Gradovi etnički podijeljeni rijekama
Gledam večeras emisiju na TV o Sjevernoj Irskoj. Sutra je značajan datum za ovu pokrajinu, koja je geografski sastavni dio Irske, politički sastavni dio Velike Britanije. Radi se o davanju velike autonomije unutar Ujedinjenog Kraljevstva. Pokazuju glavni grad Belfast, koji je rijekom podijeljen na katolički i protestanski dio. U katoličkom dijelu postoji mala protestantska enklava, izložena napadima katolika. Bacanje zapaljivih flaša, razbijanje prozora, napadanje prolaznika, su sastavni dio napada. Većina je primorana da odseli. Jedan protestantski stanovnik se ogradio ogromnom ogradom, na kojoj su sigurnosne kamere. Kaže neće otići taman mu zapalili kuću, napraviće novu.
Kada se radi o gradovima podijeljenim rijekom, tu je Balkan bez premca. Mostar je najbolji primjer podijeljenog grada između Bošnjaka i Hrvata. Ibar razdvaja Srbe i Albance u Kosovskoj Mitrovici. U Tetovu rijeka razdvaja Makedonce i Albance. Tokom rata Miljacka je u Sarajevu razdvajala Srbe na Grbavici i ostale na desnoj obali.
Inspiraciju za ovo pisanje mi je dala Miris Dunja uputivši me na članak jednog Holanđanina koji dobro poznaje naše prilike. On je iznio pretpostavku da podijeljeni gradovi mogu postati i holandska svakodnevnica, jer sve oštrija granica između pojedinih kvartova u gradovima, naseljenim samo jednim narodom. Pa i naslov njegovog teksta je : “Može li Den Haag jednom postati Mostar?”, vidi tekst ovdje .
