1. Ljudima koji kupuju hljeb za sedam dana unaprijed
2. Krompiru, koji se prodaje u plastičnim kesama razlicite boje, i svaki je za drugu primjenu
3. Brdima tek izvađenog krompira, koji iz daljine izgledaju kao gomile zemlje iskopane sa nekog gradilišta
4.  Ogrominm štalama sa stotinom krava, koje opslužuje samo jedan čovjek
5. Načinu zidanja kuće, gdje sve bude začas gotovo, cijeli dijelovi se donose i montiraju, a zidanje dolazi tek na kraju
6. Krivim kućama u Amsterdamu ili Goudi
7. Koliko su lijepe djevojke koje se prodaju u izlozima u Groningenu ili Amsterdamu
8. Da se riječ vagina koristi na TV  normalno kao i svaka druga riječ, naprimjer ruka, ili noga.
9. Da postoje katoličke i protestanske osnovne i srednje škole, te Katolički fakultet, naprimjer, ili Protestanski koledž.
10. Crkvama (protestantskim) koje su iznutra izgledale kao ogromne prazne sale za konferencije
11. Ženama, u devedesetim, koje još voze bicikl. I kojima ne kažu da su starice, kao kod nas onima preko pedeset.
12. Mladim ženama, koje stalno nose pantalone, pa im nikad ne možeš vidjeti noge
13. Čudio sam se da homoseksualci vode glavnu riječ na televiziji, a veoma važnu i u politici
14. Tome da ljudi pišu molbe i mole da se nad njima uradi eutanazija.
15. Tome da ljudi teško šta obećaju, ali ako obećaju to i urade
16. Čudio sam se kako lako prime na poso, a kako lako daju i otkaz.
17. Kako djeca od malih nogu počnu da rade, i kako im roditelji ne daju džeparac
18. Tome kako po danu jedu samo sendviče i zaljevaju ih mlaćenicom
19.  Kako vole da jedu džabalije
20. Kako su im posluge i granapi radili samo do šest naveče ( poslije su nakon silnih rasprava) produžili do osam, a kako nedjeljom ništa nije radilo, osim benzinskih pumpi ( i danas je isto, osim u velikim gradovima kad su otvorene radnje u centru)
21. Čudio sam se da svi znaju sve, kao da uče napamet teletekst. Da svi imaju stereotipan riječnik I razgovor, svi istu mimiku i gestikulaciju. Razgovor u kome je svaka druga riječ, ja, ja, ja,… i gdje su glavne riječi lekker(ukusan), i leuk fin).
22. Da je svaki grad skoro isti, da svaki ima sve iste prodavnice u glavnoj ulici, a da su i sela slična ko jaje jajetu.
23. Da su svi kvartovi isti, i da je sasvim svejedno ako živite u velikom gradu ili udaljenom selu
24. Upisivanju na fakultet bez da se uopšte vidi fakultet, ili studentska služba.
25. Vozovima koji polaze svakih petnaest minuta, pola sata, ili sat,  uvijek u isto vrijeme

Na mnoge stvari se čovjek navikne, pa mu postanu normalne. Pokušavam se sjetiti šta me je sve moglo začuditi kada sam 1995 došao u Holandiju. Tako sam se mogao cuditi:

1. Advokatu koji  je našima vodio azilsku proceduru, a koji je imao naušnice u ušima.
2. Ozbiljnoj sugovornici koja se za trenutak izvinula: “Izvinite za čas, moram piškiti!”
3. Nastavnici jezika koja je insistirala da joj se ne govori vi.
4. Holandskoj omladini koja je slobodno u vozu pružala noge na suprotno sjedište
5. Doktorima s bradama,  razdrljenih košulja, bez kravata, koji su skoro ležali na doktorskom sastanku
6. Voditeljici roditeljskog sastanka koja je slobodno pila kafu dok je vodila sastanak
7. Sagovornicima u razgovoru za prijem na posao, koji su ostavljali utisak da će te sto posto primiti na posao, a poslije se ispostavilo da im to razmisljanje nije bilo ni u peti
8. Volonterima u bolnicama koji se trude da vam, kao bolesniku, zamjene prijatelja, supružnicu, roditelje, brata , sestru. Bile su mi odvratne te žene, kojima je prvima trebala pomoć zbog teške usamljenosti.
9. Ogromnoj administarciji u bolnicama, broju portira i pomoćnika. To sam ranije doživio u moskovskim hotelima, gdje je svaki sprat imao portira.
10. Neurednim i muškobanjasto obučenim srednjovječnim ženama
11. Broju kompjutera u opštini, u to doba mi ih nismo u opštinama ni imali
12. Pisanju pisama za svaku sitnicu. Kod nas osim razglednica , pisma, posebno sluzbena, osim od strane suda, niti su stizala, niti smo ih slali.
13.  Isto je i sa kartama i čestitkama za svaku priliku. Malo, malo pa nesta cestitaju. 
14. Čudio sam se da se na sahranu ne može otići bez poziva, a na žalost (nakon smrtnog slučaja) samo u strogo određenom terminu
15.  Da se nakon 15-tak godina valja seliti iz groblja, osim ako se debelo ne plati ostanak
16.  Da se na sahrani pušta muzika po izboru pokojnika, uključujuči i džez, ili kantri muziku. Neki naši su to, kao i sve uostalom, brzo usvojili, pa su nekima svojima puštali sevdalinku.
17. Čudio sam se da su djecu u školama obarali na godinu samo za jednu desetinu poena iz nekog predmeta.
18. Čudio sam se da djeca ne ustaju nastavniku kad ulazi, niti ga persiraju
19. Čudio sam se da doktori prozivaju na vratima ambulante, umjesto medicinskih sestara, kao i tome da kod doktora u opštoj (kućnoj) praksi nema medicinske sestre
20.  Da moja doktorica sama mete svoju ordinaciju
21.  Da doktorica neće da dođe u kućnu posjetu, iako je ambulanta udaljena 100 metara, nego daje savjet telefonom, i šalje račun za taj savjet. (Nastavak slijedi, mozete i vi dopisivati)