Plato Bjelašnice, srednje visine od oko 1400 metara nad morem, je veoma interesantan sa etnografske tačke gledišta. Na ovom prostoru, naime, stanovništvo je živjelo dugo izolovano od ostalog svijeta, pa je danas posebno selo Lukomir, postalo predmet interesovanja.  

Zabjelašnička sela Umoljani, Šabići, Lukomir, Sinanovići, Rakitnica, su izgradnjom puteva postala dostupna za mnoge posjetioce. Sela su izašla iz svoje izolovanosti, a time prestaje i specifičan način života ovih ljudi, koji se tokom stoljeća razvio uglavnom u cilju preživljavanja na ovako za život veoma nepovoljnom terenu.

Međutim područje Bjelašnice i Visočice je bogato nalazištima stećaka, koji govore da je na ovom području postojao život i prije mnogo stoljeća. Nekropole stećaka u Šabićima, Lukomiru, Bjelimićima, te na još nekoliko lokacija na ovim planinama, svjedoče o bogumilskoj kulturi koja je vladala na ovim područjima.

Posjetio sam nedavno  selo Šabiće, koje se sastoji od par planinskih kuća i zgrade Mjesnog ureda. U sredini mjesta je nekropola stećaka, i pored nje muslimansko mezarje.

Sliku pitoreksnog planinskog mjesta kvari velika zgrada u izgradnji, vjerovatno budući hotel, čiji izgled, kao i izgled apartmanskog naselja u srcu Bjelašnice, uopšte ne odgovara krajoliku u kome se nalazi.