Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

30.04.2010.

Visoko kraljičino odlikovanje za našeg akademika profesora Kemala Hanjalića

Kemal (Kemo) Hanjalic, Ph.D.) Kemo Hanjalic, PHD - 2005

 

 

 

 

Za kraljičin rođendan običaj je da se dijele odlikovanja zaslužnim građanima u Holandiji. Juče je među deset odabranih odlikovanih građana Delfta bio i naš poznati naučnik, akademik profesor doktor Kemal Hanjalić, koji je dobio odlikovanje Officier in de Orde van Oranje-Nassau. Od svih odlikovanih jedino je profesor Hnjalic dobio ovako visoko odlikovanje, kojim se moze podiciti i samo mali broj istaknutih Holandjana. Tako naprimjer ovu titulu nosi bivsi generalni sekretar NATO-a Jaap de Hoop Scheffer, ili jedan od najboljih svjetskih fudbalera Johan Cruijff (Krojf).

Ontwerp van Hendrick de Keyser (1618-'20)
Ontwerp van Hendrick de Keyser (1618-'20)  

Ceremonija odlikovanja je upriličena u vijećnici u Delftu (vidi sliku Stadhuis in Delft lijevo). Delft je jedan od najljepših, najstarijih i po mnogo čemu najpoznatijih starih holandskih gradova. Iz njega su potekli mnogi holandski slikarski majstori. Grad je poznat po svjetski čuvenom Delftskom porcelanu. Pored mnogih poznatih licnosti u Delftu se rodio i zivio Levenhul (Antoni van Leeuwenhoek), otac mikrobiologije.U podrumu crkve u centru grada se sahranjuju holandski kraljevi.

Ono po čemu je Delft posebno poznat je svjetski priznat Tehnički univerzitet. Profesor Hanjalić je desetak godina, prije penzionisanja, radio u Delftu kao rukovodilac Thermal and Fluids Sciences in the Department of Multi-scale Physics at TU Delft (1994-2005) .

Prof. Hanjalić je karijeru započeo u sarajevskom Energoinvestu, a onda i na Mašinskom fakultetu u Sarajevu (katedra za mehaniku fluida). Na tom fakultetu je i danas honorarni profesor. Magistrirao (MSc) je na Univ. Birmingham, a doktorirao na Imperial Coillege-u Imniverziteta u Londonu. Rat ga je zatekao na funkciji gostujućeg profesora u Universitet “Friedrich-Alexander”, Erlangen-Nurnberg  (Njemačka) (od 1991), a 1994 je pozvan da bude šef katedre za termiku i fluide na Fakultetu primjenjenih tehničkih nauka Tehničkog Univerziteta u Delftu. Profesor Hanjalić je nakon penzionisanja 2005, sve donedavno bio profesor na prestižnom univerzitetu u Rimu. Pored članstva u akademiji nauka BiH, član je niza nacionalnih naučnih akademija, kao naprimjer Kraljevske britanske akademije, a takođe je i počasni doktor na nekoliko univerziteta. Lani je dobio pocasni doktorat na Univerzitetu Reims,Champagne i Ardene (Francuska), vidi sliku na dnu teksta. I ovih  dana je profesorov program ispunjen putovanjima i predavanjima na raznim svjetskim naučnim skupovima i konferencijama. Opširnu biografiju profesora Hanjalića vidi licnostgodine .

U punoj svečanoj sali Stadhuis (vijećnice) u Delftu, gradonačelnik Delfta gospodin Bas Verkerk (vidi burgemeester van Delft) je prilikom dodijeljivanja ovog visokog odlikovanja (vidi sliku na dnu teksta), dosta pažnje posvetio izlaganju blistave karijere našeg unikatnog naučnika. Između ostalog je naveo da je profesor ustvari njegov kolega jer je akademik Hanjalić početkom osamdesetih godina bio jedno vrijeme gradonačelnik Sarajeva. Nas nekoliko prisutnih Sarajlija i Bosnaca je na ove riječi aplauzom prekinulo izlaganje gradonačelnika. Takođe je gradonačelnik napomenuo da je gospodin Hanjalić bio prije rata i ministar u vladi Bosne i Hercegovine.

Gradonačelnik Delfta je, pored profesorovog teoretskog naučnog doprinosa, koji je našao primjenu u praksi, istakao posebno visoke akademske kvalitete profesora Hanjalića. To je rezultiralo u direktnom prenošenju znanja na druge, i dovelo do toga da je na odjeljenju kojim je profesor rukovodio doktoriralo nekoliko desetina studenta iz cijelog svijeta, a i nekolicina iz Bosne i Hercegovine.

Broj pozivnica na promociju je bio ograničen, pa je pored najbliže familije i  holandskih kolega, promociji odlikovanja prisustvovalo i nas nekoliko prijatelja i saradnika u naučno-akademskom klubu “NAUK”. To malo društvo se jučerašnjeg sunčanog i toplog dana okupilo na ručku, gdje je u opuštenoj i veseloj atmosferi, uz šale i ono naše obavezno zadirkivanje, proslavljen ovaj, posebno za bosansko iseljeništvo u Holandiji, izuzetno važan događaj.

DSCF1967

DSCF2261 9213
27.04.2010.

Umjesto bebe vozaju cuke u dječijim kolicima

Jedna mi je poznanica iz Bosne pričala, kada je onih ratnih godina izbjegla iz Brčkog i dospjela u Holandiju, morala je kao i svi koji zatraže azil dati intervju pred holandskim vlastima o tome zašto traži azil. Intervju je davala pred nekom gospođom, službenicom Ministarstva Pravde. Govorila je Senada o tome kako su ljudi ubijani i proganjani samo za to što nose ime i prezime kojim se svrstavaju u grupu neprijatelja koje treba istrijebiti, kako je svašta doživjela i morala sa porodicom pobjeći glavom bez obzira. Službenica je sve to hladno primala. Sve dok Senada nije rekla kako je jednog jutra zatekla svoga omiljenog psa, mrtvog, ostavljenog pred ulaznim vratima. Sad je službenica skočila i usplahirila se: “ Šta, zar psa neko ubio? Pa to je strašno!”

Komšija koji stanuje pored mene je sahranio svog psa u uglu vrta. Napravio mu je spomenik od kamena, na kome je uklesano cukino ime. Montirao je sijalicu koja po noći osvjetljava spomenik.

Povod da ovo pišem jeste jedan susret, kada sam juče išao biciklom svojom omiljenom stazom u blizini grada. Staza je bila uska, vidio sam iz daljine da dolazi žena sa dječijim kolicima, pa siđem sa bicikla da žena sa bebom može proći. Međutim umjesto bebe starija žena je u pravim dječijim kolicima vozila malog bijelog cuku, koji  je sav sijao od čistoće, i ponosno sjedio u kolicima. Pričam to poslije supruzi, kaže sjećaš li se kako smo gore na sjeveru viđali onu komšinicu kako voda mačku na uzici?

Nisam psiholog, pa ne bih mogao ocijeniti ponekad patološku ljubav prema životinjama. Možda je tome uzrok nedostatak ljubavi među ljudima. Ljudi traže ljubav, i imaju potrebu da je daju. Međutim među ljudima to često ide naopako. Ljudi su često iskvareni, pretvaraju se da vole, a u stvari gledaju da kroz ljubav pronađu svoj interes.  Kad to bude otkriveno, često prestaje volja za novim pokušajima.

Životinje, naprotiv, na ljubav odgovaraju ljubavlju, bez interesa, ili za veoma mali interes koji se sastoji u nekom ekstra ukusnom zalogaju.

A ljudi ostaju ljudi i kad se bave brigom o životinjama. Holandija ima u Parlamentu “Stranku za životinje”, koju vodi jedna zgodna i bar na izgled ljupka mlada žena. Međutim vođstvo stranke (u kome su uglavnom žene) se nedavno posvađalo oko izborne liste za nastupajuće izbore. Dvije najbolje drugarice, koje su osnovale stranku, su se sporječkale oko primata na izbornoj listi.

Ljudi ostaju ljudi, a životinje ostaju životinje, s tim što bi životinjski parlamenti vjerovatno bili bolji od ljudskih.   

 

 

 

 

 

dok uslikah zenu sa cukom u kolicima, vec otisli daleko
26.04.2010.

Kuća od skoro osam miliona, bujrum!

Na samoj granici opština Gouda i Reeuwijk prodaje se poveća vila (dvorac) sa dosta zemlje, garažama, fontanom. Pored same kuće nema table da se prodaje, našao sam na jednoj posebnoj stranici gdje su ponuđene najskuplje kuće u Holandiji. Tamo je na prvom mjestu jedna vila u Wassenar-u ( u kome žive najbogatiji Holanđani, među njima i prestolonasljednik Aleksandar sa princezom  Maksimom (Maxima)). Vila se prodaje za nekih 17 miliona eura.

Ova kuća, na obali Reeuwijkse plassen (jezera, koje je često na mojim slikama), pored koje sam danas prošao biciklom, i koja nije daleko od mjesta gdje stanujem košta pišljivih 7,7 miliona eura. To je po skupoći treća kuća u Holandiji, koja se trenutno nudi na prodaju. Mercedes ispred kuće bi možda mogao ići skupa sa vilom, ta on je samo stoti dio vrijednosti kuće. Bujrum ko voli nek izvoli.

ne moze stati cijela kuca u objektiv
ne moze stati cijela kuca u objektiv


mercedes, uz dobar dogovor, ide pride?
mercedes, uz dobar dogovor, ide pride?


25.04.2010.

Ovima ovdje malo treba.....

….da se počnu skidati u šorceve i majce. Meni bogami lijepo na biciklu u toplom prsluku. Nema ni dvadeset stepeni, a raja se poskidala na plaži, ko da je udario veliki zvizdan. Tako je to, sve je relativno, pa i pojam toplog dana.





24.04.2010.

Subotom o riječima: Pečat, žig, štambilj i muhur

File:Muhur.jpg
Četiri riječi različitog porijekla imaju isto, ali i različito značenje. Isto značenje imaju ako se uzme da svaka od njih ukazuje na pečat, žig, štambilj ili muhur, kojim se poništava poštanska ili taksena marka, odnosno označava neka roba. Međutim svaka ova riječ ima svoja posebna značenja. 

Pečat (engleski seal) je slovenska riječ, koristi se za oznaku kraljevskog, carskog ili od nekog drugog velmože korištenog otiska na državnim dokumentima. Pečatom se potvrđivala autentičnost dokumenta, naredbe, ukaza, itd. Pečat je često bio izgraviran na prstenu (prsten pečatnjak), u vidu stilizovanog znaka ili inicijala, pa je umakanjem prstena u boju i otiskivanjem ostajao otisak. Pečatom nazivamo i olovnu plombu, na kojoj je ugraviran znak organa koji ima pravo da nešto zapečati. Tako se pečate kamioni koji prolaze više carinskih kontrola, kontejneri na brodovima..... Pečate se i ulazi u kuće, skladišta oružja, itd. Prije su se pečatila i pisma i paketi. Paketi su se pečatili pečatnim voskom crvene boje, koji se otopi preko vrpce kojim je svezan paket, a onda se na još nestvrdnut vosak ostavljao otisak neke kovanice. Tako je paket morao doći neodpečaćen, odnosno da otisak kovanice ostane i kod prijema paketa cijel i nedirnut.

Pečat se najviše koristi ( po nekima nepravilno, vidi prof. Ivan Bach  ) za oznaku ovjere vjerodostojnosti odnosno autentičnosti nekog dokumenta. Pečati u ovom smislu se prave od gravure u gumi, gdje se mogu urezati i veoma sitna slova, i simboli. Pečatorezac je poseban zanatlija, koji izrađuje pečate.

U prenesenom značenju kažemo da je nešto zapečaćeno kad je nešto završeno, naprimjer : ”To mu je zapečatilo karijeru”, odnosno desilo se nešto što mu je zauvijek prekinulo karijeru. Kad kažemo da je neko: ”Udario pečat na taj period”, znači da je on dao veliki doprinos, da je svojim učešćem posebno obilježio taj period. Cesto se koristi i da je nekome "zapecacena sudbina", odnosno neki mu je dogadjaj potpuno preokrenuo i odredio sudbinu.

Žig je takođe riječ slovenskog porijekla. Žig označava takođe otisak nekog predmeta, ali ima često negativnu konotaciju (u smislu grčke riječi stigma). Naime žig se koristio prije svega za žigosanje stoke, odnosno da se označi ko je vlasnik stoke. Tako smo često u kaubojskim filmovima gledali kako se usijanim željezom savijenim u formi nekog znaka (slova) žigoše stoka. Žigosani su i ljudi, robovi naprimjer, ili zatvorenici. U prenesenom značenju žigosan je neko ko je posebno etiketiran, stigmatisan, označen u negativnom smislu, često i odvojen (ekskomuniciran) od društva. Žigosane su u nekom društvu naprimjer žene preljubnice, pripadnici nekih naroda i manjina, prestupnici, itd. Zigosani su Jevreji u nacističkoj Njemačkoj, koji su morali nositi posebne oznake na rukavu u vidu zute zvijezde. Kad je neko žigosan (najčešće na osnovu nedokazanih predrasuda), veoma je teško skinuti sa njega stigmu, ma koliko u stvari dokazivao da je u pravu.

Kao i pečat i žig koristimo za oznaku vjerodostojnosti da je dokument izdan od nekog organa ili pojedinca. Posebni oblici su suhi žig, i vodeni žig. Smatra se da je posebno u hrvatskom jeziku riječ žig mnogo ispravnija za upotrebu u ovom smislu, nego riječ pečat (vidi gornji link na profesora  Bach-a).

Štambilj je vjerovatno engleskog porijekla (stamp). Holandski se štabilj kaže stempel. Znači istog porijekla kao i riječ štampa. Ova se riječ (štambilj) koristi uglavnom kao i pečat i žig u administartivnom smislu kao oznaka autentičnosti nekog dokumenta. Štambilj je simbol birokratije, a štambiljanje se smatra  najglupljim poslom koji donosi najveću lovu. Ko je hodao po sudskim pisarnicama zna koliko je “teško” službenicima na šalteru da izštambiljaju sudske taksene marke, i tako zarade platu.

Muhur je turska riječ za pečat, a starije generacije koriste tu riječ u Bosni. Muhur znači istovremeno i grb. "Otidji u opstinu da ti udare muhur ", reci cemo po starinski.

Na slici ispod naslova muhur predsjednika RepublikeTurske, prenesen sa wikipedije ( http://en.wikipedia.org/wiki/File:Muhur.jpg ) 

Danas se štambilji i pečati zamjenjuju drugačijim savremenijim načinima oznake autentičnosti nekog dokumenta, robe, novca. Za dokumente se koriste posebno označeni papiri, hologrami, perforacije, posebne vrste štampe. Posebno je to usavršeno kod novčanica,  pasoša, viza, itd koje je mnogo teže falsifikovati nego ranije, kada su postojali samo pečati. Isto tako i kod oznaka na robama se koriste posebne štamparske tehnike. U Holandiji je klasičan pečat skoro sasvim nestao, posebno pojedinci ne koriste vlastite pečate (sa titulama, imenom i prezimenom) kao kod nas doktori ili advokati. Odstampani memorandumi na vrhu pisma i dokumenta su zamijenili podatke koji su ranije bili na pecatu, a potpis je u velikoj mjeri dovoljan za vjerodostojnost dokumenta.  

 

   

23.04.2010.

Jedva se sjetih da sam ja autor

U redovnoj razmjeni raznih tekstova preko interneta, danas od kolege iz Amerike dobih i ovaj tekst, ne pise ko je autor. Vidim nesto mi poznato. Pogledam malo bolje , kad ono ja pisao u januaru 2007. Tekst je objavljen na mom blogu Sarajevski medicinari, zlatna generacija, vidi http://sarajdoktor.blogger.ba/arhiva/2007/01

17.01.2007.

Ko se sjeca Ibrage i Luke

 

Sarajevski medicinski fakultet je bio poznat po teskom predmetu zvanom Anatomija. Ko polozi anatomiju, taj ce zavrsiti i fakultet. Ko nije mogao u Sarajevu isao je u Pristinu, u Novi Sad ili u Nis, pa kad polozi eto ga natrag.

Anatomski institut je bio pojam savrsene discipline i organizacije. Na celu je bio cuveni profesor doktor Hajrudin Hadziselimovic. Imao je i dobre docente i asistente,, bili su tu doc. Cus, doc. Savkovic, Doc. Secerov, pa asistenti dr Gluhbegovic, dr Tomic, dr Jurisic, dr Dilberovic, dr Bubic.

A nama studentima su u pocetku glavne figure bili Luka i Ibraga. Oba su radili u tzv. "kosturnici" gdje su izdavali studentima kosti za ucenje. Ibraga je bio suh i koscat. On je uvijek pusio, a uvijek je uzimao cigaretu od studenata i stavljao je za usi, da se nadje za kasnije. Morao si biti dobar sa Ibragom jer si morao imati dobre kosti sa svim fasetama, grebenima, trohanterima i fisurama. Ibraga je znao sva imena kostiju na latinskom, a mogao je spika pogoditi sa koje je ruke ili noge, lijeve ili desne, neka mala kost sa sake ili stopala. To su studenti uspjevali tek kad daju kolokvij iz osteologije, pa jos malo kasnije, kad budu zreli za pravi ispit.

Luka je bio puniji, crvenih obraza. Radio je na prepariranju mrtvaca. Kad bi u amfiteatar ulazila velika procesija, na celu sa profesorom, koji je drzao predavanje, Luka bi jedini isao ispred svih i nosio u rukama tacnu na kojoj su bili preparati organa potrebni za tadasnji cas. Luka je imao crni mantil, onda profesor Hadziselimovic, jedini u bijelom, snjezno cistom mantilu, a za njim po starosti i rangu docenti, asistenti i demonstratori. Oni bi se svi poredali u prvi red, a Luka bi sjeo sa strane, da se nadje profesoru pri ruci.

Umrli su davno obojica, rahmet im i pokoj dusi.

23.04.2010.

April u Holandiji

Svaki dan smo izloženi bombardovanju negativnim vijestima. Zemljotresi, vulkani, izgorjele i potonule naftne platforme. ... Huligani demoliraju stadione, bivši borci zgradu vlade, ... Para nema niodkuda, ni onima koji ne rade, ni onima koji rade. Navalile boleščure. Kako onda ne trgati živce, ne biti zabrinut.

Možda pogledom na nešto lijepo skrenemo bar za trenutak misli sa teške svakodnevnice. April u Holandiji je ove godine posebno sunčan i lijep. Skoro pa ko april u Portugalu.

  

mlado lisce i suncani zraci na zalasku
mlado lisce i suncani zraci na zalasku


racvjetali rododendron
racvjetali rododendron




22.04.2010.

U knjizi i biciklu je sloboda

Nedavno preminuli holandski pjesnik je izjavio kako je knjiga ostala posljednji bastion čovjekove slobode. Knjigu sami biramo, određujemo vrijeme kad ćemo je, i koliko dugo čitati, i doživljavamo je potpuno subjektivno, svako je doživi drugačije.

Bicikl je sloboda na svoj način. Ne treba nam novac za gorivo, ne plaćamo puteve, parking, registraciju ni osiguranja. Popravke su minimalne, i svako ih moze uraditi. Vozi nas kud zamislimo. To, naravno, ako postoje uređene biciklističke staze kao u Holandiji. Ko želi slobode neka sjede na bicikl, krene u nepoznatom pravcu, a u bisagama neka ponese knjigu.

niz vjetar se ide lako i brzo
niz vjetar se ide lako i brzo


20.04.2010.

Još malo proljeća, seoska idila

Pita me Mirsad Đulbić odakle magnolije, pa bijele. Iako su malo , sasvim malo, ružaste pri dnu cvijeta, ipak su bijele. Žalosne vrbe su olistale, pusta seoska kuća, bijeli labud i crna ptica liska plivaju ispred kuce, prava proljećna idila.

usamljena kuca sa ostrizenim drvecem
usamljena kuca sa ostrizenim drvecem




jesu li ovo bijeli cvjetovi magnolije?
jesu li ovo bijeli cvjetovi magnolije?




20.04.2010.

Vulkanski pepeo dobar kao biljno đubrivo

Danas se u Holandiji očekuje da sa kišama počne na zemlju padati i vulkanski pepeo. Prema izjavama agrarijskog stručnjaka Jacques Neeteson- a vulkanski pepeo je odlično đubrivo, jer sadrži minerale (posebno takozvane mikroelemente) koje su potrebne biljkama. Posebno će nekim biljkama dobro doći sumpor koga ima u pepelu. Zbog strogih mjera kontrole ispuštanja sumpora u industriji, neke biljke imaju manjak raspolozivog sumpora potrebnog za rast i razvoj.

Uslov za to je da padne dovoljno vulkanske prašine. Vulkanski pepeo je inače neškodljiv za ljude.

Izvor: DeTelegraaf
19.04.2010.

Kad mlidijah oslijepiti

Srećom ne odnosi se na mene. Gledam neku noć jednu emisiju na belgijskoj TV, prikazuju čovjeka kome je rečeno da  će uskoro oslijepiti. Već mu je vid dobro oslabio, ali se još samostalno može kretati. Nisam gledao početak emisije, pa ne znam o kojoj se bolesti očiju radi, ali pretpostavljam da se radi o glaukomu. Glaukom je podmukla bolest koja može dovesti do potpune sljepoće. Sljepoća od glaukoma počinje od periferije vidnog polja, vidno polje se sve više sužava čovjek gleda kao kroz durbin, pa onda kao kroz usku cijev i na kraju potpuno izgubi vid.

Čovjek od jedno sedamdesetak godina vježba kretanje po svojoj kući i sobi, pokušava da zapamti prostor i stvari u njemu, dok još malo vidi. Trenira kretanje u sobama, kako će doći do kreveta, do WC-a. Gleda fotografije, pokušava da snimi i zapamti lica koja više nikad neće vidjeti. Gleda u svoju ženu da je se nagleda, da zapamti njeno lice, jer uskoro je više neće moći vidjeti. Svjestan je da će početi da zaboravlja kako ona izgleda.

Ljudski vijek se stalno produžuje. Prosječna starost u Holandiji je za žene 82, za muškarce 79 godina. Sa produženjem života slabe, ili prestaju da funkcionišu pojedine osjetljive tjelesne strukture, prije svega krvni sudovi, opterećeni zglobovi i nervne ćelije. Neki se dijelovi tijela (stradali usljed povrede ili istrošenosti) mogu zamijeniti vještačkim ( zubne proteze, očno sočivo, srčani zalisci, zglob kuka i koljena...). Negdje se preostala funkcija donekle može popraviti tehničkim pomagalima ( slušni aparat, pejsmejkeri, električna kolica za kretanje, specijalne naočale i lupe za popravku vida, itd. ).

Međutim bolesti kod kojih  su nervne ćelije propale u većem broju se ne mogu poraviti, jer ne mogu nastati nove nervne ćelije. Tako još uvijek nema lijeka kod propadanja vidnih ćelija i optičkih nervnih vlakana kod  dosta brojnih očnih bolesti kao što su pigmentni retinitis, dijabetična retinopatija, glaukom, vaskularne bolesti mrežnice, degeneracije makule... Takođe i kod većeg broja bolesti vezanih za propadanje nervnih ćelija i vlakana u mozgu, medicina nema odgovora, ili je on nedovoljan ( Alzhajmerova, Parkinsonova bolest, multipla skleroza itd.).

Teško je opisati situaciju u kojoj se našao čovjek opisan na početku teksta. Svakom je drago živjeti, pa makar uz veliki hendikep. Izgleda da stari ljudi pored teškog tjelesnog bola, najteže podnose duboku depresiju, ili početnu demenciju. Sve je više starih ljudi koji zbog duboke depresije ili početne demencije, a često i zbog jednostavne zasićenosti životom, traže da im se uradi eutanazija.

18.04.2010.

Vrijeme od behara

Već duži period u Holandiji je sunčano vrijeme. Priroda je odjednom buknula i sve je u cvatu i beharu (bloesem, na holandskom). Procvale su i magnolije, svojim krupnim bijelim cvjetovima. Ovdje slabo ima pjesama posvećenih beharu, ili možda ima, a mi ih ne znamo.  Sevdalinke tipa “Sarajevo, behara ti tvoga”, ili ”Oj Mostaru, moj beharu”, zvučale bi ipak za nas smješno na holandskom u smislu “Mijn  Rotterdam, mijn van de bloesem stad” (Moj Roterdam, moj beharli grad”), ili “Breda, Breda,  hoe hou van jou bloesem” (Kako volim behar u Bredi).

 Nije samo behar dovoljan za doživljaj nečeg posebno lijepog.  Potreban je i bistri potok, mala seoska kuća i pozadina od planine sa snježnim vrhovima. Potreban je i komšija, i prica koja nije srkletli, i kafa u džezvi, i čašica šljivovice, i mlada lijepa komšinica da prođe ispod izbeharane šljive. Behar je za Bosnu, a za Holandiju su tulipanska polja. 

Za one koji nisu otisli u posjetu Bosni za vrijeme behara neka poslusaju Nadu Mamulu i “Sarajevo behara ti tvoga”, a ako nije otisao u Mostar neka poslusa Seju Pitica i pjesmu Joze Penave  "Oj Mostaru moj beharu" ( http://www.youtube.com/watch?v=xQUSDQ5JD2U ) 



17.04.2010.

Subotom o porijeklu riječi: o taksama, taksiranju, taksiju i taksiratu

Taxis je grčka riječ koja se može prevesti kao: odredba, pristojba, porez, namet, tarifa . Iz nje proistekla riječ koja se kod nas upotrebljava, a to je taksa. Najpoznatija je tako sudska taksa, boravišna taksa, carinska taksa, poštanska taksa …... U mnogim jezicima je riječ taksa zamjenica za riječ porez.

Taksirati (odnosno uraditi taksaciju), znači odrediti vrijednost nečega (kuće, umjetničkog dijela, itd) . Taksacija potiče od latinskog glagola taxare-atum, a znači dobro (jako) dodirnuti, udariti. Taksaciju vrše lica  koja su stručna za procijenu vrijednosti predmeta koji se taksiraju. Taksirati, znači i odrediti taksu, naprimjer taksirati pismo, molbu, žalbu. Ali taksirati znači i voziti taksi, odnosno baviti se profesijom taksiste.

Taksi, riječ koju u tekstu često krivo pišemo taxi (osim na samim taksi automobilima gjde taxi ima internacionalni karakter), i čak je kao takvu mijenjamo u padežima (iako u našem jeziku ne postoji slovo x), je porijeklom iz francuskog jezika.  U početku se automobil koji se iznajmljivao uz šofera, zvao taxi-auto. To je ustvari skraćenica od taximeter automobile, odnosno auto sa tarifnim mjeračem.

Slična riječ potpuno drugog proijekla i značenja je imenica taksirat (naglasak na srednjem slogu), koja je turskog porijekla i koja se koristi u nasem jeziku. Značenje imenice je teško definisati. Tako kažemo da je “neko dužan taksiratu”, odnosno da ga prati zla sreća, nevolja, da je od ranije počinio neki grijeh, odnosno nosi neko prokletstvo.

Ivo Andrić u pripovjetci “Smrt u Sinanovoj tekiji” govori: Nisam znao da ovakva gorčina može ispuniti
... da smo za život koji nam je dat dužni zloj sudbini - grehu, taksiratu.

16.04.2010.

Pohvale za sarajevsku Hitnu pomoć, i za interniste Državne bolnice u Sarajevu

Dosta često čujemo samo loše o sarajevskom zdravstvu. Juče sam se uvjerio da stvari mogu dobro funkcionirati, i bez posebne štele, i bez podmićivanja, što se često čuje kao o neophodnom uslovu.

Mojoj sestri, koja ima preko 70 godina, i s kojom sam svaki dan na messengeru, je juče ujutro oko pet sati ujutro iznenada pozlilo, dobila je bolove u prsima i tešku aritmiju srca. Bila je sama u stanu na Marijin Dvoru i pozvala je hitnu pomoć. Hitna je stigla za pet minuta. Snimili su joj EKG, te dali dvije intravenske injekcije sredstva protiv arirmije. Zadržali su se poprilično dugo, dok se aritmija nije koliko - toliko smirila.

Preko dana je sestri bilo bolje, trošila je lijekove koje već od ranije ima. Njen internista koji privatno radi je zbog opterećenosti nije mogao primiti taj dan, nego joj je zakazao za sutra ( to jest danas). Međutim sinoć, sa  početkom noći se ponovo javila aritmija. Savjetovao sam joj da ne ulazi u noć sa tako teškim lupanjem srca. Sestra je zvala hitnu na konsultacije. Rekli su joj da joj je najbolje da ode u Državnu bolnicu, da tamo ima dežurni internista.

Uzela je taksi i otišla sa sinom u bivšu Vojnu bolnicu. Brzo su je primili i stavili na monitore. Oko nje je bilo nekoliko ljekara i medicinara. Davali su joj nekoliko injekcija i pratili rad srca. Nisu prestali sve dok srce nije dobilo normalni (sinusni) ritam. Internistica joj je rekla da treba da uradi ultrazvuk srca, što može kod njih, ted a podigne lijekove koje joj je ona napisala.

Mislim da bolji tretman moja sestra ne bi imala niti u jednom drugom gradu ili državi. Niko nije prethodno zvao i molio za posebnu pažnju, a pogotovu niko nije podmazivao. Svaka čast i Hitnoj i Državnoj bolnici.    

16.04.2010.

Vulkan paralisao avione

Erupcija vulkana na Islandu je izbacila ogromne količine zemljane prašine, koju su vjetrovi pokrenuli prema Sjevernoj Evropi. U deset zemalja vazdušni saobraćaj je potpuno paralisan. Od sinoć u sedam sati potpuno je zatvoren najveći holandski aerodrom u Amsterdamu. Kad će se otvoriti, još se ne zna.

Vulkanska prašina je opasna ako uđe u mlazne avione. Još 1981 je američki avion iznad Aljaske jedva izbjegao katastrofu. Odjednom su otkazala sva četiri motora, što je tada bilo potpuno neobjašnjivo. Srećom prilikom prisilnog spuštanja pilot je uspio startati motore i sretno se spustiti. Šteta na avionu je iznosila 55 miliona dolara. Od tog incidenta se u cijelom svijetu prate kretanja vulkanskih oblaka, i o tome daju informacije pilotima.

Jedan dio Islanda je potpuno obavijen sitnim česticama pijeska, slično pješčanoj oluji. Vjetar puše prema istoku, a od sutra se očekuje da će početi puhati ka sjeveru. Valjda  će se onda i razbistriti nad Evropom.

Inače, Island, mala I daleka zemlja, malo, malo, pa pravi neke probleme. Prvo su propale islandske banke progutale pare holandskih i engleskih štediša, a sad islandski vulkani ne daju avionima da lete.

15.04.2010.

Od “UPI”- ja do “Merkatora”

Nedavno vidim na TV kako na Kubi uvode promjene u nekim djelatnostima. U zemlji u kojoj je sve državno, frizeri će u državnim frizerajima moći i sami da određuju cijene svojih usluga i da isto tako na osnovu zarade određuju plate zaposlenima. Do sada su cijene šišanja i brijanja bile fiksne kao i plate zaposlenih. Jedan frizer upitan šta misli o predloženim promjenama, kaže kako baš nije siguran je li to dobro.

Naumpade mi koliko je sada nama normalno da neko ima privatni granap, prodavnicu hrane. Naš komunizam nije nikad otišao baš toliko da je bilo zabranjeno imati privatnu frizersku, krojačku ili neku drugu zanatsku radnju, piljaru ili malu kafanu, ali imati privatnu prodavnicu hrane, tekstila, obuće, itd., to se nije moglo. I to je shvatano kao normalna stvar. Uvijek sam se u Turskoj,  Italiji, Francuskoj, divio lijepim malim granapima, u kojima je sve bilo na dohvat ruke, čokoladice, žvake, bezalkoholna pića, voće, i sve tako čarobno, kao iz bajke.

 A onda je počelo i kod nas. Kraj osamdesetih godina, Ante Marković, raja masovno otvara granape. Gdje je god bilo prostora, u podrumima, smetljarnicima, prizemljima, maltene šupama, otvaraju se male prodavnice. Konkurencija “UPI*”-ju, “Agrokomercu”, “Konzumu”, “Dobrinji”, socijalističkim preduzećima od kojih su UPI  i Agrokomerc bili pravi giganti jer su imali i proizvodnju i prodaju. Tako su UPI-jeve prodavnice imale vlastite čokolade, keks, pivo, mlijeko, sladoled, meso, voće,…. sve iz vlastite proizvodnje . Agrokomerc je u svojim prodavnicama imao vlastite proizvode, mesne prerađevine, keks, čokolade, sladoled..... Teško je bilo konkurisati takvim gigantima. Mali granapi su se morali snalaziti tako što su nabavljali proizvode koje nisu imale državne radnje.

Rat je doveo do potpunog kolapsa socijalističke privrede. Propao je UPI, njegova poljoprivreda, farme krava, peradi, svinja, propali su državni voćnjaci. Propao je “Sarabon”, “Hladnjača i klaonica”, “Tržni Centar”, “Mljekara”..... itd.. Jedino je pivara uspješno privatizirana, kao i "Klas".  Agrokomerc je propao još i prije rata. Od UPI-ja je ostala UPI banka. Kad ukucate u Google UPI, nema se ni traga bivsem gigantu (opet osim banke).

Iza rata su mali granapi proradili kao nikad prije. Ogromna mreža UPI-jevih prodavnica je doživjela potpuni kolaps. U prazan prostor su uletjile male granapdžije. Ali neće zadugo.

Na mjestu bivšeg Tržnog Centra u Pofalićima dolazi slovenački “Merkator”. Onda “Interex”. Pa se otvaraju novi Merkatori. Pa još neki novi trgovinski centri, sve bolji od boljih, bar naizgled. “Konzum” preuzima sve posluge. Konzum ima svoje voćnjake, vinograde, ..... Merkator takođe ima svoje proizvode. Podsjeća li nas ovo na nešta? Četiri noge valjaju, dvije ne valjaju. Umjesto UPI-ja sad imamo Merkator.  Kupovati tamo prava je fešta. Društveni događaj. Ogromni svijetli prostori, igrališta za djecu, kafane. A hrana u posluzi jeftinija nego u granapu pored kuće, još uvijek postoji neko sniženje, nagradna igra.

Teško je malim prodavnicama  izdržati konkurenciju novih giganta. Granapi se ponovo zatvaraju, ljudi ostaju bez posla. Ostaju neki tu i tamo, nabavljjaju jeftine proizvode iz Srbije, pokušavaju nekako opstati.

Nije li sumnja kubanskog brice u nastupajuće promjene ipak opravdana? Lijepo je imati siguran posao i uvijek istu platu, makar za nju ne mogao kupiti mnogo šta. 

* Za neupućene i mlađe čitaoce UPI iz Sarajeva , znači Ujedinjena poljorivreda, promet i industrija. To je bio ogromni bosanskohercegovački gigant sa vlastitim plantažama, farmama, voćnjacima, fabrikama za preradu voća i povrća, mljekarom, pivarom,fabrikama čokolade i konditorskih proizvoda,proizvodnjom mineralne vode, alkoholnih i bezalkoholnih pića,  itd.

14.04.2010.

Primarijus, šta mu ga to dođe?

Čitam u Avazu kako se iz Hitne u Sarajevu žale kako nikome iz Hitne u Sarajevu nije dodijeljena titula primarijusa. A Ministarstvo zdravlja Federacije BiH je dodijelilo ovo počasno zvanje 123-orici kandidata, od prijavljenih četiri stotine. Jedan od kriterija za dodjelu je, po mišljenju Ministarstva, bio i regionalna zastupljenost, odnosno trebalo je rasporediti titule po cijeloj Federaciji BiH. Titulu su dobila i dva pomocnika ministra zdravlja.

Zvanje primarijusa, kao počasno zvanje, dodjeljuje se u nekim zemljama bivše Jugoslavije, te u još nekim zemljama Evrope. U Austriji se pod  Primarius podrazumjeva sef bolnice, klinike, sto odgovara u Njemackoj tituli Chefartz (glavni doktor, vidi komentar) U zemljama bivše Jugoslavije kandidat za dodjelu zvanja treba da je istaknuti ljekar u svojoj struci koji je objavio stručne radove. U praksi skoro svaki ljekar nakon određenih godina rada dobije ovu titulu. Činjenica da su čak 123 ljekara samo u jednoj godini dobila ovo zvanje, ukazuje na hiperprodukciju primarijusa, a samim tim i na vrijednost ovog zvanja. Smiješno je da neko dobije titulu na osnovu regionalne pripadnosti, to jest zato što je naprimjer iz Ključa, jer i tamo treba da neko bude primarijus.

Većina običnog svijeta nema pojma šta je to primarijus, ali titula gordo zvuči, pa će oni radije primarijusu nego “običnom” doktoru.

Izvorno su u nekim zemljama titulu nosili jedan ili dva doktora u nekoj velikoj bolnici, doktori koji su bili najiskusniji i prvi na čelu neke klinike, sanatorijuma, odjeljenja, odnosno službe. Odatle i naziv primarius (primus= lat. prvi). Tako je i danas u Austriji, naprimjer. To nije pocasna titula nego odgovorno zvanje za sefa jedne velike sluzbe.

 U Holandiji ne postoji ovo zvanje, isto kao što se rijetko (skoro nikad) stavlja ono Dr ispred imena i prezimena ljekara. Na vratima ljekara stoji samo ime i prezime, i arts (ljekar- liječnik), a tako je i na potpisu na pismima i drugim dokumentima. Takođe ne postoje ljekari magistri nauka. Diplomirani ljekari mogu odmah ići na doktorat. Tada se većinom opredjele za nauku i tri-četiri godine su zaokupljeni radom na tezi. Za taj njihov rad su posebno plaćeni od neke naučne ustanove, klinike ili instituta, i ne primaju drugu platu. Postoje i klinički doktori koji kombiniraju svakodnevni rad i nauku, pa doktoriraju, poslije niza naucnih radova objavljenih u poznatim naucnim casopisima. Profesori i doktori nauka mogu imati ispred svog imena i prof. i dr. Doktorom se inače oslovljavaju ljekari od strane pacijenata, ali to je više u svojstvu zanimanja, nego neke naučne titule.

Ako je dobro i savremeno medicinsko obrazovanje, iz njega izlaze sposobni kadrovi, koji su potpuno samostalni i spremni da odgovore izazovima savremene medicine, čak i dok su vrlo mladi, nisu potrebne nikakve dodatne, a pogotovu počasne titule. Od stručnih titula postoje samo specijalisti. Od specijaliste se traži potpuna stručnost i samostalnost za većinu najčešćih intervencija u toj specijalnosti. Pored  diplome specijaliste, da bi radio bez supervizora, on mora imati i uvjerenje da je samostalan. I jednu i drugu diplomu izdaju specijalisticka udruzenja, a ne ministarstvo zdravlja. Jedan manji broj rjeđih intervencija obavljaju specijalisti (subspecijalisti) u specijalizovanim klinikama i bolnicama.Tamo postoji Sef klinike (Chef de clinique), koji bi ustvari odgovarao prvobitno zamisljenoj tituli primarijusa kod nas. 

 Druga je stvar ko se bavi još i naukom, pa dobije naučne titule, odnosno akademskim radom, pa dobije nastavnička zvanja (docent, profesor).

14.04.2010.

Gripa se obrukala ove godine

Ovdje u Holandiji je zvanično saopšteno da ove zime niko nije umro od obične gripe. Od meksičke je umro 60 ljudi, uglavnom teških hroničnih bolesnika. Ova naša domaća virusčad izgleda na socijali, nije im ni do kakve rabote. Da ne bi braće iz Meksika, ne bi se niko sjetio da još i postoje. A i ovi uvozni virusi, koliko je prašine dignuto oko njih, pokazali se zmajevima od papira. Tresla se gora, rodio se mis. Neka tako i ostane i iduce godine.

13.04.2010.

Koliko su opasni antibiotici iz piletine?

Već nekoliko sedmica u Holandiji se priča o opasnostima prekomjerne upotrebe antibiotika kod domaćih životinja, posebno kod piladi. U Holandiji su doktori (u humanoj medicini) primili doktrinu kako su antibiotici opasni lijekovi i da se trebaju davati samo u tačno određenim indikacijama. Zbog toga je ova zemlja u Evropi zemlja sa najmanjom potrošnjom antibiotika, kada se radi o ljudima.

Međutim sasvim druga stvar je kod uzgoja stoke i peradi. Holandija je prva zemlje po upotrebi antibiotika u veterinarstvu, posebno u peradarstvu. Veterinari su često i prodavači lijekova, pa je i to jedan uzrok da se nekontrolisano prodaju i koriste antibiotici kod domaćih životinja. Sami veterinari kazu da su prinudjeni davati antibiotike, jer su cesto zbog infekcije zivoti zivotinja u pitanju. U Danskoj je potrošnja antibiotika kod uzgoja piladi pet puta manja nego u Holandiji, a jedan od razloga je i taj da tamo veterinari ne prodaju antibiotike.

Opasnost prekomjerne upotrebe antibiotika je stvaranje rezistentnih (otpornih) sojeva bakterija. Infekcije uzrokovane ovim bakterijama kod ljudi mogu biti smrtonosne, jer su se bakterije kod životinja “navikle” na čak i najsavremenije antibiotike, i postale neosjetljive kad se lijekovi daju oboljelim ljudima.

Raspravlja se o uvođenju zakonskih mjera protiv pretjerane upotrebe antibiotika u preradarastvu. Holandija je jedan od najvećih evropskih proizvođača piletine. Na 16 miliona stanovnika Holandija ima preko 100 miliona različitih domaćih životinja, peradi, svinja, koza, ovaca, krava ......

12.04.2010.

Ko čeka (ne)dočeka, post iz treće ruke

B92 Info Vesti Drugi pišu

Duge liste čekanja na operacije

5. april 2010. | 15:19 | Izvor: Blic Beograd -- Pacijenti u Srbiji i po više meseci čekaju na operaciju katarakte, ugradnju kuka ili pregled na magnetnoj rezonanci, piše “Blic”.

Duge liste čekanja za kardiohirurške operacije nisu jedini problem u srpskom zdravstvu, podseća ovaj list. Najteža situacija je u oftalmologiji, gde za operaciju katarakte čeka 3000 ljudi i to više od godinu dana. Na ugradnju veštačkog kuka i kolena čeka se i do osam meseci, dok se pregled na magnetnoj rezonanci zakazuju u proseku za šest meseci.


11.04.2010.

Vrijeme od lala

Nakon visibaba, kacuna i narcisa (koji su jos uvijek na vrhuncu svjetanja), procvjetale su i lale (tulipani). Ovaj njezni cvijet porijeklom iz Turske, je i cvijet po kome je Holandija zbog svojih tulipanskih polja u aprilu, poznata u cijelom svijetu. Sa danasnje setnje pitomim Haastrecht-om donosim vam ove dvije fotografije iz dva razlicita vrta.





11.04.2010.

Supruga upraćuje dementnog muža pomoću satelita

U jutrošnjoj emisiji holandskog Radija 1 emitovana je reportaža o tome kako se pacijenti sa početnim oblicima demencije mogu pratiti preko posebnog aparata, sličnog nekoj vrsti mobitela. Aparat je u kontaktu sa satelitom,a preko kompjutera se može odrediti njegova pozicija.

Jedan 61-godišnjak ima simptome početne demencije, koji se ispoljavaju i u tome, što ako ode u šetnju, često ne zna gdje je krenuo, pa može da zaluta. Jedan period dana on provodi u dnevnom boravku odjeljenja za tretman ovog poremećaja, i postoji opasnost da zaluta kad tamo ide.

Njegova supruga ga uz korištenje pomenutog aparata može pratiti na kompjuteru, i vidjeti da li je suprug na pravom putu, ili je negdje zabazo.

09.04.2010.

Šaljivo o jeziku: O velikoj i šupljoj glavi

Česti su izrazi vezani za glavu, a odnose se uglavnom da se nekome podvali kako ima veliku glavu, a kako u njoj nema pameti, u smislu "Sirok turban, pod njim hodze nema". Glavonja i glavozija  ukazuju da neko ima veliku glavu, ali glavonja može biti i glavešina, odnosno neko ko je na vlasti, ili neko dobrostojeći. Glava se često u negativnom kontekstu spominje kao tikva, paljka, tintara, glavuša, itd. 

Imaš li ti šta u toj tvojoj tintari? Izgleda da se radi o šupljoj tikvi.

Jesi li to odvalio paljkom od zid?

Kolika mu je glavuša!

Glava mu je velika ko Cocin bubanj!

Glava mu se sija ko pun mjesec!

Odvalio glavom, ali mu nije ništa bilo, bosanska je to glava!

Mućni malo tom svojom šupljom glavom!

Je li to onaj glavozija?

Kolika mu je glava, ne može je bumbar za dan obletiti.

Kako ne znaš onoga glavonju?

On ti je veliki glavešina.

09.04.2010.

Da li načiniti abortus u kasnoj trudnoći, ili ne?

Neku noć je na belgijskoj TV bila veoma impresivna emisija o dilemama majki kojima se ultrazvukom kod djeteta u stomaku otkriju teški deformiteti ili genetske malformacije. Većinom se radi o već poodmaklim trudnoćama. Emisija je snimana u Francuskoj, u jednom centru gdje ljekari timski odlučuju o zdravstvenom stanju ploda, te o šansama za liječenje, rehabilitaciju, i za život uopšte. U mnogim slučajevima kada postoje tolika oštećenja da će život djeteta biti skoro nemoguć, i uz sve mogućnosti savremenog liječenja, savjetuje se roditeljima da se trudnoća prekine, i to je zakonom dozvoljeno.

Roditelji, pogotovu majke, se često stavljaju pred veoma tešku dilemu. Ponekad je rizik veliki, ali ipak nije stopostotni, tako da ljekari ne mogu dati sigurne garancije o tome hoće li dijete uopšte biti, i u kom postotku će biti sposobno za život. Pogotovu je to teška odluka kod prvih trudnoća. Prikazan je slučaj i žene koja nosi dvojke, od kojih jedno blizanče ima takve nedostatke (nedostatak donjih dijelova ruku i nogu), da su roditelji, uz savjet ljekara, odlučili da tog blizanca eutaniziraju. Bračni par ima već šestoro djece, i svi su u redu.

07.04.2010.

Kopriva ili žara, i hrana i lijek

Nettle

 

Kopriva ili žara (Urtica dioica, holandski Brandnetel, engleski Nettle) je veoma cijenjena biljka, kako u kulinarstvu (vidi gornji post) tako i kao ljekovita biljka,a upotrebljava se i u industriji (odjeće). Uro, na latinskom znači vatra, i biljka je ime dobila jer izaziva osjećaj pečenja i žarenja (žara). Dlačice na stablu sadrže mješavinu supstanci koje u dodiru sa kožom izazivaju bol, pečenje i svrab, a na koži se formiraju sitni mjehurići, koje zovemo urtike (urtikarija).

Nije baš sasvim jasno, ni dovoljno ispitano , koje su to supstance koje izazivaju reakciju kože. Pretpostavlja se da glavnu ulogu ima mravlja kiselina, ali i acetilholin, histamin, serotonin, te oksalna i vinskosilicilna kiselina.

Listovi žare su bogati u vitaminu C, karotinu, željezu, i vitaminu D. Takođe se nalaze znatna količina silicijeve kiseline, nitrata, i kalijuma. Mlado osušeno lišće je izvanredan izvor bjelančevina, u ishrani koza i kunića.

Najbolje je za konzumpciju brati biljku dok je mlada, i dok su stabljike duge oko 20-tak cm. Ako se bere odraslija biljka, onda se beru samo vrhovi, negdje tri cm od vrha.

Biljka sadrži 1-2% flavonoïden, specialne  glucoside en rutinoside od kojih quercetine, isorhamnetine en kamferolie (kamforno ulje), ali takođe isorhamnetine-3-O-neohesperidoside. U manjim koncentracijama alifatske organske kiseline (chlorogenzuur), ali takođe  hydroxycumarine scopoletine. Samo u velikoj koprivi se pojavljuje 0,03-1,6 % koffie-oylappelzuur .

Kopriva se koristi kao salata, zatim kao supa ili čorba od koprive. Umjesto zelja (špinata) žara se koristi u piti (žarnjača), ili kao ćušpajz.

Čaj od koprive se pravi sušenjem listova i ima gorak ukus. Kopriva “čisti” krv i organizam (blago poboljšava znojenje), ima anti-alergijsko dejstvo, djeluje protiv krvarenja.

Indikacije. – Kožne bolesti, kao naprimjer ekcem – Alergijske manifestacije kao što su sijenska i polenska groznica i astma. Tokom menstruacije da umanji masivnija krvavljenja. – Kod povećane prostate (upotrebljava se korijen).

Biljka potpopljena u vodi stvara miris koji odbija vaši. Alkoholna otopina koprive se koristi za njegu kože glave, kao sredstvo protuiv peruti i masne kose. Poznati su šamponi koji sadrže ekstrakt koprive.

U povrtlarstvu se kopriva može koristiti kao biološko sredstvo protiv raznih biljnih nametnika, vaši i gusjenica. U čistu kantu vode treba na hladnom mjestu potopiti koprivu i držati 24 sata.

Iz stabla koprive su se ranije koristila vlakna za izradu grube tkanine (slično kao pamuk), a kopriva se koristila i kao pomoćna supstanca kod bojenja vune.

Izvor: http://nl.wikipedia.org/wiki/Brandnetel

 

 

07.04.2010.

U žari u društvu fazana

Grote brandnetel in Nazaré, Portugal
Vrijeme je od žare.  Od žare se može napraviti pita (umjesto zelja), pamuk čorba, sa rižom i mlijekom (pavlakom), ili se jednostavno proprži u tavi, pa se na nju “ubije” jaje, to je čimbur na žari. Može se napraviti i ćušpajz od žare.

U ovom kraju kuda ja vozim biciklo je ima jako mnogo u razrijeđenoj šumi, čista je, jer niko tu ne zalazi. Možda je bilo čudno rekreativcima koji tuda šetaju ili trče, kad vide da neko tu bere koprivu.

Društvo mi je pravio fazan, koji je na par metara od mene nešta kljucao, i nije ga bilo strah. Ne ganja ih niko, pa se i ne boje. Inače je to zaista divna ptica, grahota je to i ubiti, a kod nas mu ne bi bilo dugoga vijeka.

Fazan lijepe crvene glave , ne obraca paznju na mene
06.04.2010.

Šesti april

Šesti april je po mnogo čemu značajan datum. Dan oslobođenja Sarajeva, i dan (ne ponovilo se, gluho bilo) napada na Sarajevo 1992. Bili smo uhvaćeni kao u kavezu. Bježao sam sa familijom sa Mojmila na Koševo, preko Koševskog brda (u centru grada je bio miting), zaustavljani na barikadama. To veče je počela artiljerija  pucati po Jarčedolima, sakrivali smo se nekuda po kući, bili smo sasvim van pameti.

Bolje se sjećati šestog aprila, kada je bio dan škole, pa smo imali slobodno i išli na Ilidžu i dalje pješke Alejom do Vrela Bosne. Obično bi zazelenila trava, poslije duge zime vazduh bi bio blag, a mi đaci smo bili razdragani i sretni.

Danas je šesti april u jednoj drugoj zemlji. Pravo proljeće. Nebom prolijeću i krešte divlje guske i galebovi. Pored jezera se neka žena sunča u ligeštulu. U jezerskoj vodi  treniraju ronioci. Za par dana su procvjetali grmovi i drveće japanske trešnje. Koza sa jarićima me začuđeno gleda.

Nemaju ovi ovdje pojma o šestom travnju u nekoj balkanskoj zemlji. Ovdje je šesti april jedan običan proljetni dan, u kome treba uživati.   

tek prispjeli jarici procvjetali grmovi ljubicasto..... zuto konacno sunce vodena ptica sa krijestom na glavi (fut) zalosna vrba narcisi i behar u daljini narcisi
04.04.2010.

U rekonstrukciji

U selu  (Reuweejkse dorp) udaljenom od moje kuce dva kilometra, nalazi se katolicka crkva sa velikim zvonikom. Pripadnici parohije i crkvena uprava su bukvalno shvatili kritike na racun katolicke crkve, pa nisu zalili para da krenu u rekonstrukciju crkve i tornja.





izgled crkve 14-02-2008 (prije pocetka rekonstrukcije)
izgled crkve 14-02-2008 (prije pocetka rekonstrukcije)


izgled tornja 14-02-08, prije rekonstrukcije, stavljeno nakon komentara tetke Slovke
izgled tornja 14-02-08, prije rekonstrukcije, stavljeno nakon komentara tetke Slovke


03.04.2010.

Subotom o porijeklu riječi: Dobro i Zlo

Svijet počiva na dualizmu, ravnotežu svijeta održava jedinstvo suprotnosti. Pored fizičkih suprotnosti, svjetla i tame (dana i noći), hladnog i toplog, kopna i mora, itd…postoje i suprotnosti u karakteru pojava na zemlji, kao  i u karakteru živih bića i posebno ljudi. Najveća suprotnost postoji između Dobra i Zla. Ona seže od najviših religijskih postavki, pa sve do najprizemnijih i najjednostavnijih životnih prilika. Bog je dobar, njegova suprotnost je Đavo, loš. Ljeto je dobro, zima je loša, zdravlje je dobro, bolest je loša itd.

Na latinskom se dobar kaže bonus, a zao malus. Iz toga su proistekle mnoge riječi koje koristimo u savremenom životu i u medicini.

Bonus je osnova za mnoge riječi koje nam donose dobro. Bonovi i bonifikacije, su u stvari nagrade, koristi, koje dobijemo na osnovu nečega. Benevolentan (bene, ital.=dobro) je onaj koji želi i donosi dobro. Bonaventura  bi rekli na latinskom. Beneficija je određena prednost.  Benigan  je dobroćudan, benigan može biti čovjek, a može i tumor, na svu sreću da ima i takvih. Benito je Dobrica, mada Benito Musolini je sve bio osim Dobrica. Danas imamo Benita Berluskonija, ni on nije neka dobrota.

Nažalost Dobro ne može postojati bez Zla. Nekada su Dobro i Zlo ljuti neprijatelji, a još češće su oni ujedinjeni u paktu, i nalaze se u istom čovjeku, u istoj državi u istoj materiji i pojavi…. Vatra je nekad dobro, a nekad strašno zlo, tako i voda. Nekad nam neko od ljudi izgleda dobar, a sutra vidimo da može biti i loš.

Malus (latinski zao) se nalazi kao osnova u mnogim riječima. Kad je neko zlonamjeran, kažemo da je maliciozan. U medicini kažemo malformacija, za neki nedostatak, često i nakaznost. I mnoge fiziološkem pojave ako imaju prefiks mal, on ukazuje da tu nešto nije dobro. Maldigestija (loše varenje), malapsorpcija (loše primanje hrane), malnutricija (podhranjenost). Mal je osnova mnogih riječi u francuskom, koje ukazuju na nešto štetno, loše, ili da nas boli glava (J’mal a la tete), stomak, itd. Bolest se na francuskom kaze maladie. Tako kažemo í da smo imali maler (Fr. malheure, peh, nesreća).

Jedan drugi latinski pridjev  malignus isto znači loš, zao. Iz ovoga pridjeva je proistekao naš pridjev  maligni (tumori), (zloćudni tumori), te imenica malignitet, odnosno malignost.

01.04.2010.

Holandski mediji o Rezoluciji o Srebrenici

Holandski mediji su dosta široko i objektivno izvještavali o usvajanju Rezolucije o Srebrenici u Parlamentu Republike Srbije. Juče ujutro u jutarnjem dnevniku holandskog radija 1 je objavljena vijest, uz direktno javljanje dopisnika iz Beograda. Tako je i na Televiziji u večernjem dnevniku dosta opširno govoreno o tome kako je ovo prvi put da srpski parlamentarci formalno osuđuju zločin i krvoproliće u Srebrenici. Ponovo se spominje i holandska umješanost u strašni zločin.

Volkskrant-u  postoji dosta opširan članak pod naslovom "Srbija se izvinula za Srebrenicu". U clanku se pored ostalog ukazuje na nezadovoljstvo opozicije u Skupštini Srbije, jer se po njima sada (nakon rezolucije) krivica svodi na cjelokupan srpski narod. Takođe se ističe nezadovoljstvo onih koji su preživjeli genocid, i onih najbližih srodnika žrtava, posebno majki i udovica ubijenih, koji su nezadovoljni jer u rezoluciji nije pomenuta riječ genocid.

Zanimljivo je da, za razliku od daleke Holandije,  Nezavisne Novine iz Banja Luke na svojoj internet stranici nisu objavile vijest o usvajanju Rezolucije u Beogradu. Većina naslova na naslovnoj stranici ove novine upućuje na različite događaje u Federaciji BiH, uglavnom u negativnom kontekstu (vidi http://www.nezavisne.com/ ).

Leteci Holandjanin
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338063

Powered by Blogger.ba