetne materije, a kod nekoga su ćelije osjetljive na otrovni sadržaj duhanskog dima, te se kroz neko vrijeme maligno promijene. To je uostalom prirodno, jer nismo svi jednako otporni na razne štetne uticaje.

Da na kraju napomenem da pored raka pluca, kao najteze bolesti, pusenje posredno ili neposredno izaziva i druge bolesti koje mogu zavrsiti fatalno. Ovdje nije bilo govora o emfizemu pluca, hronicnom bronhitisu, oboljenjima srca i krvnih sudova , te raku nekih drugih organa. Iako i sam cesto prelazim preko surove naucne istine , i zapalim ponekad uz kafu, ipak treba uciniti sve da se covjek otrgne od te ovisnosti, odnosno da svede naviku pusenja na najmanju mogucu mjeru.

21.02.2010.

Kalendar prirode i društva

Lani je priroda išla ispred vremena. Prosle godine sve je počelo bujati najmanje dvije sedmice nego što je uobičajeno. Ove godine priroda kasni dvije sedmice. Od sutra je takozvani crocus vacantie, krokus ( kaćun) raspust, a kaćuni ne promaljaju glavu. I visibabe su se znale pojaviti već početkom februara. Gledam danas, tek niču iz zemlje.

Kanali su još zaleđeni, po danu nema mraza, ali po noći ima. Eto od sutra, kažu biće oko sedam, osam stepeni.

Što se društva tiče, pisao sam u prošlom postu. Sinoć se pojavljivao bivši vicepremijer Bos, danas bivši premijer (iako on sebe takvim ne smatra) Balkenende. Zadivljujuća je volja za moć tog čovjeka, koji je na vlasti osam godina, i svaka od četiri vlade koju je vodio se raspala prije kraja. Njemu to nije dosta, nego sebe vidi opet kao premijera.

Ove slike su napravljene juče u Goudi.

Centar Goude, markt jucer 5 sekundi kasnije, sa istog mjesta, namraci se fotelja na snizenju, pisljivih 1400 eura kanta za otpatke, ide uz fotelju, 79 eura
20.02.2010.

Kuda ide ova zemlja?

Jutrošnja vijest o padu holandske vlade nije nikoga iznenadila. Ova vlada je od početka bila “brak iz koristoljublja”, da ne kažem slagali su se ko rogovi u vreći. Volili su se kao što je Bajro volio mater. Moraju se raspistai novi izbori poslije kojih pogotovu neće biti neke vodeće partije i ponovo će postojati mogućnopst stvaranja nestabilnih koalicija.

Pada u oči neozbiljno ponašanje glavnih sudionika. Premijer Balkenende je ostao poprilično dugo u Vankuveru, demonstrirajući tamo vozanje bicikla. Vice premijer Bos je davao potpuno oprečne izjave. Kraljica nije propustila svoje obavezno skijanje u Austriji. Kuda ide ova zemlja, pokazala je i predsjednica Olimpijskog komiteta Tepstra, koja je u Vankuveru zaplićući jezikom pijana davala intervju. Poslije se izvinjavala kako je glupo postupila.

Ako ništa vicepremijer Bos, vođa radničke partije, je ostao dosljedan ranijim odlukama da Holandija od kraja ove godine neće više učestvovati u operacijama u Avganistanu. Iako su se o tome ranije svi složili, ipak je premijer Balkenende uporno insistirao na zahtijevu Amerike, odnosno NATO, da se misija produži.

 Zemlja je definitivno podijeljena na lijevicu i desnicu, i nemoćna za odlučne mjere na spriječavanju posljedica finansijske krize. U takvoj situaciji Wilders izgleda za mnoge kao najbolje rješenje, mada on nema šta ponuditi osim mržnje prema strancima, posebno prema muslimanima.

19.02.2010.

Iz arhive nostalgičnih priča: Profesor Čedomil Šilić i vrt Zemaljskog muzeja

Ovakvo drvo tise (Taxus baccata 'Fastigiata') raste i ispred Zemaljskog muzeja

U “Oslobođenju” pročitah da ċe se u Zemaljskom muzeju održati promocija najnovije knjige Čedomila Šiliċa. Imao sam prije rata sva izdanja njegovih botaničkih knjiga, neko mi ih je pokrao kao što su mi nestale i mnoge druge. Oduvijek mi je botanika bila hobi. Možda zahvaljujuċi mojim izvanrednim profesorima biologije u Treċoj gimnaziji, profesoru Feridu Proliċu  i profesorici Sani Lojo.  Čedomir Šiliċ je penzionisani profesor sarajevskog Prirodno-matematičkog fakulteta. Trenutno je urednik casopisa "Glasnik  Zemaljskog Muzeja" (vidi komenatr). Njegove knjige u kojima su sistematski prikazane biljke našeg podneblja su vrhunska djela, kako što se tiče stručnosti, tako i tehničke dotjeranosti. Mene je profesor Proliċ još u gimnaziji naučio da znam svrstati najpoznatije biljke u familiju kojoj pripadaju, a ove su mi knjige pomogle da znanje dopunim i dogradim. 

Dolazim u odgovarajuċe vrijeme u Muzej. Ispred muzeja se skupila velika grupa srednjoškolaca, veseli su i bučni, čekaju autobus da ih odveze negdje na ekskurziju.  U Muzeju me čuvar u uniformi pristojno upita da li idem na promociju knjige, i objasni mi gdje se promocija obavlja.

Bilo je još dovoljno vremena da obiđem botanički vrt muzeja. Taj vrt je u velikoj mjeri zasluga prof. Šiliċa. Od prvog susreta, kada sam prvi put u osnovnoj školi ugledao ovaj vrt, on me je fascinirao svojom ljepotom. Posebno je lijep u maju, kad  procvjeta japanska trešnja, tada sam prvi put vidio da behar može biti crven. Nisam nikad prije vidio ni lokvanje i lopoče i crvene ribe u okruglom betonskom bazenu.  Pa onda raznoliko drveċe, od kojih sam za neke ranije samo čuo da postoje, kao za sekvoju naprimjer.

Odavde sam jednom tajno ukrao nekoliko grančica tise. Profesorica Sana Lojo je zahtijevala da na izbornoj nastavi radimo neke eksperimente sa grančicama tise, a nju si u Sarajevu mogao naċi samo ispred muzeja ili u samom muzejskom vrtu.

Onda obilazim steċke. Prije rata za njih sam imao malo interesa, smatrao sam ih za neku sasvim normalnu pojavu. Sad sam sa poštovanjem gledao u te kamene gromade, i u one filigranske reljefe   na njima. Gledao sam u stvari u kamene temeljce moje zemlje.

Još sam stigao da obiđem i etnografski dio. Opet to gledam sasvim novim očima nego prije, vidim kolika je to vrijednost, te umjetnine napravljene rukama mojih predaka, kako su vrijedne ove kuċe, ovaj namještaj, vodenice, mlinovi. Koliko  je trebalo entuzijazma i volje da se naprave makete i urede sobe koje  ċe spasiti našu istoriju od zaborava, našu duhovnost i posebnost.

Sve je bilo čisto i uredno. Čistačica je išla za mnom i palila svjetla kuda sam trebao da naiđem. Svjetla nisu mogla stalno goriti. Od rata na ovamo muzej je u finansijskim problemima, Republika Bosna i   Hercegovina više ne postoji, muzej je izgubio oca i majku. Prihvatio ga je Kanton Sarajevo, ali su dotacije isuviše male za jednu tako veliku i za cijelu državu tako značajnu investiciju.

Osjeċala se je želja zaposlenih da održe dostojanstvo ove ustanove i samim tim svoje lično dostojanstvo, ali se je po istrošenim tepisima na stepenicama i po rupama na njima vidjelo da muzej iznutra treba temeljnu obnovu. Za vrijeme agresije na Sarajevo muzej se nalazio na prvoj liniji odbrane od bradatih napadača i pretrpio je velika ošteċenja. Novcem međunarodne zajednice saniran je spolja i obnovljena je fasada muzeja, ali je muzej ostao bez stalnog priliva sredstava za tekuċi rad i za naučne publikacije koje je izdavao.

Vidjelo se to i po prostoriji gdje se je trebala održati prezentacija. Bila je nekako mračna i nedovoljno osvjetljena, a stolice, poredane u redove su bile skupljene s brda s dola, skoro svaki red drugog oblika i boje , a one u zadnjim redovima su bile od plastike, i nekako utonule, umjesto da budu izdignute.Uz zidove su stajale vitrine sa vrijednim rukotvorinama naših predaka, raznim vrstama oružja, noževima i pištoljima sa ukrašenim drškama.

Sala je bila dupke puna, moralo se stajati sa strane. Prezentaciju je otvorila direktorica muzeja, koja je s dužnim poštovanjem govorila o dijelu samog autora, koji je jedno vrijeme bio direktor botaničke bašte muzeja. O samoj knjizi govorila je jedna druga dama. Obje su bile lijepe, uređene, a govor im je bio na nivou njihovih visokih profesionalnih zvanja. U knjizi su opisane biljke iz privatnog botaničkog vrta dvoje entuzijasta, bračnog para, koji su kupili zemlju na Durmitoru i dugotrajnim radom odgojili niz biljaka od kojih su neke veoma rijetke. Vlasnik bašte je bio prisutan, sijedi osamdesetogodišnjak prijatnog veselog lica, supruga mu je nažalost nedavno umrla. To je znači onaj čovjek koga su svi još prije početka srdačno pozdravljali. Na dijapozitivima su prikazane izvanredne slike rijetkih biljaka, uz objašnjenja u poznatom Šiliċevom stilu iz ranijih knjiga.

Pitao sam se gdje je sam autor. Niko ga još nije predstavio, da li je uopšte živ? I evo na kraju ga predstavljaju, nije to više naravno onaj zgodni mladiċ sa dija slike, ali mu je lice ostalo zategnuto, kosa očuvana, čak i frizura očuvana. Onaj zdravi život satkan od obilazaka naših planina sačuvao je mladost ovoga osamdesetogodišnjaka, a veseli osmjeh na licu pokazao je zadovoljstvo čovjeka koji je radio ono što voli i učinio od toga da mu budu zahvalni oni koji znaju cijeniti veličinu tog rada. Stao sam u red sa ostalima i stisnuo ruku tom čovjeku, toj veličini, koju danas tako malo ljudi cijeni. Promjenilo se vrijeme i neke druge zasluge su postale važnije. 

Sarajevo, jesen 2007. 

18.02.2010.

Zemlja je stara 4,6 milijardi godina

Aarde
Blik op het Oostelijk halfrond met India (midden), het Arabisch Schiereiland (Saoedi-Arabië) en Afrika (links), de Indische Oceaan (onder), Australië (rechtsonderaan) en Azië (boven en rechts).
Da bismo lakše shvatili nastanak i razvoj nase planete zemlje, ako je uporedimo sa životom čovjeka, moramo pretpostaviti da Zemlja ima 46 godina. O prvih sedam godina njenog postojanja se ne zna apsolutno ništa. Možemo reći da je Zemlja tek u svojoj 42-oj godini počela da buja. Dinosaurusi i veliki reptili su se pojavili prije godinu dana. Sisari su stari osam mjeseci, i tek polovinom prošle sedmice su se pojavili čovjekoliki majmuni, i majmunoliki ljudi. Proteklog vikenda se dogodilo posljednje ledeno doba na Zemlji.

Moderni čovjek je prisutan tek četiri sata, i zemljoradnju je otkrio prije dva sata. Industrijska revolucija se desila prije jedan minut. Posljednjih šezdeset sekundi je čovjek vidio šansu da jedan raj pretvori u skladište otpada. On se je uzdigao kao neko prokletstvo, uzrokovao nestanak hiljada sorti, popljačkao blago iz zemljine utrobe, i sada je kao neko raspušteno dijete,  sav sretan u strašno brzom tempu hrli ka ratu, jednom ratu prema kome će svi prethodni ratovi biti ništarije, a sve to bez ikakvog respekta prema ovoj oazi života u našem Sunčevom sistemu. 

 Fragment iz “Dit Schimmenspel” od Joe Simson (1993), prenešeno sa http://users.telenet.be/kontich/groen/aarde.htm   

17.02.2010.

Rak pluća (bronha): epidemija opake bolesti

Iako je medicinski možda pravilnije govoriti o raku bronhija, ipak ću ovdje govoriti o raku pluća, pošto se ovdje radi o popularnom tekstu za široku populaciju,  gdje se uobičajeno govori o raku pluća. Na holandskom jeziku se rak pluća zove longkanker. Riječ je o bolesti koja je kod muškaraca najčešća forma raka. Šezdesetih godina na šest muškaraca, oboljevala je jedna žena, osamdesetih na četiri muškarca jedna žena, a danas je taj odnos 2:1. Smanjenje ove razlike nastaje jer danas i žene sve više puše, posebno cigarete. Prije rata (II svjetskog) umiralo je u Holandiji od ove bolesti godišnje svega oko 300 muškaraca, a godine 1976 dvadeset puta više, 6000, znači svaki dan skoro dvadeset ljudi dnevno je tih godina umirao od raka pluća. Godine 2003 bolovalo je u Holandiji od raka pluća 6000 muškaraca i 3000 žena.

Najčešća forma raka pluća je rak pločastih stanica, koji ima vezu sa pušenjem cigareta. Porijeklo raka su ćelije koje su dio sluznice bronhija, a koja obavija unutrašnji lumen bronhija- vazdušnih puteva u plućima. Pored ovoga postoji i nekoliko drugih formi plućnog raka.  Ova razlika je za nas od male važnosti.  Zavrsetak bolesti je kod svih vrsta sličan, iako je rast tumora kod nekih oblika usporeniji. Rak pluća, doduše rjeđe, može nastati i iz epitela koji ispunjava unutrašnju površinu plućnih mjehurića (alveola). Ova forma raka nastaje često kod osoba koje su radile sa azbestom.

Postoje i dobroćudni tumori pluća. Takav je adenom pluća. Međutim, i on, ako dugo postoji, može poprimiti maligne karakteristike.

Maligni tumor pluća se javlja znači prvenstveno kod muškaraca, iznad četrdeset, odnosno četrdeset pet godina. Stanovnici velikih i srednje velikih gradova imaju više šansi da ga dobiju. To je vjerovatno u vezi sa onečišćenjem zraka u gradovima. Postoji ustvari stanovište da bi se bez pušenja broj slučajeva raka pluća smanjio za devedeset posto, odnosno da bi od današnjeg broja koja se pojavljuje, ostala samo desetina. Veću šnasu da obole imaju osobe koje i inače boluju neku plućnu bolest, kao osobe sa hroničnim bronhitisom, te ožiljnim promjenama poslije preležale tuberkuloze ili neke druge upalne bolesti.

Prvi simptomi raka pluća su obično nekarakteristični. Međutim neko ko nikad nije kašljao, ako dobije uporan kašalj, koji ne prolazi, treba da ide doktoru. Takođe neko ko inače kašlje, ako primjeti da to postaje strašnije i nekako drugačije zvuči, takođe treba da se javi doktoru. Uz kašalj obično ide i ispljuvak (sputum). Posebno je alarmantno ako u ispljuvku ima tragova krvi, odnosno ako je ispljuvak malinaste boje.  Ponekad se može javiti i manja temperatura, jer se oko tumora formira upalna reakcija. Tako simptomi karcinoma mogu biti isti kao simptomi bezazlene gripe.

Znači ako se kod pedesetogodišnjaka ( ili starijeg, naravno) u kratkom vremenu pojave nekoliko puta ovakvi simptomi akutnog bronhitisa, odnosno upale pluća, potrebno se javiti doktoru i tražiti (ako on to sam ne predloži) šire ispitivanje.

Tumor u dišnim putevima izaziva suženje dišnog puta (bronha), što se može ispoljavati zaduhom, odnosno da  kod napora dolazi lako do “zadihavanja”. Takođe se može pojaviti šištanje u prsima. To je u slučaju da se tumor razvija u nekom većem bronhu. Ako se tumor razvija u malom bronhu, onda se ne pojavljuje niti jedan od ovih znakova, pa se tumor otkrije kada je već razvijen. Takvi se tumori naprimjer otkriju slučajno kod rentgentskog snimanja.

Pojava “sjene na plućima” (kod RTG snimka) je uvijek ozbiljna stvar (da ne kažem fatalna, kako piše u originalnom holandskom tekstu). Dok je nekad davno tuberkuloza pluća bila najčešća sjena na plućima, danas smo sretni ako pacijentu možemo da kažemo da je sjena tuberkulozne prirode, ili je porijeklom od neke druge upalne promjene. Sjene na plućima su međutim ponekad i metastatski tumori porijeklom sa različitih lokacija, naprimjer metastaza raka štitaste žlijezde, raka dojke, prostate, itd.

Izgleda ipak, da smo za eksplozivnu epidemiju raka pluća sami krivi. Pušenje i onečišćenje zraka u tome igraju glavnu ulogu.

Iako se medicinskim statistikama može ponekad zamjeriti da uspostave vezu između stvari koje nisu u međusobnoj vezi, to se za vezu pušenja i učestalosti raka pluća zasigruno ne može reći. Nepouzdani rezultati veze pušenja i oboljevanja dobijaju se većinom ako se radi na nedovoljno velikom uzorku. Ispitivanja veze pušenja i raka pluća su počela pedesetih godina i rađena su na velikim uzorcima. Ovi rezultati su pokazali ne samo da postoji ta veza, nego da šansa za dobijanje raka pluća postaje veća ako se ranije počne pušiti, a povećava se sa dnevnom količinom popušenih cigareta. Pušači imaju deset puta veću šansu da obole, a teški pušači čak dvadeset puta. Pušenje lule ili cigare je takođe opasno, istina manje nego pušenje cigareta.

Pored pušača stradaju i supušači, odnosno oni koji se nalaze u njihovoj blizini, odnosno oni u zadimljenim prostorima. U Evropi je skoro u svim zemljama uvedena zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima. Posebno je opasno za bebe i malu djecu kada borave u prostorijama gdje puše odrasli.

Važno je napomenuti da latentni period nakon prestanka pušenja iznosi 20-30 godina. To znači da je sadašnji trend smanjenja oboljevanja od raka pluća kod muškaraca rezultat kampanje koja je dovela do smanjenja pušenja prije nekoliko decenija. Drugim riječima prestanak pušenja, iako smanjuje šansu od oboljevanja, ne znači odmah i prestanak rizika od oboljevanja od raka pluća. Taj rizik ostaje i nakon prestanka pušenja veći nego kod osoba koje nikad nisu pušile.

Osobito je važno istaći da vremenska dužina koliko je neko u životu dugo pušio ima čak veći značaj od količine dnevno popušenih cigareta. Posebno visok rizik od oboljevanja imaju osobe koje su kao veoma mlade počele pušiti.

Smatra se općenito da pušači  oboljevaju skoro devet puta više nego nepušači, odnosno da je u 87 posto slučajeva raka pluća posljedica pušenja. Karcinom bronha pločastih stanica je najčešći karcinom pluća, i on je uglavnom uzrokovan dugogodišnjim udisanjem dima duhana, odnosno štetnom dejstvu nikotina, katrana i ostalih otrovnih materija u duhanskom dimu. Ostale forme raka, koje se javljaju u mnogo manjem procentu, nastaju i kod nepušača.

Neko će postaviti pitanje kako to da i nepušači dobiju rak pluća, a mnogi teški pušači dožive duboku starost i umru od sasvim druge stvari. Za nepušače sam već govrio da postoje oblici raka pluća kod kojih su neki drugi uzroci važniji od pušenja, kao što su prije svega genetski faktori, a onda i način ishrane, zagađen zrak, stresne situacije, štetni faktori na poslu itd. Neki od ovih faktora su još uvijek neotkriveni.

Zašto neko ne dobije rak pluća iako je dugogodišnjii teški pušač , je samo izuzetak koji potvrđuje pravilo. Genetski faktori imaju svakako uticaja na osjetljivost  bronhalnog ćelija (vidi u komentarima), i kod nekoga su ćelije sluzokože bronha jako otporne na štetne materije, a kod nekoga su ćelije osjetljive na otrovni sadržaj duhanskog dima, te se kroz neko vrijeme maligno promijene. To je uostalom prirodno, jer nismo svi jednako otporni na razne štetne uticaje.

Da na kraju napomenem da pored raka pluca, kao najteze bolesti, pusenje posredno ili neposredno izaziva i druge bolesti koje mogu zavrsiti fatalno. Ovdje nije bilo govora o emfizemu pluca, hronicnom bronhitisu, oboljenjima srca i krvnih sudova , te raku nekih drugih organa. Iako i sam cesto prelazim preko surove naucne istine , i zapalim ponekad uz kafu, ipak treba uciniti sve da se covjek otrgne od te ovisnosti, odnosno da svede naviku pusenja na najmanju mogucu mjeru.

U tekstu je, uz moj prevod, korišten materijal iz knjige holandskog doktora  Ivan Wolffers-a : Kanker.    

16.02.2010.

Princeza Amalia nije trebala dobiti dozvolu od direktora škole da ide u Vankuver

NoordhollandsDagblad  piše kako je jedan prosvjetni službenik koji kontroliše zakonsku obavezu pohađanja škole, izjavio kako princeza Amalia (6) nije nikako smjela od direktora dobiti dopust da sa roditeljima i sestrama ide na Zimske Olimpijske Igre u Vancouver. Princeza Amalia je prvorođena kćerka princa Aleksandra i princeze Maksime, odnosno u daljoj budućnosti holandska kraljica.

Direktor škole je izjavio da je dao Amaliji dopust jer je princeza već preskočila jedan razred. Prosvjetni službenik je međutim izjavio da to što je ona preskočila razred nema nikakve veze sa davanjem dopusta. Direktor se jednostavno morao pridržavati zakona.

Formalno, prosvjetni inspektor još ne može reagovati, jer nije prošlo deset dana od kako mala princeza ne ide u školu.

15.02.2010.

Portreti pravih sportista: Sven Kramer i Martina Sablikova

Martina Sáblíková (2006)

Svi sportovi na jednu stranu, ali u Holandiji je brzo klizanje sport broj jedan. Naravno, što se tiče zimskih sportova, jer ljeti je ovdje neprikosnoveni kralj sporta: nogomet. Prvi dani Zimske Olimpijade, što se klizanja tiče, obilježeni su pobjedama Holanđanina Sven Kramera i Čehinje Martine Sablikove. Prvi je pobijedio na 5000 metara (novi olimpijski rekord), a Martina je pobijedila na 3000 metara.

Pored sportske zadivljuje ljudska strana ovo dvoje sportista. Oboje su veoma skromne i emotivne ličnosti. Iako su prije trke znali da su najbolji, pokazivali su vidnu nervozu pred nastup. Kramer je pobjedio ubjedljivo. Nakon pobjede preskočio je nekoliko ograda koje su ga dijelile od njegovih roditelja, djevojke, i sestre. Bio je to veoma emocionalan momenat, otac u suzama, svi su pokazivali neopisivu radost. Onda je Kramer poletio u zagrljaj svom treneru. Uzalud je TV prikazivala kako se raduje holandski prestolonasljednik princ Aleksandar, koji je sa suprugom, princezom i svoje tri kćerke skakao od radosti na tribini, Kramer mu nije priklanjao baš puno pažnje. Za pobjedu su zaslužniji njegov trener i familija, a prije svega on sam, zahvaljujući svome teškom radu i napornim treninzima. Neka niko ne uzima njegov uspjeh kao svoj, i kiti se tuđim perjem.

Još veće simpatije je pobrala naoko nježna i skromna 23-godišnja Martina. Za razliku od većine klizačica koje su obično temeljite i naoružane jakom pozadinom, Martina izgleda tankom i lomnom. Međutim njeno je tijelo izgrađeno od čistih mišića, i ona ima izvanrednu izdržljivost za duže staze. Kliza tako lako, i poslije ovako duge i naporne trke uopšte nije pokazivala znakove umora. Nakon izvanrednog vremena koje je postigla u do kraja dobro kontrolisanoj trci, morala je čekati kako će proći njene najljuće protivnice. Briga i strah nisu silazile sa njenog lica. A onda odjednom beskonačno oduševljenje. Poletjela je u zagrljaj treneru, koji takođe nije mogao skriti suze od sreće. Nisam video da je Martinina porodica bila prisutna. Skupo je to, doći iz Češke. Ne znam koliko zarađuje Martina, ali Kramer izlazi na preko million eura godišnje.

Martina je čudo od sportiste. U njenoj zemlji brzo klizanje nije popularno i ne postoje uslovi za trening , ni izbliza kao u Holandiji. Čak se može reći da je više cijenjena u Holandiji nego u vlastitoj domovini, u kojoj se najviše slave hokejaši. Zahvaljujući prirodnom talentu i ogromnoj volji i trudu uspjela je nadmašiti klizačice iz zemalja gdje postoje vrhunski uslovi i bogata tradicija, kao što su Holandija, Njemačka ili Kanada. Samo da napomenem da je tehnički fakultet u Delftu izumio novo odijelo za holandske klizače. U projektu su učestvovali naučnici za aerodinamiku i specijalni proizvođači opreme, a projekt se krio od konkurentskih ekipa, kao da se radilo o nekom novom oružju.

15.02.2010.

Galapagos: Kod kuće za Boga; na poslu za Darwina

HMS Beagle

Holandski brod Beagle već duže vremena plovi trasom Čarlsa Darwina. Na svom putu upoređuju situaciju kakva je bila prije 180 godina, kad je Darwin načinio čuveno petogodišnje putovanje (1931-1935) na istoimenom brodu (Beagle), poslije kojega je izašla knjiga “Porijeklo vrsta”, u kojoj se objašnjava teorija evolucije.

Juče je bio izvještaj sa ekspedicije novog Beagl-a na Galapagos arhipelagu. Galapagos su izolovani otoci u Pacifiku visini ekvatora, i pripadaju zemlji Ekvador. Ovaj veoma izolovan arhipelag imao je evoluciju neovisnu od drugih dijelova kopna, te su se na njemu formirale posebne biljne i životinjske vrste.

Iako je Galapagos pod posebnim režimom dolaska i useljavanja, ipak ostrvu prijeti potpun poremećaj ekološke ravnoteže. Uprkos mjerama na papiru, na ostrvu je ogroman porast broja stanovnika, kao i broja turista. Iako se kod izlaska iz aviona mora proći kroz dezinfekcionu vodu, ipak su kontrole slabe da bi se spriječio unos bakterija, plijesni, sjemenki biljnih vrsta koje tu ne žive. Kao primjer se navodi razbuktavanje grmlja malina, koje prijete da potisnu autohtone biljne sorte.

Životinje su takođe ugrožene. Ulov ribe i rakova, zahvaljujući korumpiranoj lokalnoj upravi, daleko premašuje odobrene kvote. Posjete brodova, nekontrolisana gradnja, dovode do prljanja mora i zemlje.

Zanimljiv je bio intervju sa jednom djevojkom koja radi kao vodič turistima. Pokazujući im kornjače, gušterove, i druge životinje, ona turistima priča (djevojka je na kursu naučena), o dokazima evolucije, koje je Darwin ovdje sakupio.

Međutim u duboko katoličkoj južnoafričkoj zemlji, djevojka je odgojena da vjeruje u Božije stvaranje. Tako ona kaže da je njoj u srcu Bog koji je u sedam dana stvorio svijet, a da je prisiljena da ovdje radi i da priča ono što se od nje traži.

14.02.2010.

Antwerpen: Grad dijamanata na Scheldi

Velike luke sjeverozapadne Evrope locirane su u blizini ušća većih ili manjih rijeka. Hamburg   na Elbi, Bremen na Wezeru, Amsterdam na Amstelu, Rotterdam na Maas-u, a Antwerpen na Scheldi. Rijeke se u blizini svojih ušća u more proširuju u takozvane estuarije, i to su najzgodnije lokacije za izgradnju luka.

Antwerpen je najveći belgijski lučki grad. To je i glavni grad belgijskog entiteta Flandrije, centar istoimene provincije. Antwerpen je veliki grad, broji oko pola miliona stanovnika, a metropolitsko područje 1, 2 miliona. U širem smislu grad je poznat kao najveći svjetski centar obrade dijamanata, i kao grad sa velikom jevrejskom populacijom. Antwerpen je poslije Pariza i Londona grad u Zapadnoj Evropi sa najvećim brojem Jevreja. Oni u stvari i drže dijamantski kvart ovog grada.

Kada se prošeta glavnom trgovačkom ulicom ovog grada, ulicom De Meir, shvati se koliko je to bio bogat grad. Da podsjetim da je Belgija imala veliku koloniju Kongo, a Kongo je jako bogat dijamantima. U Antwerpenu se prvi put na svijetu rodila berza (burza), a grad ima izvanredno bogatu trgovačku tradiciju. Veleljepne palate pružaju se sa obje strane ulice Meir, koja spaja stari istorijski centar (Grote Markt) sa Centralnom Stanicom. U prizemlju ovih palata, čije su fasade bogate skulpturama i ukrasima, nalaze se veoma ukusne i velike prodavnice tekstila. Antwerpen je raj za shoping, i po tome je daleko ispred holandskih velikih gradova. Atwerpen je poznat po modnim kucama, i Modnoj Akademiji. 

Grad ima veoma široke avenije, parkove, a veoma je poznat antwerpenski ZOO. Stari grad se odlikuje izvanredno koloritnom flandrijskom arhitekturom.Sama Centralna stanica je arhitektonski spomenik za sebe. Antwerpen je i grad čuvenog flandrijskog slikara Rubensa.

U gradu je tridesetih godina napravljen prvi veliki neboder u Evropi. Neboder visok 97 metara dominira centrom grada, i iako je za današnje prilike poprilično ružan, on je postao jedan od simbola grada. Zovu ga Boerentoren (Seljački toranj), Bilo je čak inicijativa da se oblakoder sruši. U gradu postoji ipak veća građevina od ovoga tornja, a to je toranj katedrale Onze Lieve Vrouw( Naše drage gospe). Ovaj toranj veleljepne crkve u starom centru visok je 130 metara. Crkva je od nebodera udaljena 123 metra, koliko iznosi i visina crkvenog tornja.

U Antwerpenu se govori holandski (flandrijski naglasak), a postoje velike grupe koje govore turski, arapski, hebrejski, francuski. Vecina stanovnika su po religiji katolici,. Ima veoma veliki broj crkvi, a i sinagoga. 

U petak je bilo jako hladno, i bilo je leda u centru grada. Ipak je bilo lijepo, jer je sjalo sunce, i stare palate su bile okupane sunčevom svjetlošću. Preporučujem da posjetite ovaj veoma upečatljiv grad.

belgijska narodna banka u Antwerpenu Trgovacka ulica Meer Boeren toren (Seljacki toranj), najstariji neboder u Evropi (sagradjen 1931)
13.02.2010.

Vancouver: Gdje je tu zima?

Zimske olimpijade su izgubile kompas. Zamišljene kao ugodni sportski događaji, u skrovitim snježnim uvalama švajcarskih, francuskih, italijanskih i drugih Alpa, u pitoresknim malim mjestima, gdje je sve blizu i pod ruku, i ledene piste i alpska skijališta. Međutim posljednje dvije olimpijade se otvaraju u velikim gradovima, industrijskim središtima, na skoro nula nadmorske visine, bez zime, snijega, a uz kišu i atlantski vjetar. Sportski tereni su razbacani na ogromnim udaljenostima, pa su naprimjer skijališta na tri sata vožnje od Vancouver-a. Komentator holandske TV, koji je prošao desetak posljednjih ZOI sa sjetom se sjeća olimpijade u Lillehammeru, gdje je bila prava zima i hladnoća, sve blizu i pod  ruku, a narod jednostavan i gostoprimljiv. Igre imaju sve manje duše, kao i ljudi uopšte.

Zimski ugođaj je trebao biti na otvaranju sinoć, sve je bilo kao u bijelom, bile su čak i naizgled ledene statue, ali je sve bilo vještačko. I pored silne tehnike i čudesa koja se pojavljuju ispod kobajagi snježne zemlje, ostao sam mrtav hladan. Emocija je bilo doduše, ali kada su se pojavili sportisti Džordžije, i te emocije su nažalost bile tužne. I za vrijeme stupanja takmičara ove zemlje, čiji je sankaš nekoliko sati prije otvaranja poginuo na treningu, nije prestajalo urlikanje, u živopisna perja odjevenih, indijanaca. A jedna članica ekipe pogođene smrću svoga člana, je bezbrazno žvakala žvakaću gumu, a osmijeh joj nije silazio sa lica.

Lijepo se je sjetiti naroda kojemu je oteta zemlja, mada taj narod, kao i austarlijski Aboridžani    (koji su takođe bili protežirani kod otvaranja olimpijade u Sydney-u), haman više ne postoji, a ako i postoji živi u rezervatima. Nekadašnji su ratnici i poglavice sada debeli i od alkohola ovisni stanovnici, bivše gazde svoje zemlje, koji sada govore engleski umjeto indijanski.

Smrt 21-godišnjeg sportiste je konkomitanta loših stremljenja u sportu, a koji su odraz opštih loših društvenih kretanja. Treba sve brža staza, treba da je svaka olimpijada bolja od prethodne. Pa makar i brzina bila mnogo veća nego što je dozvoljena i bezbjedna za takmičare. Zemlje koje nemaju nikakvu tradiciju u nekim sportovima šalju neiskusne sportiste, samo da bi imali što veći broj učesnika i tako pokazali snagu svoje zemlje. Šega je zaista bilo gledati učešće zemalja iz tropskog i subtropskog pojasa, sa jednim zalutalim takmičarem, koji jedva može da stoji na skijama. Ali važno je učestvovati!  

11.02.2010.

Zašto doktori nisu dugovječni?

Posljednjih nekoliko dana umrlo je u Sarajevu  pet-šest poznatih ljekara. Među njima i najbolji epidemiolog u BiH prof.dr. Zlatko Puvačić. Većina umrlih doktora je daleko ispod 80 godina starosti. Moja kolegica, očni ljekar u studentskoj poliklinici, Amira Begić, je imala 60 godina.

Kada sam jednom na ovom blogu napisao post o prvom poboroniku integralnog hljeba, engleskom dr Alinsonu, u komentaru je neko s pravom priupitao, kako je taj pobornik zdrave ishrane živio samo 60 godina?

Laik će tako postaviti i pitanje, kako doktori, kada znaju sve o medicini, i kako treba preduprijediti bolest, kako  ne mogu u prosjeku živjeti duže od ostalih smrtnika?

Ne znam da li postoji posebno ispitivanje o životnom dobu ljekara, ali mi se čini da najduže žive holivudski glumci. Rijetko koji umre prije najmanje 85.

Samim tim postavlja se i pitanje šta je u stvari najvažnije za dug i kvalitetan život. Po meni je najvažnije materijalno blagostanje. U Holandiji je i javno rečeno da siromašniji žive nekoliko godina kraće od bogatijih.

U našoj, i okolnim zemljama, doktori nisu nikad predstavljali neku višu kategoriju, ako se uzme kriterijum  malo rada, a puno bogatstva. Posjedovanja vila, debelih bankovnih računa, skupih automobila, je privilegija politicara, trgovaca, bankara itd. Možda rijetki doktori pojedinci koji su bili u vlasti, ili uz vlast. Obični doktor sa platom u domu zdravlja, pa i u većini bolnica, slabo je po imetku mogao doći u visoke krugove, kao što je obično slučaj na Zapadu. Možda se sada stvari mijenjaju, pa posebno doktori u privatnim praksama, mogu postati imućni.

E sad, kad se u obzir uzme izuzetno stresan posao, mogucnost prelaska infekcije sa bolesnog pacijenta,  dežure, terenski rad, rad na više mijesta, onda se lako može pretpostaviti da se zdravlje može narušiti. Pored toga neke specijalizacije su direktno vezane sa mogućnosti oštećenja zdravlja. Dugotrajno stajanje u operacionim salama, udisanje anestetičkih plinova, rad sa laserima, radioaktivnim elementima i zračenjima, itd. utiču na ranu pojavu nekih bolesti.  Džaba znanje, za dug život potrebno je i imanje i posebno rahatluk.

09.02.2010.

Puno posjetilaca izložbe penisa u muzeju religiozne umjetnosti

 

 Muzej religiozne umjetnosti Catharijneconvent u Utrechtu je organizovao izložbu umjetničkih radova, sa simbolom plodnosti, penisom. Na izložbi je prikazan 122 penis u vidu različitih umjetničkih oblika, skulptura, formi od nakita, itd. Predstavljeni su radovi umjetnika iz 24 zemlje.

Izložba je otvorena 17 januara i do sada ju je posjetilo 5000 posjetilaca, što je , po riječima predstavnika muzeja, veoma mnogo za jednu izložbu moderne umjetnosti. Izložba se trebala zatvoriti 26-og februara, ali je zbog velikog interesovanja produžena do 14.-og marta.

Predstavnik muzeja je izjavio da je cilj izložbe bio da se prikaže značaj plodnosti u religiji, i da izložba nema cilj da pokaže seksualnost.

Izvor: DeTelegraaf

09.02.2010.

Kako pomoći majci da ode sa ovoga svijeta?

Posljednjih dana je u Holandiji aktuelizirano pitanje proširenja prava na eutanaziju. Sada to pravo mogu ostvariti uglavnom neizlječivo bolesne osobe koje trpe nepodnošljiv tjelesni ili duševni bol. Eutanazija se odobrava i obavlja po strogo propisanoj proceduri , u koju su uključeni ljekari, socijalni radnici i pravnici.

Međutim postoje zahtijevi da se ostarjelim osobama, kojima je svakodnevni život postao nepodnošljiv teret, pomogne pri odlasku sa ovoga svijeta. Znači da postoje zahtijevi da se i osobe koje nisu bolesne od neizlječive bolesti i koje ne trpe bol, ali smatraju da im više nije mjesto na zemaljskoj kugli, da se i takvim osobama pomogne eutanazijom.

Danas će inicijativna grupa za ovo pitanje predati 40000 potpisa u Parlament, kako bi se pokrenula procedura promjene zakona. Ova grupa sebe naziva Udruzenje za dobrovoljan odlazak sa ovoga svijeta

Sinoć je na TV u emisiji “Netwerk” prikazan slučaj žene stare 99 godina, kojoj je porodica pomogla da umre. Stara gospođa, smještena u starački dom, privezana za kolica, izrazila je želju da više ne živi. Pri ruci su joj se našli sin i unuka, te su joj donijeli pilule, takozvane pilule posljednje zelje.

 U dvadestpetominutnoj emisiji prikazana je gospođa dok je još živa, kako se oprašta sa najužom familijom, i kako im želi sreću u životu. Zatim je snimljeno kako uzima pilulu za pilulom, kao da jede trešnje, i kako to zaljeva nekim čajem.

Uveče je dežurna sestra (koja nije imala pojma o čemu se radi) nazvala sina, i rekla da mami nije dobro, a malo poslije je nazvala i rekla da je mama umrla.

Sin i unuke o svemu pričaju sa osmjehom na lici, kao da su učinili veoma dobru stvar za svoju majku i babu. Na kraju su sinu ipak oči bile pune suza.

Pravni ekspert, koji je na kraju dao svoje mišljenje, je rekao da je po sadašnjem zakonu kažnjivo pomagati kod eutanazije na ovaj način. Prije nekoliko godina je za sličnu stvar jedan doktor osuđen, ali je poslije kazna promijenjena. Pravnik je istakao da se u svakom slučaju ovom problemu, koji postaje sve izrazitiji, jer ljudi sve više stare i dugo žive, treba ozbiljno prići. Treba uključiti sve faktore, ljekare, pravnike, socijalne radnike, te pronaći povoljan modus za rješavanje.

Interesuje me kako će se postaviti javni tužitelj i da li će podići tužbu protiv sina umrle žene.

Na slici: majka kojoj je sin pomogao kod eutanazije. Emisija se moze pogledati ako se klikne na Netwerk

08.02.2010.

Pozitivna iskustva : Klinika za hematologiju KCU Sarajevo

Prije sedam dana je preminuo Avdo Husarić. Imao je preko osamdeset godina. Porodica je danas u “Oslobođenju”dala zahvalnicu Hematološkoj klinici Kliničkog centra u Sarajevu, na kojoj se liječio posljednju godinu dana. Moja sestra, koja je išla na saučešće, mi je rekla da je porodica veoma zadovoljna kako je Avdo tretiran od teške bolesti.

 Iako je bolovao od leukemije i iako je imao poprilično godina, dobio je najsavremeniju terapiju, od koje se bolest bila potpuno povukla. Međutim drugi put ipak organizam pacijenta u godinama nije mogao podnijeti  prilično teško podnošljive lijekove.

I na zvaničnom sajtu ove klinike , (koji je u okviru web site KCUS), moguće je steći sliku o veoma opsežnoj zdravstvenoj i naučnoj djelatnosti klinike, na čijem je čelu Mr. sci. Vildan Bijedić. Klinika inače ima veoma veliku tradiciju. U vrijeme dok sam ja studirao, kliniku je vodila prof. Ibrahimbegović Fikreta, koja i danas živa. Profesorica Ibrahimbegović, jedna uglađena gospođa, je završila medicinu u Zagrebu još davne 1953 godine.

U vrijeme opštih napada na zdravstvo i zdravstvene radnike, lijepo je čuti kako postoje  ustanove gdje se postupa stručno i humano i gdje je nauka na visokom nivou. Pogotovu kada se ne gleda na starost pacijenta, jer su česte zamjerke da se kod nas stariji pacijenti jednostavno otpisuju.

07.02.2010.

Šta sve (ne) znate o narandžama?

Orange blossoms and oranges on tree
Scientific classification
Kingdom: Plantae
(unranked): Angiosperms
(unranked): Eudicots
(unranked): Rosids
Order: Sapindales
Family: Rutaceae
Genus: Citrus
Species: C. ×sinensis
Binomial name
Citrus ×sinensis
(L.) Osbeck[1]
Da se na južnoslovenskim jezicima (BHS) ovo plemenito voće zove narandža (pretežno bosanski), ali i naranča ( pretežno hrvatski) i pomorandža (pretežno srpski), a da se piće proizvedeno od soka narandže zove narandžada, narančada, ili oranžada. Latinsko ime za narandžu je Citrus sinensis.

 Da se na holandskom jeziku narandža zove sinasappel, ili appelsien što znači kineska jabuka.

Da ime narandža, odnosno orange (engl.) vodi porijeklo iz /Sanskrit-skog jezika (nāraṅgaḥ "orange tree.").

 Da je pradomovina narandže Kina, i da su je u Evropu prenijeli Portugalci, pa je Portugal prva evropska zemlja u kojoj se ona počela uzgajati.

Da zbog toga ime narandže u mnogim jezicima ima osnovu koja asocira na Portugal (naprimjer na grčkom portokali)

Da je Kristifor Kolumbo prenio narandžu u Ameriku.

Da se danas narandža gaji u skoro svim tropskim i suptropskim zemljama.

Da su odgojene subsorte, različite po boji, veličini, debljini kore, itd. Međutim u prodaji se obično narandže razlikuju po tome da li su za ručno guljenje i rastavljanje na kriške (handsinasappel), ili za presovanje i dobijanje soka (perssinasappel).

Da je najveći svjetski proizvođač narandži Brazil ( deset puta više od Španije), zatim slijede USA i Meksiko. Brazil je prvi po izvozu koncentrisanog soka, koji je sirovina za proizvodnju napitaka u Evropi i Americi.

Da u Evropi najviše narandži proizvode Španija i Italija. Posebno je okolina Valencije, poznata po ogromnim plantažama narandži.

Da se sok od narandže nalazi na njujorškoj berzi, kao jedna od strateških sirovina.

Da se napitci od narandže prodaju kao čisti sok (orange jus), ili kao nektar (orange nectar) kojemu je u određenom procentu dodata limunska kiselina, voda i šećer. Dodavanjem CO2, te nekih drugih sastojaka, nastale su stotine komercijalnih bezalkoholnih pića (kao naprimjer koka-kolina Fanta).

Da je plod narandže iz tropskih krajeva zelen, (iako je zreo), jer da bi narandža dobila žutu boju, potrebne su hladnije noći.

Da ne narandža jedna od vrsta voća sa najvećim sadržajem vitamina C, ali i nekih drugih vitamina, i posebno važnih minerala.

Da kožasti dijelovi (između kriški) imaju isti sadržaj C vitamina, kao i “meso”narandže.

Da se svi dijelovi narandže koriste za industrijsku preradu. Od cvijeta se pravi ljekoviti čaj. Od kožastih dijelova se prave pektini. Od kore, i od pulpe se pravi veoma cijenjena mermelada. Cvijet se u arapskim zemljama koristi u kulinarstvu. Od narandže se pravi i eterično ulje. Poznat je i med od narandžinog cvijeta. I drvo od narandže ima upotrebu u industriji.

Da sok od narandže ima anti oksidativna-svojstva popravlja imunitet, djeluje preventivno protiv moždanog udara i čak se negdje može pročitati da uništava ćelije raka, te razbija kamence u bubregu. ( o ljekovitom i drugim korisnim dejstvima, vidi u komentaru)

06.02.2010.

Koliko je kratak bol udovca (udovice)?

Zicht op de mediale knobbel van het opperarmbeen (boven), op een afbeelding uit Gray's Anatomy.

Malo ko od nas nije doživio da se udari u lakat, te da kroz cijelu podlakticu osjeti jak bol, u vidu struje, koji se siri sve do malog i domalog prsta . Naime na stražnjoj i unutrašnjoj strani lakta (ulne) postoji koštani kanal, koji je plitko pod kožom, i kojim se sa nadlaktice na podlakticu prebacuje dosta debeo i važan živac, nervus ulnaris. Mi smo kao djeca govorili da nas je “prošla struja”.

Neku noć na jednom holandskom kvizu voditeljica je postavila pitanje kako se ova pojava zove na holandskom. Ispostavilo se da se zove udovčev bol. Tako se Weduwnaarspijn , weeuwnaarspijn (bol udovaca, udovčev bol; – weduwnaar, weeuwnaar= udovac), u riječniku označava kao kratak bol koji nastaje kod udara u lakat.

Naziv asocira da kod smrti bračnog partnera postoji oštar bol, koji međutim kratko traje. Radi se naravno o ciničnoj narodnoj opasci, povezanoj sa slučajevima gdje udovci odnosno udovice brzo zaboravljaju bivšeg partnera, te mnogi ubrzo nađu zamjenu. Tako je objašnjeno na kvizu, mada mi nije jasno da li se to odnosi samo na udovca ( ako se gleda bukvalno gramatički), ili i na udovca i udovicu (ako se gleda simbolički). Prema wikipediji se to odnosi na muskarce, udovce. Napominjem da je voditeljica kviza bila žena, ako to ima kakve veze.

Naravno da se ovo ne može primjeniti na ogromnu većinu bračnih parova, pogotovu starijih i onih koji su dugo živjeli zajedno, gdje smrt bračnog partnera znači nedoknadiv gubitak, i iz temelja izmjeni život drugoga, pa često i potpuno ugasi volju za daljim životom.  

05.02.2010.

Da se nikad ne ponovi!

Danas bi moj sestrić Begović Emir bio živ, imao bi 45 godina, suprugu i djecu (imao je 29 godina, i bio se tek oženio). Ovako nema ni njega , a i otac i majka su nedugo za njim umrli od tuge. Genocidna politika od strane četničkih zločinaca, politika istrijebljenja jednog naroda, cinično optuživanje da taj narod ubija samog sebe, ostavila je trajne tragične tragove na živote nas koji smo preživjeli Markale, i još jedne Markale, i bezbroj Markala…. Krivi smo bili što smo živi, a i danas nije baš puno bolje.

Komemorativna sjednica Kantona i Grada Sarajevo održaće se u Narodnom Pozorištu. Na tužni skup su pozvani članovi porodica ubijenih sugrađana, a u pola jedanaest će se položiti cvijeće na mjesto pogibije.

Ubijeni građani 5. februara 1994.

Tog dana ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

04.02.2010.

Labudovi – klošari

Teška je ova zima, posebno za beskućnike. A evo i ova dva mlada labuda izgledaju kao klošari, stoje na ledu ispod mosta i mole da im se udijeli malo hrane.

 

jadni labudovi, bez slobodne vode i hrane u njoj
jadni labudovi, bez slobodne vode i hrane u njoj




04.02.2010.

Antidepresivni lijekovi mogu izazvati agresivine i samoubilačke namjere

De werkzame stof Fluoxetine zit in verschillende antidepressiva

 

Prozac

Prije dva dana se na holandskoj TV, u udarnom terminu , vodila rasprava o  antidepresivnim lijekovima, i opasnostima kod njihove upotrebe. Iznešene su porazne činjenice, da čak milion ljudi u Holandiji koristi ove lijekove protiv depresije. Godišnja zarada proizvođača ovih lijekova u Evropi 2,5 milijardi eura. Lijekove propisuju uglavnom porodični doktori (huisartsen).

Voditeljica emisije Radar je navela kako među neželjenim pojavama koje izazivaju ovi lijekovi nije navedeno da oni kod nekih osoba mogu izazvati agresivnost i nagon za uništavanjem, pa čak i ubijanjem najbližih. Takođe su iznešeni slučajevi gdje su lijekovi izazvali pokušaje samoubistva.

Emisija Radar je provela obimnu anketu među gledaocima, pitajući ih da li imaju neželjene pojave kod upotrebe ovih lijekova, i kakve su one po prirodi. Preko 11000 je učestvovalo u anketi, pri čemu je 67% izjavilo da ima neželjene pojave kod upotrebe, a 22% je opisalo te pojave kao ozbiljne i čak strašne.

Antidepresivni lijekovi, od kojih su najpoznatiji iz grupe SSRI (serorotonin selektivni reverziblni inhibitori) kao sto su Paroxetine (Seroxat ,Paxil), Fluoxetine (Prozac) , koji se najčešće koriste, izazivaju različite reakcije kod različitih ljudi. Baš kao što su neki ljudi osjetljivi na penicillin, tako su drugi osjetljivina ove lijekove. Svako reaguje drugačije, a neki ljudi imaju stravične reakcije. Posebno u početnoj fazi upotrebe, prvih šest do sedam sedmica, mogu se zapaziti značajne neželjene pojave. Tako može doći do pogoršanja depresije, do nagona za ubijanjem i samoubijanjem. Međutim ove pojave nisu navedene u uputstvu za korištenje lijeka (bijsluiter-u). Pacijenti se žale da i doktor koji je propisao lijek nije ukazao na ovu mogućost. 

Takođe je opasna i navika na ove lijekove, pa nagli prestanak korištenja može da izazove slične reakcije. Prestanak korištenja ovih lijekova mora biti postepen i uz saradnju sa stručnjakom.

Farmaceutske firme koriste rezultate ispitivanja lijekova, koji su se uradili uglavnom pod okriljem, i uz finansiranje samih firmi. Nezavisnih ispitivanja ima veoma malo, jer jednostavno nedostaju sredstva za to.

Jedan ljekar koji je bio gost u emisiji je rekao da prije dvadesetak godina nisu kućni dokotri, nego psihijatri propisivali antidepresiva, i to nakon psihijatrijskog pregleda i uspostavljanja dijagnoze. Danas se antidepresivi isuviše lako propisuju.

Drugi gost, psihijatar, se takođe založio da se antidepresiva trebaju propisivati sa zadrškom, nakon što se proba sa razgovorom i eventualno psihoterapijom  pomoći kod blažih oblika depresije.

03.02.2010.

Zabrana “životinjske” pornografije

U holandskom Parlamentu je izglasan zakon kojim se zabranjuje proizvodnja i distribucija porno filmova sa životinjama. Holandija proizvodi  2/3 svjetske produkcije ovih filmova. U Amsterdamu postoje specijalizovane prodavnice gdje se uglavnom prodaje ova vrsta porno filmova.

Sinoć je u popularnoj emisiji Pauw & Witteman u raspravi o ovoj temi učestvovala i jedna mlada porno glumica. Kaže da su joj nuđene scene sa životinjama, ali da nikad nije htjela učestvovati. Takve se scene mnogo više plaćaju, nego  “međuljudski odnosi”. Tako se scena oralnog seksa sa ponijem plaća oko 1500 eura, a slična scena sa muškarcem se plaća nekoliko stotina eura.

Istovremeno sa zabranom filmova, zakonom je zabranjen i seks sa životinjama. Zatvorske kazne za one koji se uhvate da u seksualnom slmislu zloupotrebljavaju životinje iznose od 10 mjeseci do jedne i po godine.

02.02.2010.

Virtuelno putovanje Bosnom: Glamoč, mjesto bogu za leđima

Glamoc.jpg
Panorama Glamoča

 Jeste li znali da Glamoč ima aerodrom? U ovo zabito mjesto između planina  Šatora i Staretine stiže se putem od Ključa, ili od Jajca preko prevoja Mliništa (n.m preko 1100 m.). Od Jajca do Mliništa je nekad išla uskotračna pruga, pa u samom mjestu Mlinište i danas stoji kompozicija partizanskog voza (vidi sliku Panoramia na Google Earth, vidi ovdje)

Samo mjesto Glamoč se nalazi na velikoj nadmorskoj visini (950 metara) i ima veoma surovu planinsku klimu, sa kratkim ljetima i veoma jakim zimama. Put prema Livnu ili onaj preko Mliništa tokom zime bude zatvoren i po nekoliko dana. Okolina je bogata šumom, i medvjedima.

Na Google Earthu je postavljeno nekoliko fotografija Glamoča i okoline. Fotografije u samom mjestu pokazuju obnovljenu džamiju, novu katoličku crkvu i pravoslavnu crkvu. Takođe je postavljena fotografija ostataka glamočke tvrđave. Nema ni jedne slike neke glamočke  zgrade ili ulice.

Idući prema sjeveru nailazi se na mjesto Halapići, a 14 km od Glamoča je aerodrom Suhopolje.  Prema jugu, prema Livnu je fotografija jedine glamočke fabrike, vidi ovdje 
 (koliko se sjećam to je bila fabrika za preradu krompira).

Ako se klikne na znak Wikipedije pored samog mjesta, izađe da je Glamoč grad i opština u Bosni i Hercegovini, bez podataka o površini i broju stanovnika, a takođe bez pripadnosti entitetu, što je inače slučaj kod  skoro svih mjesta označenih znakom (W)ikipedije.

Do Glamoča se može inače doći i planinskim putevima preko Šipova, prateći veoma lijep kraj gornjeg toka rijeke Sane do mjesta Janj, a onda preko Vitoroga se spustiti u Glamočko polje.

Glamoč i Glamočko polje su u istoriji poznati kao mjesto pogibije narodnog heroja Ive Lole Ribara. On je zajedno sa dva britanska oficira poginuo 1943. godine prilikom ukrcavanja na oteti njemački avion, kojim su se trebali prebaciti u Kairo. Ivo je trebao biti prvi šef jugoslovenske partizanske misije pri Mediteranskoj Savezničkoj Komandi. Jedan mali njemački avion se obrušio i mitraljirao putnike koji su se upravo ukrcavali.

Zanimljivo da se o Ivi Loli Ribaru može pročitati na engleskoj  i holandskoj wikipediji, ali ne i na jezicima BHS. Ivo Lola je u socijalističkoj Jugoslaviji bio veoma popularan , kao i cijela njegova partizanska familija. Ogroman broj škola je nosio njegovo ime, često  zajedno sa takođe poginulim partizanom, bratom Juroicom (“Braća Ribar”, tako se zvala i moja Treća Gimnazija u Sarajevu). Fabrika  u Železniku kod Beograda je nosila njegovo ime. Njegov otac, pokojni Dr Ivan Ribar je bio značajna politička figura kako u Kraljevini Jugoslaviji, tako i Socijalističkoj Jugoslaviji, a majka mu je takođe poginula kao partizanka. U Sarajevu jedna ulica nosi ime Porodice Ribar ( u soc. BiH je bila ulica Ive Lole Ribara).

Vise o Glamocu vidi na wikipediji, odakle je i preuzeta slika ispod naslova.
slika Glamoca i okoline sa Google Eartha
slika Glamoca i okoline sa Google Eartha


02.02.2010.

Budalaštinama nikad kraja

Koliko je široka ljudska glupost najbolje pokazuje ovaj mail koji sam dobio desetak puta u posljednjih petnaestak dana. Mail prenosi jedna osoba na grupu drugih, pa dobijem odjednom stotinjak e mail adresa.  

Nije ni čudo da od ljudske gluposti žive lutrije, kladionice, vračare, gatare, političari koji obmanjuju narod lažnim obećanjima,  bioenergičari, posebno oni što liječe na daljinu, preko slika……, i da ne nabrajam još mnoge, da ne povrijedim nečija vjerska osjećanja. 


"Normalno ne saljem obavjestenja ove vrste, ali ova vijest dolazi od
jedne
jako dobre prijateljice moje prijateljice, koja je pravnica i cini se
kao
interesantna mogucnost.
Ako ona tvrdi da funkcionira, onda i funkcionira. U svakom slucaju, ne
moze
se nista izgubiti.
 
 

 

Ispricala mi je sljedece: 

Ja sam pravnica i poznajem zakon. To je cinjenica. Nemojte se
zavaravati,
AOL i Intel drze svoja obecanja iz straha da budu dovedeni pred sud i
konfrontirani sa milionima, kako je Pepsi Kola nedavno ucinila sa
General
Electric-om.
 

Dragi prijatelji, ne smatrajte ovo za neku glupu salu. Bill Gates upravo< br>
brani svoje bogatstvo. Ako na to ne reagirate, moze vam kasnije biti
zao.
 

Window s je jos uvijek najcesce koristen program. Microsoft i AOL upravo
eksperimentiraju njime pomocu e-mailom poslatim tekstom (e-mail beta
test)..
 

Ako ovu postu posaljete prijateljima, Mikrosoft ce moci slijediti njezin trag dva tjedna. 

Svakoj osobi koja ovu obavijest posalje, Microsoft placa 245 eura. Za
svaku
osobu kojoj ste ovo posl ali i koja to dalje proslijedi, placa Vam 243
eura.
 

Za trecu osobu u nizu, Microsoft Vam placa 241 euro. Nakon dva tjedna ce
Vam
se Microsoft obratiti s molbom o potvrdi postanske adrese da bi Vam
poslao
cek.
 

Uz srdacan pozdrav

01.02.2010.

Lijepi detalji u Goudi

Ono što čini nešto lijepim su detalji.

 

01.02.2010.

Ajax i Feyenoord bez navijača gostujućeg tima

Stadion Feijenoord
UEFA Nuvola apps mozilla.pngNuvola apps mozilla.pngNuvola apps mozilla.pngNuvola apps mozilla.pngNuvola apps mozilla.png
Gradonačelnici Amsterdama i Roterdama su se dogovorili da tokom narednih pet godina, za vrijeme utakmica ljutih rivala, Ajakasa i Fejenorda, bude zabranjen pristup navijačima gostujuće ekipe. Do ovoga dogovora je došlo u februaru prošle godine  nakon niza incidenta koji su izazivali navijači ova dva tima. Pri tome je dogovoreno da mladi timovi istih ekipa dvije godine igraju sasvim bez prisustva publike.

Juče je tako, na stadionu Kuip u Rotterdam-u odigrana utakmica bez prisustva navijača Ajax-a. Kažu da je atmosfera bila odlična, a što je najvažnije, nije bilo nikakvih incidenata i ušteđene su velike pare, jer se nije morala angažovati ogromna svita policije.

Nakon jesenjskih nemira u Širokom, kada je i jedan navijač Sarajeva poginuo, trebala bi slična praksa da se uvede i na utakmicama visokog rizika u Bosni i Hercegovini. Zbog pojedinih grupa nazovi navijača, angažovati onoliku policiju, i potrošiti silne pare, je mimo svake pameti.

Leteci Holandjanin

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338041

Powered by Blogger.ba