Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

29.06.2010.

Nekada najbogatiji holandski vlasnik kafića ubio se zbog duga za pivo?

Sinoć je saopšteno da je u svom stanu u Ubbergenu nađen mrtav Sjoerd Kooistra, vlasnik najekskluzivnijih lokala i kafića u Groningenu, Amsterdamu, Eindhovenu, i drugim mjestima. Kooistra je počeo kao sin vlasnika kafića u Groningenu, gdje je poslije pokupovao skoro sve kafiće u centru grada, od kojih je najpoznatiji Tri Sestre (Drie Gezusters). Njegovo bogatstvo se u jednom trenutku procjenjivalo na 130 miliona eura.

Međutim posljednjih godina poslovi nisu išli najbolje i nekoliko njegovih firmi je propalo. On sam se nikad nije bavio ugostiteljstvom, poslove za njega su obavljali drugi. Kooistra je imao specijalne poslovne veze sa Heinekenom, međutim i tu su relacije u posljednje vrijeme postale problematične, prije svega zbog duga za pivo od oko 2 miliona, koje je Kooistra dugovao Heinekenu. Zbog toga je Kooistri zaprijećeno oduzimanjem nekoliko najvažnijih lokala u centru Amsterdama.

Mnogo je toga nejasno u vezi sa smrću 59-to godišnjeg milionera. Da li je pred kraj života i stvarno bio milioner, ili je bio samo veliki dužnik, i to je pitanje. Policija je inače vrlo uzdržana. U ispitivanje okolnosti smrti uključeno je čak dvadeset inspektora. Iako do sada nije saopšteno šta je uzrok smrti, advokat Kooistre je izjavio da se radi o samoubistvu, i za to je u kriv proizvodjac piva  Heineken. Heineken je zahtijevao da Kooistra mora predati sve što posjeduje, svu imovinu, kafiće, stanove, pa će tek onda Heineken s njim razgovarati (vidi DeTelegraaf.)

U martu mjesecu sam u Groningenu obisao dva njegova kafica, i spoljasni izgled i unutrasnje uredjenje su zaista perfektni, i to su sigurno jedni od najljepsih kafica u Holandiji. 

kafic Tris sestre u Groningenu, snimio sam u martu ove godine unutrasnjost kafica
27.06.2010.

Poziv blogerima na druzenje

Sa burek bloga sam dobio zamolbu da prenesem poziv blogerima, za druzenje u Tuzli. Iako sam necu moci prisustvovati ovom skupu, pozdravljam ideju i ucesnicima zelim lijepo druzenje i provod.

Tuzla, 17 juli 2010: PRVI SUSRET BH.BLOGERA - 'BlogUnited

Kao sto smo najavili prije par mjeseci, ovih dana je konkretizirana ideja o prvom okupljanju blogera Bosne i Hercegovine.

'Prvi susret BH bloggera – BlogUnited' održat će se u Tuzli, u bašti Teniskog kluba 'Zmaj od Bosne' (preko puta Hotela 'Tuzla') 17. jula 2010. godine s početkom u 21 sat. Organizatori prvog skupa blogera BiH su: burek.blogger.ba, blob.blogger.ba, tratincica.blogger.ba i zijancerka.blogger.ba

'BlogUnited' je susret po uzoru na događaje slične u svijetu kao što su SXSW u SAD ili LeWeb u Evropi ili BlogOpen u Srbiji. Smatramo da su i blogeri u BiH postali jako bitan sloj društva odlučili smo se za susret. Blogeri se na jedan način bave i građanskim novinarstvom, a na njih se nerijetko poziva i kao na izvor informacija. Na zapadu su blogeri danas veoma važni, te se sve veći broj korisnika interneta okreće njima kao bitnom  (ali i drugačijem) izvoru vijesti, a to i kod nas postaje praksa. Ugovoreni susret je izvrsna prilika za upoznavanje blogera, odnosno ljudi koji nesebično svoje tekstove objavljuju na blogovima i dijele informacije i svoj pogled na svijet s drugima.

 
Karakter susreta:

Prvi susret bh.bloggera „BlogUnited'01“  je skup poluotvorenog tipa. Bit će ovo prilika da se bh. blogeri, kao 'moć alternativnih medija', obrate proglasom medijima, predstave javnosti i tako ukažu na značaj bloga.

Za prvi susret je planirano da kao događaj po svom sadržaju bude neformalan, u cilju razmjene iskustava, ideja i uspostave saradnje među učesnicima. Formalni dio je zamišljen sa ciljem usaglašavanja „Proglasa bh.bloggera“ kojim će se učesnici obratiti javnosti. Organizaciona politika je liberalna u smislu otvorenosti za ideje, sugestije i saradnju za sve one koji žele da pomognu ili da se izraze. Ukoliko se ukaže potreba, vodiće se razgovori i o drugim temama koje su relevantne za blogosferu.

Na susretima planiramo prirediti skromnu zabavu na kojoj ćemo imati priliku da jedni druge upoznamo, razgovaramo, ali i da se dogovorimo o našem daljnjem djelovanju. Težnja organizatora je da BlogUnited postane tradicionalan, a da naredni susreti pored foruma, sadržavaju i predavanja. Za sve blogere pripremljena je besplatna zakuska i piće.

Planirano je da svaki susret bh.bloggera bude propraćen i humanitarnom akcijom. 

Uslov za učešće:

Jedini uslov za učešće na susretu bh.bloggera je vođenje bloga, bez obzira na sadržaj ili na kojem ga servisu objavljuju. Prema tome, blogovi mogu biti vođeni ili u okviru lične webstranice ili preko blogerskih servisa kao što su blogger.com, blogger.ba, blog.hr, bloger.hr, blog.rs, mojblog.rs i dr.      Forma izražavanja na blogu nije ograničena, pa blogovi mogu biti tekstualni, fotografski, video, audio ili kombinacija dva ili više pomenutih načina izražavanja ili (ukoliko se pojavi) neka nova forma.

Svaki bloger (ili ukoliko je više autora) može povesti pratioca. Pozivamo sve zainteresirane da požure jer je broj prijava ograničen. 

Proces prijave:

  1. Prijava se vrši organizatoru na e-mail burekblog@gmail.com , u kojem blogger upisuje nickname i naziv bloga.
  2. Nakon toga blogger/ka će dobiti kratki kod/informaciju koju je dužan/dužna uvrstiti ili u svoj post ili ga ostaviti kao komentar u dogovorenom postu (ukoliko je na servisu blogger.ba)
  3. Potom blogger/ka e-mailom dobiva password/lozinku koji služi kao ulaznica za susret bh.bloggera.

   Izuzetak od ovog procesa su bloggeri koje lično poznaju organizatori susreta bh.bloggera, te bloggeri/bloggerke koji nisu anonimni. Krajnji rok za prijavu je 10. juli 2010.

 

  

27.06.2010.

Holandska familija nece da vrati kidnapovanog indijskog dječaka Rahula

Otac i majka jednog indijskog dječaka dosli su nedavno iz Madrasa u Holandiju, jer su saznali da je njihov sin završio kao usvojeno dijete kod jedne holandske familije. Roditelji su dosli sa namjerom da preko suda prinude roditelje usvojenog djeteta da se uradi DNA analiza u cilju utvrdjivanja bioloskih roditelja. Njihov sin Rahul je prije jedanaest godina ukraden iz kuće, i roditelji nisu nikad ušli u trag ko je to mogao uraditi. Dijete je tada bilo nešto starije od godinu dana.

Nakon sest godina od kidnapovanja indijska policija je pohapsila bandu koja se bavila krađom djece i njihovom preprodajom na zapad. Pri tome su djeca nuđena na usvajanje, kao djeca bez roditelja. Oko 350 ukradene djece je dato na usvajanje. Iz policijskog dosijea se ispostavilo da je mali Indijac dospio da bude usvojeni sin holandskog bračnog para bez djece.

Indijski bračni par, koji ima još dvoje djece, je pokušao stupiti u kontakt sa holandskim parom, ali su ovi to odbili. Odbili su i da se uradi DNA analiza, da se potvrdi ko su biološki roditelji.

Nedavno su Indijci skupili pare i došli u Holandiju da vide svoje dijete, koje sada ima jedanaest godina. Međutim novi roditelji im to nisu dozvolili. Jedino što je preostalo Indijcima je bilo da predaju prijavu policiji u Almere-u da im je dijete kidnapovano, i da je holandski par  suodgovoran u tome. Takodje je indijski advokat tuzio i holandski biro za usvajanje djece "Meiling". 

Jedan komentator na TV , sociolog, je rekao kako bi to bilo da je neko Holanđanima ukrao dijete i ponudio ga u Indiju na usvajanje. Šta bi uradila Holandija, kako bi mi reagovali, mislim da bi u tom slucaju vojska bila dignuta na noge. Po njemu bioloski roditelji imaju puno pravo na svoje dijete.

Ovako je siromašnom bračnom paru iz Indije ostala duga sudska procedura, čiji je ishod nesiguran, iako se oni nadaju da će na kraju biti u njihovu korist.

Emisiju "Netwerk" u kojoj se o ovome govori mozete pogledati na http://www.netwerk.tv/uitzending/2010-06-22/indiase-ouders-rahul-doen-aangifte-van-kidnapping  

25.06.2010.

Vijeće Europe traži istragu o virusu H1N1

 

Parlamentarna skupština Vijeća Europe rezolucijom je zatražila temeljitu istragu o nedovoljnoj transparentnosti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kada je riječ o virusu H1N1. Istraga mora biti temeljita, ponovio je Britanac Paul Flynn, autor izvješća o kojemu je Parlamentarna skupština Vijeća Europe raspravljala u Strasbourgu.

Proglašenje pandemije bilo je iracionalno, ali je farmaceutska industrija njime namaknula milijarde, rekao je izvjestitelj iz redova socijalista u Parlamentarnoj skupštini koja već drugi put o tome raspravlja u nepunih šest mjeseci.

Virus H1N1 dokazano je uzrokovao smrt 18.156 osoba otkako je 11. lipnja 2009. proglašena opasnost od pandemije, što je znatno manje nego u slučaju sezonske gripe, priznao je WHO sredinom lipnja.

Nedovoljna transparentnost smanjila je povjerenje građana, što bi moglo biti kobno u slučaju nove pandemije koja bi bila opasnija od tzv. svinjske gripe, upozorava Parlamentarna skupština Vijeća Europe.

Izvor:   HRT   

25.06.2010.

Šta Nijemci pišu o Neumu

Sa stranice Deutche Welle prenosim dio teksta o Neumu. Kompletan tekst možete pročitati na Deutche Welle

Turisti vjerovatno ne žele u BiH. Ali morali su se zaustaviti u Neumu, kao i svi ostali, jer kroz Neum svi moraju proći. Upravo se tu prostire bh-more, u obliku koridora širokog 10 km i razdvaja hrvatsku obalu, praveći od Neuma eksklavu. No, Dubrovnik je i sam za to zaslužan. U vrijeme Dubrovačke Republike tadašnje vlasti prepustile su osmanlijama dio teritorije oko Neuma, što je regulisano Karlovačkim mirom od 1699. Bila je to vrsta tampon-zone, kojom su Dubrovčani držali na odstojanju Veneciju, koja je vladala sjeverom Jadrana.

Turisti ne primjećuju da su u BiH

Od nekadašnje tampon-zone nastala je shoping-zona sa diskontima i velikim superxafsima sa jeftinom ponudom robe. Razlog tome je pet procenata manji PDV nego u Hrvatskoj. No, odjeća, hrana i cigarete su u BiH generalno jeftiniji nego u Hrvatskoj. Kutija marlbora košta u Neumu 1,5 eura a nekoliko kilometara sjeverno ili južno, na teritoriji Hrvatske, duplo više. "Neki od putnika uopšte ne primjećuju da su u BiH", kaže 26 godišnji Sarajlija Edin, koji radi kao konobar u jednom restoranu. Uz to vlada i prava konfuzija valuta. Na većini proizvoda su cijene u kunama a ne u KM. Na Edinovim računima cijena je doduše u konvertibilnim markama, ali on, bez da to neko od njega traži, na računu napiše i cijenu u kunama i eurima. Gosti plaćaju po želji, jednom od ove tri valute. Edin ima iskustva u turizmu, radio je na prekookeanskim brodovima, bio je i na Karibiku.

Turistima iz zapadne Evrope Neum nema puno toga ponuditi, priča Edin. Sunce, malo mora, par kamenih plaža i osrednji smještaj. To nije mnogo. Ali za mnoge, koji ljetuju u Neumu, je dovoljno. To su uglavnom turisti iz BiH, Poljske, Češke i Slovačke. Njima je dovoljno sunce a dvokrevetna soba , čak i sa pogledom na more u glavnoj sezoni se može dobiti za 30 eura. Neum nudi 5.000 kreveta a ovaj broj raste zahvaljujući lokalnim baronima, valsnicima superxafsa, koji novac ulažu u gradnju malih hotela i pansiona.

Prostranstvo i skučenost

Neum je u "Titovoj Jugoslaviji" tek 70-tih pretvoren u turistički centar, kada je BiH izgradila hotel Neum, koji je sa 380 soba bio tada navodno drugi po veličini jugoslovenski hotel. Nekada prestižni hotel došao je u godine, nije renoviran ali i dalje ima kino-salu, bazen sa morskom vodom i podzemnim liftom koji vodi na morsku terasu i plažu. Na kraju zaliva je izlaz na otvorno more. Kapija u svijet. Nigdje u ovoj brdovitoj zemlji BiH-i kao u Neumu ne seže pogled tako u daljinu, gubeći se u beskonačnosti. Od tamo bi se brodom moglo stići u Veneciju, na Gibraltar, u Njujork. Teoretski. Praktično, Neumski zaliv nije podesan za brodove. Za razliku od mora, na kopnu vlada skučenost. Ne postoji nijedan kvadratni metar koji nije iskorišten. Parovi, penzioneri, familije, pravi mozaik peškira, koji ne ostavlja prazan prostor. Ljudi, koji su ovdje, su skromni, nemaju pretjerane zahtjeve. Umjetnost improvizacije je velika.

Odmor ovdje ne provode samo Bošnjaci i hercegovački Hrvati već sve više dolaze i bosanski Srbi. Ranije, dok su Srbija i Crna Gora bile u državnoj zajednici, oni su išli na ljetovanje u Crnu Goru. Sada je Crna Gora, priča Edin, ne samo nezavisna, već i skupa, tako da je Neum najbliža alternativa. Mnogim ljudima je po njegovom kazivanju svejedno koje su nacionalnosti. Uveče svi oni plešu, ne u diskotekama i klubovima već na plaži pod zvijezdama i lampionima na muziku jednog muzičkog dua, koji pjeva pola na play-back. Mladi i stari hvataju se za ruke, radosni, bez stida i ustručavanja. Kao da je ovdje preživjela jedna vrsta turističkog rezervata u svom nekom praobliku. Kao da je Neum mjesto na kojem su ljudi razvili najveće umijeće kako da odmor pretvore u najljepše dane u godini.

Ali, nekoliko kilometara od graničnog prelaza, Hrvatska je počela graditi most na Pelješcu. Time će ovaj most okolinu Dubrovnika direktno povezati sa Pelješcem i zaokružiti hrvatsku teritoriju. Za nekoliko godina tranzit kroz BiH više neće biti potreban. Moći će se konačno napraviti veliki luk oko Neuma. A, možda to i nije potrebno", zaključuje u svom članku o Neumu novinar lista Sueddeutsche Zeitung iz Minhena.  

Autor: Jasmina Rose

24.06.2010.

Ostavili brata da se odmori, i tako ga pustili četiri godine

Čudne stvari se ovdje dešavaju. U jednom malom mjestu Minnertsga na sjeveru (provincija Frizija - Friesland) tužilaštvo je pokrenulo istragu protiv dva brata (61, 67) i dvije sestre (44, 71), zbog smrti brata (50), koji je navodno, još 2006 godine otišao u svoju sobu i rekao da ode da se malo odmori. Inače je svih petero živjelo zajedno

Braća i sestre su bili toliko uviđavni, da ga nisu ometali u njegovom odmoru četiri godine. Ne bi ga ni sada dirali da nisu došli radnici koji su ispred stambenog preduzeća htjeli da izvrše neka renoviranja u stanu, pa su slucajno zavirili u jednu sobu i našli mrtvaca u krevetu. Alarmiarli su doktora koji je pozvao policiju.

Navodno će se uraditi sekcija, mada mi nije jasno šta je moglo ostati od čovjeka, ako je tako davno umro.

Izvor: De Telegraaf

24.06.2010.

Holandija ovih dana: Fudbal, vlada i homoseksualci

U Holandiji se atmosfera zagrijava. Mislim prije svega bukvalno, jer je došlo ljeto i temperature idu preko 25 stepeni, za ovdašnje prilike prilično vruće.

Trebalo bi da je zagrijana atmosfera i oko stvaranja nove vlade, koja se pokušava stvoriti nakon izbora, ali stvari uopšte ne idu lako. Mora se stvoriti koalicija, a tu uvijek  ima neko ko neće s nekim, tako da će stvaranje vlade potrajati, ako uopšte i uspije.

Usput je stara vlada (čiji se premijer od skandaloznog poraza na izborima nije više pojavio u javnosti) donijela odluku o ukidanju nekih povlastica iz zdravstvenog osiguranja, pa će između ostalog dame starije od 21 godinu morati iz svog džepa plaćati anti-bebi pilule ( do sada su imale besplatno), omladina starija od 18 će plaćati zubara (dosad plaćali oni stariji od 21), a povrijeđeni i stariji će morati sami plaćati štake i rolatore ( pomoćna kolica za hodanje). Gubitci  zdravstvenog osiguranja, i pored ogromnih uplata i uvođenja plaćanja sopstvenog rizika, su porasli na 1,4 milijarde eura.

Možda je od ovoga ipak veća briga za prihvatanje homoseksualaca u društvu. U danas objavljenim vijestima (gdje su objavljeni rezultati Socijalnog i Kulturnog Planbiroa), i pored izrazitog poboljšanja u prihvatanju homoseksualaca, ipak postoji još uvijek problem oko njihovog potpunog prihvatanja u društvu. Tako se izjavljuje da se mladi homoseksualci mnogo češće bave mislima o samoubistvu, nego što je to slučaj kod heteroseksualaca. Homoseksualci još uvijek imaju dosta problema da budu prihvaćeni među mladima, među ortodoksnim holandskim hrišćanima, zatim među onima sa niskim obrazovanjem, i posebno među Holanđanima turskog i marokanskog porijekla.

Ipak je fudbal sve bacio u drugi plan. Fudbal je sada zaposjeo sva tri glavna kanala državne televizije, pa se utakmice prenose paralelno na Nederland 1, 2 ili 3. Između utakmica, reklama i komentara, progura se neka informativna emisija. Tako bi se i tenis na Wimbldonu slabo spomenuo, da nije vijesti o istorijskoj partiji, najdužoj u istoriji tenisa, koja traje tri dana, deset efektivnih sati, i koja još nije završena.

ovaj ucenik je polozio maturu, a da li ce hol,andska reprezentacija?
ovaj ucenik je polozio maturu, a da li ce hol,andska reprezentacija?


21.06.2010.

Sunce u Rakovoj obratnici, ljeto počelo u 13.28

Sunce se danas u 13.28 sati našlo u Rakovoj obratnici (vidi u komentaru), na 23, 5 stepena sjeverne geografske širine, najsjevernijoj putanji koju u svom prividnom godišnjem kretanju može dostići ( a da sunceve zrake padaju potpuno okomito, odnosno da je sunce u zenitu).

Od danas Sunce prestaje svoje prividno putovanje na sjever i okreće ka jugu. To znači da na sjevernoj polulopti dan počinje kraćati, i to će trajati šest mjeseci, kada će Sunce dostići krajnju južnu tačku do koje može doprijeti, a da svjetlo pada okomito.  To je Jarčeva obratnica, 22 og decembra.

Danas je astronomski početak ljeta. Sunce se za trenutak prividno zaustavilo (ljetnji suncostaj, ili solsticij) u 13.28, prije je nego obrnulo svoje kretanje. Ljeto će trajati do 23 septembra, do 5 sati i devet minuta, u koji čas će Sunce sijati okomito na ekvator.

U Holandiji je večeras bilo vedro, pa je u mom mjestu bilo vidno do jedanaest naveče. Ove snimke sam načinio nešto iza 22.30.

veceras, u 22.40
21.06.2010.

Svjetsko prvenstvo: Holandija sva u znaku narandžastog!

Jutros u samopozlusi sretnem jednu poznanicu. U posluzi inače sve udara u oči od narandžaste boje, zastavice, natpisi, baloni, razni prigodni proizvodi. Pogledam , na poznanici, koja je inače iz Zenice, majca narandžaste boje. Pitam je je li to i ona u znaku nastupa holandske reprezentacije, kaže nije, obukla slučajno.

Već dvadeset dana je Holandija obučena u narandžastu boju. Kuće, vrtovi, škole, gradske ulice, sve je ukrašeno narandžastim zastavicama, balonima, slikama lava sa grba, narandžastim papirima, raznim drugim kreacijama. Narandžasta boja (orange) je boja kraljevske familije ( Oranje), a preuzeta je kao nacionalna boja, iako te boje nema na holandskoj trobojnici.

Juče sam šetao pitomim Haastrecht-om, pa gledam po bastama,  kucama, kaficima, raznolike narandžaste kreacije.

 Prije dva dana su objavljeni rezultati maturskih ispita. U kući đaka koji je položio maturu je običaj da se isturi holandska zastava, zajedno sa školskim ruksakom. Da ne bi bilo dileme sada imaju i zastave na kojima je napisano Geslaagd! – Položio! Eto i takvih zastava ima , među mnoštvom narandžastih ( i poneke prave nacionalne trobojke), kojima obični ljudi žele uspjeh svojoj reprezentacije u Južnoj Africi.

Inače prodaja raznoraznih rekvizita, dresova, lopti, kapa, šalova, zastava itd. donosi ogromni profit i ima, baš kao i božićni ukrasi i vatromet za novu godinu, veliki ekonomski značaj.

 

zastava, ruksak, i zastava sa natpisom Geslaagd, u kuci djaka koji je polozio maturu i brod je narandzast vrtovi ukraseni narandzastim zastavama ulice grada sa trokutastim zastavicama i kinez ukrasio svoj restoran ukraseni izlozi
19.06.2010.

Subotom o jeziku: Fudbalski jezik našeg djetinjstva

Od fudbalskih prvenstava kao dijete sjećam se prvenstva u Čileu 1962. Mnogi tada još nisu imali ni radio, televizija je bila tu i tamo, ali su prenosi utakmica bili na radiju. Nisam siguran je li to bilo 1962, ili četiri godine ranije (1958), kada su se u Višegradu okupljali ljudi ispod bandera na kojima su bili razglasi, i preko kojih je puštan radio prenos za građanstvo.

Bilo kako bilo, te 1962 Jugoslavija je imala odličan tim i malo je falilo da se plasira u finale, u polufinalu su izgubili od Čehoslovačke. Pobijedio je Brazil (mi smo je tada zvali Brazilija), a sastav Brazila smo znali napamet, igrali su pored Pelea i Vava, Zagalo, Didi, Garinča..... Kupovale su se slike fudbalera ( vezane za čokoladice), a onda smo se s njiam igrali slika- bijelo, ko će kockom zaraditi što više slikica.

Negdje te 1961-1962 su se u prodaji pojavile plastične lopte. To je bila revolucija. Kožne lopte su bile veoma skupe. U “Borovu” su se mogle kupiti gumene lopte, ali su one bile veoma “žive” i jako su odskakale. Prije njih su se koristile “krpenjače”, lopte napunjene starim krpama i čarapama.

Ulični fudbal je bio glavna zabava. Igralo se uglavnom na “male” (golove). Moglo se igrati i na perifernim ulicama, jer je saobraćaj bio veoma rijedak. Golove su predstavljali dva kamena, a stative i prečku je trebalo predstaviti u prostoru virtualno.To je uvijek bio izvor svađa, da li je bio gol, ili nije.

Pokušavam se sjetiiti nekih izraza iz tog dječijeg fudbalskog vremena:

 

Vozati (provozati), šiftati (prešiftati)  značilo je driblati, prediblati ( proći loptom pored protivnika).

Napucati nekoga loptom = namjerno snažno uputiti loptu u nekoga

Enac, enc =  hends, igranje rukom

Napucan enac = nije namjerno igranje rukom

Ruka uz tijelo =isto nije namjerno igranje rukom

Opcajd, opucajd = ofsajd, zaleđe

Preko stative  = Lopta bi ustvari udarila u zamišljenu stativu ( da je ima), nije gol

Preko koljena = Lopta je prešla preko zamišljene visine malog gola, pa nije gol. Obično je kao i gornja pretpostavka dovodila do velikih svađa, je li gol, ili nije, pa smo se često znali i potući, ili prekinuti utakmicu.

Štrajban         = Lopta ne pripada ni jednoj strani, pa se bacala rukom  između dva suprotna igrača

Glavomet :  Igra glavom na velike golove između dva ili četiri igrača ( pri čemu je jedan nabacivao drugome glavom na glavu)

Igrati odbijenica: Igra između dva igrača na velike golove. Lopta se mogla odbiti ( osim rukama), pa onda pucati sa odbijenog mjesta.

Igrati viktorije: Igrati na jedan gol, pri čemu je golman neutralan i brani udarce oba tima. Prvu loptu izbacuijerukama  preko glave,tako da se okrene leđima, da ne bi vidio kome će baciti loptu.

Igraćemo, ali se nemojte klepati!  = Pristajemo na igru, ako nećete igrati grubo i udarati se

Kerapiti = udarati loptu jako bez veze, ili udarati igrača (izkerapiti nekoga) tokom igre

17.06.2010.

Smrt kosovskog Alen Delona

 Umro je Bekim Fehmiu, jedan od najznacajnih poslijeratnih jugoslovenskih glumaca, etnicki Albanac, rodjen u Sarajevu, zivio na kosovu do 1956., skolovanje za glumca zavrsio u Beogradu, cijeli radni vijek  proveo u Beogradu. Ostavio je ogroman trag u jugoslovenskoj, a poznat je bio i u svjetskoj kinematografiji, a ostavio je trag i u nasim zivotima jer smo se identifikovali sa ulogama koje je igrao, pa tako i sa njim samim.

Nakon sto je prije cetiri mjeseca dozivio mozdani udar,koji je ostavio veoma teske posljedice po njegov zdravlje. Bekim je ispunio obecanje dato sinu, da ako dodje u situaciju da mu zivot postane nemoguc, da ce sam sebi skratiti muke. Ubio se u svom stanu, pucajuci u sebe iz svog pistolja.

Sa  B92   prenosim napis o tome

Veteran actor commits suicide

16 June 2010 | 10:41 | Source: B92
BELGRADE -- Veteran actor Bekim Fehmiu was found dead in his apartment in the Belgrade neighborhood of Zvezdara on Tuesday.

A file photo of Bekim Fehmiu
A file photo of Bekim Fehmiu

Police said that the death was most likely a suicide.

Fehmiu, an ethnic Albanian born in Bosnia, was 74 and one of the most famous film actors of the former Yugoslavia.

“A gun registered to his name was found next to his body and it is assumed that the actor tragically ended his own life,” said Interior Minister Ivica Dačić.

The body was discovered by one of his sons, said reports.

Fehmiu played a large number of roles in domestic and international films and on stage.

However, he gained international recognition with his role of Beli Bora in Saša Petrović’s “I Even Met Happy Gypsies”, which won Palme d’Or at the Cannes Film Festival in 1967.

Internationally, Fehmiu worked with Italian Producer Dino De Laurentiis, John Huston, Ava Gardner, Dirk Bogarde, Charles Aznavour, Claudia Cardinale, among others.

Film critics said that he was the only East-European actor who moved the boundaries and made films in the west “breaking the iron curtain until the appearance of Gorbachev and fall of the Berlin Wall”.

Fehmiu enrolled in the Academy of Theater Arts in Belgrade in 1956, and four years later became a permanent member of the Yugoslav Drama Theatre (JDP).

But seven years after that, he became a freelance artist and remained so until the end of his life.

Fehmiu ended his theater career in 1987 with a role in the JDP.

The legendary actor’s last role on the big screen was in Ken Annakin’s Genghis Khan in 1992.

Media were reporting that he had voluntarily left acting “due to anti-Albanian propaganda”. Fehmiu’s younger son Uliks, also an actor, once wrote:

“The breakup of Yugoslavia, the horrible fratricidal war, the destruction of Vukovar, the bombing of Dubrovnik, the long-running siege of Sarajevo, the war in Kosovo, the bombing of FR Yugoslavia have made my father withdraw even more. He gave up the words which are the strongest and most beautiful means for an actor. He gave them up and turned them into silence – into protest.”

In 1985 Fehmiu finished his memoirs describing his life from the birth in 1936 in Sarajevo, life in Kosovo until 1956, but he waited to publish them until 2001 in a book “Brilliant and Scary” which was published by Samizdat B92.

The actor had two sons, Uliks and Hedon, from his marriage to actress Branka Petrić.
14.06.2010.

Iz zbirke narodnih priča Alije Nametka. Post posvećen Hatidži Hati Ljubunčić

Malo koja knjiga mi popravi raspoloženje kao knjiga : Narodne pripovijesti Bosansko-hercegovačkih Muslimana. Knjiga je izdata u broširanom povezu (šteta već se prilično raskupusala, jer sam je davao mnogima ovdje u Holandiji da čitaju), u Sarajevu  1975, u izdanju NIP “Oslobođenje”. Ne znam da li je kasnije urađeno neko ponovljeno izdanje. Priče sabrao, napisao predgovor, te biografije kazivača i riječnik turcizama napisao je Alija Nametak. U predgovoru Alija Nametak ističe da je prvu zbirku objavio 1944.,  pod nazivom: “Muslimanske pripovijesti iz Bosne”, koju je izdala knjižara Hadži Ahmeda Kujundžića u Sarajevu.

Alija Nametak je kao dijete slušao priče od svog amidže i od svog oca, koje nije bilježio, alli ih se sjećao. Najviše priča zabilježio je radeći u Institutu za proučavanje folklora ( u Sarajevu, od 1954.), idući na teren, i bilježeći izravno riječi sugovornika. Najviše priča je zabilježio u Zapadnoj Bosni, Livnu, Duvnu i Šuici.

Nametak ističe kako većina priča Bosanskih Muslimana (Bošnjaka) ima porijeklo sa Istoka. Priče su donosile prije svega hadžije, koje su sa svoga često jednogodišnjeg putovanja na hadž donosile priče koje su čule spvajući po hanovima, karavansarajima, ili musafirhanama. Priče imaju ponekad motive crpljenje iz “Hiljadu i jedne noći”. Pripovijesti su se nekad rađale i u samoj džamiji, jer se poneki stariji imam, da bi potvrdio ispravnost nekih moralnih sentenci, služio čitanjem kratkih priča iz nekih ćitaba, a kasnije su džematlije ove priče prenosili ukućanima, ili bi se priče prepričavale na sijelima.

Ovom prilikom bi spomenuo sestru od mog tetka,  rahm. hadži Hasana Ljubunčiča, rahmetli Hatidžu Ljubunčić, koji smo svi u famili zvali tetka Hata. Hata je, kao i njen brat, bila porijeklom iz Livna. Bila je veoma pobožna žena, a u neku ruku i veoma duhovita. Nije se nikad udvala i živjela je kod moje tetke. Kao dijete sam često konačio kod tetke u Šahinagića ulici ( ulica kojom se išlo na uspinjaču). Tetka Hata je znala veoma mnogo priča, i pričala je to na veoma interesantan i upečatljiv način, govoreći ikavicom, kako inače govore ljudi iz njenog kraja.  Da napomenem da je njen zet (sestrin muž) bio rahm. Prof. Hazim Šabanović, jedan od najvećih  istoričara u BiH.

Kao ilustraciju priča koje se nalaze u knjizi Alije Nametka donosim ovu priču, prepisanu iz knjige ne mjenjajući interpunkciju.

 

Gluh hodža i bolesni bogataš 

U nekakvu mjestu čovjek bio zgodan, ali hasta plaho bio. Išo mu sav svijet, obilazio ga: i znani i komšije, ali imam nije htjeo ić!  Jer kad imam ode na hastu, hasta se uzbuni. Misli da je došo imam da vidi da neće ured umrijeti, da neće štogoderce o smrti mu prigovoriti, i tako.

Ali žena hodžina ustisala, illa: “ I ti otiđi, sramota je, I ti otiđi, sramota je”!

Hoda kaže: “Nije moje da idem, nije moje da idem”.

“Ama jašta je! Nego otiđi”!

“Ama pa bona, gluh sam”.

“Pa eto, ako si gluh, polako uz merdevine, na čardačna vrata. Nemoj hlupiti vratima! Sjedi, nazovi selam! Pitaj ga: -Kako si-?  Šta god rekne, ti reci: -Ja Rabbi šućur-! Pitaj ga, more li jesti! Šta god rekne, ti rekni: - Samo ti žitka! Za haste je! Pitaj ga :-dolazili li ti doctor-? Šta god on rekne, ti odgovori: -Sretne li je ruke! Pitaj ga, more li spavati! Šta god on rekne ti odgovori njemu : - Polahko! Nemoj se vrtjeti-”

Hele, hoda hud poslušo. Star i jes’, gluh i jes’, na vrata, zapne mu hrka za čardačna vrata, pukne vratima. Hasta hem njega ugledo, hem mu puk’o vratima!....

            Selam nazove, upita ga :

            -Kako si?

            “Kaže: -Nikako-!

            “Neka”, kaže, “ja Rabbi šućur”.

Pita ga: “Moreš li šta bola’ pojest”?

“Mogu”, kaže, “govana”.

“Samo ti žitka! Za haste je”.

Pita ga: ”Dolazi li ti doktur”?

“Doće Azrail”.

“Eh on je sebepli ruke!... Moreš li spavati, bolan ne bio”

“Mogu ko na mravinjcu”.

“Samo se”, kaže, “ne vrti”!

 

Sarajevo 1974.          Hadži Hafiz Ismail efendija Fazlić 

12.06.2010.

Malo junskih slika iz Olande

Sve je nabujalo poslije ucestalih kisa. Travu jos niko ne kosi. Uz mnogo poljsko cvijece u blizini moje kuce rascvijetali se i makovi. Dan je dug, pa je u deset navece jos vidno. Steta da su vedri dani ipak rijetki, ali kazu da dolazi vise lijepog vremena. 

racvjetani makovi (bulke) pored puta sve je obraslo bujnim zelenilom u znaku prvenstva u fudbalu
11.06.2010.

Da li “viagra” stvara ovisnike?

Sinoć je bila interesantna emisija na TV, o prekomjernoj i često nepotrebnoj upotrebi sredstva  protiv “erekcionih smetnji”. Emisjija (programa VPRO) je emitovana pod nazivom “Viagraman”.

Godine 1998 švajcarska firma Pfizer je pustila u upotrebu lijek za potenciju, nazvan Viagra. Ime ovog lijeka je u svijetu uskoro postalo isto toliko poznato kao i Coca-Cola, naprimjer.

Autor emisije Michael  Schaap je postavio tezu kako je pod uticajem farmaceutske industrije, posredstvom medija, preuveličan značaj i učestalost smetnji ove vrste. Nekadašnji termin “impotencija” zamijenjen je terminom “erekcione smetnje”. Preko televizije se upozorava (reklamnim porukama, iza kojih se kao ne zna ko stoji), kako ogroman broj ljudi ima te smetnje, i kako je potrebno da se jave doktoru, jer danas ima jednostavno rješenje za to.

Autor emisije je konsultovao jednu mladu profesoricu, sociologa, koja tvrdi kako je problem namjerno preuveličan.  Rezultat toga je da sve  više mladih, i ustvari zdravih muškaraca poseže za “Plavim dijamantom”. U stvarnosti veoma mali broj muškaraca ima smetnje potencije, i one su većinom privremene i prolazne. Takve smetnje ne zahtijevaju odmah upotrebu lijekova tipa viagre.

Mladi muškarci potežu za viagrom i onda, kada nemaju nikakve probleme sa erekcijom, a zbog težnje da pokažu vanserijsku prestaciju.

Međutim jedan profesor, urolog, koji usko sarađuje sa fabrikom “Pfizer” (ne priznavajući da je on ustvari njen glasnogovornik), je iznio da su ovi lijekovi prava blagodet za ljude koji imaju smetnje, i da on u tome ne vidi nikakav problem.

Autor je intervjuisao mlade muškarce, mnogi su izjavili da su koristili “pilulu”, među njima čak i neki dvadesetgodišnjaci.

Na kraju je Michael Schaap konstatovao da viagra od muškaraca pravi ovisnike o lijeku. Korištenjem vijagre se još više gubi samopouzdanje ( jer postoji strah početi radnju bez prethodno popijene pilule), pa onda tokom vremena seks je više nemoguć bez nje. On se takođe pita koja je razlika ako erekcija dolazi zbog ljubavi, što bi trebalo biti normalna stvar, ili se pretvorila u mehaničku pojavu, izazvanu vještačkim sredstvom za promjenu fiziologije funkcionisanja muškog polnog organa. Na kraju ne treba zaboraviti na još uvije izvanredno veliku cijenu lijeka, gdje četiri tablete “Plavog Dijamanta” koštaju 50 eura.

Ko razumije holandski može emisiju pogledati ako klikne na utzending gemist (http://www.uitzendinggemist.nl/index.php/serie?serID=5130&md5=6760625d27f25338b9f8fe79ded614bd )

 

10.06.2010.

Mi smo ipak Sloveni.....!

Maribor
 

 

Ovaj put sam kod prijatelja u Maribor stigao nenajavljen. Obradovali se mom dolasku. Rekoše mi, međutim, da drže neke dijete, pa nemaju u kući ništa za jelo. Odvešće me, kažu, na večeru.

Moj kolega, koji je dosta godina proveo studirajući u Sarajevu, naslijedio je od oca, nekadašnjeg direktora bolnice u Mariboru, ogromnu kuću sa velikim vrtom i voćnjakom, u samom centru Maribora. Sad doktor pravi bazen uz samu kuću, pa će preko drvene terase direktno iz dnevnog boravka u bazen.

Sjedamo u veliki džip i penjemo se na obližnje brdo, prekriveno vinogradima. Na vrhu brda, na kraju krivudavog, i loše odrzavanog puta, je  veliki parking, i veoma lijepa zgrada restorana. Docekuje nas gazdarica i smjesta za ogromni sto, namijenjen uglavnom za stalne goste. Enterijer je veoma lijepo urađen, sve je u jasenovom drvetu. Priča mi Samek, kako to drvo vremenom potamni, da je u početku bilo svijetlo, a sada je dobilo smeđu boju.

Naručili smo teleće odreske i  dobijamo jako debeli stek, i uz to jako dobro pečen, sa sosom od brusnice kao prilogom. Zelena salata je od tek izraslih listića, a vino je domaće, dobro ohlađeno i paše sa “Radenskom”.

Poslije toga me Samek i supruga vode u Samekovu “mušku” kafanu, koja se nalazi nedaleko odatle, takođe na brdu. U Sloveniji se ne smije pušiti u kafanama, ali u ovoj u koju ulazimo izgleda da ne vrijedi to pravilo. Nekoliko Saminih prijatelja stoje oko šanka i puše. U ćošku peć, i ona se zapušila. Na televiziji košarka, slovenački play-off, igra Olimpija Union i Krka (Novo mesto).

Samek me upoznaje sa prijateljima, neki me prepoznaju, jer sam dolazio i ranije. Kafana je uređena kao “muška kuća”, odnosno sigurna kuća za muškarce koji su ugroženi od terora supruga kod kuće (naravno šala). Na zidovima akvareli, citati pjesama, i slike golišavih djevojaka.

Dolazi vino, opet domaće, tu sa brda. Obraća mi se neki Jurek, čovjek mojih godina. Kosa mu međutim nije posijedila, ima crne brkove. Po načinu pričanja vidi se da ga je vino već podobro uhvatilo. Priča mi kako je bio u Sarajevu 1981 i 1982, kako mu nikad u životu nije bilo tako lijepo.

“Bio sam, kaže, u kafani “Uranak”, i svaku noć u kafiću “Stari sat”. Niko mi nije dao niti jednu rundu pića da platim!”.

“Gledaj molim te, gledaj ovu košarku!”, govori mi Jurek koji sjedi iza mene. “Pa ovo je  k od košarke, u staroj Jugi je bila košarka!”

Nakon što se završila košarka, zamolim da prebace na ARD, ima fudbal, Njemačka- BiH. Sad svi gledaju Bosnu. Jurek poče brundati protiv Nijemaca, buneći se glasno protiv nepostojećih penala.

Vino je djelovalo i Samek započe pjevati neku sevdalinku. Kažu kako im je nedavno u ovoj kafani gostovao Ibrica Jusić, i kako je pjevao sevdalinke, a da ga je pratio neko “sa onom turskom gitarom” (sazom). Meni je malo trebalo da prihvatim pjesmu, a iza toga i da povedem : “Kiša bi pala, pasti ne može………”

Nekako dođe i priča na ona vremena u zajedničkoj državi. Samekova supruga zaključi kako mi imamo malo šta zajedničkog sa Austrijancima, naprimjer, te  da smo mi “Ipak svi Sloveni!”.

Vino nas je podobro uhvatilo dok smo se spuštali ka Samekovoj kući, ali on me umiri da je kratki put do njegove kuće uvijek slobodan od policijske kontrole.

08.06.2010.

U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese

Domažlice
Town
Central square

 

Moj kum i kolega radi u jednoj bolnici u Bavarskoj. Bolnica, ustvari sanatorijum za psihosomatske bolesnike, se nalazi u šumovitom sjeverositočnom kraju Bavarske, poznatom kao Bavarska Šuma (Bayerischer Wald). U ovaj kraj se stiže kada se skrene iz Passau-a, Regensburga, ili Nurnberga ( autoputa broj 3), putokazima prema Češkoj. Kroz blagu visoravan prošaranu šumama stiže se u grad Cham, na rijeci Regen (otud ime grada Regensburg, gdje se Regen ulijeva u Dunav). Od Chama vodi put prema češkom Plzenu. To je stari put koji je povezivao nezavisnu Bavarsku sa Bohemijom. Granica između ove dvije nekadašnje države, a sada između Češke i Njemačke se nalazi između Furth in Wald, s Njemačke, i Domažlica, sa češke strane.

Furth in Wald je mali grad smješten u dolini između šumovitih brda. Ima važnu željezničku stanicu, jer se radi o graničnom mjestu. Pet kilometara od grada je granica, koja to više nije.

Evociram uspomene sa kumom, od prije 36 godina. Bila je godina 1974, nekako u isto ovo vrijeme, tada je bilo svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj. Bili smo studenti završnih godina medicine i išli smo na mjesečnu studentsku praksu u Poljsku. Usput smo svratili u Bratislavu i htjeli da posjetimo Beč. Poljski studenti u studentskom pansionu su nas gledali u čudu, kada smo rekli da sutra idemo u jednodnevni posjet Beču. Njima je to bilo daleko, kao Australija. Sa svojim crvenim jugoslovenskim pasošima smo mogli bez viza i ograničenja putovati po cijeloj Evropi. Poljacima, Česima, Mađarima je bila misaona imenica izaći u Zapadnu Evropu.

Te davne 1974. smo bili u kupeu sa nekim starijim češkim bračnim parom. Bili su uznemireni prije dolaska carinika. Onda su pokazali pasoš i neke papire. Kad su prošli i austrijske carinike, njihovoj sreći nije bilo kraja. Očito nisu godinama izlazili, vjerovatno su išli bližoj familiji.

Voz je dugo stajao na graničnoj stanici, a napolju su bili vojnici pod punom ratnom spremom.

Promijenila se vremena, željezna zavjesa nestala, granica ukinuta. Samo mi Bosanci moramo imati vize. Kaznilo nas zato što smo ubijani.

Prelazim tako s kumom, u njegovoj novoj Opel Astri, a da i ne znam gdje je granica. S druge strane su Česi napravili sve što Nijemcima može izmamiti pare. Benzinske pume (benzin je jeftiniji kojih 20 eurocenti), restorani (može se slobodno pušiti), kockarnice, pijaca ko na  autopijaci na Stupu ( Vijetnamci prodaju kinesku robu sa lažnim markama), čak i javne kuće.

Put (obični, kao kad se ulazi u Bosnu) je tek asfaltiran i lijepo obilježen. Prolazimo kroz selo Babylon ( odakle mu to ime?). Kraj je izvanredno lijep, smjenjuju se šume, jezera i livade. To je dio Bohemian Forest, Böhmerwald (njemački) ili Šumave (na češkom), koja se uz granicu sa Njemačkom proteže sve do Austrije. Radi se o ogromnom šumskom bogatstvu, koji je dio UNESCO-ve biosferne rezerve.

 Nakon 17 km dolazimo u grad Domažlice. Ima nešto preko 10000 stanovnika, i poznat  je iz prošlosti kao najzapadniji etnički češki grad (sjevernije su u Bohemiji bili gradovi sa njemačkim stanovnicima). Bio je jedno vrijeme i centar Husita, koji su pod vođstvom Jana Žiške  ( sljedbenika Jana Husa) protjerani iz Plzena. Grad odiše starinom. Stare kuće na glavnom trgu su uređene, fasade ofarbane. Neobican okrugli toranj stare crkve izgleda da je nakrivljen (vidi sliku). Već je šest sati, i prilično je pusto. Lijepo je vrijeme i pijemo kafu na terasi.

Na povratku svraćamo u malo selo Truhov. Na obali malog jezera je lijepo uređen restoran, u starinskom stilu. Gosti su uglavnom Nijemci. Do nas je veliko društvo, naručuju divlje patke i jedu ih rukama.  Ja naručujem pastrmku,  a kum gulaš, koji je usut u izdubljeni okrugli hljeb. Dobio je toliko, da se mogu trojica najesti. Nesmotreno je uvalio kašiku i posuo se paprikašem po pantalonama.

I Nijemci su se precijenili, ostadoše za njima cijele dvije patke.  A onima patkama što plivaju pod prozorom restorana bacismo hljeba. Ne znam da li one stradaju, ili ih hvataju na nekom drugom mjestu.

07.06.2010.

Izbori za Holandski Parlament : “Pobjeda desnice?”

Arjen Robben
Arjen-robben.jpg
Vraćam se kolima u Holandiju. Bio u BiH, Sloveniji,  pa nekoliko dana u Njemačkoj, odlazio u Češku.... Malo se odvikao od Holandije. Prije nego dođem kući svratio do banke, do automata za novac. Parkirao se, pa idem kratko pješke, ne moze se stati pred sam automat. Ali uskoro se pokaza da to za nekoga ne vrijedi. Ispred samog automata se zaustavlja velika najnovija “Vectra”, iz nje izlazi Marokanka, ima oko  četrdesetak godina,lijepo izgleda, i hop, ispred mene direktno na automat. Začuđeno je pogledam (kako se ugura prije mene), a ona me pita što to tako čudno gledam.

Onda, malo poslije, stanem na parking pred poslugom. Stao pored nekog novog "pasata", otvaram vrata da izađem. Pored auta stoji čovjek, reklo bi se stranac, pa upiljio, pazi da mu ne dodirnem auto svojim vratima. Kažem mu da ne brine, da ima dovoljno prostora. Zakleo bi se da čovjek nigdje ne radi, ali ima vrijedno auto.

U srijedu su vanredni izbori za Tweede Kamer, glavni dom holandskog parlamenta.  Prema ispitivanjima raspoloženja birača najviše glasova će dobiti VVD (liberalna partija) , na čijem čelu je Mark Rutte. On bi mogao stvoriti koaliciju sa PVV (Partija za slobodu), partijom  na čijem je čelu antiislamista Geert Wilders. VVD se zalaže za bogate Holanđane (oni kažu za Holanđane koji svakodnevno naporno rade), za manje poreze, za manje socijalne izdatke, jednake troškove za zdravstveno osiguranje neovisno o prihodima, kao i za ostanak povrata rente na hipoteku. Obje partije su poznate po neprijateljstvu prema imigrantima, prema onima koji uživaju socijalnu pomoć, a Wilders i po mržnji prema muslimanima i svemu vezanom za islam. VVD partija Mark Rutte-a je neočekivano ubjedljivo, po prognozama za izbore, izbila na prvo mjesto. Ona je ispred i laburističke PVDA, a posebno ispred do sada vladajuće CDA (Hrišćanske demokratske partije) dosasašnjeg premijera Balkenendea.

E sad u čemu je veza sa događajima opisanim na početku teksta. Poenta je da je Holanđanima dokipilo od imigranata, njihove bahatosti, izdvajanja za socijalna davanja, uličnog terora od strane  marokanske mladeži. Mnogi stranci primaju socijalu, a rade na crno, imaju velika kola, ponašaju se uopšteno veoma bahato, ne poštujući osnovne civilizacijske norme. Ne ulazeći u ove često komplikovane odnose, u uzroke i posljedice, i zaobilazeći greške domaće politike, velika izdvajanja za odbranu i sumnjive vojne misije, hoću samo da konstatujem da je desnica pred pobjedom. Sve onošto misli Wilders misli i velika većina Holanđana, samo će glasati za VVD, umjesto za Wildersa, koji se okitio negativnom harizmom i rasističkom retorikom. Razlike između Rutte-a i Wildersa nisu suštinske prirode, nego je razlika samo u otvorenosti (ili sakrivenosti), odnosno sirovosti izjašnjavanja.

Pretpostavljena pobjeda desnice će biti nastavak trenda pobjede desničarskih partija u Evropi. Za samu Holandiju će značiti produbljivanje razlika između bogatih i siromašnih, povećanje tenzija među autohotnim stanovništvom i doseljenicima, te komplikovanje inače zakomplikovane političke, ekonomske i socijalne situacije.

Pa ipak pažnju javnosti, mnogo više od izbora u srijedu, privlači predstojeće Svjetsko fudbalsko prvenstvo, a prije svega povreda najboljeg holandskog fudbalera Arjen Robben- a i neizvjesnost oko njegovog nastupa na prvenstvu.

Leteci Holandjanin
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338138

Powered by Blogger.ba