Riječ bizarno potiče vjerovatno od baskijske riječi bizzara, što znači brada. Na francuskom riječ glasi bizarre, španskom bizzaro.

Pretpostavlja se da su Francuzi počeli zvati Špance bizarima, jer su Španci nosili brade, pa su Francuzima izgledali čudni, strani i neobični. Odtuda se riječ bizaran proširila na mnoge jezike.

Danas kažemo da je nešto bizarno kada je čudno, strano, blesavo, kada odudara od nečeg što je prihvaćeno kao ustaljeno i obično

Neko se voli bizarno oblačiti, neko voli bizarni namještaj, neko stalno upada u bizarne situacije.  

Danas je glad za bizarnim situacijama i mediji se utrkuju da prikažu nešto neobično, nesvakidašnje. Pogledajte naprimjer ovdje kakve sve postoje bizarne situacije: http://dalje.com/hr/svijet/index.php?id=10316 .

Ako je bizarnost dobra za zabavu, nije dobra za svakodnevni život. Politika u Bosni i Hercegovini je puna bizarnih stvari. Bizarni političri imaju bizarni rječnik, koji je često u svojoj bizarnosti prost i uličarski, a cilj mu je omalovažiti i uvrijediti političke protivnike.

Politika je ozbiljna stvar i bizarnost ne ide uz nju. Pokušajte pronaći bizarne poltičare, i nemojte glasati za njih  

Vrijeme je izbora. Neke strane riječi će nam pomoći da među izbornim kandidatima prepoznamo skrivene osobe.

Riječ paradoks ( grč: paradox, paradoxon, lat. paradoxum) bukvalno prevedena znači mimo pameti ( para= pored, uz  …dokein =misliti), odnosno nešto mimo uobičajenog i očekivanog.

Riječ ima više značenja, koristi se u logici, matematici, semanitici, fizici, pa tako imamo logičke, matematičke, semantičke, fizičke paradokse.

Nije lako objasniti značenje riječi, iako je najjednostavnije reći da se radi o nečemu što se dešava mimo uobičajenog i očekivanog toka stvari.

Paradoks je izraz u kome je sadržana protivuriječnost, koja isključuje izraz kao takav.

Paradoks pokazuje skrivenu pritvuriječnost koja se ne vidi na prvi pogled. Možemo reći da je to i stilska figura u književnosti, koja se zove paradoksizam. Naprimjer kad kažemo da je neko razumna budala. Majstor u pravljenju paradoksizama je bio Oscar Wilde.

Primjer paradoksa je i izjava Victor E van Vrisland-a: Postoje dvije vrste  ljudi, jedna vrsta ne postoji.

Paradoks u sebi ima protivuriječnost koja čovjeka nagoni na razmišljanje.

Pokušajte u izbornim kandidatima i njihovim nastupima pronaći paradoksizme. Neće biti teško jer u njihovim biografijama, nastupima, namjerama, sve vrvi od paradoksa.

Ako se udubite neće vam biti teško otkriti razumne budale. Treba ih otkriti dok ne bude kasno.  

Devet holandskih naučnika koji se bave islamologijom, šerijatskim pravom i arabistikom (arapskim jezikom i kulturom) uputili su otvoreno pismo kojim pobijaju stav islamofoba Geert Wildersa, koji je izjavio da islam propagira ekstremizam i poziva na rat, te da ne postoji umjereni islam.

Devet eksperata u pismu ukazuju da je Wilders tendenciozno sekvestrirao tekst Kurána i iz njega izvadio dijelove kojima podupire svoju tezu, dok ne spominje dijelove koji zovu na mir i suživot. Na ovaj nacin je Wilders nacinio pokusaj da samo na osnovu religiozne pripadnosti jednu cijelu ogromnu skupinu ljudi stigmatizira kao ekstremisticku.

Tekst su potpisali: Profesori, među kojima Fred Leemhuis (arabist  i poznati prevodilac Kurana), Jan Michiel Otto (pravo, sharia), Gerard Wiegers (religijske studije), Pieter Sjoerd van Koningsveld (islamologie), Ruud Peters (arapski jezik i kultura) en Marlies ter Borg (Koran en Bijbel), pisali su u februaru slično pismo sudu u Amsterdamu, Javnom tužilastvu (het Openbaar Ministerie) i advokatu   Wilders-a Bram Moszkowicz-u.

Takođe tri docenta  Universiteit Leiden, Umar Ryad (istorija  islama), Mohammed Ghaly (islamisko pravo), i Nico Kaptein (islam) su potpisnici pisma.

Pismo je upućeno kao reakcija na traženje Wildersa da sud u Amsterdamu zatraži mišljenje eksperata u vezi njegovih izjava o  islamu. Autori otvorenog pisma žele na ovaj način da se u ovom pogledu uspostavi ravnoteža, prije početka suđenja predsjedniku partije PVV Wildersu, koje počinje četvrtog oktobra.

Izvor: De Telegraaf

Neki dan vozeći bicikl pored jezera naiđoh na tek vjenčani par kako pozira profesionalnom fotografu. Nisu bili baš tako mladi, kao što je većinom ovdje, mada je mlada bila daleko ljepša, pa i viša rastom od mladoženje.

dobra je i mlada, ali je auto najbolje

Na pragu su teška jesen i teška zima. Na B92 je izašao tekst ( vidi B92 )   koji prikazuje crnu ekonomsku sliku Srbije. Jedan od komentara je istovremeno i tužan i smiješan.

·                  ***** ti takvu sreću kad opet moram da cimam vreće sa krom pirom,lukom,kartonesajajima, ozračeno mleko u prahu iz
Ukrajine i svinjske polutke otpisanih doilja sa farmi u Mađarskoj,imale su veće sise od kozjih,obesiću se i dostaje
sa takvim mukama,biću miran i spašen.
(Dusan Silni, 26. septembar 2010 01:10)

# Link komentara

Razvijenost neke zemlje se ogleda u stanju njenog sela. Prekomjerna migracija u grad, napuštanje sela, dovodi do niza problema. Gradovi postaju prenaseljeni, prljavi, porast stanovništva je teško pratiti odgovarajućom infrastrukturom. Selo propada, na taj način i proizvodnja hrane.

Teško je reći da u Holandiji postoji selo, u onom smislu kakvim ga mi zamišljamo. Sela su ponekad daleko veća od mnogih bosanskih gradova, i imaju čak i po trideset hiljada stanovnika. Rijetko je naći selo koje nema infrastrukturu  istu, ili bolju nego gradovi. Podrazumjeva se da su sve ulice asfaltirane i osvjetljene, da postoji kablovska i gasna mreža, da ne govorim o  vodovodu i kanalizaciji. Takođe svako selo ima neki oblik javnog saobraćaja.

Pored “seoske kuće” (dorphuis), neke vrste Doma kulture, odnosno mjesne zajednice, sva sela u Holandiji, pa i ona najmanja imaju sportske terene, prije svega uređeno fudbalsko igralište sa najmanje jednim travnatim terenom, a većinom ih ima i nekoliko. Gotovo svako selo ima i teniska igrališta te vanjski ili unutrašnji bazen, i otvoreno klizalište.

Zato i nema potrebe migracije u grad, kuće su na selu često skuplje nego one u gradovima, koji postaju sve više mjesta gdje žive najsiromašniji.

Juče sam posjetio selo Reeuwijk dorp, u blizini gdje ja trenutno boravim. U selu, koje ima možda hiljadu stanovnika, je velika katolička crkva, veća od sarajevske katedrale. Protestantska crkva je dosta manja. Ima samoposluga i prodavnica za poljoprivredu, te dva autoservisa. Najveća je fabrika za proizvodnju sira.

Fudbalski tereni zauzimaju površinu pola sela. Imaju tri obična travnata sa travom na kojoj bi pozavidio bilo koji stadion u nekom našem gradu. Četvrti je od vještačke trave. I popratni objekti su bolji nego na stadionima u Sarajevu. Nije ni čudo da je kod ovakve infrastrukture Holandija druga svjetska sila u fudbalu.

Interesantno da  Holandiji skoro ne možeš vidjeti groblje, ili je ono malo. Većina umrlih se kremira, tako da ni u ovom selu nisam vidio groblje.

Pročitah negdje da se predlaže odlaganje utakmica u BiH a zbog mogućnosti kršenja izborne šutnje. Valjda će se neko na utakmici kriviti i derati, glasajte za ovoga,  ba, nemojte za onoga,ba!

U Holandiji ne postoji izborna šutnja. Glasači uglavnom znaju odranije za koga će glasati, a oni koji su neodlučni, mogu do zadnjeg trenutka da budu nagovarani za koga će glasati.

Zaista ne znam čemu služi izborna šutnja? Valjda je to ono, “neka stvar prenoći”, i “jutro je pametnije od noći”.

Izborne kampanja u BiH je inače diskriminatorska, ima za cilj da diskvalifikuje protivnika, a ne da promovira onoga koji je provodi. Nije to ništa novo, nedavno sam ovdje čuo izjavu jednog uglednog političara kako se u posljednje vrijeme slično radi i u Holandiji, i u Evropi uopšte.

Kada sam već spomenuo neke poslovice, onda se je nadati i da bude: “ko drugome jamu kopa, sam u nju upada!”

 Još jednu stvar je Bosna otkrila prije Zapada. I na “civilizovanom” zapadu sve više promovišu takozvane populističke partije, ala SDA, HDZ i prije SDS, a sada Dodikova stranka (SNSD). Tako  Belgija, Holandija, Švedska, Francuska, pa i Njemačka imaju sve jače nacionalističke partije, a ni Amerika nije postala imuna jer se u krilu Republikanske stranke rađa jaka populistička struja.

Uvijek su bili u našim životima, i uvijek kao neko neizbježno zlo, koje treba izbjegavati. Kao dijete nisam čuo za Rome, ali jesam za Cigane Čergare, Gurbete. Bilo ih je onih koji su vječito putovali i mjenjali mjesto boravka. Putovali su u konvojima od po nekoliko kola. Najobičnija kola u vidu povećeg sanduka sa drvenim točkovima, vukli su mršavi konji. Na kolima naprijed brkati Cigo, do njega mršava ispijena žena, a pozadi naslagana roba, neki stari madraci, ponjave, gomile odjeće, starih haljina, stara peć. Na svemu tome sjedila je gomila prljave, zamazane djece u obučene u dronjavu odjeću. Pored kola je išlo nekoliko mršavih pasa, zavezanih uzicama za kola. Zaustavili bi se u blizini grada, negdje uz obalu rijeke. Podigli bi čerge. Psi su dežurali po rubovima logora, vatra se neprestano dimila. Žene su, sa malom djecom u naramku, odlazile po kućama, da prose ili gataju gledajući u dlanove. Muškarci su skupljali po otpadu.

Bilo je i onih koji su stalno živjeli u nekim mjestima, na obodu grada, uz neki potok ili rijeku. Tako su nastajale ciganske mahale, u Srbiji (gdje kod mnogih ne postoji glas h) su ih zvali ciganske male. U Višegradu, gdje sam ja proveo djetinjstvo, su živjeli pored klaonice i potoka u Okrugloj, valjda su tamo kuhali mesne otpatke i time se hranili.

Bilo je normalno Rome smatrati takvim kao što jesu, to jest onima koje je bilo teško nazvati ljudima, jer nisu imali ni svoje kuće, ni zemlje, ni države. Imali su neki potpuno stran, čudan jezik. Djeca su ih se bojala i zazirala od njih jer su u kućama dobila lekcije da Cigani kradu djecu, da im kopaju oči i sjeku noge, pa da ih onda koriste za prošnju.

Mnogi su izkoristili život Roma da naprave filmove, da iskoriste njihovu muziku. U filmovima su Romi prikazivani kao ljudi posebnih strasti, sitnog kriminala, tragičnih sudbina i tragičnih ljubavi.

Vremenom su se Romi modernizovali, obična kola su zamjenjena autima, čerge prikolicama, a mala mjesta u Bosni ili Srbiji su zamjenjena velikim evropskim gradovima. Sitni kriminal je često zamijenjen krupnim. Postali su problem Evrope. Ako bi se naselili na obodu nekog grada, svi bi gledali da ih se riješe. Niko ih neće u blizini. Nedavna akcija protjerivanja Roma iz Francuske izazvala je buru protesta u Evropi.

U Holandiji je početkom osamdesetih svim Romima koji su se zatekli dato holandsko državljanstvo. Većina gradova i mijesta im je dala stanove i kuće. Međutim problemi postoje i dalje. Mnogi Romi nisu navikli da žive zatvoreni u stanovima, svojim ponašanjima uznemiravaju susjede, puštaju muziku, prave buku, prljaju okoliš, hoće i da ukradu.

Nedavno se digla prašina oko romske familije Nikolić, koju je opština Utrecht, ne znajući više šta  će sa njom,smjestila u monumentalnu vilu na obodu grada. Tako je familija nagrađena nakon što su, gdje god su bili izazivali nered i uznemiravanje susjeda. Sinoć je o ovome bilo govora i na najpopularnijoj TV emisiji. Bilo je prijedloga da ih se izbaci iz zemlje, slijedeći francuski primjer, ali je jedan od učesnika debate izjavio da to nažalost nije moguće jer imaju holandsko državljanstvo.

Juče sam u Goudi prošao pored romskog naselja. Gradske vlasti su napravile desetak kuća za Rome. Naselje je u blizini grada, ali je izolovano, s jedne strane vodom (kao i mnogo šta u Holandiji što treba izolovati), s druge strane velikom ogradom. Samo je jedan ulaz u naselje.  Ispred kuća parkirane prikolice, čak i jedan brod. Dok sam slikao mobitelom, jedan me je cuko ispred jedne kuće vidio, i iako je bio daleko skoro sto metara, počeo da laje. Onda je pritrčao do samog ulaza u naselje. Ostali su oni običaji kada su cuke čuvale čerge, sada čuvaju kuće, prikolice i brodove.

Vraćajući se kući svratih u poslugu. Pred poslugom me pristojnim pozdravom dočeka sredovječna Romkinja. Drži u ruci novinu koju izdaju beskućnici, dežura kraj onih kolica za kupovinu, u koje treba ubaciti novac da se oslobode iz niza.

Pred svakom poslugom postoji po jedna Romkinja ili Rom, svi liče jedni na druge, kao da su najbliza familija ( a mnogi i jesu). Taman sam neku noć rekao kako je lijepo što ih nema, a evo se oni vratiše sa ljetnjeg odmora. Sad će doći i oni njihovi muzikanti koji pred dućanima razvlače harmoniku.

Romi su tu, sviđalo se to meni ili ne. Kako oni što su prije pedeset godina u Višegradu dolazili pred vrata da gledaju u dlan ili šolju, tako i ovi danas što sviraju Podmoskovske Večeri,dvije hiljade kilometara daleko od svoje, a bogami i od moje prave kuće.

Slika uz naslov prenesena sa RTV Utrecht (vidi http://www.rtvutrecht.nl/nieuws/261888 )

Citaoce upucujem na izvanredno nadahnut tekst Boris-a Dežulović-a objavljen u Nezavisnim novinama. Tekst nosi naslov " Bosansko demokratsko cudo"i govori o pozivu HDZ BiH bosnjackim biracima da se uzdrze od glasanja za Zeljka Komsica. Ovdje donosim samo kraj teksta, a cjelokupan tekst mozete procitati  u Nezavisnim novinama .

Sad, kad se iznenada otkrilo da ima u Bosni i Hrvata koji misle drugačije od hadezeovske elite - pa makar bio samo jedan i zvao se Željko Komšić - odjednom HDZ-u odgovara ne samo da Bosne i Hercegovine ima, nego i da bude bolja i stabilnija. Jer "bolja i stabilnija Bosna i Hercegovina" je ona Bosna i Hercegovina u kojoj se zna red i poredak, i u kojoj je netko najprije Hrvat, pa tek onda Željko Komšić.

Kad bi naime bilo obrnuto, kad bi svi ljudi u Bosni imali ime i prezime, bilo bi moguće - kao što su jučer Bošnjaci glasali za Komšića - da sutra Hrvati glasaju za Bošnjaka, ili za Srbina, ili Srbin za Hrvata, ili Bošnjak za Srbina, Hrvata, svatko dakle za svakoga, zavladala bi opća ta, kako se zove, demokracija, i otišlo u vražju mater sve ono na čemu počiva "bolja i stabilnija Bosna i Hercegovina".

Prostor dakle neviđenih i nečuvenih čuda, stabilni neuroazijski Bosneyland, mjesto veselog susreta "poštovanih birača Željka Komšića bošnjačke nacionalnosti" i "HDZ BiH koji, u okviru političkog realiteta, ozbiljno promišlja i traži modalitete uređenja Bosne i Hercegovine kakva bi odgovarala svim narodima i građanima koji u njoj žive".

Juče je objavljeno da je u Amsterdamu  (West) otvorena prva klinika za imigrante (alohtone Holanđane). Radi se uglavnom o najmnogobrojnijoj etničkoj grupi: Turcima. Grupa turskih doktora, koji ovdje žive i imaju holandske licence za rad odlučila je da svojim zemljacima izađe u susret i otvori medicinsku ustanovu za njih. Inicijativu je ustvari pokrenulo osiguravajuce drustvo Agis, jer troskovi zdravstvenih usluga u Turskoj postaju sve visi.

Tokom ljetnjih odmora turski Holanđani veoma često odlaze kod doktora u Turskoj. Oni se osjećaju mnogo komfornije kada mogu na svom jeziku i u sredini na koju su od malena navikli,  izložiti svoje smetnje i zatražiti pomoć. Takodje oni imaju vise povjerenja u turske doktore.Sličnu praksu provode i naši imigranti ( da ne kažem ruznu rijec dijaspora). Ove posjete doktorima ( i često veoma mnogobrojne pretrage) obično plati holandsko socijalno osiguranje.

Međutim ima dosta razlika u medicinskom pristupu u dvije zemlje. Turski doktori koji rade u Holandiji su prihvatili holandske principe, gdje se ne propisuje toliko lijekova, posebno se veoma oprezno postupa u propisivanju antibiotika. Takođe se kolege u Turskoj mnogo lakše odlučuju na operativne zahvate, koji su često nepotrebni, a ponekad i opasni.

Izvor: ADNL

Oko 30000 prethodno usvojene djece su očuh i maćeha vratili tamo odakle su ih i uzeli, u ustanove  dječije skrbi. Radi se o svakom trećem djetetu. Uzrok je taj što roditelji prisvojene djece ne dobijaju redovno dječiji doplatak. Drzavna kasa zbog ekonomske krize nema para za djecu.

U Rusiji trenutno 700000 djece napuštenih od  roditelja živi u državnim internatima, što čini 20 posto od cjelokupnog broja djece u zemlji. Toliki broj djece bez roditeljske brige je veći nego poslije Drugog svjetskog rata.

Izvor: DeTelegraaf

Tarčin je planinsko mjesto na putu Sarajevo-Konjic, smješteno između obronaka Bjelašnice (na jugu), Bitovnje (Ivan sedla) na zapadu i Ormanja (na sjeveroistoku). Samo mjesto, koje pripada opštini Hadžići, je centar mjesne zajednice kojoj pripada priličan broj sela ispod Hranisave (zapadnog masiva Bjelašnice), te nekoliko sela na obroncima Ormanja ( prema Pazariću).

Kada se od Pazarića krene prema moru, onda se put uspinje do prevoja kod sela Osenik, koji je ujedno i  vododjelnica, jer vode odatle otiču Bijelom rijekom prema sjeveru i rijeci Lepenici. Pruga između Pazarića i Tarčina prolazi ovaj dio uglavnom kroz dugački tunel.

Sa Bjelašnice teku kroz Tarčin prema sjeveru dvije manje rijeke, koje meandriraju u samom mjestu. Istočno je rijeka Bjelašnica, zapadno Korča. One se sastaju u samomTarčinu. Tu se ulijevaju i dva potoka, jedan sa istoka iz Osenika, drugi sa zapada iz Raštelice. Tako nastaje Bijela rijeka, koja izlazi iz mjesta ispod dugog i visokog pružnog vijadukta, te utiče u kanjon. Poslije dva kilometra ona se spaja sa Crnom rijekom koja izvire na Bitovnji i teče ka istoku. Spajanjem ove dvije rijeke nastaje Lepenica koja kod sela Zabrđe utiče u kiseljačku opštinu i kroz pitomi kraj nazvan Lepenica teče do Kiseljaka gdje se ulijeva u Fojničku rijeku.

Tarčin ima nekoliko prodavnica, mesnica,  restorana, ambulantu, zgradu šumske uprave koja gospodari šumama na Bjelašnici (Mehina Luka), te napušteni silos. Silos je poznat iz prošlog rata, jer su u njemu držani srpski zarobljenici. Oni su svi uglavnom zamijenjeni za zarobljene borce Armije BiH.

Tarcin je odigrao veliku ulogu u odbrani glavnog grada BiH. Hrabri borci ovoga kraja su na vrijeme uspjeli sprijeciti vec pripremljene napade dobro naoruzanih srpskih snaga, te se snabdjeti velikom kolicinom oruzja i municije. Tarcin je bio veoma vazan jer se sa Igmana (odnosno Sarajeva) uspostavila veza izmedju Mostara i  preko Kreseva sa Srednjom  Bosnom (Visoko i Zenica). Sam Tarcin je cijelo vrijeme rata ostao slobodan, iako je cesto bio izlozen artiljerijskoj vatri iz Hadzica, od koje su stradali civili. 

Autobusi za Ilidžu idu svaki sat, a vozovi za Konjic i Sarajevo  se zaustavljaju četiri puta na dan. Nekada lijepo uređena željeznička stanica je pretvorena u stambeni prostor, tako da sada tu žive dvije porodice.

U Tarčinu  žive i muslimani i katolici i pravoslavci. Tri groblja različitih konfesija, su postavljena na tri različite strane. U samom mjestu postoji katolička crkva i tu djeluje fratar. Katoličko groblje je na istoku, u blizini željezničke stanice, gdje ima i nekoliko velikih lijepo uređenih kuća u kojima žive Hrvati. Pravoslavno groblje se nalazi na bivšem zapadnom izlazu iz grada (stara cesta). Novo muslimansko groblje je na starom putu ka Oseniku, na Jabuci. U samom Tarčinu nema džamije, ni pravoslavne crkve.

Odmah uz Tarčin prema Bjelašnici se naslanja veliko, pretežno muslimansko selo, Japalaci. Selo je veoma uredno i ima uglavnom velike i lijepe kuće. Kroz selo protiče rijeka Bjelašnica. U centru sela je stara džamija sa mezarjem, koje  više nije aktivno. Pored stare džamije je napravljena nova, mnogo veća džamija. Od Japalaka put vodi ka veoma lijepom kraju koji se zove Mehina Luka, a sastoji se od proplanaka i šuma na obroncima Bjelašnice. Mehina Luka je ujedno i lovište, a ranije je postojao ribnjak.

Većina srpskog stanovništva je napustila srpska sela, i malo ih se stvarno vratilo, iako u samom mjestu ima pravoslavaca koji su cijeli rat tu proveli, i koji i danas zive. Pravoslavna crkva u Oseniku je obnovljena prije nekoliko godina.

Najveća sela u mjesnoj zajednici su Luke, Korča i Budmilići, do kojih od samog Tarčina vode kombi linije.

Na širem području Tarčina, gdje živi nekoliko hiljada ljudi, nema ni jednog industrijskog objekta, tako da se radi o jednom od najnerazvijenijih mjesta u sarajevskom kantonu. I ranije su ljudi radili u Hadžićima, Sarajevu, ili Konjicu, međutim kako je uglavnom propala privreda u Konjicu i Hadžićima, tako je danas najveći broj stanovnika Tarčina bez posla.U mjestu  postoji ambulanta i osmogodišnja škola .

Pokraj Tarčina u selu Suhodol je nekada bio sanatorijum za tuberkulozne bolesnike, a sada je na tom mjestu centar za obuku MUP-a. Ovaj kraj inače obiluje prirodnim ljepotama, ima idealne uslove za planinski biciklizam, lov, ribolov, planinarstvo, međutim su ti potencijali potpuno neiskorišćeni.

Slika uz naslov (nalazi se i na Google Earth) je pozajmljena sa Panoramio, autor je Tesla 001, vidi  http://www.panoramio.com/photo/21172677#comment 

U jednoj cvjecari u Bodegravenu  prava jesenja atmosfera. Hrizanteme, suncokreti, ukrasne tikvice, i medju njima i orhideje po snizenoj cijeni. Ovo zensko rublje se ne prodaje u cvjecari, samo da se zna.

Za nekoliko dana i zvanično počinje jesen. Dosta je bilo putovanja i valja se smiriti u zimskom obitavalištu. Srećom, eto, u Goudi se otvara Irish pub, pa će se imaći gdje, uz irsko pivo, i u ugodnom ambijentu, ubiti vrijeme u dugim jesenjim i zimskim noćima. Malo slika iz Goude možete vidjeti na mom foto-blogu (http://fotoleteciholandez.blogger.ba/).

izlozi su vec uredjeni starim posterima

Sa stranice Deutsche Welle na srpskom jeziku prenosim post o nezadovoljstvu ljekara u Njemackoj

Štrajk lekara: posla sve više, para sve manje

Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Lekari stupaju u štrajk

 

Slovenacki voditelj dnevnika uhvacen je kamerom nakon sto je procitao vijesti, kako se okrece na stolici , misleci da nije vise u eteru. Gledaoci su 17 sekundi mogli gledati gole noge voditelja, koji je imao samo bokserice, a gornji dio je bio uredno obucen u kosulju i sako.

Srpski član Predsedništva BiH Nebojša Radmanović rekao za "Večernje novosti" da ne postoji mogućnost ikada u budućnosti da BiH prizna nezavisnost Kosova.

Iz komentara citalaca na ovu i ostale izjave Radmanovica, prenosim jedan od komentara. Ostale mozete procitati na B92

Alaj lepo zive od "nacionalizma" kurte murte Srpske i Hrvatske i Albanske i Bosnjacke jer kada bi im se to raspalo.. odose im i fotelje, dzipovi, privilegije, velelepne vile, i lova do krova. A sta zeli obican narod kako ga te uobrazene tikve nazivaju? Zeli, da konacno zivi s mirom i dostojanstvom skromnog coveka u pravnoj drzavi za sve i svakoga podjednakoj. Da ima svoju familiju, da skoluje decu a ona da imaju svoje detinjstvo veselja i trazenja, da ima letovanje zimovanje, radna mesta dostojna coveka a ne da robuje tajkunima i ostalim "gazdama" koji su punili Titove zatvore ne zbog politike ..nego kradje, i da se raduje svakom novom danu. Ove budalcine, kurte i murte, sto se odvojise od naroda i sada "upravljaju" sa njim ne vide to ..jer oni imaju za sada sve, carski i kraljevski zivot, a ostalima prodaju demagogiju, populizam, i kada zagusti, jer narodu je dosta vise da trpi zivot stoke,oni zadrece; kada se budete jos jednom potukli oko Velike Srbije, Albanije, Bosne, Hrvatske ..imacete blagostanje. Cccc koj fus, vlada nama.. cudo jedno, te se vec nismo od tih ...... vlastodrzaca, svi razbezali po dijaspori ili brate ..vec ih jednom omlatili o ledinu i krenuli zajdno , polako, u neke druge odnose koji se lako mogu naciniti , kad nema "lidera" koji ispod tepiha grebu da se potucemo , a oni da jasu, "mire se" pregovaraju , dogovaraju, putuju avionima ,dzipovima uz pratnju svojih podrepasa i svi skupa da na ostalim gradjanima jasu..
(MUKNAVI, 15. septembar 2010 02:35)

Kantarion sadrži između ostalog hypericine, pseudohypericine i hyperforine. Kombinacija ovih materija je odgovorna za antidepresivno djelovanje kantariona. Preparati na bazi kantariona jako variraju u pogledu sastava ovih materija. Neki preparati sadrže samo hypericin, pa ipak imaju antideprseivno djelovanje.  Djelovanje preparata kantariona je na istoj osnovi kao i djelovanje konvencionalnih antidepresiva a sastoji se u spriječavanju ponovne pohrane serotonina, noradrenalina i dopamina od strane nervnih ćelija (neurona). Takođe materije iz kantariona koče ponovno iskorišćavanje GABA en L-glutamaat- a.^[2]

Ispitivanja su pokazala da kantarion, kod slabije i srednje izraženih depresija, ima u odnosu na placebo izraženo pozitivni efekat koji je jednak efektu tricikličkih antidepresiva. U poređenju sa selektivnim blokatorima  ponovne pohrane serotonina (SSRI) se nije mogla ustanoviti neka konstantna slika, pa se još nije stvorio zaključak u vezi preparata kantariona u odnosu na ovu grupu antidepresiva.

Kantarion se takođe koristi kao sredstvo protiv stresa i nesanice Pri ovome je važno istaći da ako je nesanica nastala usljed depresije, onda kao i ostali antidepresivi, tako i kantarion, može produbiti nesanicu.

Ulje od kantariona se koristi protiv opekotina i opekotina izazvanih suncem.

Holandski Ured za ispitivanje lijekova (Nederlandse College ter Beoordeling van Geneesmiddelen (CBG)) je 2007 registrovao preparaat kantariona ( zaštićenog imena Hyperiplant), koji je registrovan kao sredstvo protiv slabije, ili srednje izražene depresije. CBG  je smatrao da je tražilac odobrenja (VSM Geneesmiddelen)uspio da dokaže djelotvornost proizvoda.  Ured za lijekove je odobrivši registraciju smatrao da će eventualni neželjeni efekti lijeka, kao i interakcije sa drugim lijekovima, biti na ovaj način brže uočene, te će na taj način biti obezbjeđena sigurnost pacijenata.

Iako se preparati kantariona dobro podnose moguće su neželjene pojave kao što su suhoća usta, stomačne i crijevne smetnje, promjene na koži (prebojavanje kože), nemir, nesvjestica, glavobolja, nesanica, te povećana osjetljivost kože na sunčevo zračenje (fototoksija)

Upotreba kantariona i njegovih preparata može imati uticaja na druge lijekove, na njihovo djelovanje, odnosno na ubrzano razgrađivanje u organizmu. Tako je primjećeno da preparati kantariona mogu smanjiti djelovanje antikoncepcionih pilula, lijekova protiv zgrušavanja krvi tipa kumarinskih preparata, antiepileptika fenobarbitol i fenyotine, bronhodilatatora (teofilina), lijekova za srce (digoxine), te lijekova protiv herpes virusa (indinavir).

Posebno se ne preporučuje kombinacija kantariona sa drugim lijekovima protiv depresije. Većina lijekova protiv depresije povećava koncentraciju serotonina u mozgu, pa ako ih se daje više istovremeno mogu dovesti do pojave takozvanog serotoninskog sindroma, koji moze ugroziti i zivot (vidi http://www.zkf.hr/SEROTONINSKISY.htm ) .

U Centralnoj Holandiji porastao je broj ljudi nad kojima je izvršena eutanazija, ove godine od januara, do avgusta, i to za 31 posto u odnosu na prošlu godinu. To je iznio jedan etičar, u današnjem TV programu.

Iako se ove cifre ne mogu potvrditi za cijelu zemlju, ipak je iznešeno da je stalno rastući trend broja urađenih eutanazija nastavljen i u 2010 godini.

U 2009 godini je izvršena eutanazija nad 2636 osoba, što je porast od 14 procenata u odnosu na 2008.

U Holandiji je eutanazija dopuštena kod teško oboljelih ljudi koji trpe teske muke( tjelesne ili psihicke boli) i kod kojih ne postoje nikakvi izgledi za izliječenje. Eutanazija se odobrava na vlastiti zahtijev, nakon što posebna komisija odobri njeno izvršenje. Prestanak života uradi doktor, poštujući posebno propisanu proceduru.

Famous people born in Tuzla

• Meša Selimović (April 26, 1910 - July 11, 1982) Yugoslav writer
• Ismet Mujezinović (December 2, 1907 - January 7, 1984) Yugoslav/Bosniak artist
• Andrea Petković (born September 9, 1987), German professional tennis player
• Selma Bajrami (born July 4, 1980), Bosnian singer
• Muhamed Hadžiefendić (1898-1943), senior Muslim military officer.

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Tuzla

Na holandskoj Wikipediji pronađoh i opštinu (gemeente) koja broji sto stanovnika. Pogodite gdje se nalazi

Istočni Drvar is een gemeente in de Servische Republiek in Bosnië en Herzegovina.

Istočni Drvar telt 100 inwoners (2006). De oppervlakte bedraagt 66,17 km², de bevolkingsdichtheid is 1,5 inwoners per km².

Odvratno je gledati šta se ovih dana radi na političkoj sceni Holandije. Formiranje vlade nakon izbora početkom juna ušlo je u treći mjesec, a stvar je još na početku.

Na izborima u junu do tada vodeća demohrišćanska stranka na vlasti premijera Balkenendea je pretrpjela veliki poraz. To ipak nije smetalo privremenom lideru stranke Maxime_Verhagen -u ( koji je i sada u demisioniranoj vladi ministar inostranih poslova) da stupi u razgovore sa islamofobnom strankom Geert Wildersa. Osnovni princip demohrišćanske stranke (CDA) bi trebao biti poštovanje prema Bogu i samim tim prema religiji, bila ona hrišćanska, islamska, jevrejska ili neka druga. Koalicija sa nekim ko je islam proglasio političkom ideologijom ( i nikakvom religijom), a svetu knjigu Kur’an fašističkom, ne bi Verhagenu ni u snu trebala pasti na pamet.

Uzaludni su bili protesti starih članova CDA, mnogobrojna pisma upućena na njegovu adresu, Verhagen je nastavio po svome. Nije uvažio ni mišljenje najbližeg saradnika, sadašnjeg ministra zdravlja Ab_Klink -a , nego se obradovao kada se ovaj , proganjan svojom savješću, povukao iz pregovora. Kao da se ništa desilo juče u Parlamentu Verhagen ponovo pristaje uz liberalnog lidera Rutte-a ( koji se ustvari umeće sa Wildersom ko  će biti veći islamofob, samo što ovaj ne koristi tako ružan riječnik koji privlaci najprimitivnije Holandjane), i u saradnji sa Wildersom želi da formira novu vladu.

U ponašanju Verhagena neki analitičari vide katolički pragmatizam, spram savješću motivisanog ponašanja protestanta Klink-a. U tome se iskazuju i razlike između holandskog katoličkog juga i protestantskog sjevera.

Ne smeta Verhagenu ni to što Wilders na poziv američkih islamofoba odlazi u Njujork na proteste protiv građenja islamskog centra, koji će biti začinjeni sa paljenjem Kur’ana.

Sve u svemu do je najjača stranka CDA se podijelila, ispitivanjem javnog mnijenja utvrđeno je da je spala na najnize grane. Ipak je vlast najveća strast, i za nju se daje i obraz i savjest.

Ako se može oprostiti neukim i pristrasnim navijačima, toliki neprofesionalizam nazovi novinara se teško može oprostiti. Nužni oprez, koji nalaže profesija, u prognozama trebao bi biti i kad igramo sa San Marinom, a nekamoli sa jednom od najboljih svjetskih reprezentacija. Zaista provincijalizmu i našim umišljenim vrijednostima nikad kraja.

Danas se pojavila interesantna informacija kako su naučnici Univerziteta u Maastricht-u (Holandija) konstatovali da određena dijeta prije začeća ima uticaj na određenje pola budućeg ploda. Naučnici su odredili posebnu dijetu za 172 žene iz Zapadne Evrope, koje su prethodno rodile sinove, a više su željele kćerke. Zene starosti od 23 do 42 godine su dobile određenu dijetu, kao i odredjeni tajming kada će imati seksualne odnose. Osamdeset posto žena, koje su se pridržavale dijete, su rodile kćerke.U osnovi vazi pravilo da zensku djecu dobijaju zene koje jedu hranu sa malo kuhinjske soli, a musku one koje jedu zasoljenu.

Dijeta za buduce curice je bila bogata produktima koji imaju dosta kalcijuma i magnezijuma, a siromašna kuhinskom soli (gotovo bez soli). Jogurt, tvrdi sir, rabarber, zelje, bademi, brokulje sadrže dosta kalcijuma. Zene su uzimale su najmanje pola kg mliječnih proizvoda dnevno. Magnezijumom su bogate smokve, cashenoten (indijski orasi), grah i integralni hljeb. Treba izbjegavati salamu, šunku, dimljenog lososa, krompire, plavi sir, meso, hljeb i kolače.

Parovi trebaju imati redovne seksualne odnose, ali ne neposredno prije, i neposredno poslije ovulacije. Za dobijanje zenskog djeteta treba imati seks prije same ovulacije.

U izvještaju ne piše koliko dugo treba držati dijetu prije ovulacije, vjerovatno najmanje mjesec dana.

Za čitaoce iz Holandije donosim članak i na holandskom jeziku.

Pas je eten aan om een zoon of een dochter te krijgen

Nakon podjele zemlje Dejtonskim sporazumom, podijeljena je i planina Jahorina. Ustvari malo ko zna da je podijeljena, jer je onaj dio za koji većina smatra da je planina Jahorina, a to je sjeverozapadni dio, pripao RS ( i ranije je bio dio opštine Pale). Misli se na dio planine koji je posebno uređen za vrijeme ZOI, sa skijalištima, hotelima i vikendicama. Ovaj se dio ustvari nalazi oko izvora rijeke Prače, odnosno predstavlja slivno područje gornjeg dijela rijeke.

Istočni, odnosno jugoistočni dio planine pripao je Federaciji BiH, odnosno Bosansko- Podrinjskom kantonu (opštine Foča – Ustikolina, Pale- Prača, i Goražde). Najviši vrh Jahorine na Ogorjelici zove se Sjenište, nalazi se u zapadnom dijelu, ima nadmorsku visinu od 1910 metara. U Federaciji su najveći vrhovi planine Klek (1680), Kacelj, iznad sela Jabuka (1632) i Borovac (1749). Ovi su vrhovi prilično izdvojeni, pa mnogi Klek smatraju i posebnom planinom. Klek još nazivaju Klek Jahorinski, i Klek Bosanski.

Ispod Borovca u predjelu zvanom Ruda Glava (1461 metar) napravljen je planinarski dom. Dom koriste planinari i omladina Goražda.

Za razliku od šumovite sjeverne strane, južna strana Jahorine je (kao i Trebević) gola i strma. Granica između Federacije i RS ide samim glavnim grebenom planine. Južno od granice, ispod veoma strme padine, leži bošnjačko selo Delijaš. Tokom rata od Trnova, preko Delijaša i prevoja Grebak, preko mjesta Jabuka, do doline rijeke Koline i mjesta Ustikolina, bila je glavna veza odsječenog Goražda i ostatka BiH pod kontrolom Armije BiH. Ovom trasom je nakon rata bilo planirano da modernom saobraćajnicom poveže Goražde sa ostatkom Federacije BiH, ali od tog projekta nije bilo ništa.

 Istočna Jahorina ima veoma mnogo nalazišta bosanskih kamenih spomenika – stećaka, što govori o dugoj bogumilskoj tradiciji ovoga kraja. Ispod jahorinskih vrhova, sa južne i istočne strane planine postoje mnoga vrela vode, za koju se smatra da ima posebne vrijednosti, i često ljekovita svojstva. Tako su uređene hair česme u Hrančićima, Kolunu, a najpoznatija voda je ispod vrha Turjaka.

Ta voda, nazvana Dobre Vode, je vezana za legendu o Šejh Muratu, koji je na ovom mjestu održao kišnu dovu.

Danas su Dobre Vode postale poznato muslimansko dovište koje posjećuje veliki broj muslimana, posebno u mjesecu maju (vidi http://www.mladifocaci.ba/vijesti.html ).

Fotografije ovih krajeva mogu se naći u veoma bogatoj zbirci koju je na Panoramio, odnosno na Google Earth postavio Hamdo Katica (vidi http://www.panoramio.com/user/1072228 ). Njegova je i ova fotografija grupe planinara na Jahorinskom Kleku (http://www.panoramio.com/photo/9231474 )

Het koninklijk paleis te Brussel

Nakon izjave nekih političara u Valoniji (Walonie), dijelu Belgije gdje se govori francuski, kako Valonci trebaju ozbiljno razmisliti o potpunoj podjeli Belgije na Flandriju (sjeverni dio, gdje se govori holandski) i Valoniju, čitam reakcije čitalaca u holandskom listu “Telegraf”. Zagrnuti sigurnošću anonimnosti čitaoci ispoljavaju svoj nacionalizam, koji nije ništa manji nego balkanski nacionalizam. To nije samo nacionalizam između Valonije i Flandrije, nego između Romana i Germana, pa onda i mržnja između različitih provincija i grupa unutar Holandije. Jedan holandski nacionalista predlaže da se Holandija, Flandrija, Njemačka i Austrija ujedine u uniju, koja će se zvati Germanija. Jer oni su Germani, kao izuzetno radan i vrijedan narod, i narod iznad ostalih (podsjeća li to na neku ideologiju?)

Holandija ima katoličko stanovništvo, u provincijama Limburg i Brabant, koje su na jugu, ostatak zemlje je pretežno protestantski. Tiho nepodnošenje između katolika i protestanata sada dolazi do izraza  tako da sjevernjaci predlažu da južne provincije idu skupa sa novom državom Flandrijom, tako  će se Holandija riješiti neradnika. Južnjaci opet ne trpe sjevernjake, jer su glupi i ne znaju uživati u životu, i predlažu ujedinjenje sa Belgijom, a ovi sa sjevera nek idu kud hoće.

Postoje opet prijedlozi da se najsjevernija provincija Frizija (Friesland) priključi Njemačkoj (s kojom je nekad bila zajedno). Frizijci govore frizijski jezik koji se razlikuje od holandskog. Neki predlažu ujedinjavanje Flandrije sa Holandijom, dok su drugi apsolutno protiv toga, tvrdeći kako je Belgija u svemu pedeset godina iza Holandije, i da Belgija ima ogromni spoljni dug.

Kriza u političkom životu Belgije jako dugo traje a kulminirala je prije dva dana, kada je ponovo propao pokušaj stvaranja federalne vlade. Sjeverni dio, Flandrija, se žali kako previše izdvaja u budžet federalne države, i kako tako na svoju štetu ekonomski održava siromašniju i ekonomski nerazvijenu Valoniju.

Na slici:Kraljevska palaca u Briselu. Kraljevska familija i zajednicka vojska jos uvijek drze Belgiju na okupu, pitanje je dokle.

Oko tristotine komentara  možete pročitati u Telegraf-u

Juče su u mnogim gradovima u Evropi održane demonstracije protiv eksportacije Roma iz Francuske. Prenosim post koji je prije nekoliko dana donio Tajni agent, na svom blogu “Izlog jeftinih mladića” (http://gospodincovjek.blogger.ba/ )

29.08.2010.

sarkozi i fašisti kucaju na vaša vrata

Sad iz Francuske istjeravaju Rome ili Cigane, kako vam drago.

Sličan potez je najavila i talijanska vlada.

Ti ljudi, koje nacionalista Sarkozi tjera iz Francuske, dođoš iz Mađarske, uglavnom su iz Rumunije i Bugarske.

A, fašizam upravo tako počinje. Na zub se uzme neka nacionalna manjina, a onda krene pokolj.

Nije mi jasno zašto su se zbog Roma, uzbudili, Francuzi ili Talijani? Da li to oni misle da su veći bijelci, onako crni i mali? O,tugo, fašistička,

Objavio/la tajniagent u 22:13, 4 komentar(a), print, #

Početkom septembra lokalno preduzeće za vodosnabdjevanje “Oasen” (Oaze) šalje molbu da se pročita vodomjer i pošalje stanje brojila natrag u preduzeće. Nakon mjesec dana dobijamo račun o godišnjoj potrošnji vode, te na osnovu toga i visinu nove akontacije. Ako smo potrošili manje vode, novac nam se vrati, ako više moramo doplatiti. Voda se plaća svaka tri mjeseca, znači u četiri obroka godišnje.

Stanje brojila se može prijaviti povratnom kartom poštom, ili preko interneta. Pri tome su predviđeni popusti na račun koji idu do 10 eura. Ako se vodovod ovlasti da automatski skida pare sa računa, dobije se popust od 5 eura. Popust od 2,5 eura se dobije ako se stanje prijavi u prvih deset dana od prijema obavijesti, preko interneta, a 0,50 eura, ako se prijavi poštom. Ako izrazite želju da vam se pošta iz "Oasen" ( pa i završni račun) dostavlja putem e mail-a, onda dobijete još dva i po eura. Tako ukupne troškove računa možete smanjiti za 10 eura.

U račun za vodu ulazi cijena kubika vode uz razne poreze, kao i cijena održavanja mjerila bez obzira na potrošnju. Kubik vode sa BTV porezom (koji je 6 posto za vodu, kao i za prehrambene artikle) iznosi oko 1,25 aura. Godišnje se za mjerilo plaća 80 eura. U ovu cijenu je uračunat i poseban dodatak od 10 eura za obezbjeđenje vatrogasnih brigada tekućom vodom, te su na taj način vatrogasci u svakom momentu snabdjeveni dovoljnim količinama vode. Znači za potprošnju od 70 kubika godišnje, godišnji račun iznosi 160 eura, odnosno 13 eura mjesečno.

Ne treba posebno napominjati da svaki stan ima svoje mjerilo.

Upoređujući ovu cijenu (u Holandiji) sa cijenom u Sarajevu, mogu primjetiti da voda nije mnogo skuplja (ako nije i jeftinija obzirom na ogromne gubitke vode u transportu kod nas), iako je proces njenog dobijanja u ovoj ravnici mnogo skuplji, nastranu što su mnogo veći troškovi zbog najmanje duplo većih plata zaposlenih, skupljeg goriva, itd.. Veoma efikasan sistem plaćanja ( nema potrebe da postoje ljudi koji čitaju vodomjere, posebno da to rade svaki mjesec, fakture se ne šalju svaki mjesec nego jednom godišnje, uštedi se na poštanskim troškovima, novac se automatski skida sa računa pa nema naloga za plaćanje, itd.). Posebno nema neplatiša jer se takvima odmah zatvara voda.

Prilikom preseljenja, a ponekad i bez toga, vodomjer očitaju zaposlenici vodovoda. Ne isplati se prijavljivati manju potrošnju jer će se na kraju razlika kod očitanja koju urade zaposleni u vodovodu platiti po zadnjoj cijeni vode, koja je obično svake godine za mali procenat skuplja.

Na web stranici preduzeća “Oase” može se vidjeti u svakom momentu trenutna potrošnja vode u kubicima. Tako se može vidjeti da maksimum potrošnje bude u pola osam ujutro, kada se svi peru i ispiraju WC. Nešto manji pik je između četiri popodne i sedam uveče. Ljeti je potrošnja mnogo niža jer mnogi idu na odmor van zemlje. Potrošnja je povećana naprimjer za vrijeme važnih utakmica, kada su svi kod kuće, nešto piju ili jedu, te koriste kuhinju i WC. Stranicu sa grafikonom potrošnje možete vidjeti na Oasen .

Razgovaramo sa jednim saobraćajnim policajcem koji je čest na uviđajima kod saobraćajnih nesreća.

Novinar: Svjedoci smo da je ovo ljeto jako uspješno što se tiče saobraćajnih nesreća. Koja vas je saobraćajna nesreća ovog ljeta najviše dojmila. Da li ona kad je u Binjiževu vozač izletio iz auta, pa letio trideset metara i pao u Zujevinu, a za njim doletjelo dječije sjedište, ili ona kad su mladić i djevojka usred grada vozili dvjesta na sat pa od auta ostaolo pola kubika presovanog metala. Ili možda ova posljednja u Zenici kada je automobil raskomadao čovjeka na biciklu.

Policajac: Zaista je teško odabrati. Pa mi imamo zaista veliki izbor. Mene je ipak najviše dojmilo, znate nije to baš saobraćajka, ono kada je vozač gradskog saobraćaja pomogao onom vozaču što mu se zapalilo auto. Znate ono, kad mu je dao aparat za gašenje, pa aparat eksplodirao, i ubio čovjeka. To je meni interesantno, a znate ovo na putu, toga se mi nagledamo svaki dan, čovjeku postane malo i dosadno to stalno gledati.

Novinar: Ovaj put ka Zenici, od Kaknja do Zenice, on je zaista odličan za nesreće. Tu stvarno, ko ne pretiče preko pune linije, taj nije nikakav vozač. Šta vi mislite?

Policajac: Tamo čekamo da se napravi autoput, pa će se to smanjiti. Biće doduše i tada budala koji će voziti u suprotnom smijeru. Žao mi je najviše one četiri djevojke, kada poginuše u jednom autu. A jedno, dvoje mrtvih, na to smo navikli.

Novinar: Zaista se vi svega nagledate, kako biste da radite u Njemačkoj?

Policajac: Ma nekako bi izdržali, jeste da je njima mnogo dosadnije. U njih samo slikaju i šalju im slike i kazne, a mi smo stalno na zraku, imamo radare i razgovaramo sa ljudima kad ih uhvatimo da brzo voze. Tamo oni uopšte ne pričaju sa ljudima. Ne bi ja mogao tamo raditi.

Novinar: Zaista bi vam se bilo teško navići. Hvala na razgovoru i želim vam što manje nesreća.

Policajac: Hvala i vama, a teško da to bude. Navikla raja kod nas da gine, pa to ti je, teško ti tu šta možeš, džaba kažnjavanje. 

Razgovor vodio : Leteći Holanđanin

Gledam jutros TV Sarajevo. Nigdje toliko pjesme u rani sabah, kao u nas.

Došao je neki gost, govori o humanitarnoj akciji. Ništa novo, kaže, imaju odjeće i previše, narod daje viškove iz kuće, ali slabo daju para.

Ni kod voditeljice ni kod gosta nije falilo već udomaćenih fraza.

Gost kaže: “Pa hajmo reći”, voditeljica “Upravo tako”, gost: “Što bi kazali”, a voditeljica završava sa  “Definitivno tako!”

Poslije dolaze novi gosti, ovi sto organizuju neke velike molitve mladih po Sarajevu. Raspricali se gosti kako su se angazovali da poprave ljudska srca. Zgrade su popravljene, a oni su zaduzeni za srca.

Voditeljica potvrdjuje sa "definitivno".

Pa poslije opet da potvrdi, zavrsava sa dva puta definitivno.

Definitivno voditeljica ima jako sirok jezicki dijapazon.

Onda opet pjesma, nigdje veselije nego kod nas.