Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

27.05.2010.

Tišina osvaja Bosnu

Nakon odlaska iz Bosne i svraćanja u Sloveniju, svaki put se susretnem sa tišinom. Nakon povratka u Holandiju ona postane još izrazitija.

Međutim tišina osvaja i Bosnu. Na Mojmilu su javne površine, parkovi i prolazi čisti u uređeni.  Čudi me međutim da niko ne igra lopte na širokom zelenom prostoru, kako je to bilo ranije. Neko nakratko izvede cuku (baš kao I u Holandiji), pusti ga malo, i to je sve. U stubištu vlada neka tišina, kao da se broj stanara prepolovio. Nema više ni muzike iz kafana, ni noćnih pijanica. Tišinu noći pokvari tek ponekad alarm sa nekog automobila. Slabo se čuju i ona subotnja bibikanja svadbenih kolona.

Novo je da se pored poziva na molitvu,ezana sa džamija, sada čuje i redovno zvonjenje sa novosagrađene katoličke crkve na Alipašinom polju. Redovno u šest ujutro i šest naveče. Crkvena zvona sa katoličke crkve pozivaju na misu i u malom Tarčinu, u kojem sticajem prilika često boravim.  

Ljudi hodaju ko omanđijani, zabrinuti. Kad  u prolazu nenamjerno slučajno poslušaš razgovor, čuješ priču o strahovanju za posao, ili o nadi za zaposlenje. Ili o bolestima i doktorima. Ljudi sve manje odlaze jedni drugima, mnogi su u familijama zavađeni oko babovine ili neke druge zaostavštine.Rođena braća su posvađana, ili se jednostavno ne vide mjesecima. Baš kao u Holandiji.

Sa siromaštvom, ma koliko to paradoksalno bilo, često ide osmijeh na licu. Jednostavno zato jer se ljudi ne boje da će nešto izgubiti, zato jer i nemaju ništa da izgube. Oni koji imaju nesiguran posao i kredit za stan ili auto često su prisiljeni da žive u strahu. A sa strahom ide i tišina.

24.05.2010.

Na Ilidži pokraj Sarajeva, vjenčanje pored fontane

Ilidža iza rata zvanično ne pripada gradu Sarajevu, a prije rata je bila jedna od njegovih opština. Ilidžanska opština je jedna od najvećih u Bosni i Hercegovini, i ima oko 60000 stanovnika. Dva su veća naselja, sama Ilidža i  drugo veliko naselje, Hrasnica. Sokolović Kolonija (Sokolovići), Stup, Blažuj, Rakovica, Osijek, Azići, Dobroševići, Doglodi, Kovači, Butmir…su poznatija naselja u opštini.

Na području Ilidže u Butmiru su nađena arheološka nalazišta koja upućuju da su ovdje još u neolitu živjeli ljudi, pa je to i najstarije nađeno naseljeno područje u BiH (Butmirska kultura). Uz sumporne izvore su nađeni ostaci rimske naseobine Aque Sulphurae ( keramika, mozaici, nakit, novac). Ovo je ujedno i najvažnija rimska kolonija u Bosni i Hercegovini. Restaurirani Rimski most ( u XVI stoljeću)  je napravljen od orginalnog kamena kojim je napravljen most u rimskom period.

Ilidža je veoma urbano područje. Pije rata je bila i najznačajnije gradsko industrijsko, a i poljoprivredno područje. Ilidža je po ekonomskoj snazi bila na petom mjestu u BiH. U Hrasnici je bio veliki kombinat FAMOS, u samoj Ilidži tvornica ćilima, bicikala, Energoinvestove tvornice na Stupu (TAT), tvornice namještaja, Hladnjača i klaonica (SIMES), tvornica BOSANKA u Blažuju, itd.U Rakovici je bio veliki voćnjak jabuka, u Vlakovu veliko skladište tečnih goriva.Danas je industrija reducirana na tvornicu vode “Dijamant”, te nekoliko manjih preduzeća.

Za Ilidžu se vezuje u neku ruku najljepše područje Sarajeva.  Tu je prije svega planina Igman, sa svojim gustim šumama, olimpijskom terenima, stazama za planinarenje, istorijskim znamenitostima.Tu je i veliki park Stojčevac, nekadašnje Titovo rezidencijalno povremeno boravište, koji je iza rata u velikoj mjeri zapušten. Kompleks hotela banje Ilidža, zajedno sa velikim parkom i fontanom, je takođe veoma stradao ratnim dejstvima, isto kao i poznati Institut za rehabilitaciju, koji je skoro sasvim srušen.  Velika aleja platana između Ilidže i Vrela Bosne je najljepša aleja u Bosni i Hercegovini, duga oko dva kilometra. Vožnja fijakerima alejom do Vrela Bosne je najveća turistička atrakcija. I na kraju biser ilidžanskog kraja je Vrelo Bosne, jedinstven prirodni fenomen, predstavljen veoma jakim vrelom koje izvire ispod planine Igman, i od čije snage odmah nastaje prava rijeka. Pored rijeke Bosne, kroz samo mjesta Ilidža protiče Željeznica, a kroz opštinu teku još i Tilava, Dobrinja,Miljacka i Zujevina, te potok Večerica. Rijeke se na Ilidžu slijevaju sa juga, zapada i istoka, te se prije izlaska iz Sarajevskog polja utapaju u rijeku Bosnu, koja kao velika rijeka ističe prema Semizovcu.Područje opštine Ilidža  (zaštićeno vodoopskrbno područje) je najveći  rezervoar pitke vode za široko područje velikog dijela Sarajeva. Ilidža raspolaže sa 50 odsto svih stabala drveća na području grada Sarajeva.

U cijeloj Jugoslaviji Ilidža je bila poznata po najvećem festivalu novokomponovane narodne muzike. Ilidža je takođe bila jedna os banja sa najvećim brojem posjetilaca iz stranih zemalja. Institut za fizikalnu medicine i rehabilitaciju, pod vođstvom pokojnog akademika prof.dr. Marka Ciglara, je imao međunarodnu reputaciju kao ustanova sa najsavremenijim medicinskim  tretmanom za rehabilitaciju.

U posljednje vrijeme Ilidža postaje i univerzitetski centar, jer se između Ilidže i Sokolović Kolonije grade             ( neki su već i izgrađeni) kompleksi dva internacionalna univerziteta. Izgrađena je nova moderna široka saobraćajnica, koja povezuje Centar Ilidže (tramvajsku okretaljku) sa Sokolović Kolonijom, predviđeno je da između dva odvojena put aide tramvaj do Hrasnice. Duž ove saobraćajnice, koja se dijelom nastavlja u Butmir, izgrađen je velelijepan trgovački centar, nova zgrada opštine, te veoma lijep kompleks bazena nazvan “Termalna rivijera”. Ilidža ima nekoliko hotela. U Velikoj aleji  je renovirano nekoliko starih austrijskih vila, a u neposrednoj blizini je izgrađen i veći broj veoma reprezentativnih privatnih vila. Ilidža je i jedino mjesto u Sarajevu, odnosno njegovoj okolini,  gdje postoji  uređeni  kamping prostor.Na području opštin Ilidža je smješten najvažniji međunarodni aerodrome u BiH, aerodrom “Sarajevo”.

Na Ilidžu sam dolazio kao mali, sa mamom i tetkom, i to dvospratnim autobusom, koji je polazio sa Marijin Dvora i išao starom Ilidžanskom cestom, koja je bila popločana granitnim kockama. Autobus se okretao kod stare zgrade Opštine, odnosno kod hotela Srbija. Pamtim ljetnu baštu u blizini hotela, na kojoj je svirala muzika. U centru bašte, koja je bila okružena pokrivenim ložama, bio je izbetoniran okrugli prostor za ples.

Danas smo iskoristili kišnu pauzu i posjetili Ilidžu. Izgradnjom kružnog toka kod tramvajske okretaljke  je saobraćaj prilično dobro regulisan. Parkiramo se pred hotelom  "Austrija" (ranije "Srbija"). Iz hotela iz bočnog  izlaza izlaze mlade žene i djevojke. Lijepo su I moderno obučene. Samo rijetke imaju mahrame na glavi. Nose u rukama neke programe na kojima uspijem procitati da piše “Konvencija Asocijacije žena SDA”.

Nekadašnji hotel "Bosna" još je zapušten i nije u funkciji. Ostala tri, "Hercegovina", "Austrija" i "Hungarija" su obnovljeni. U velikom parku između starih hotela je obnovljena fontana. Pred fontanom u pravcu hotela Austrija postavljen lijepo uređen sto (sa dvije stolice s jedne strane i jednom prekoputa). Preko staze koja vodi do stola je napravljen slavoluk obavijen bijelim velom sa mašnama. Staza od hotela ka fontani je ukrašena, po njoj je prostrt crveni tepih, te posute crvene latice ruža. Uz sam ulaz hotela  sakupila se poveća grupa ljudi, svi lijepo obučeni, žene u svečanim haljinama, pojedine obnaženih ramena i leđa. Kod same staze lijepo obučena djevojka u mini suknji, svira flautu, pored nje momak sa gitarom.Očito će biti neko vjenčanje na otvorenom. Srećom bilo je zatišje je što se padanja kiše tiče (koja je padala neprekidno cijeli dan).

Moja supruga i punica neće da propuste vjenčanje, čekaju da vide mladu, a ja ne mogu da sporo hodam ni ti da stojim, pa ih ostavljam i odlazim prema hotelu "Terme", da vidim u kakvom je stanju stara sumporna banja. Sumporno vrelo je sada zatvoreno i ograđeno, ranije su se za lijepa vremena ljudi I posebno žene kupale u divljem kupalištu. Nema ni onog smrada od sumpornog dioksida, koji se osjećao i podaleko od vrela.

Dolazim do “Terme”.Čini se da su u funkciji i bazen i drugi sadržaji za fizioterapiju. Iz pravca Sokolović Kolonije vidim kako dolazi fijaker. Čuje se harmonika.Na zadnjem sjedištu mlada i mladoženja, preko puta njih, njima okrenut, harmonikaš, svira potiho neku sevdalinku. Evo ih zakreću i prolaze tik pored mene. Nasmijali mi se (mlada pri tom osmjehu pokaza savršene zube), a ja im kažem : ”Sretno!”; oni meni odgovore: “Hvala!”.

Vjenčanje je podugo trajalo, a ja da razbijem dosadu stupim u razgovor sa jednim radnikom iz obezbjeđenja hotela. Pitam ga, da li je ovo vjenčanje nešto posebno. Kaže da nije, da se svake subote organizuje barem jedno ovako vjenčanje na otvorenom. Od toga koliko se plati, ovisi koliko će biti spoljnje dekoracije, muzičkog nastupa, te drugih stvari (fijakera, trpeze, itd.). U šali me pita, da se ja to ne namjeravam ženiti.

Konačno djevojka na flauti i momak sa gitarom zasviraše svadbeni marš, te se mladenci polako uputiše kroz špalir gostiju, ka hotelu. I ja jedva dočekah da krenem, priključiše se konačno supruga i punica. Na bočnom ulazu hotela Austria, odakle su izašle one SDA žene i djevojke, nekoliko uposlenih diskutuju o tek završenom skupu. Čistačica mete oko ulaza i kaže kako ih je (žena) jako puno bilo ( uveče sam na TV čuo da su teme konvencije bile pordični problem, odnosi u porodici, nasilje u porodici itd.). Jedan od radnika reče, neka ih je vala bilo, meni ih je dosta, te doda kako će on glasati za SDP i da je njemu dosta ovih što su sada na vlasti.

Vratili smo se preko Sokolović Kolonije, novom cestom pored Internacionalnog Univerziteta, te parkirali kod novog Poslovnog centra, u kome pored niza modernih prodavnica dominira najveća “Merkator-ova posluga u gradu. Unutra je zaista širok i lijepo uređen prostor, naravno sa puno kafana i duhanskog dima, kao i u svakom sličnom objektu u Sarajevu.

 

21.05.2010.

Dvije hiljade blogera upisalo “Letećeg” u favorite

2000 Leteci Holandjanin

letholandez.blogger.ba

21.05.2010.

U Sarajevu, sa Francuzima, Turcima, Beograđankama i Italijanom, koji liči na starog znanca

Sarajevo je čisto i uredno. Taj sam utisak stekao šetajući od  FIS-a do Baščaršije, a i po Grbavici. Nema puno svijeta kao  ljeti, a i vrijeme je prohladno, ali prijatno za šetnju. Fasade starih  kuća u Ferhadiji su lijepe i uređene.

Kad smo moja žena i ja pošli od Katedrale (koja je jako lijepo iluminirana) zapade mi u oči grupa Turaka i Turkinja (sa mahramama na glavi), koji su išli povremeno ispred nas, povremeno zastajkivali. Četiri djevojke koje su pričale ekavski (na moje pitanje ispade da su iz Beograda) su takođe stalno zastajkivale da se slikaju, nekako je ispadalo da baš i mi uđemo u kadar i da im ja ( ko ono Pink Panter u jednom crtanom) pokvarim sliku.

Uđemo u ćevabdžinicu “Petica”. U ćošku sjedi onaj poznati glumac što glumi Faruka u “Ludom i zbunjenom”, neke ga djevojke zamoliše da se uslikaju s njim. Za sto do njega sjedoše i one četiri djevojke, Beograđanke. Veoma su sretne I raspoločene, gledaju one slike na mobitelu.

Dok sam tražio mjesto da sjednem oslovi me neko iza leđa imenom. Pogledam, kad kolega iz Holandije, upravo došao avionom iz Amsterdama, da bi sutra prisustvovao Kongresu BH dijaspore. Sjedosmo do njega. Za sto do nas dođoše stranci, tri starije osobe, dva muškarca i jedna žena. Naručuju ćevape.Žena sjela na sećiju do mene. Muškarac preko puta premješta pasoš, vidim s naličja pasoš bordo boje, pa se , misleći da su Holanđani, obratim gospođi na holandskom. Vidim da me nije razumjela, pa upitam na engleskom jesu li oni Holanđani. Kaže, nisu nego Francuzi. Stupimo u razgovor. Oni su prijatelji fudbalera i trenera Faruka Hadžibegića. Dolaze često u Sarajevo, ona je već sedmi put. Žive u Dižonu.Muž, koji sjedi pored nje, je dolazio još u ratno doba i radio ko humanitarac.Vole oni ovdje doći, a posebno vole ćevape.Žena je vrlo prijatna i pričljiva. iz Burgonje su, a to je kraj poznat po vinu i posebnom društvenom duha uživanja u životu, stvorenog još u srednjem vijeku (o burgonjskom duhu sam pisao jednom prilikom govoreći o holandskom gradu Maastricht-u). Sa gospođom poče razgovarati i moja žena, izvlažeći poprilično zaboravljene riječi francuskog iz gimnazije.

Zaželili smo im doviđenja  i krenuli natrag. Ušli smo u dvorište Begove džamije. Šadrvan kod ulaza lijepo osvjetljen, djeluje čarobno. Pored šadrvana se okupila ona grupa Turaka, i jedan im vodič priča o džamiji.Moja žena se prikloni mezaru Safvet Beg-a Bašagića i prouči mu Fatihu. Kaže on ti je mamin dajdža. Ona bolje zna moju familiju od mene.

Preko puta džamije, u Kuršumli medresi, uz sami ulaz prodajna izložba izrezbarenog namještaja nekog privatnika iz Gračanice. Mali komadi namještaja, stalci za knjige, peškuni. Unutar izložbene prostorije izložene knjige različite tematike. Pored vjerskih knjiga, slikovnica za djecu, ima dosta knjiga iz nauke i književnosti.

Pred medresom opet ona grupa Turaka. Zovnem suprugu (koja se malo dodvojila da vidi med koji se prodaje na stolu pred ulazom): “Fiko”, a jedna me od onih Turkinja povezana maramom, gleda kao da sam nju zovno. Priđe mi žena, a ja Turkinji kažem: ”Ona Fika, ja Ferid, a ti?” Kaže: “Ja Zehra”.

Vidjevši nas, priključi se njihov vodič (koji im je govorio kod šadrvana). Vodič govori bosanski. On živi u Sarajevu već sedam godina. Stanuje na Kovačima, a radi u turističkoj agenciji FIDAN (kod Katedrale). Agencija između ostalog dovodi turske turiste u Bosnu. U ovoj grupi pola je Turaka iz Trabzona (grad na Crnom moru), pola iz Ankare.

Idemo natrag.Stolovi pred kafanama (a ima ih na svakom ćošku) praz, prazni. Zimura, brajko. Pred Ekonomijom me žena stisnu za nadlakticu, kaže vidi što mi je poznat onaj čovjek. Prođosmo pored njega, a on priča sa još jednim čovjekom, italijanski. Nasmijasmo se i ja I žena “ starom znancu”.     

  

18.05.2010.

Kako stići autom do Vrazove?

Jučerašnji dan je bio siv i kišovit, kiša je neprestano padala. Imao sam jednostavan zadatak, ustvari ponudio sam se mojoj sestri da joj se nađem pri ruci i odvezem je do Doma zdravlja u Vrazovoj. Imala je dogovor kod doktora u tri sata.

Moja sestra stanuje blizu Vrazove, na kraju Kranjčevićeve, ali ipak zbog zdravstvenog stanja nije u stanju da ode pješke. Prići autom do njenog ulaza je nemoguća misija, auta su parkirana tik uz ulaz. Stajem na proširenju  za autobusku stanicu. Nekako se uključujemo u promet. Kod posluge Konzum u Kranjčevićevoj je nemoguć gužva. Auta nadiru sa četiri strane, nema semafora. Tu je jedini izlaz za veliko područje između UNITIC-a i ulice kojom ide tramvaj za Novu stanicu. Nekako prođemo i semafor pored Vojne bolnice i uključim se na Marijin Dvoru lijevo prema gradu. Sad treba obići oko Skenderije, pored Higijenskog i ući u usku Vrazovu. Prilaz Domu zdravlja je okovan, pa se može stati samo u ulici. Sestri traba vremena da izađe, dovoljno da oni iza nestrpljivo trube.

Nekako dođem do parkinga kod Vojne bolnice. To drže borci, zapravo njihovo udruzenje za zaposljavanje. Pustiše me unutra, rampa je dignuta, bez da moram uzeti bon. Nađem mjesto pa se vratim da mi daju bon. Radnik se čudi kako sam prošao bez njega. Na bonu piše da ko ga izgubi plaća 10 maraka. Znači mogli su mi tražiti bon, a kako mi ga nisu dali, onda i 10 maraka.

Kiša pada i ja čekam da me sestra nazove da dođem po nju. To se oteglo više od sata. Kiša malo prestane i ja izađem. Rampa je skoro stalno dignuta i auta uglavnom izlaze. Niko ne plaća, samo mahnu. Gledam, da oni nemaju neke specijalne naljepnice, da li su možda stalni abonenti? Nema niko nalijepnicu. Tu i tamo neka stara austrijska za prolaz autoputevima.

Poslije skontam da se završava radno vrijeme u bolnici i da to vjerovatno izlaze zaposleni u bolnici. Većina ih sjeda u stara auta, zapale odmah cigaretu i razgule kroz otvorenu rampu. Do mene stiže neki veliki Toyota ogroman džip. Ugurava se uz moje auto, ostavlja tridesetak cm. prostora,  iako malo dalje ima dosta praznih mjesta. Kažem mu da imaju tri prazna mjesta, jedno do drugog. Kaže nema veze, glavno je da vozač može ući. Jedan od onih radnika na parking ga oslovi sa doktore, a doktor ode polako prema Magribiji.

Konačno mi sestra javlja da je pregled gotov i da mogu doći po nju. Kaže da ona dođe pješke na parking, a ja znajući  da teško hoda, kažem nek čeka pred Vrazovom. Jest da je to vazdušne linije kojih dvjesta-trista metara, ali valja joj preći jako frekventnu Titovu (kod Doma zdravlja nema prelaza), pa zaobići do Magribije.

Međutim nisam znao koliko sam ja ustvari daleko od nje.  Trebaće mi pola sata da pređem tih dvjesta metara. Sad je rampa predamnom spuštena i radnik je vrlo efikasan da naplati po tarifi. Pitam ga kako onoliki svijet  izađe da ne plati, kaže to su zaposleni u bolnici, plaćaju mjesečno.

Ja bih izašao i skrenu lijevo, ali nema šanse. Auta koja dolaze s desna,sa Gorice su se poredala i ne mrdaju. Ulijećem u lijevu traku (iskoristivsi  momenat kada niko nije dolazio u susret) i onda odmah lijevo pored one stare burekdžinice, pa pored džamije, onda pravo između parkiranih auta uskim prolazom između dva reda parkiranih auta ( a ulica pored željezničkog nebodera) je dvosmjerna , i u Kralja Tvrtka zavijem lijevo i izađem na Marijin Dvor. Ali sad kad uđem na glavnu ulicu kud ide tramvaj nema mi nigdje nego desno, znači u Novo Sarajevo. Moram se uvaljivati mimo svih propisa, pretičem kolonu koja poredana  lijevo čeka za Vrbanju, pa zavijam za 180 stepeni i ulazim u bivšu Brankovu ulicu koja vodi ka Skenderiji. Sad idem mic po mic jedno deset minuta, pa kod Skenderije lijevo opet mic po mic. Konačno mi se otvori semafor kod Higijenskog, ali ne možeš ući, raskrsnica je zatrpana. Nekako proguram na lijevu traku i u Vrazovu. Sestra, koja čeka,  mora preskočiti rampu kojoma je odvojen mali parking uz  Dom, nekako uspije proći pored zabijenih metalnih kolaca, te što je najbrže mogla sjesti, ali nedovoljno brzo da oni iza ne počnu trubiti.

Sad skrećem iz Vrazove ka Marijin Dvoru. Kod hotela “Zagreb” je semafor, upali se nakratko, prođe jedno auto, a nekad nijedno, jer je Titova zatrpana. Nekako poslije desetak minuta program u Titovu, ubacim se u desnu traku, i nakon gužve na Marijin Dvoru, skrenem prije Holiday-a. Uska ulica, s obje strane parkirana auta. Ispred mene ide pješke žena, nema kud skrenuti, a ja ne mogu proći pored nje. Konačno na jednom mjestu malo šire, te nekako tik pored nje. Dolazim do parka ispred sestrine kuće, ali se nema kud skrenuti da ona izađe. Sad opet moram stati nasred ulice i opet čujem nestrpljivu trubu, dok se sestra ne izmigolji sa svojim štapom, kišobranom i medicinskim dosijeom.

Sad će ona pješke kroz park do apoteke, a ja nekako izbijem na onu raskrsnicu kod "Konzuma". Da skrenem lijevo prema Novom Sarajevu, nema šanse. Prinuđen sam skrenuti ponovo ka Marijin Dvoru, probiti se pored UNITIC-a.Hajde mislim, izaći ću na Vrbanju, pa preko Grbavice. Prestrojim se na srednju traku. Ne mrda. Autobus iz Velešića ne može naprijed, zaglavio preko cijele glavne ulice. Vidim da moram desno. Sad iz srednje trake ne možeš desno. Ipak me jedan čovjek propusti. Sad sam konačno na glavnom pravcu, ali gužva je i dalje, i ide se mic po mic. Sve do iza Pofalića. Svo to vrijeme kiša ne prestaje.

Za put od nekih nekih kilometar, tamo i vamo, od kraja Kranjčevićeve do Vrazove, trebalo mi je više od sata.I jako puno adrenalina i benzina. Naravno, neko će reći da i nisam trebao ići autom, moglo se pješke ili taksijem. Pješke može ko može, a u ovom slučaju neko nije mogao. Osim toga i najzdraviji nema kuda da hoda. Trotoar u Kranjčevićevoj je potpuno zauzet autima, a ulica  pored Holiday-a nema trotoara. Taksijem je isto ko i autom. Bolesnima ne može prići auto do ulaza, a Dom zdravlja nema parking. On je izgleda samo za one zdrave, koji svojim nogama mogu doći do njega.

Usput sam napravio nekoliko teških saobraćajnih prekršaja, ali policije nije bilo nigdje. Oni su me elegantno zaustavili iza Blažuja, jer sam zaboravio upaliti svjetla.   

15.05.2010.

Kako Mijo treba da spremi meso za jelo?

Iako se kuburi sa svim i svačim,  a posebno sa siromaštvom, u Bosni se pokušava dočarati privid da se ne zaostaje za Evropom. Barem postoje takve težnje. Tako se i doktori trude da se drže modernog trenda, posebno kada su dijete u pitanju.  Doktorica moga poznanika Mije se potrudila da Miji da dobar savjet, jedino je problem što je on u Mijinom slučaju neprimjenljiv u praksi.

Mijo je rođen u Varešu, a u Sarajevu je još od prije rata. Ima četrdesteak godina života. Posljednjih godina je konstantno bez posla, ako se ne uračunaju povremeni poslovi kada nekome trebaju grubi fizički poslovi, kao što povremeno kopa kanale za PTT, ili nekome pomogne kod uređenja bašte. Bez posla mu je ostala i supruga. Imaju osmogodišnju kćerku, koja ima zdravstvene probleme, pa  joj je potrebna posebna njega i ishrana.

I Mijo je obolio, prvo je doživio manji moždani udar, od koga se nekako oporavio. Morao je međutim nastaviti sa teškim poslovima. Onda je dobio dijabetes. Otišao je kod doktorice koja mu je preporučila dijetu. Mora jesti meso umjesto hljeba. I to ne svako meso i pripremljeno na svaki način. Ima da jede nemasno meso, najbolje nemasnu teletinu, ali da je ne peče, nego da jede onako lešo.

“Moja teta “, priča Mijo mojoj sestri, kod koje ponekad navrati; “Moja teta, ona moja doktorica meni kaže da jedem kuhano umjesto pečeno meso. A ne zna da ja mesa u svom tanjiru nisam vidio tri mjeseca!”

13.05.2010.

Holandija u dubokoj žalosti

Prve dvije sedmice maja ove godine su mnogi Holanđani uzeli kao slobodne dane, za takozvani majski raspust. U avionskoj nesreći nadomak aerodorma u Tripoliju poginulo je šezdeset holandskih državljana. Među njima dvije djevojke, sestre, jedna od 25, druga od 21 godinu. Bile su jedina djeca roditelja iz Ido-Ambahta (mjesta blizu Roterdama). Iz limburškog sela Mook je poginula kompletna porodica Van Dam, otac , majka i dvoje djece (11 i 8 godina). Iz mjesta Groesbeek poginula je majka sa dva sina (14 i 12 godina).

Jedini preživjeli je osmogodišnji Ruben van Assouw iz Tilburga. To je izjavila njegova tetka. Dječak je sa jedanaestogodišnjim bratom, ocem (41) i majkom (40) bio na safariju u Južnoj Africi, a povod je bila proslava takozvanog bakarnog jubileja (12.5 godina braka) njegovih roditelja.

13.05.2010.

Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo

Istina je svuda daleko od prave istine. Negdje više, negdje manje. Pa ipak se čini da je istina u Bosni daleko od istine više nego što je to igdje drugdje. Zapravo u Bosni postoji pravilo da se ne govori istina. Iz ovih ili onih razloga čini se da su ljudi došli do zaključka da je mnogo bolje govoriti laž nego istinu, čak i kad je to sasvim uočljivo i lako dokazivo. Pogotovu su ljudi u strahu da ne budu otkriveni  i “provaljeni” čak i za najobičnije stvari, koje u noramalnom svijetu ne predstavljaju nikakvu bruku niti sram.

Laž počinje prije svega od televizije, od javnih emitera, koji stvaraju sliku društva koja je sasvim daleko od stvarnosti. Tretiraju se uporno marginalne teme, kao veoma važni događaji, iako bi normalno takve teme i događaji zauzimali veoma ograničeni medijski prostor. Tako je nedavnom skupu oldtajmera u medijima dat prostor kao da je to vrhunski društveni događaj. Morali smo do u detalje slušati gdje su sve stari automobile išli, i šta su sve njihovi vlasnici u pojedinim bosanskim mjestima imali na menu-ju, gdje je bila krompiruša, a gdje ćevapi.

U jutarnjim programima se umjesto toliko problema sa kojima se susreće čovjek u običnom životu, tretiraju tako malo važne teme, daje se prostor reklamiranju sumnjivih biljnih i drugih preparata koji sve lijece, daju se muzički spotovi kao da je praznik. Niti jedan jutarnji program državne televizije  ( pa i većine komercijalnih televizija)  u Holandiji, Belgiji, Njemačkoj… emituje muzičke spotove.

O problemima siromaštva, birokratskog terora, očajne organizacije zdravstva, javnog saobraćaja, itd. više ćeš čuti na holandskim elektronskim medijima, nego ovdje, gdje se čini da je sve potaman. Pa se onda začudiš kad vidiš kako se dotrajalom prugom ljuljaju prepuni tramvaji koji su davno bili za staro gvožđe. Kada čuješ da se za neki pregled u Koševu čeka dva tri mjeseca, a privatno se dobije odmah, ali da platiš više od pola penzije.Kad čuješ da penzioneri moraju ići da stoje u redovima da ovjere zdravstvenu knjižicu, iako imaju odrezak od penzije i svojom pojavom pokazuju da su živi. I tako dalje i tako dalje, sijaset sitnih ili krupnih stvari koje zagorčavaju svakodnevni život, a koje se nigdje ne spomenu. Valjda su ljudi navikli da tako mora biti, i o tome nije vrijedno raspravljati.

U istom smislu lažu ljudi. Kad ih pitate za zdravlje reći  će da su dobro, iako kubure sa teškim zdravstvenim problemima. Niko se neće požaliti na nedostatak novca, na djecu. Naprotiv prvo što će vas docekati su fantastični uspjesi njihove djece, magistarske i doktorske titule, poslovi na univerzitetu. Kao da je to meni najvažnije da čujem.Kao da djeca to moraju imati. Sve i da šta hoćeš reći o sebi ne možeš stići dok sugovornik ne izdeklamuje sve lijepe stvari o sebi i svojima.

Ne postoji laž za koju se ne može dokazati da je istina. Makar uz pomoć naučne fantastike. Reći kako Ilidža leži na vulkanu i kako je eksploatacija termalne vode u stvari spas od eksplozije vulkana, to reći i ostati živ nije nikakvo čudo.  Visočke piramide su dokaz najveće i najstarije civilizacije u Evropi. Nemoj da bi probao uvjeravati u suprotno, nadrljo si.

Ne postoji  krivično djelo niti prekršaj koji se na sudu ne mogu oboriti, jer postoje mnogobrojne rupe u zakonu, a ako njih nema, imaju suprotni zakoni. Uvijek ima neki zakon koji je u korist počinioca, samo treba dobar advokat da ga nađe. Isto je i sa ratnim zločinima i zločincima, čemu je jučerašnja rasprava u Parlamentu o zabrani fašističkih organizacija pokazala da mi takvih niti smo imali, niti imamo.

10.05.2010.

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva

Vraćanje u Bosnu, nakon dužeg perioda odsustvovanja, u odnosu na prve poratne godine sve je manje vezano za emocije, a sve više za posjetu djelimicnog stranca, čije su se oči navikle na uočavanje detalja. Pogotovu na uočavanje ružnih stvari, ali srećom i na uočavanje onoga što se je promijenilo u pozitivnom smislu.

Put od Bosanskog Broda do Dervente, iako često popravljan tako da su “udarane” fleke na bezbrojne rupe, opet je u lošem stanju. Ne postoji druga zemlja u Evropi čiji je glavni ulaz u zemlju u vidu zapuštenog seoskog puta. Odmah nakon graničnog prelaza na ravnom I jasno vidljivom putu ograničena je brzina na 50 km, i policija kao i obično drži busiju sakrivena kraj puta , mjereći brzinu radarom i hvatajući one koji sretni nakon posljednje granične kontrole oduševljeno zakoračili u ruke majke domovine.

Nakon prolaska spomen crkve u Sijekovcu, na nekoliko kilometara s lijeve strane pored puta se gradi nova crkva. Benzinske pumpe kraj puta, napravljene na brzinu iz rata u cilju brze zarade, su oronule i izgledaju jadno. Obnovljeni su putokazi kraj puta, novost je da su dvojezični. Ali ostalo je isto, svi putevi vode u Beograd. Ko se zaputio u Sarajevo, ako ne zna put, može pomisliti da je na pogrešnom putu, niti jedan putokaz ne vodi u Sarajevo. Tako je sve do Doboja gdje se prvi put pojavljuje putokaz za glavni grad.

I od Dervente do raskrsnice prema Bosanskom Šamcu je put u lošem stanju. Nešto bolji je od Kotorskog.Nakon raskršća iza Doboja idese boljim putem, kuće i vrtovi pored puta su uredniji, i  osjeti se veća živost. Ogromna reklama Fabrike duhana Sarajevo, dugačka pedesetak metara, sa oznakom CODE, zauzima cijelu veliku livadu sa lijeve strane puta. U Mravićima stajemo da popijemo kafu. Gazda je proširio početnu kafanu u cijeli poslovni kompleks, sa nekoliko prodavnica. WC je kao i uvijek čist, da se teško može dati neka primjedba. Naručujemo bosansku kafu i dobijamo do pola napunjenu malu džezvu. Tražimo vode da dopunimo.

Disciplina vozača na preopterećenom putu je ipak bolja nego ranijih godina. Iako još uvijek ima onih koji pretiču i kada imaju samo deset metara slobodnog puta, ipak je veliki broj vozača koji disciplinovano voze šezdesetak-sedamdeset kilometara, svjesni da učestalim preticanjem veoma malo dobijaju na vremenu, a izlažu se nepotrebnom riziku. Pored puta ima dosta započetih, pa onda napuštenih, ogromnih stambeno-poslovnih zgrada, čiji zapušteni kosturovi daju veoma ružnu sliku. Vecina kuca nema fasadu, a mnoge koje su završene, bodu oči svojim kičavim izgledom.

S lijeve strane dominira nova bijela velika džamija u Maglaju, sa dva minareta. Tuneli kod Maglaja su relativno dobro osvjetljeni, a nema ni velikih rupa kao ranije.Ne osjeti se onaj uobičajeni smrad na kiseli kupus, koji dolazi iz Natrona, valjda je neki zastoj u proizvodnji.

Put od Maglaja do Zenice je u dobrom stanju, kolovoz je obnovljen i ravan. Tuneli kod Vranduka mogu dobiti prolaznu ocjenu, naravno ako ste dobro oprezni jer je put u tunelima uzak. Ni u Zenici nema velikog smrada od Željezare. Bosna je nadošla, pa djelimično pekrila uobičajeno najlonsko smetlje uz obale. Od raskršća na Lašvi do Kaknja put je loše održavan, postao je valovit i neravan, i to je po meni najopasnija dionica, jer se tu na opasnom putu nepotrebno često pretiče. Od Kaknja počinje autoput, koji je iza Termoelektrane kakanj u dužini od desetak kilometara u potpunosti pojeo usku dolinu Bosne. Nakon ulaska u visočku dolinu ima se utisak da se prolazi kroz veoma privredno razvijen i gusto naseljen kraj. Od Ilijaša autoput nije tako dobar, uži je od tek izgrađene dionice i postoji , na mostovima preko Bosne, nekoliko, za autoput poprilično oštrih okuka.

Nakon plaćanja još uvijek simbolične cestarine (od 0,80 eura),(za isto dugu dionicu u Slovenijiod Šentilja do Ptuja plati se 15 eura), treba biti veoma oprezan jer se sve do Reljeva prolazi kroz gradilište sarajevske zaobilaznice.

Pred Sarajevom, kod Rajlovca, između ogromnih ruznih kuca bez fasada, koje pritiskaju ulicu, izmedju kineskih i drugih novoizgrađenih radnji, uobičajena je gužva i haos, vožnja mic po mic, sve do Stupske petlje. Prije nazovi petlje su putokazi toliko nejasni da onaj ko dolazi prvi put sigurno neće znati kuda dalje, i promašiće bar za kratko Sarajevo i uputiti se ka Mostaru.

03.05.2010.

A sad adio!





Leteci Holandjanin
<< 05/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338047

Powered by Blogger.ba