Ima jedna vila u Reeuwijku, sa kestenom u dvorištu, koju slikam u raznim dijelovima godine. Znaju to oni koji prate fotografije na mom blogu, Sponty naprimjer. Juče prolazim pored vile, stigao je kamiončić sa radnicima da urade proljećne radove. Priroda je naizgled još uvijek mirna, ali je sve spremno da u kratkom periodu bukne. Malo odmora, uz sliku mira i bogatstva, malo pobjeci od naše balkanske i holandske politike zaista je neophodno potrebno.

Ova je zemlja inače zemlja baba. Većina doživi lijepu starost, i nisu rijetke stogodišnjakinje. A ove babe na jučerašnjem fotosu prespavaju najveći dio godine, i probude se na par sedmica. One doduše žive vječno. Ko kaže da spavanje nije zdravo?

Kad sam se već uhvatio pisati o holandskoj političkoj situaciji i o izborima, da danas i završim. Da završim iako se nema šta završiti, jer se nastavlja vrzino kolo kojem kraja nema. Jednostavno nema više ni jedne jake političke partije, i u takvoj situaciji vrlo je teško formirati jaku vladu i vladati zemljom ili opstinama , posebno u ovako teškim vremenima. Pobjeda Wildersove partije u Almereu i drugo mjesto u Den Hagu su Pirove pobjede, jer osvojiti dvadesetak posto glasova ne znači i vladati, pogotovu kad te većina neće sa sobom. Slično se već godinama događa u Belgiji gdje nacionalistički Flamski blok ima oko dvadeset, pa i više posto glasova, ali nikad nije došao u koalicionu vlast. Demokratija ima svoje prednosti, ali i mahane, posebno kada više žednih ljudi navali na istu česmu, oliti navale da muzu istu kozu, pa nastane bitka ko ima vece pravo.