Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.10.2010.

Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne

Trojica hirurga su u Italiji osuđeni na kazne zatvora do 15,5 godina. Oni su u jednoj bolnici uradili najmanje 83 nepotrebne operacije. Sigurno je da je pet pacijenata umrlo zbog nepotrebnog zahvata. Fondovi socijalnog osiguranja su ošteċeni za nekoliko miliona eura.

Nekolicini žena je amputirana dojka, nakon što su ih doktori uvjerili da imaju rak.

Prisluškivanjem razgovora došlo se je do saznanja da su doktori operisali samo iz da bi izvukli korist za sebe. U Italiji je ova klinika nazvana “horor” klinikom.

Komercijalizacijom medicine kod nas, doktori su ponekad počeli da se ponašaju kao automehaničari,ili druge zanatlije, koji ċe uvijek pronaċi da neki dio nije u redu i da ga treba zamijeniti. Treba biti oprezan, jer  i kod nas iskustvo uči, da su pojedinci  (ponekad i nesvjesno, vođeni željom za profitom) “ laki na nožu”.

30.10.2010.

In memoriam: Prim Dr Veljko Sladojeviċ

Nedavno je objavljeno da su u Zenici  identifikovani posmrtni ostaci doktora Veljka Sladojeviċa, očnog ljekara iz Zenice. Dr Veljko je bio prvi oftalmolog u Zenici, u kojoj je osnovao očni odjel i bio njegov rukovodilac, a poslije je obavljao i dužnost direktora zeničke bolnice. Dobitnik je i Nagrade grada Zenice za najveċe uspjehe u medicini

Prema izjavi porodice pokojnog doktora Veljke, doktora su prije 17 godina odvela četvorica nepoznatih uniformisanih lica. Od tada mu se gubi svaki trag. Istraga povodom njegovog nestanka nije donijela nikakve rezultate.

Pokojnog doktora Sladojeviċa pamtim od prvih dana moje specijalizacije oftalmologije. Bili smo zajedno još na Kongresu jugoslovenskih oftalmologa 1984-te u Budvi. Bio je tip “narodnog” doktora, veoma jednostavan i otvoren u ophođenju i  sa kolegama i sa pacijentima.

Za nadati se je da ċe istraga o ovome gnusnom zločinu otkriti ko je, i iz kojih motiva ubio doktora Sladojeviċa.

Sahrana pokojnog doktora ċe se obaviti danas u Zenici

29.10.2010.

Je li Šveđanin vrijedniji od Turčina?

Novi premijer holandske vlade Mark Rutte provan je u Parlamentu od opozicionih stranaka, jer je prije dvije godine tražio da jedna Turkinja, koja je izabrana u vladu, povuče turski nacionalitet, i zadrži samo holandski. Sada je Rutte u vladu instalirao jednu Šveđanku, koja pored holandskog ima i švedski nacionalitet. Na primjedbu opozicije da  premijer ne traži  od Šveđanke povlačenje švedskog nacionaliteta, Rutte je odgovorio da nije isto imati švedski  i turski nacionalitet. Tako je Rutte odobrio diskriminaciju između holandskih građana, svrstavajuċi ih u građane prvog, drugog, i kojeg sve još ne reda.

Turska vlada je izjavila je osudila ovakav postupak premijera Holandije i prozvala ga za diskriminatorsku politiku prema svojim građanima.Turski građani nisu dužni da se totalno integrišu u holandsko društvo, oni su Turci i trebaju to i da ostanu. Trebaju da nauče jezik zemlje u kojoj borave, i da poštuju njene zakone i norme, ali se ne moraju integrisati. U tom smislu Turska traži i zabranu obaveznog ispita “integracije” (inburgering)  za turske građane, pozivajuċi se pri tome na dokument o pridruživanju Turske Evropskoj zajednici, te na odluku jednog suda u Holandiji.

Inače politika nove vlade, koja je proklamovala strožiju politiku prema strancima, useljenicima iz islamskih zemalja, je kod ekstremista veċ shvaċena kao zeleno svjetlo za otvorene napade na muslimanske objekte. U posljednje vrijeme sve su učestaliji napadi na džamije, kao naprimjer pokušaj paljenja džamije u Groningenu iIi napad vatrenim oružjem na džamiju u Dordrechtu  

26.10.2010.

Mogu li iscjeljitelji (bioenergijom) izliječiti dugotrajnu sljepoću?

Povodom masovne histerije koja vlada u Sarajevu, a zbog pojave čudotvornog iscjeljitelja, ne ulazeći u druge specijalnosti, želim da u okviru moje specijalizacije iznesem neke stvari u vezi sa mogućnostima da neko iznenada, nakon dugotrajne sljepoće,  progleda.

Totalna sljepoća, pri čemu pacijent nema ni osjet svjetla ni na jednom oku, nastaje najčešće kao rezultat stradanja nervnih niti koje sakupljene u vidni živac, i ostale dijelove vidnog puta, prenose električne impulse (nastale nakon transformacije svjetlosne energije u ćelijama mrežnjače) u mozak. Takođe i potpuno uništenje moždanih centara za vid, koji se nalaze u zatiljnom dijelu mozga, dovodi do potpune sljepoće.

Uzroci stradanja živčanih niti i živčanih centara su poremećaji razvoja tokom unutarmateričnog života (virusne bolesti majke, trovanja, itd.) ploda. Genetske greške takođe mogu biti uzrok. Tokom života bolesti, povrede i trovanja mogu dovesti do potpune sljepoće. Sljepoća nastaje kao posljedica trajnog oštećenaj, odnosno gubitka nervnih ćelija. Nervne ćelije kod kojih je izgubljena funkcija, za razliku od nekih drugih  u organizmu, se ne mogu oporaviti. To oštećenje možemo uporediti sa pregaranjem tanke žice (naprimjer u osiguraču), koja se mora zamijeniti. Nažalost još uvijek nije pronađena zamjena za nervne ćelije i nervna vlakna.

Druga stvar je sa privremenom sljepoćom, kada su promjene kratkotrajne, i kada može doći do oporavka nervnih stanica. Takav slučaj je kod nekih upalnih oboljenja, kao naprimjer kod multiple skleroze, koja se može manifestovati prolaznim smanjenjem vida, rijetko potpunom prolaznom sljepoćom na jednom oku. Upala vidnog živca se uz pomoć lijekova, a nekada i spontano, se može popraviti.

Ljudska fantazija i subjektivnost mogu stvoriti fantomski utisak percepcije svjetla, isto kao što mogu stvoriti lažni utisak poboljšanja bilo koje bolesti  i stanja.Teško je ući u kožu tih ljudi, koje je sudbina teško pogodila, i savjetovati im da ne stvaraju lažnu nadu. Ne bih ni želio da bilo koga odvraćam, možda je i lažna nada bolja od potpunog beznađa. Stvar je individue hoće li se izlagati bespotrebnim troškovima prevoza, plaćanja, itd. Kao ljekar mogu samo reći da se na današnjem stepenu naših naučnih saznanja dugotrajna sljepoća izazvana prekidom ili oštećenjem vidnih živčanih stanica, se bilo kojim fizičkim postupkom, ili bilo kojom energijom, ne može izliječiti, niti imalo popraviti.Mrtav covjek se ne moze povratiti u zivot, tako isto i izumrle nervne stanice.

24.10.2010.

In memoriam:Prof.dr. Čedomil Šiliċ

Povodom smrti velikog naucnika , botanicaraprenosim post sa mog bloga nostalgicnih prica

18.01.2007.

Zemaljski muzej, malo botanike sa prof. Šiliċem

  U “Oslobođenju” pročitah da ċe se u Zemaljskom muzeju održati promocija najnovije knjige Čedomila Šiliċa BOTANIČKA BAŠTA PLANINSKE FLORE CRNE GORE, KOLAŠIN - DULOVINE. Imao sam prije rata sva izdanja njegovih botaničkih knjiga, neko mi ih je pokrao kao što su mi nestale i mnoge druge. Oduvijek mi je botanika bila hobi. Možda zahvaljujuċi mojim izvanrednim profesorima biologije u Treċoj gimnaziji, profesoru Feridu Proliċu  i prof. Sani Lojo.

Čedomir Šiliċ je penzionisani profesor sarajevskog Prirodno-matematičkog fakulteta. Njegove knjige u kojima su sistematski prikazane biljke našeg podneblja bile su vrhunski majstorluk kako što se tiče stručnosti, tako i tehničke dotjeranosti. Mene je profesor Proliċ još u gimnaziji naučio da znam svrstati najpoznatije biljke u familiju kojoj pripadaju, a ove su mi knjige pomogle da znanje dopunim i dogradim.

Dolazim u odgovarajuċe vrijeme u Muzej. Ispred muzeja se skupila velika grupa srednjoškolaca, veseli su i bučni, čekaju autobus da ih odveze negdje na ekskurziju.  U Muzeju me čuvar u uniformi pristojno upita da li idem na promociju knjige, i objasni mi gdje se promocija obavlja.

Bilo je još dovoljno vremena da obiđem botanički vrt muzeja. Taj vrt je u velikoj mjeri zasluga prof. Šiliċa. Od prvog susreta, kada sam prvi put u osnovnoj školi ugledao ovaj vrt, on me je fascinirao svojom ljepotom. Posebno je lijep u maju, kad  procvjeta japanska trešnja, tada sam prvi put vidio da behar može biti crven. Nisam nikad prije vidio ni lokvanje i lopoče i crvene ribe u okruglom betonskom bazenu.  Pa onda raznoliko drveċe, od kojih sam za neke ranije samo čuo da postoje, kao za sekvoju naprimjer.

Odavde sam jednom tajno ukrao nekoliko grančica tise. Profesorica Sana Lojo je zahtijevala da na izbornoj nastavi radimo neke eksperimente sa grančicama tise, a nju si u Sarajevu mogao naċi samo ispred muzeja ili u samom muzejskom vrtu.

Onda obilazim steċke. Prije rata za njih sam imao malo interesa, smatrao sam ih za neku sasvim normalnu pojavu. Sad sam sa poštovanjem gledao u te kamene gromade, i u one filigranske reljefe   na njima. Gledao sam u stvari u kamene temeljce moje zemlje.

Još sam stigao da obiđem i etnografski dio. Opet to gledam sasvim novim očima nego prije, vidim kolika je to vrijednost, te umjetnine napravljene rukama mojih predaka, kako su vrijedne ove kuċe, ovaj namještaj, vodenice, mlinovi. Koliko  je trebalo entuzijazma i volje da se naprave makete i urede sobe koje  ċe spasiti našu istoriju od zaborava, našu duhovnost i posebnost.

Sve je bilo čisto i uredno. Čistačica je išla za mnom i palila svjetla kuda sam trebao da naiđem. Svjetla nisu mogla stalno goriti. Od rata na ovamo muzej je u finansijskim problemima, Republika Bosna i   Hercegovina više ne postoji, muzej je izgubio oca i majku. Prihvatio ga je Kanton Sarajevo, ali su dotacije isuviše male za jednu tako veliku i za cijelu državu tako značajnu investiciju.

Osjeċala se je želja zaposlenih da održe dostojanstvo ove ustanove i samim tim svoje lično dostojanstvo, ali se je po istrošenim tepisima na stepenicama i po rupama na njima vidjelo da muzej iznutra treba temeljnu obnovu. Za vrijeme agresije na Sarajevo muzej se nalazio na prvoj liniji odbrane od bradatih napadača i pretrpio je velika ošteċenja. Novcem međunarodne zajednice saniran je spolja i obnovljena je fasada muzeja, ali je muzej ostao bez stalnog priliva sredstava za tekuċi rad i za naučne publikacije koje je izdavao.

Vidjelo se to i po prostoriji gdje se je trebala održati prezentacija. Bila je nekako mračna i nedovoljno osvjetljena, a stolice, poredane u redove su bile skupljene s brda s dola, skoro svaki red drugog oblika i boje , a one u zadnjim redovima su bile od plastike, i nekako utonule, umjesto da budu izdignute.Uz zidove su stajale vitrine sa vrijednim rukotvorinama naših predaka, raznim vrstama oružja, noževima i pištoljima sa ukrašenim drškama.

Sala je bila dupke puna, moralo se stajati sa strane. Prezentaciju je otvorila direktorica muzeja, koja je s dužnim poštovanjem govorila o dijelu samog autora, koji je jedno vrijeme bio direktor botaničke bašte muzeja. O samoj knjizi govorila je jedna druga dama. Obje su bile lijepe, uređene, a govor im je bio na nivou njihovih visokih profesionalnih zvanja. U knjizi su opisane biljke iz privatnog botaničkog vrta dvoje entuzijasta, bračnog para, koji su kupili zemlju kod Kolasina i dugotrajnim radom odgojili niz biljaka od kojih su neke veoma rijetke. Vlasnik bašte Daniel Vincek je bio prisutan, sijedi osamdesetogodišnjak prijatnog veselog lica, supruga mu je nažalost nedavno umrla. To je znači onaj čovjek koga su svi još prije početka srdačno pozdravljali. Na dijapozitivima su prikazane izvanredne slike rijetkih biljaka, uz objašnjenja u poznatom Šiliċevom stilu iz ranijih knjiga.

Pitao sam se gdje je sam autor. Niko ga još nije predstavio, da li je uopšte živ? I evo na kraju ga predstavljaju, nije to naravno onaj zgodni mladiċ sa dijaslike, ali mu je lice ostalo zategnuto, kosa očuvana, čak i frizura očuvana. Onaj zdravi život satkan od obilazaka naših planina sačuvao je mladost ovoga osamdesetogodišnjaka, a veseli osmjeh na licu pokazao je zadovoljstvo čovjeka koji je radio ono što voli i učinio od toga da mu budu zahvalni oni koji znaju cijeniti veličinu tog rada. Stao sam u red sa ostalima i stisnuo ruku tom čovjeku, toj veličini, koju danas tako malo ljudi cijeni. Promjenilo se vrijeme i neke druge zasluge su postale važnije.  

 

 

Objavio/la reuw u 12:57, 2 komentar(a), print, #

 

19.10.2010.

Kad tuđa zemlja postane domovinom

“Holandija je sada moja zemlja! Srce mi zatreperi kad se u nju vraćam!” Ovo sam čuo od jednog Bosanca, Bošnjaka, kome su i majka i babo iz srca Bosne. Došao je ovdje kad mu je bilo 30. Oženjen Jugoslovenkom, došao sa djetetom.

Odakle si, odakle ti je i žena! Tako je i ovaj naš nekadašnji momčina bio Jugosloven. Nema Jugoslavije, ima Holandija. Holandija je sada moja domovina! A on je pljunuti Holanđanin!

Čovjek kaže da kad govori naš jezik, onda mu treba da se smisli kad šta hoće reći, kad govori holandski, onda to ide glatko. Ne mora ništa da misli. Djeca u kući govore holandski, ko da su rođena. Naš jezik govore zamuckujući, mnogo bolje govore stranci koji rade u OHR-u , i koji su naučili naš jezik.

Roditelje u Bosni nazove ponekad, kaže baš je u nedjelju govorio 18 minuta i 40 sekundi. A onda ga žena ispravi, da je to bilo one tamo nedjelje. Roditelji nisu bili godina i godina ovdje. Oni njima odu isto sve manje. Nekako im je više na ruku Bretanja, Dordonja. U Bosni se samo nasikiraju, potroše pare, “da znaš da je mnogo šta i skuplje nego ovdje”. Ne znaju kako im se nako pare ispare.

Kad dobro razmislim, ne mogu ih ni osuditi. Gledam sinoć na TV, emisija "Spoorloos", izgubljeni trag, gdje rodbina traži najbliže, za koje je izgubila svaki trag. Tako 87-godišnja žena Annie, iz Nijemegena, na istoku Holandije, traži brata, za koga nije čula 35 godina. Iselio se sa ženom i sinom 1949., kad su Holanđani masovno iseljavali u Australiju i Ameriku. Iselilo se tada 90000 Holanđana u Australiju.

Reporteri emisije  su ušli u trag, prvo bratični dotične gospođe, koja sa svojih 87 godina, živi sama, i sve sama radi po kući. Sestrična živi na Tasmaniji, ne baš u kakvom bogatstvu. Njen otac, brat tetke koja ga iz Holandije traži, je živ, ima 86 godina, i živi sam. Slabo ga viđa, kao i brata ( koji je kao mali sa ocem došao iz Holandije).

Reporter odlazi na sjever Tasmanije u slabo naseljenu oblast. Nalazi starog čovjeka u jednoj prikolici. Oko prikolice je strašni nered, staro gvožđe, napuštena, zahrđala auta.

 Poslije dugog kucanja konačno se otvaraju vrata i pojavljuje se starac obrastao u dugu bijelu bradu. Kad se malo sredio, upušta gosta u prikolicu, koja je sva u prljavštni i neredu, gdje godinama nije niko ni probao da nešta očisti.

Stari čovjek priča o svom životu. Sve mu je krenulo nizbrdo kada mu je još sasvim mlada iznenada umrla žena. Još u ormariću čuva urnu sa njenim pepelom, i njenu kosu u najlon kesi. “Imala je riđu kosu”, govori.

Čovjek govori nerazumljivo, engleski. Pokazuje stare crnobijele familijarne slike. Onda mu reporter saopštava zašto su došli, da ga traži sestra iz Holandije. Starcu je drago, kaže može Annie (sestra) doći, platiće joj on prevoz.

Oboje su međutim stari da bi putovali. Sestra je po povratku reportera nazvala na telefon. Govori sa bratom nekim nerazumljivim holandskim.

Da se vratimo na početak priče. Kažem, nemam šta zamjeriti našem zemljaku. Samo ja ne bi nikad mogao reći da je Holandija moja zemlja i da mi srce zatitra kad se vraćam u nju. Daleko od toga. Strana mi je kao i u početku, možda još stranija.

Ali kad vidim kakve su sve ljudske sudbine, koliko su ljudi u istoriji bili prinuđeni da sele iz svoje zemlje, da odlaze u strani svijet, da tamo obole i ostare i ostanu potpuno sami, i umiru sami u tuđini, onda se ničemu ne čudim više.

Ali se takođe ne mogu otrgnuti utisku da Holandija nije Australija i da bi ipak pametnije bilo vratiti se prije nego se doživi sudbina, kao što je ova starog Holanđanina, koji živi kao klošar u prljavoj prikolici, negdje u zabitom kraju daleke ostrvske zemlje, što ju je otkrio Holanđanin Tasman.

Ko zeli da pogleda sinosnju emisiju, neka klikne na http://spoorloos.kro.nl/uitzendingen/seizoen54/2010-10-18/aflevering5.aspx   

 

18.10.2010.

Nije Dunav, ali je slično

Rijeka Lek je drugi po veličini ogranak Rajne, nakon što se ova velika rijeka po ulasku u Holandiju počne dijeliti u deltu. Lek teče desetak kilometara južnije od grada gdje trenutno boravim. Juče se smjenjivalo sunce, sa oblacima, a bilo je lijepo pogledati na široku rijeku iz kafane hotela Belvedere, u Schoonhovenu.









18.10.2010.

Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo

Broj malignih oboljenja je stalno u poratu, najviše iz razloga što se sve duže živi, pa zbog toga jedna, od dvije osobe, u neko doba života dobija maligno oboljenje. Novi lijekovi, posebno na bazi onih koji uništavaju krvne sudove u tumorima, imaju kratkotrajno djelovanje i veoma su skupi.

U jednoj sinošnjoj TV emisiji bilo je govora o sve rastućim troškovima hemoterapije, odnosno novih lijekova u liječenju malignih bolesti. U posljednjih deset godina su se udvostručili izdaci za ove lijekove, pa se sada godišnje troši 2,6 milijardi eura.

Do porasta troškova došlo je najvećim dijelom zbog upotrebe nekih novih lijekova. Oni popravljaju kvalitet zivota, ili produzuju zivot, ali za kratko vrijeme. To vrijeme se nekad mjeri samo sa dvije sedmice, ili u najboljem slučajevima sa svega par mjeseci. A tretman tim lijekovima košta od 20000 eura, pa nadalje.

Produžiti nekom život za sedam sedmica, i za to platiiti 40000 eura? Osiguravatelji kažu da moraju postojati granice dokle se može ići. Inače neće biti para za mnoge druge stvari, za pomoć hendikepiranim naprimjer.

Razumjeti je svakog čovjeka, kome produženje života, ili popravljanje kvaliteta života i za jedan dan, predstavlja ogromnu stvar. Ali se mora postaviti i pitanje granica, jer je jednostavno državi i društvu neizdrživo podnijeti toliki finansijski teret. Postavlja se ogromna moralna dilema, od koje se jezi koza: “Isplatili li se za tako kratko poboljšanje investirati toliki novac”?

17.10.2010.

Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju? Dio drugi

   

  1. Ljudima koji kupuju hljeb za sedam dana unaprijed
  2. Krompiru, koji se prodaje u plastičnim kesama razlicite boje, i svaki je za drugu primjenu
  3. Brdima tek izvađenog krompira, koji iz daljine izgledaju kao gomile zemlje iskopane sa nekog gradilišta
  4.  Ogrominm štalama sa stotinom krava, koje opslužuje samo jedan čovjek
  5. Načinu zidanja kuće, gdje sve bude začas gotovo, cijeli dijelovi se donose i montiraju, a zidanje dolazi tek na kraju
  6. Krivim kućama u Amsterdamu ili Goudi
  7. Koliko su lijepe djevojke koje se prodaju u izlozima u Groningenu ili Amsterdamu
  8. Da se riječ vagina koristi na TV  normalno kao i svaka druga riječ, naprimjer ruka, ili noga.
  9. Da postoje katoličke i protestanske osnovne i srednje škole, te Katolički fakultet, naprimjer, ili Protestanski koledž.
  10. Crkvama (protestantskim) koje su iznutra izgledale kao ogromne prazne sale za konferencije
  11. Ženama, u devedesetim, koje još voze bicikl. I kojima ne kažu da su starice, kao kod nas onima preko pedeset.
  12. Mladim ženama, koje stalno nose pantalone, pa im nikad ne možeš vidjeti noge
  13. Čudio sam se da homoseksualci vode glavnu riječ na televiziji, a veoma važnu i u politici
  14. Tome da ljudi pišu molbe i mole da se nad njima uradi eutanazija.
  15. Tome da ljudi teško šta obećaju, ali ako obećaju to i urade
  16. Čudio sam se kako lako prime na poso, a kako lako daju i otkaz.
  17. Kako djeca od malih nogu počnu da rade, i kako im roditelji ne daju džeparac
  18. Tome kako po danu jedu samo sendviče i zaljevaju ih mlaćenicom
  19.  Kako vole da jedu džabalije
  20. Kako su im posluge i granapi radili samo do šest naveče ( poslije su nakon silnih rasprava) produžili do osam, a kako nedjeljom ništa nije radilo, osim benzinskih pumpi ( i danas je isto, osim u velikim gradovima kad su otvorene radnje u centru)
  21. Čudio sam se da svi znaju sve, kao da uče napamet teletekst. Da svi imaju stereotipan riječnik I razgovor, svi istu mimiku i gestikulaciju. Razgovor u kome je svaka druga riječ, ja, ja, ja,… i gdje su glavne riječi lekker(ukusan), i leuk fin).
  22. Da je svaki grad skoro isti, da svaki ima sve iste prodavnice u glavnoj ulici, a da su i sela slična ko jaje jajetu.
  23. Da su svi kvartovi isti, i da je sasvim svejedno ako živite u velikom gradu ili udaljenom selu
  24. Upisivanju na fakultet bez da se uopšte vidi fakultet, ili studentska služba.
  25. Vozovima koji polaze svakih petnaest minuta, pola sata, ili sat,  uvijek u isto vrijeme

   

17.10.2010.

Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?

Na mnoge stvari se čovjek navikne, pa mu postanu normalne. Pokušavam se sjetiti šta me je sve moglo začuditi kada sam 1995 došao u Holandiju. Tako sam se mogao cuditi:

  1. Advokatu koji  je našima vodio azilsku proceduru, a koji je imao naušnice u ušima.
  2. Ozbiljnoj sugovornici koja se za trenutak izvinula: “Izvinite za čas, moram piškiti!”
  3. Nastavnici jezika koja je insistirala da joj se ne govori vi.
  4. Holandskoj omladini koja je slobodno u vozu pružala noge na suprotno sjedište
  5. Doktorima s bradama,  razdrljenih košulja, bez kravata, koji su skoro ležali na doktorskom sastanku
  6. Voditeljici roditeljskog sastanka koja je slobodno pila kafu dok je vodila sastanak
  7. Sagovornicima u razgovoru za prijem na posao, koji su ostavljali utisak da će te sto posto primiti na posao, a poslije se ispostavilo da im to razmisljanje nije bilo ni u peti
  8. Volonterima u bolnicama koji se trude da vam, kao bolesniku, zamjene prijatelja, supružnicu, roditelje, brata , sestru. Bile su mi odvratne te žene, kojima je prvima trebala pomoć zbog teške usamljenosti.
  9. Ogromnoj administarciji u bolnicama, broju portira i pomoćnika. To sam ranije doživio u moskovskim hotelima, gdje je svaki sprat imao portira.
  10. Neurednim i muškobanjasto obučenim srednjovječnim ženama
  11. Broju kompjutera u opštini, u to doba mi ih nismo u opštinama ni imali
  12. Pisanju pisama za svaku sitnicu. Kod nas osim razglednica , pisma, posebno sluzbena, osim od strane suda, niti su stizala, niti smo ih slali.
  13.  Isto je i sa kartama i čestitkama za svaku priliku. Malo, malo pa nesta cestitaju. 
  14. Čudio sam se da se na sahranu ne može otići bez poziva, a na žalost (nakon smrtnog slučaja) samo u strogo određenom terminu
  15.  Da se nakon 15-tak godina valja seliti iz groblja, osim ako se debelo ne plati ostanak
  16.  Da se na sahrani pušta muzika po izboru pokojnika, uključujuči i džez, ili kantri muziku. Neki naši su to, kao i sve uostalom, brzo usvojili, pa su nekima svojima puštali sevdalinku.
  17. Čudio sam se da su djecu u školama obarali na godinu samo za jednu desetinu poena iz nekog predmeta.
  18. Čudio sam se da djeca ne ustaju nastavniku kad ulazi, niti ga persiraju
  19. Čudio sam se da doktori prozivaju na vratima ambulante, umjesto medicinskih sestara, kao i tome da kod doktora u opštoj (kućnoj) praksi nema medicinske sestre
  20.  Da moja doktorica sama mete svoju ordinaciju
  21.  Da doktorica neće da dođe u kućnu posjetu, iako je ambulanta udaljena 100 metara, nego daje savjet telefonom, i šalje račun za taj savjet. (Nastavak slijedi, mozete i vi dopisivati)
16.10.2010.

Dvanaest godina od smrti akademika Marka Ciglara

Slucajno vidjeh u smrtovnicama u Oslobodjenju da je familija dala pomen povodom 12 godina od smrti velikog bosansko-hercegovackog i hrvatskog ljekara, humaniste i naucnika, akademika prof.dr Marka Ciglara. Povodom toga prenosim tekst o njemu, sa mog bloga "Sarajevski medicinari-zlatna generacija".

06.12.2007.

Akademik prof.dr. Marko Ciglar

 

Bijaše to Evropa u Sarajevu. Ma kakva Evropa, bolje od nje. Taj Institut za rehabilitaciju na Ilidži. Pojam dobre organizacije, visoke stručnosti, moderne opremljenosti i higijene na najvišem nivou. A njegov dugogodišnji direktor prof.dr. Marko Ciglar je bio pojam visokog svjetskog gospodina i istovremeno jednostavnog ovdašnjeg čovjeka.

Toliko je ljudi na kolicima i u krevetima, nepokretnih i paralizovanih dovedeno u ovaj Institut, a koliko ih je izašlo na svojim nogama. A sve to liječenje je za onoga ko je imao socijalno (a imali su svi) bilo besplatno. Prosto da ne povjeruješ, i pitaš se kako je to moglo.

Institut je imao nesreću da se našao između dvije vatre na Ilidži i da su od njega ostala samo goli zidovi. Prije nekoliko dan obnovljen je mali dio nekada veleljepne funkcionalne zgrade. Slike otvaranja obnovljenog dijela vidi na blob blogu.

Sa website iz njegove rodne Vinice  (vinea-club) kod Varaždina prenosim tekst o pokojnom akademiku.

Viničanac akademik Marko Ciglar

Akademik Ciglar rođen je 9. studenog 1911. u Vinici kraj Varaždina, osnovnu školu je završio u rodnom mjestu 1922., a gimnaziju u Varaždinu. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu, a balneologiju i fizikalnu medicinu specijalizirao je pred 2. svjetski rat u Njemačkoj.

Djelovao je kao profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Izabran je za dopisnog člana ANUBiH-a 1967., a za redovitog 1976. Od 1981. do 1990. bio je potpredsjednik ANUBiH-a. Prodekanom Medicinskog fakulteta izabran je u 5, a dekanom u 4 mandata.

Ciglar je sve svoje stručne sposobnosti uložio u podizanje modernog i suvremeno opremljenog INSTITUTA ZA FIZIJATRIJU I REHABILITACIJU u ILIDŽI.

Za svoje radove dobio je brojna priznanja i odličja od kojih možemo izdvojiti 27. SRPANJSKU NAGRADU ZA ZNANOST BiH, te ORDEN ZASLUGA ZA NAROD SA ZLATNOM ZVIJEZDOM. Dobio je također pismeno priznanje Ministarstva zdravlja SAD.

Bio je član Matice Hrvatske, član HKD Napredak - Sarajevo te redoviti član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost BiH.

Profesor Ciglar je u mnogočemu bio ispred svog vremena. On je zapravo bio čovjek kakvi će ljudi tek biti.

Preminuo je 16. listopada 1998. Pokopan je na groblju "Sv. Josip" u Sarajevu.

15.10.2010.

Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?

Mammografie

Već mjesec dana se diže prašina oko odluke jednog osiguravajućeg društva kojom su oni odlucili daneće plaćati usluge liječenja raka dojke kod šest bolnica u Holandiji. Po CZ-u te bolnice ne zadovoljavaju postavljene kriterijume kvaliteta medicinske pomoci.

Osiguravatelj CZ je napravio listu bolnica koje zadovoljavaju savremeni tretman bolesti. Na toj listi su prvo šest bolnica, a nakon korekcije liste, četiri bolnice, dobile nedovoljnu ocjenu.

Glavni razlog zašto su je dobili jeste da nemaju dovoljan broj tretmana, na osnovu čega u CZ zaključuju da nisu ni dovoljno kompetentni u liječenju opake bolesti.

Šest bolnica sa nedovoljnom ocjenom je uputilo zahtijev sudu da se ne objavljuje lista sa imenima tih bolnica. U zahtijevu se navodi da nije osiguravatelj onaj koji treba procijenjivati kvalitet medicinske usluge, nego da za to postoji zdravstvena inspekcija.

Udruženje za borbu protiv raka dojke (Borstkankervereniging Nederland (BVN)), je upozorilo da broj urađenih operacija ne mora biti presudan za kvalitet ukazane pomoći. Udruženje ukazuje da zainteresovane osobe (žene) mogu bolju sliku o kvalitetu pomoći steći, ako na internetu pogledaju monitor liječenja raka dojke, koji je uradilo Udruženje (vidi na:  rak dojke monitor ).

Na bazi 12 postavljenih kriterijuma, od kojih pacijent sam izabira tri, koja su po njemu najvažnija (naprimjer postotak pacijenata sa recidivom tumora, ili brzina kojom se uspostavi dijagnoza, vrijeme ugrađivanja proteze, itd..), pacijent može ustanoviti koja mu bolnica najviše odgovara i koja je preporučena od strane Udruženja.

14.10.2010.

Holandsko mljekarstvo: Krave koje daju više od 13000 litara mlijeka godišnje


Foto: Matty van Wijnbergen

Najviše mlijeka u Holandiji daju krave u selu Duzum (Doezum) u provinciji Groningen. Dvadest krava seljaka Tom Fransena daju pojedinačno i po preko 13000 litara mlijeka. I u drugim provincijama krave daju veoma velike količine mlijeka.

Prosječno jedna holandska krava daje oko 8300 litara. Skoro 17000 farmi imaju prosječno po 80 krava. Preko 1,5 milion krava daju 12 milijardi litara mlijeka. To bi bilo dovoljno za zemlju od 240 miliona stanovnika. Holandija ima petnaest puta manje stanovnika.

Ogromne količine mlijeka se prerađuju u sir, puter i mliječne deserte. Polovina od tih proizvoda se izvozi. Holandija je još uvijek na vrhu zemalja po proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda u svijetu.

Izvor: DeTelegraaf

13.10.2010.

Sjećanje na grbavičke jeseni

Sa svog bloga nostalgičnih priča iz Bosne prenosim odlomak priče “Grbavičke jeseni”. Cjelokupni tekst možete pročitati na http://bosnanostalgicar.blogger.ba 

Jesen je donosila brige. Valjalo je kupiti ćumur, smjestiti ga u male šupe u podrumu. Svako je imao malu supu , odijeljenu od drugih stanara letvenim pregradama. Ložilo se stalno obično samo na jednom mjestu, u  "prikljucak" u kuhinji, a popodne i navece i  u onoj većoj sobi. Bile su samo dvije sobe u stanu. Tako je bilo skoro kod svakoga na Grbavici. Jedna primaća i jedna spavaća. Nije bilo dječijih soba. Neko je uvijek morao spavati u primaćoj sobi, gdje su se  naveče razvlačili kauči, a ako bi došli gosti, onda su se prostirali i dušeci po podu.

Poslije peći na ugalj u modu su došle naftarice. Najbliža benzinska pumpa je bila na Vrbanji. Lož ulje se nije smjelo unositi u sutobuse. Tako sam svaki treći dan morao sa Vrbanje, nekih dva-tri kilometra od Grbavice 2, donositi na rukama kanister sa deset litara lož ulja.

Kotlovnica kod nebodera u ulici Đure Salaja ( uz Miljacku) je takođe bila na ugalj. Zagađivala je sve oko sebe, svojim crnim dimom i čađi. Dim se uvlačio u naš razred u Trećoj Gimnaziji, mogao si mu vidjeti sivi nivo od kojih tridesetak cm.,kako lebdi iznad crnog, nekim uljem namazanog, drvenog poda. Teški smog se uvlačio u kuće, pa kad se otvori kuhinja nije se znalo šta je gore, duhanski dim iznutra, ili onaj pogibeljni dim izvana.

Dolaskom jeseni dolazile su i utakmice na Željinom. Kad nismo imali para za kartu, ili kad nas niko od nepoznatih starijih (“Čiko, mogu li s tobom?!”) nije htio uvesti za ruku, kao svoje dijete, penjali bi smo se na brdo Šanac, iznad igrališta, i kao iz aviona pokušavali gledati utakmicu. Istovremeno si morao paziti da se ne klizneš na klizavu glinu i da se ne otisneš niza strmu stranu.

Gomile lubenica na ulicama ljeti, u jesen bi bile zamijenjene gomile kupusa. Dolazili su seljaci iz Semberije i po cijeli dan prodavali kupus u  vrećama. Morali su  i noćivati kraj njega. Na pijaci se kupovao “sjenički sir”. Seljaci sa Sjeničke visoravni iz Sandžaka su donosili na prodaju kace ovčijeg sira, kojega su skupljali po planini cijelo ljeto. Rijetka je bila kuca koja bi docekala zimu bez kace ovoga bijelog sira.

U jesen se stan osjećao na esenciju. Mama je kiselila šarenu salatu, paradjz-paprike, i one babure koje su se punile izribanim kupusom. U kavonoze ( velike staklene tegle) se kiselio isjeckani kupus, pravila se “sijeca”. Sijeca bi prva nadošla, pa se mogla jesti kroz nekoliko dana.

Za lijepih jesenjih dana smo išli s rajom iz razreda, preko brda, u Miljeviće, kod našeg školskog druga Marka, Vuletića, da igramo lopte. Danas bi to bilo kao da smo išli u drugu državu.

S dolaskom jeseni često su nastupale nestašice u prodavnicama. Najčešće bi nestajalo mlijeka, pa su dede i babe, oni koji su imali unuke, male bebe ili malu djecu, morali rano da ustaju da stanu u red za mlijeko. Usput bi kupili i polubijeli hljeb, dok ga je još bilo.

Poslije se jesen na Grbavici prepoznavala po dugim redovima automobila koji bi se nanizali u redu za benzin. Pored pumpe na Vrbanji napravila se i pumpa kod “Strojorada”, pa onda ona kod mosta Bratstvo-Jedinstvo. Od svake pumpe bi se poredala auta u niz od skoro kilometra. Neki su vlasnici automobila ostavljali svoje ljubimce i preko noći, u nadi da će sutradan doći benzin, i da oni tako neće izgubiti red.

11.10.2010.

Novi premijer Holandije: Neženja koji dobro svira klavir

Mark Rutte-6.jpg
Volledige naam Mark Rutte
Geboren 14 februari 1967 in Den Haag
Functie Politiek leider en lid Tweede Kamer
Partij Volkspartij voor Vrijheid en Democratie (VVD)
Mark Rutte ( rođen 1967) je postao mandatar nove holandske vlade. Lider konzervativnih liberala ( VVD), nakon više od četiri mjeseca dogovaranja i pregovaranja, dobio je mandat od kraljice Beatrix da sastavi vladu. Rutte će tako, nakon osamdesetak godina biti prvi liberal na čelu nizozemske vlade.

Njegova stranka je uglavnom stranka dobrostojećih Holanđana, poduzetnika, doktora, advokata, bankara.... Liberali se bore za što slobodnije uslove poslovanja, odnosno sticanje love, a to u velikoj mjeri podrazumjeva manje poreze, zadržavanje vraćanja rente na kuće ( od čega profitiraju, jer žive u skupim kućama), ograničena socijalna davanja, a time i manje imigranata, posebno manje siromašnih imigranata iz muslimanskih zemlja. Ako već dođu onda neka rade najprostije poslove (neka budu sluge), ne treba trošiti pare na njihovo školovanje. Tako se u novom programu vlade predviđa da useljenici sami snose troškove učenja holandskog jezika i polaganja obaveznog ispita za sticanje prava na ostanak u zemlji.

Liberalna stranka je za samo jedno mjesto u Parlamentu jača od Laburističke (radničke PvDA partije), i sa oko 20 posto glasova, bilo je veoma teško formirati većinsku vladu. Uz petnaestak posto glasova Hrišćanske demokratske partije (CDA) i uz pomoć petnaestak posto glasova ultradesničarske Wildersove “slobodarske”” stranke, desnica je uspjela skupiti samo jedno mjesto prevage u Parlamentu. I to jedno mjesto pripada  kolebljivom članu CDA, partije koja se , da bi se dokopala vlasti, morala odreći hrišćanskog načela “Ljubi bližnjeg svog”, da bi se primakla Wildersovom načelu :”Ovo je zemlja (kao i cijela Evropa) hrišćanske i jevrejske kulture". Tako će nova vlada imati veoma nestabilnu poziciju, i mbnogi predviđaju njen kraj i prije isteka redovnog četvorogodišnjeg mandata.

Novi mladi premijer je neoženjen, i do sada je vodio skroman (staro)mladićki život.  Mark je zavrsio konzervatorijum i odlično svira klavir. Od rane mladosti se bavi politikom, a nakon završetka studija istorije  radio je u fabrici Unilever. Od 2002 je bio u vladi, na položaju državnog sekretara. Na čelo partije je došao nakon što je porazio jedno vrijeme čuvenu čeličnu ledi Ritu Verdonk, koja je nakon toga propala kao političarka.

Rutte je oko sebe okupio sve stare i iskusne političare, i to uglavnom muškarce. Od novih 20 članova vlade, svega će tri ministarke biti žene. Prethodna vlada je imala čak 40 posto pripadnica ljepšeg pola. Šta očekivati od vlade starih ozbiljnih čika, vlade bez žena, nego gadne i stroge stvari, teška odricanja i najavljena stezanja kaiša.  

 

09.10.2010.

Pozdrav iz Aachen-a

Danas je bio ljetnji dan u Aachen-u (Aken, na hol.) jednom od najljepsih njemackih gradova, postojbini Karla Velikog , njemackog kralja iz osmog vijeka, te njegovih nasljednika. Evo malo slika da i vi dozivite atmosferu lijepog subotnjeg dana.













pekare su na svakom cosku, a neko je ocito bio gladan
pekare su na svakom cosku, a neko je ocito bio gladan








06.10.2010.

U Holandiji neće više važiti rukom ispisani recepti

Pročitah u “Avazu” o tome kako porodična medicina ne funkcioniše, kako se mora naručivati za sve, pa i za propisivanje recepta za lijekove koji se inače koriste godinama. Takođe kako je veliki manjak ljekara porodične medicine, i da bi ih trebalo dvostruko više nego što ih sada ima. Citiram između ostalog (vidi Dnevni Avaz ) :

Posljednjih mjeseci u sarajevskim apotekama bilježe se smiješne situacije. Farmaceutima se, naime, sve češće donose nečitko ispisani recepti iz primarne zdravstvene zaštite ili oni na kojima su navedeni nepostojeći lijekovi.
Farmaceut na svoju ruku ne smije izdati lijekove te pacijenta vraća kod njegovog ljekara, a ovaj ga ne želi primiti jer nije naručen. I tako pacijentima ne preostaje ništa drugo nego čekanje novog slobodnog termina kod ljekara pa opet sve ispočetka.

U Holandiji je nedavno donešena odluka da od nove godine neće više važiti lijekovi napisani rukom, nego samo oni napisani na kompjuteru. Tako će se poboljšati i kontrola izdavanja lijekova i više pažnje obratiti na upozoravanje o interakciji pojedinih lijekova i neželjenim pojavama koje iz toga mogu proizaći (kad se koristi više lijekova istovremeno). Čak i najobičniji analgetici u kombinaciji sa drugim lijekovima mogu biti opasni. Drogerije koje prodaju ove lijekove bez recepta, dužne su imati osoblje koje se razumije u interakciju lijekova i koje je obavezno pitati onoga koji kupuje lijek (takozvani kassa ček) da li mu treba dodatno objašnjenje uo lijeku. Međutim to se u praksi provodi samo u jednoj trećini slučajeva, i mnogi drogisti ovome uoopšte ne obraćaju pažnju, ili nemaju pojma o opasnostima korištenja ovih naizgled bezopasnih lijekova.Tako se naprimjer Brufen ne smije koristiti kod osoba koji usljed srčanih smetnji uzimaju lijekove protiv tromboze.

Takođe se ovdje lijekovi izdaju na duži period, i do pola godine. Pacijent  skoro nigdje vise ne dobija recept u ruku, nego se on elektronski salje u apoteku.Lijekove koji se stalno koriste mogu se naručiti telefonom, ili da se kutijica od prošlog puta ubaci u poseban sandučić ispred vrata ambulante. Pacijenta tada sutradan čeka recept u apoteci, u koju takođe ne mora ići, nego može tražiti besplatnu kućnu dostavu.

05.10.2010.

U Sarajevu preminuo prof.dr. Grujica Žarković , posljednji iz generacije velikih poslijeratnih ljekara u BiH

Sa svog bloga “Sarajevski medicinari – zlatna generacija” prenosim tekst povodom smrti akademika prof.dr. Grujice Žarkovića 



U Sarajevu je u dubokoj starosti preminuo akademik Grujica Žarković (rodjen 12 aprila 1915). Bio je penzionisani profesor na predmetu Higijena i Socijalna medicina na sarajevskom Medicinskom fakultetu.Takodje je decenijama bio direktor Instituta za Higijenu i Socijalnu medicinu. 

Rijetka je bio osoba, čovjek  koji je gotovo 70 godina radio na dobrobit društva, bolesnih, na unaprijeđenju zdravlja i prevenciji bolesti. Nastupio je u veoma teškim poslijeratnim vremenima, kada je bilo veoma malo ljekara, u vrijeme opšte bijede i higijenske i socijalne zapuštenosti u BiH. Vrijeme kada su zemljom harale neishranjenost, tuberkuloza, sifilis,difterija, tetanus, trahom, trbušni tifus, zarazna žutica, trihineloza itd., u vrijeme kada je vašljivost stanovništva, pogotovu u selima bila normalna stvar. U vrijeme kada se umiralo od danas bezazlenih infekcija kao naprimjer od upale pluća, i kada je smrtnost novorođenčadi bila strahovito česta.

Napisao je nebrojeni broj knjiga i naučnih i stručnih tekstova iz oblasti socijalne medicine i higijene (koji se i danas preko interneta mogu naci publikovani u stranim casopisima jos prije 40 godina, vidi komentar), vodio mnogobrojne programe i međunarodne projekte koji su imali za cilj popravljanje zdravstvene situacije u BiH, odgojio generacije i generacije ljekara i specijalista, magistara i doktora nauka . Imao sam eto sreću da je i meni bio profesor.

Živio je skromno i zdravo, na način kako je podučavao narod kako se treba zdravo živjeti, pa je veoma dugo ostao mladalački vitalan, i dugo vremena se na ovaj ili onaj način bavio se svojom profesijom.

Profesor je bio redovni clan Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941.

 Danas su u “Oslobodjenju” , veoma emotivno, pomen uvazenom profesoru dali studenti medicine koji su je upisali još davne 1956. Takođe je i Ljekarska komora BiH uputila riječi velikog uvažavanja za pokojnog profesora i kolegu. Bilo je i kolega, pojedinaca, koji su se u novinama dirljivim riječima sjetili velikog profesora, kao naprimjer pomen koji je dao epidemiolog dr Kulenović.

04.10.2010.

Pjesma radu, povodom pobjede SPD na izborima u BiH

SDP je pobjednik izbora u BiH, najveci gubitnik je Stranka za BiH. Na redu je koalicija SDA-SDP, jer ove stranke u vecini kantona imaju gotovo preko pedeset posto glasova. Nastupa crveno- zelena koalicija, dakle.

03.10.2010.

Izborna tišina i kod moje kuće u Holandiji

Lijepo je uživati u ovoj tišini svega stotinjak metara od mog holandskog prebivališta.

 

lijepa brate ova tisina
lijepa brate ova tisina




02.10.2010.

Holandija danas : Koliko će kršćani glasati po svojoj savjesti?

 
Hirsch Ballin Dutch politician kabinet Balkenende IV.jpg
Volledige naam Ernst Maurits Henricus Hirsch Ballin

Holandija je danas u znaku održavanja velikog kongresa CDA (Christen-Democratisch Appèl), hrišćansko demokratske stranke, političke stranke koja ima ključno mjesto u formiranju nove vlade. Partija na Kongresu u Arnhemu, kome će prisustvovati 5000 ljudi ( i svi će imati pravo da govore) treba da odluči da li će CDA ući u vladu i sarađivati sa protivislamskom partijom PVV.

Za pretpostaviti je da će partija izglasati saradnju sa Wildersovom partijom, mada ima veoma veliki broj ljudi koji će, vođeni svojom hrišćanskom vjerom i savješću glasati protiv, odnosno da ne daju glas partiji koja jednu religiju proglašava agresivnom ideologijom. Jedan od takvih ljudi je i sadašnji deminisionirani ministar pravde (Demissionair minister van Justitie) Ernst Hirsch Ballin.

Njegov govor na Kongresu je jutros izašao u Volkskrant-u. Iz tog govora donosim jedan pasus. Kompletan govor ćete naći u Volkskrant-u .

“PVV će u međuvremenu svoju aktivnost usmjeriti tako da će se vlada okrenuti protiv ljudi, koji su u programu PVV proglašeni žrtvenim jarcem, koji nose sve grijehe ovoga svijeta. Wilders nije tokom svoje prezentacije vladinog programa u ovo ostavio nikakve sumnje: “naš će kabinet prije svega biti protiv muslimana i stranaca koji porijeklom nisu zapadnjaci”. A mi ćemo (CDA), vladajući sa PVV, doprinijeti da  da će sve više postajati sasvim normalno ljude procjenjivati na osnovu toga ko su oni, odakle dolaze, kakva im je religija, a ne na osnovu toga šta oni rade, i koliki daju doprinos našem društvu. Da ćemo se tako naviknuti na sirovi jezik koji iz godine u godinu postaje sve više obična stvar”.

01.10.2010.

Predizborni riječnik stranih riječi (4): Hipokrizija i hipokriti

Hipokrizija znači pretvaranje, prijetvornost, licemjerstvo. Nastala je od grčke riječi koja upućuje na glumu, odnosno krivo predstavljanje. Hipokriti jedno misle i govore (cesto nagovaraju druge da to isto misle i rade), a sasvim namjerno potpuno drugo rade. Na ovaj način hipokriti gledaju da izvuku vlastitu korist.

Hipokrizija se ispoljava na veoma mnogo načina. Česta je u religiji kada se ljudi prave da vjeruju u Boga, a ustvari to rade samo iz ličnih interesa da bi drugima pokazali da su vjernici.

Hipokrizija je veoma česta u životu malograđanina. Ljudi se pretvaraju boljima nego što jesu, da imaju više novaca nego što imaju, da su im djeca uspješna, itd. Hipokriti ne iznose svoje slabe tačke, niti realnost svog življenja.

U politici je hipokrizija nezaobilazna pojava. Oni koji su na vlasti se trude da predstave situaciju boljom nego što jeste. I prešutljivanje nekih stvari, koje dotičnome ne odgovaraju, je hipokrizija.

Licemjernost je i kad neko sa vama ima jednu priču, koja vama odgovara, a kada je sa drugim, ima priču koja drugome odgovara, priemu često niste pošteđeni da vas onaj prvi ocrni i ogovori, iako je u razgovoru sa vama iz usta mu teklo med i mlijeko.

U nedjelju su izbori, pokušajte pronaći hipokrite među kandidatima, i ne glasajte za njih.

  

01.10.2010.

Predizborni rječnik stranih riječi (3): Nepotizam

Riječ nepotizam potiče od italijanske riječi nepotismo , odnosno imenice nepote, što znači nećak, sestrić, bratić. Latinska riječ je nepos, nepotis, i ukazuje na unuka, odnosno potomka.

Riječ ukazuje na zloupotrebu visokog položaja (moći) u cilju zapošljavanja članova familije. Na taj način dolazi do stvaranja oligarhije, odnosno vladavine jedne ili više familija.

Kod nas se riječ može prevesti kao familijarnost, rođačke veze.

U holandskom rječniku stranih riječi ukazuje se posebno na rašireni nepotizam u Holandiji u periodu od  1648 do 1780, kada je posebno bio izražen iskvareni način podjele državnih funkcija, među najbližim srodnicima. Poznat je i nepotizam u Indiji tokom osamnaestog vijeka.

Nepotizam je u BiH prihvaćen kao obična stvar i raširen je u svim nivoima vlasti. Zapošljavanje se uglavnom odvija na ovaj način, tako da roditelji ili rođaci zapošljavaju djecu odnosno srodnike u firmama gdje oni rade, odnosno u kojima imaju uticaja.

Nepotizam je vid korupcije koji je veoma opasan po društvo. Zapošljavanjem po rođačkoj liniji se zapošljavaju osobe koje često nemaju kvalitete za dotični posao, pa na taj način firme postaju slabe i nekonkurentne. S druge strane dobri i obrazovani kadrovi ostaju cijeli život bez posla ili obavljaju neku sasvim sporednu djelatnost.

Nepotizam u politici dovodi do teških političkih grešaka, do jednoumlja i nedostatka kritike i kontrole vlasti.

Birači koji sutra treba da izađu na glasanje trebaju da izbjegnu biranje političara za koje se zna da  su forsirali nepotizam, odnosno da postoje velike šanse da sa takvom praksom nastave.

Leteci Holandjanin
<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3338064

Powered by Blogger.ba