Reuw u Dejčiċima i Lediċima. U posjeti parku prirode Husremovac

Selo Dejčiċi je centar širokog područja snještenog na jugoistočnim obroncima Bjelašnice, u stvari  visoravni koja se nalazi između korita Zeljeznice, te istocnog masiva Bjelašnice i centralnog masiva Treskavice. Područje Dejčiċa je pripadalo opštini Trnovo, odnosno gradu Sarajevo, a nakon rata je pripalo federalnom dijelu opštine Trnovo. Brdoviti  i  povremeno blago zatalasan predio planinske visorvani prosječne visine od oko 900 -1000 metara nad morem je veoma  slabo  naseljen. Novi put koji od Igmana prolazi ovim krajem, i kod Trnova se spaja sa magistralnim putem Sarajevo- Foča. Put je  je širok i dobro  asfaltiran, te prilično vijugav.

Put otkriva do sada meni nepoznato područje, u neposrednoj  blizini glavnog grada. Priroda je neprirodno zelena, kao da se ne rado o evropskom kontinentu, nego kao da smo u Južnoj Americi. Nakon dvadesetak kilometara vožnje od Igmana, stiže se do  ljupkog i slikovitog sela Dejčiċi. Selo, koje su srpske postrojbe u ratu potpuno uništile, je najveċim dijelom obnovljeno, a slikom sela dominira vitko bijelo minare obnovljene džamije.

Iduċi dalje ka Trnovu put se vijugavo spušta i dolazi do korita bistre planinske rijeke Bistrice, koja se nekoliko kilometara dalje ulijeva u Zeljeznicu. Prije rijeke Bistrice skrenuli smo desno uz Lediċki potok, ka Hrustemovcu, parku prirode. Nekoliko entuzijasta, predvođenih doktorom Alijom Mulaomeroviċem , direktorom sarajevske Hitne pomoċi, je na maloj zaravni okruženoj borovima izgradilo objekat za rekreaciju i prihvat ljubitelja prirode.  Park se zove Hrustemovac, a društvo koje ga je osnovalo i vodi brigu o njemu se zove proBITRA (što bi značilo Za Bjelašnicu i Treskavicu). Park ima zadatak da unaprijedi  seoski turizam u ovom izvanredno lijepom kraju, te da zaštiti prirodne ljepote kraja. Park je i mjesto gdje odlaze na rekreaciju I zimovanje djeca iz sarajevskih obdaništa. Hrustemovac ima 25 dunuma vlastite zemlje, a aktivnosti na zaštiti prirode se protežu na oko 250 dunuma (25 kvadratnih kilometara).

Ispod objekta se uskom stazom stiže do uređenog vrela, u vidu ovalnog bazena okruženog kamenom, u kome izvire planinski potok.  U okolini izvora su postavljene klupe i uređena ognjišta za roštilj. Nesto kao malo Vrelo Bosne. Preko uskog kanjona potoka su pripadnici Gorske službe spašavanja razapeli uže, preko koga su demonstrirali prelazak planinskih kanjona.

Iduċi  uz potok dobrim makadamskim putem, prema selu Lediċima, pješaku se pred očima ukazuje zadivljujuċe čist masiv Treskavice, a dole,u dolini teče kao suza bistra voda. Nigdje ni traga otpacima, ili najlon kesama , koje su redovno ruglo skoro svakog vodotoka u BiH. Pred samim selom se potok lomi preko vodopada visokog desetak metara. Drugo vrelo Lediċkog potoka se nalazi u samom selu Lediċi.

U nedjelju je pred objektom Parka prirode održana promocija  inicijative očuvanja prirodnih i etnoloških vrijednosti ovoga kraja. Pred velikim brojem zvanica nastupila je lokalna folklorna grupa koja je izvela originalne igre iz ovoga kraja. Održana je i demonstracija kosidbe “zilave bjelašničke trave” , te demonstracija kvalitetne prirodne ishrane, posebno heljdinih proizvoda . Ovome teferiču su bile prisutne mnoge poznate osobe iz javnog, naučnog I kultrunog života Kantona Sarajevo, i opċine Trnovo.

Posjetite ovaj, mnogima nepoznat, a tako neobicno lijep kraj koji se nalazi svega tridesetak kilometara od Sarajeva. 

reuw
Omijene knjige :Starac i more, Kome zvona zvone i Prohujalo sa vihorom

12 komentara

  1. Nisam znala za ovaj kraj
    nedaleko Sarajeva.
    Divno si docarao… mozda nekad i obidjem te divne nase krajeve.
    Nekako kako u godine usla
    ja vise zapazam ljepote prirodne i uzivam u tome.
    Jos jednom hvala na lijepoj ,edukativnoj reportazi:)

  2. U selu Ledicima nije postavljena tabla za tamosnje sehide, nego pripadnicima 5.motorizovane brigade poginulim 08.11.1994. godine od agresorskih granata. Licno prezivio.

    Sto se tice Dejcica i izvora, mogu samo reci raj na zemlji.

  3. Dejčići su na planini Hojta, koja veže Treskavicu sa vrhom spajanja Igmana i Bjelašnice. Koliko se sjećam, kada je bilo najnapučenije, nije imalo više od 40 domaćinstava iliti po sadašnjem kućanstava. Osipalo se vremenom i zadnji puta kada sam bio, možda 1988 ili 87. i dalje je bio taj moj procijenjeni broj kućanstava, ali sada ne po 6-9 osoba u kućanstvu, nego, maltene prepolovljeno uz ako se dobro sjećam izgrađeno 21-3 nove kuće i par vikendica strastvenih lovaca.

  4. Bogami, doktore, zavidim ti na tom lijepom izletu.
    Nego, mozda bi nam tvoje doktorske ruke dobro dosle za eventualne ‘blessure’ na nasem tensikom turniru u Tuzli, 25 jula (subota). Zato, bujrum, dodji, budes li tada u Bosni. Doci ce CoolSofra s tufahijama bit ce, bezbeli i bureka!:)
    F

  5. @Sponty: Nema na cemu
    @Bigmama, fotoHamic, hvala
    @Hamza: Vjerovatno si u pravu, mada na spomeniku pise zitelji Ledica, mozad oni podizu spomenik
    @Mirsad: po obicaju hvala na znacajnim faktima
    @Burek:Bilo bi lijepo, insalah

  6. …jos da dodamo da su selo Ledici prije rata naseljavali iskljucivo Srbi i da nije jasno zasto je u centru sela postavljena spomen ploca “braniteljima” Ledica i od koga su sehidi branili Ledice??? Podsjecam i na zlocin pocinjen nad stanovnicima Ledica u ljeto 1992 kada je masakrirano desetine sto starih i iznemoglih mjestana , sto zena i djece , od kojih je najmladje imalo 11 mjeseci….trebalo bi postaviti spomen plocu za njih a ne za njihove ubice….toliko o prelijepom selu LEdici….

  7. Moj Feride nek te bude stid te doktorske titule. Stomak mi se prevrce od lazi koje si napisao u ovom textu. Ledici su do 92 bili 100% srpsko selo,koje je upravo te 92 natopljeno srpskom krvlju. Samo gledam vas bosnjake kako uzivate u setnji i drugim aktivnostima po Ledicima,Kako bi bilo kad bi srbi isli na izlet u Potocare? Nek vas ubuduce kad budete isli u Ledice barem bude strah duhova ubijene djece u Ledicima,nek vas bude barem strah,ako vas nije stid

  8. U vezi dva zadnja komentara: Izvinjavam se ako sam koga povrijedio. Mislio sam da je ovo podrucje naseljeno bosnjackim zivljem. Spomen ploca postoji, ja sam prenio sta je na njoj, onako kako bi to vidio putnik namjernik,kao sto sam opisao i potok i planinu, kao lijepo izletiste,ne znajuci da i ovdje postoje razlicite interpretacije nase turobne proslosti, i bez zelje da ulazim u to. Tekst je bio promotivnog karaktera, samo zbog prirodnih ljepota ovoga kraja koje je i za mene bilo otkrice.Na zalost kod nas se ne moze vise nista napisati a da nekoga ne pogodi. Da tekst ne bi i dalje bio problematican i za neke vrijedjajuci, izbrisacu spornu recenicu.Lijep pozdrav, uz jos jednom izvinjenje, zaista nisam znao.

Komentariši