Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.12.2010.

Od Sarajeva do Neuma (8): Konjic i Jablaničko jezero

 Konjic foto  harun54

Uska riječna sutjeska riječice Trešanice )se konačno malo proširuje, pa tu s desne strane počinju konjički industrijski objekti. Sada je tu izgrađen moderan Tržni centar, a od ranije postojeće fabrike uglavnom ne rade. Rječica je odavde pa sve do ušća ograđena kamenim nasipom.

Nakon prvih zgrada, na svega stotinu metara, put odjednom dolazi u sami centar grada Konjica (foto ). Tu je glavna gradska raskrsnica, uređena semaforima. Lijevo se ide pored Neretve, kroz čaršiju do stare , nedavno obnovljene ćuprije (foto ). Desno se preko mosta na rijeci  ide u dio grada na desnoj obali, te na željezničku stanicu (foto ). Pravo, preko mosta preko Neretve se ide kroz grad, dalje prema Mostaru. Tu je i raskrsnica, gdje se lijevo skreće za Boračko jezero, Glavatičevo, odnosno za polazne tačke za sve popularniji rafting na Neretvi.

Konjic je smješten između obronaka Prenja i Bjelašnice (Džepska planina, krajnji jugozapadni dio Bjelašnice, vidi foto ), u dubokoj uvali (grad je na samo 250 metara nadmorske visine). To je jedan od najljepših gradova u BiH (foto ). U Konjicu se ima šta vidjeti, nekoliko džamija, katolička i pravoslavna crkva, stara ćuprija sa dućanima oko nje, nekoliko nekropola stećaka, zbirka drvorezbarnog namjestaja, te jedinstven Titov podzemni bunker. Vidi spomenike u Općini Konjic (Opcina Konjic )

Od samog grada počinje akumulacija Jablaničkog jezera.  Nekada pitoma i plodna dolina, bogata voćem, posebno trešnjama, je nakon izgradnje brane u Jablanici pretvorena u akumulaciono jezero (foto ). Nivo vode u jezeru je jako promjenljiv, pa su veoma često obale jezera široke blatne plohe.

Od Konjica put ka moru vodi lijevom stranom jezera. Put je uži i u znatno lošijem stanju nego dionica do Konjica. Kod Čelebića put prolazi ispod pružnog nadvožnjaka, koji je produžetak pružnog mosta (foto) , gdje pruga prelazi sa desne na lijevu stranu jezera. Stara uskotračna pruga je do izgradnje brane kod Jablanice išla desnom stranom Neretve, presjecala Ramu i ulazila u Jablanicu sa sjevera. Izgradnjom brane 1954 godine ( vidi slike izgradnje brane na zeljeznice forum ) pruga je prebačena na lijevu stranu, a voz je dugačkim tunelom ulazio u Jablanicu. Sadašnja trasa pruge prolazi najvećim dijelom kroz tunele. U Čelebićima je nedavno napravljen novi drumski most koji povezuje put sa selom Lisičići na desnoj obali (vidi panoramio foto ).

Vratimo se našem putu ka Neumu. Odmah iza Čelebića je tunel. Ako se neposredno iza tunela skrene desno, dolazi se na parking  jedne privatne pekare. U pekari na drva se peku somuni, hljeb, pite (ispod sača). Posebno su popularni somuni sa kajmakom.

Put pored jezera vijuga pored kuća i vikendica. Nakon rata su novonastali bogataši izgradili prave hotele, sa plažama. Ima i par kampova i dobrih restorana.

Pred Ostrošcem put pravi veliku krivinu. Tu se odvaja put za Buturović polje, koji prelazi preko jezera starim željezničkim mostom. Odatle se može lošim planinskim putem dolinom Neretvice (izvor Neretvice)  između srednjebosanskih planina Zec i Lopata stići do Dusine (Dusina), odnosno dalje do Fojnice ili Kreševa. Ova alternativna veza Hercegovine sa Srednjom Bosnom , koja je u prošlom ratu imala veliku važnost.

 U Ostrošcu takođe ima pekara na drva, starija od one u Čelebićima. Ranije se nije imalo gdje stati da se kupe somuni, pa se stvarala gužva na putu. Sada ima proširenje puta, gdje se može parkirati.

Nakon Ostrošca put prolazi kroz tunele i vijadukte. Građevinskim zahvatima neposredno pred rat su ublažene krivine, rekonstruisani su tuneli i vijadukti, pa se sada putuje prilično udobno. Pred Jablanicom put ostavlja jezero i ulazi kod Papratskog u tunel. Jablanička brana  jezero, koje se širi i duž toka rijeke Rame, se sa puta  ne vide.

Kad se izađe iz tunela put se naglo spušta prema desno. Tu postoje tri trake, dvije su sa suprotnog pravca, gdje je uspon. Neposredno pred Jablanicom je s desne strane poznato mjesto za odmor, restoran sa vodenim ražnjem na kome se peku janjci. Odavde, pa do kraja Donje Jablanice ima desetak restorana, gdje se prodaje pečene janjetina. Ispod puta, prije mosta preko Neretve, je sa lijeve strane električna centrala.

Prelaskom preko mosta na Neretvi (koja je ovdje u kratkom dijelu iza brane opet u svom prirodnom koritu) ulazi se u Jablanicu.

30.12.2010.

Putem od Sarajeva do Neuma . (7A) : Preko Ivana do Konjica

 

Pogled na Prenj ispod Bradine i Zukića foto Živak Mladen

Ivan sedlo je planinski prevoj preko koga se prelazi iz Srednje Bosne u Sjevernu Hercegovinu. To je najniži i najvažniji putni i željeznički prelaz preko Dinarskih planina, te najvažnija veza između Panonske nizije i Srednje i Južne Dalmacije. Prevoj se nalazi na 960 metara nadmorske visine, a prostire se između planina Bitovnje i Bjelašnice. Put i pruga preko samog vrha Ivan planine prolaze kroz tunel, pri čemu je željeznički tunel mnogo duži od putnog. Novi željeznički tunel počinje odmah iznad stanice Raštelica i ide dužinom od nekoliko kilometara, sve do pred stanicu Bradina. 

Putni tunel je ustvari stari željeznički tunnel, koji je nakon ukinuća uskotračne pruge proširen, te je napravljena i nova moderna cesta na mjestu stare pruge. Tunel kojim prolazi put, dužine 645 metara,  je blago nagnut prema jugu, dosta je uzak, ali dovoljno širok za nesmetano odvijanje saobraćaja.  Tunel je i relativno dobro osvjetljen. Nakon izlaska iz tunela, treba odmah zaokrenuti lijevo. Spuštanje niz Ivan počinje širokom okukom ulijevo, dugačkom dva kilometra. Vozila koja se penju od Konjica imaju na raspolaganju dvije trake, a ona koja se spuštaju samo jednu, odijeljenu punom linijom. Nakon pet kilometara stiže se u planinsko selo Bradina (foto ), koje se nalazi ispod vrha planine Bitovnje, Lisin ( 1760 metara). Postoji put od Bradine prema Lisinu na kome je TV relej (foto ). Ispod Lisina se ide u konjičko planinsko selo Repovci  (foto ). U Bradini postoji i željeznička stanica. Mjesto je poznato kao rodno mjesto Ante Pavelica.  U Bradini ima restoran, mesara, pekara, pa se putnici mogu zaustaviti da se osvjeze i opskrbe na putu za more.

Od Bradine nakon par kilometara,počinje veoma strmi nagib ka Konjicu (foto ). Za sedam-osam  kilometara puta treba se spustiti za nekih 700 metara nadmorske visine. Pred Zimsku Olimpijadu ova je dionica potpuno renovirana, napravljena je treća saobraćajna traka, tako da oni koji se penju iz Konjica mogu slobodno preticati. Ranije je ovdje bio veoma strm i uzak put, vozila su se veoma sporo penjala, i bili su česti zastoji, jer su se automobile pregrijavali i zastajali na usponu.

Kad se oprezno spuštamo niz Ivan pogled nam pravo dopire na visoke i divlje planinske vhove Prenja. Ispod nas je duboki kanjon. Na drugoj strani kanjona je selo  Šunje (foto ), selo koje se prosulo strmo niz veliku planinsku kosu, pa izgleda kao da je obješeno o planinski vrh.  Sa desne strane puta sa stijenja se slivaju planinske bujice. Zimi se te vode zalede pa se formiraju ogromne ledenice (http://www.panoramio.com/photo/19325106).

Nakon nekoliko kilometara uzbudljive vožnje niz ovu opasnu planinu, i nakon jedne velike okuke, spuštamo se u mjesto Podorašac (foto ). Duž puta pored planinske rječice mogu se na proširenjima  puta kupiti hercegovački proizvodi, med, pekmez, rakija loza, voće. Ima i nekoliko restorana. Iza mjesta Ovčari (foto ) put prolazi ispod velikog pružnog vijadukta.  Izgradnja pruge izmađu Konjica i Raštelice je tražila veoma zahtijevna inženjerska rješenja. Zbog velikog uspona prijašnja  uskotračna pruga je imala i srednju tračnicu, u vidu zupčanika kojim je povećavana vučna snaga. Nova pruga ima dosta krivina , tunela i mostova, a nagib je zahvaljujući tome smanjen. Ipak se u jednom momentu čovjeku, dok voz obilazi serpentinama oko planine, učini da voz ide unatraške, u mjesto odakle je i krenuo. Na fotografiji se vidi pruga u tri nivoa (foto ).

Put ima dosta okuka i treba voziti oprezno. Nadomak smo Konjica.

(nastaviće se)

 

29.12.2010.

Putujući od Sarajeva do Neuma (7): Ivan sedlo

 

Stara razglednica željezničke stanice Ivan

Prije moga opisa putovanja preko Ivana, dajem čitaocima opis putovanja starom prugom,koje je još davne 1912.godine napisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski
. http://www.gacko.net/prirodne_ljepote_bih.htm 

 

Ivan planina pružila se od sjevero-zapada prama jugo-istoku između rijeka Bosne i Neretve, kao razvodno gorje Jadranskoga i Crnoga mora. Sa sjevernih njenih obronaka hrle rijeke i potoci u Bosnu, a s južnih u Neretvu i s njome u Jadransko more. Ivan planina je ujedno i gorsko sedlo, koje se je uzdiglo na granici između ponosne Bosne i junačke Hercegovine. Visoka je 1010 m, a obrasla bukvom, jelom i drugim drvećem. Puna je dolova, prodola i pećinastih gudura, iz kojih pišti i izbija na sve strane hladna voda. Ivan planinu presijeca klanac, kuda se je već u najstarija vremena putovalo pješice i na konjima po više dana iz Sarajeva u Konjicu, Mostar i dalje. Dakako da je to putovanje skopčano bilo s raznim tegobama i nepogodama zbog zvjeradi, zlih ljudi i nevremena, osobito u onim gustim šumama, što prekrile svu Ivan planinu. Danas je to drugačije. Sada juri onuda parni stroj spajajući ponosnu Bosnu sa kršnom Hercegovinom i Jadranskim morem. Razumije se, da sam parni stroj ne bi to mogao nikada učiniti, da mu pri tome ne pomaže zubača (zupčana željeznica), pošto se od željezničke postaje Raštelica znatno uzdiže tlo, a po tome i željeznička pruga.

Zubača hvata u sredini među prugama odozdol željeznički stroj, te mu tako olakša teško uspinjanje. Pa nije to ni šala uzdići se 875 m visoko i ustrajati na putu od 15.155 m duljine. Zato se uvuda i vrlo sporo željeznica penje, dok putnik uživa s prelijepih vidika sve do postaje Ivan. Spomen ploča sjeća te ovdje gradnje ove željeznice. To je iza Stambulčića najviša željeznička stanica Bosne i Hercegovine. Tik postaje puklo je crno zjalo u tajanstvenu nutrinju Ivan planine. To je tunel dug 650 metara. Nad silnim mu zidom još se znatno diže vrh, koji je donekle zarastao bukvom i crnogoricom. Nad tunelom stoji napis: Franjo Josip I 1891. Na vrh planine vodi od postaje 1 km duga lijepa cesta, a na vrhu stoji nova naseobina Ivan, djelomice doseljenici iz južnog Tirola. Onuda je vodio prije stari put u Hercegovinu. Putnici bi se tu odmarali u turskom hanu. Kako je tu divan gorski uzduh, a kako još divniji vidik na Bosnu i Hercegovinu. Iza tunela željeznica odmah naglo zavija, pa što se prije uspinjala, to se sada zubačom opet spušta sve dublje i dublje do prve hercegovačke željezničke postaje Bradine, odakle je zanimljiv pogled na Duboški potok s gorjem Lisinom, visokim 1743 m. Od željezničke postaje Bradine do Brdjana ima 16 kilometara; na tom putu juri željeznica pet puta kroz omanje tunele, kraj lijepih slapova i preko mnogih željeznih mostova, od kojih je najljepši onaj preko Lukina ponora s ogromnim gvozdenim lukom. Napokon se vlak prihvati umiljate doline oko Trešanice i željezničke postaje Podorošca, odakle se sa hercegovačke strane put počinje uspinjati na Ivan planinu.

 

 

 

27.12.2010.

Od Sarajeva do Neuma (6) : Kroz Pazarić i Tarčin

 

 Panorama Pazaric

 

door elisasel

Glavnim putem nastavljamo penjući se blagim uspnom ka Pazariću (na slici gore). S lijeve strane je korito Zujevine, s desne strane je jedan manji motel (foto ). Na ulazu u Pazarić put ponovo prelazi ispod pružnog nadvožnjaka. Ovdje se sada ukazuje masiv zapadne strane Bjelašnice, u svoj svojoj ljepoti. Masiv koji se zove Hranisava dopire do 2000 metara visine,a  završava sa dva blaga izpupčenja u vidu ženskih grudi, koji se zovu Djevojačke stijene (foto ). Posebno je Hranisavu lijepo vidjeti u proljeće, kada dolina ozeleni i obehara, a vrhovi planine ostanu sve do maja snježno bijeli.

Pošto se prođe pored lijepo obnovljene džamije  (foto ), i pored bivše vojne kasarne JNA ( koja se i sada koristi za obuku vojske BiH) , ide se novom obilaznicom, pored željezničke stanice. Prije toga je odvojak za samo mjesto Pazarić ( licni foto ), odakle uz potok Ljubovčicu, vodi put ka selu Ljubovčići(foto) . To je polazno mjesto za planinarske ture (put za stanare ) ka Šavnicima, Podgradini, Stanarima, Sitniku, pa i ka samom vrhu Bjelašnice.

Novom obilaznicom, koja zbog nekih neriješenih imovinskih pitanja dugo nije bila puštena u saobraćaj, vozi se polukružno oko Pazarića (pazaric ). Nakon veoma stare stanične zgrade, put je potpuno prav. Brzina je ovdje ograničena na 70 km, kontrole su veoma česte, ali i pored toga mnogi pretiču i voze mnogo brže.

Na kraju Pazarića put se spaja sa starom cestom koja vodi iz centra mjesta. Prije penjanja ka Oseniku, postoji raskrsnica na kojoj se lijevo skreće ka selu Resnik. Ta cesta vodi i Zavodu u Pazariću (Resniku) u kome su smještena duševno invalidna lica. Cijeli taj kraj je napučen lijepim kućama, vikendicama, te ponekim manjim industrijskim farmama (pilića).

Uz Osenik se put penje praveći nekoliko širokih okuka. Ovdje je stalno puna linija, koju mnogi  ne poštuju. Pruga kroz ovaj dio prolazi dugačkim tunelom. Stara cesta za more je s lijeve strane, i ona je ovdje imala veliki uspon.

Na vrhu je prevoj, koji je i vododjelnica. Voda odavde ide ka Tarčinu i Kiseljaku, a ne više u Zujevinu i Sarajevsko polje. Ispod puta je stari tunel uskotračne pruge, u kome se neko sjetio da gaji gljive šampinjone. Desno se skreće za selo Osenik (selo Osenik ), a put ulazi u široku dolinu pored potoka, idući uz  staru napuštenu prugu za Mostar. I ovdje je puna linija, iako ima dosta duga prava dionica. Policajci su sa svojim kolima skriveni s lijeve strane, ispod nivoa puta, pa odjedanput kao da iz zemlje izniknu da zaustave prestupnika.

Pred Tarčinom (panorama Tarcina ) put pravi okuku ulijevo. Na tom mjestu se desno odvaja put  za Suhodol. Tamo je davno nekad bio sanatorijum za TBC bolesnike. Danas je tamo policijsko streljište (vježbalište). Ovim putem se nakon par stotina metara dolazi i na željezničku stanicu (ustvari pristaniste) Tarčin (Tarcin  stanica, ), u kojoj staju lokalni vozovi za Konjic. Ako se produži dalje od stanice stiže se u prostrano selo Luke.

Malo dalje na glavnom putu je benzinska pumpa “INA”, i iza nje jedan restoran. Kod dobro urađene raskrsnice, skreće se lijevo u samo mjesto Tarčin. Iz njega vodi lokalni put ka podnožju Bjelašnice. Prvo se prođe selo Japalaci, a onda se ide uz malu rijeku Bioču, ka selima u Mehinoj Luci. Kraj je veoma lijep, nekad je tu bio ribnjak i lovište, danas postoji jedna privatna pilana.

Glavni put prelazi preko Bijele rijeke i usmjerava se polukružno oko mjesta. Tu je i zgrada stare stanice Tarčin (foto ), a  malo iza nje se uz rijeku odvaja put prema desno. Njime se lokalnim putem ide u Kreševo. Taj još uvijek ne u potpunosti asfaltirani put, prolazi ispod velikog željezničkog vijadukta (foto ), ide kroz usku sutjesku ispod brda Tmor (foto ), a malo poslije se kod sastavaka Bijele i Crne Rijeke (foto Crna Rijeka ) (od kojih nastaje Lepenica) dijeli na put za Kreševo i onaj za Zabrđe u kiseljačkoj opštini. Ovaj put je u ratu predstavljao veoma važnu vezu između Sarajeva i Mostara, s jedne strane, te Travnika i Zenice, sa druge.

Glavni put za more se nakon kilometar spaja sa starom cestom koja izlazi iz Tarčina. Put ide blagim usponom, a kod sela Raštelica (vidi foto ) uspon postaje značajniji. To je uspon na Ivan, na kome su izgrađene pomoćne trake za preticanje.

Prije uspona odvaja se sa desne strane stara cesta (put za Ivan ) kojom se išlo preko Ivana. Ona vijuga uz planinu sjevernije od nove ceste. Na vrhu planine je partizanski spomenik (foto ). Odatle se cesta opet zavojito spušta i sa sasvim suprotne strane ulazi u Bradinu.

 Novom cestom, sa tri trake, put se penje ka Ivanu. Nakon dva-tri kilometra je završna stanica gradskog autobuske linije Ilidža- Vukovići (selo Vukovići su iznad glavnog puta). Uspon postaje sve veći, ali nije nikad tako strm, kao onaj sa južne strane. Brzo smo se popeli do tunela. Ispred tunela postoji oznaka da napuštamo Kanton Sarajevo, a time i Bosnu, i nakon tunela ulazimo u Hercegovinu (tunel na Ivanu ).

 Ivan Tunnel

iduci put: od Ivana do Konjica 

 

door rope

26.12.2010.

Od Sarajeva do Neuma (5): Hadžići

 Hadžići

door Vodoinstalater

Kad se popne autom na nadvožnjak iznad kružnog toka, s desne strane se vidi veoma moderna  “Energopetrol-ova” benzinska pumpa, i fabrika “Coca-Cola”, koja pripada opštini Hadžići. Sve je to veoma uredno i lijepo izgleda, pa se ima utisak da se prolazi kroz Austriju.

Kada se put spusti sa nadvožnjaka, treba voziti veoma oprezno. Vozi se običnim putem, koji je dosta širok i dobrog kolovoza, ali ima samo dvije trake. I pored policijskih kontrola, ovih pet kilometara do Hadžića su zahvaljujući ludim vozačima i velikim brzinama mjesto događanja strašnih i često veoma bizarnih nesreća. Opasnost dolazi i sa desne strane, gdje ima mnogo prodavnica ispred kojih se auta zadržavaju, a onda neoprezno uključuju. Slično je i sa nekoliko odvojaka lokalnih puteva, prema desno, ka kućama i vikendicama u Miševićima.

Na ulazu u Binježevo je ograničenje brzine na 60 km, a postavljena je i kamera, za koju većina vozača zna, pa zato smanji brzinu. Uz put s lijeve strane je željeznička pruga, pa s te strane ima do Binjiževa samo jedan odvojak.

U Binježevu jenapravljena nova moderna fabrika, u kojoj se proizvodi pašteta “Argeta”. Bojazni od zagađivanja zraka su se pokazale neosnovanim, jer fabrika ima veoma dobre filtere za pročišćavanje fabričkih gasova. Ispred Hadžića je lijevo odvojak puta za ovu industrijsku zonu, kao i za novu veliku samoposlugu “Bingo”. Ona je poznata kao jedna od najjeftinijih, a u bifeu se može pojesti pica, popiti kafa (koja košta nevjerovatnih pola marke).

Ispred Hadžića s desne strane je nekoliko manjih poslovnih zgrada, koje lijepo izgledaju. Tu je i nova benzinska pumpa “Selimović”, napravljena preko puta stare  pumpe “INA”. Pred mostom na Zujevini uključuje se s lijeve strane stari put (koji je sad jednosmjeran). On dolazi iz Donjih Hadžića. Tu je nekada bila velika fabrika stolarije “Bjelašnica”, koja iza rata nikada nije proradila (najveci dio opreme je odnesen  prilikom reintegracije grada), a sada je u velikoj mjeri i fizički devastirana.

Na glavnom putu kod ulaza u sami centar Hadžića je semafor. Lijevo se skreće preko Zujevine do drugog semafora (foto ), odakle se desno skreće za centar, lijevo za Donje Hadžiće, a pravo se ispod nadvožnjaka kojim prolazi pruga za Ploče, ide u Žunovnicu (desno), ili se nastavlja pravo putem na Igman i Bjelašnicu (foto ). U Žunovnici je na istoimenom potoku izgrađen ribnjak pastrmke i lijep riblji restoran.

Iako ne pripadaju gradu, Hadžići (foto ) su svega dvadesetak kilometara od  Sarajeva, a  desetak od Ilidže. Imaju autobuske veze svako pola sata, može se koristiti i voz. Zato je ovdje poslije rata napravljeno i prodato dosta stanova.

Ako se od glavnog puta ne skreće u Hadžiće, put ide polukružnom zaobilaznicom oko mjesta. Na ovom dijelu nema priključenja bočnih puteva, oni su ispod puta. Pa ipak pješaci često prelaze ovu dionicu, na kojoj neki poprilično brzo voze i pretiču. Na sredini polukruga ispod ceste prolazi gradska ulica koja povezuje centar grada sa Remontnim zavodom, prigradskim selom Grivići, i dalje sa selom Drozgometva. Tehnički Remontni Zavod Hadžići (foto ) je prije rata bila važna vojna ustanova za remont vojnih vozila. Zavod je bio meta NATO-ovg bombardovanja 1995. Korištene su i bombe sa osiromašenim uranom, pa je iza rata bilo potrebno uraditi dekontaminaciju terena.

Nakon završetka polukružnog toka zaobilaznica oko Hadžića prelazi ponovo preko rijeke Zujevine i spaja se sa starom cestom koja dolazi iz grada. S desne strane nailazimo na veliki kamenolom, i jedan auto otpad.

Iza kamenoloma cesta ulazi u uski kanjon. Ulaskom u kanjon ukaže se ispred nas visoki masiv Bjelašnice. Ranije je stara uska cesta prelazila na lijevu stranu rječice Zujevine, i išla kroz selo Gradac. Tom cestom danas idu autobusi Gradskog saobraćaja, koji idu do Tarčina , odnosno Vukovića. Uz nju postoji džamija (dzamija Gradac) i dvije manje pilane.

Nova široka cesta nastavlja desnom obalom rijeke, a iznad nje je u stijeni usječena pruga, koja većim dijelom prolazi kroz tunele. Put je dosta dobar i nakon nekoliko okuka postaje prav, pa je izazov za nova, često opasna preticanja.

Pred mjestom Zovik je s desne strane izgrađena nova pumpa “Selimović””, uz koju je i poslovni prostor sa restoranom. Malo iza nje, u brdu iznad puta, je stara zgrada, u kojoj su smješteni štićenici Zavoda za zastitu djece i omladine (http://www.zavodpazaric.ba/). U veoma staroj i neuslovnoj zgradi smjestena su tesko hendikepirana djeca (vidi u komentaru).

S lijeve strane u Zoviku je pilana, a iza nje se odvaja put za kamenolom i za selo Lokve. Kad se pređe Zujevina ide se kratko uz rijeku Krupu. Ova je rijeka izvanredno kratkog toka, možda svega kilometar-dva. Izvire kao jako vrelo pod Bjelašnicom, i prolazi kroz šumovitu dolinu, koja ima jedan prilazni put, ali on je zatvoren, jer se radi o vojnom objektu. Rijeka se kod kamenoloma uljeva u Zujevinu (foto ).

Ovdje pruga, između dva tunela,  prelazi širokim nadvožnjakom (foto ), i preko rijeke i preko puta za Lokve (foto ). Put za Lokve (foto ) ide dalje na Igman (prolazi iznad Hadžića). To je u ratu bio najvažniji put za sve one koji su ulazili ili izlazili iz Sarajeva, idući kroz tunel ispod Butmira, pa preko Hrasnice, na Igman.

(nastaviće se, idući put : Kroz Pazarić i Tarčin)

 

 

 

25.12.2010.

Od Sarajeva do Neuma (4): Kroz Ilidžu i Blažuj

 ilidza stup door pine ba

Od Stupske petlje vozi se, možemo slobodno reći, “Alejom benzinskih pumpi”. Sa obje strane puta, na nekih par kilometara ima ih, mislim,  jedno šest. Posebno se ističe motel i pumpa “Braće Mujić”. Nekada je ovaj dio grada bio sasvim pust, jedino se isticala katolička crkva na Stupu, te velika zgrada bez prozora, u kojoj je bila UPI-jeva “Hladnjača i klaonica”. Sada je to veoma živ i naveče lijepo osvjetljen ulaz u velegrad.

S lijeve strane, u pravcu grada (foto ), pored benzinskih pumpi ima dosta novih privatnih kuća sa poslovnim prostorima, a i nekoliko velikih zgrada sa stanovima za prodaju. Takođe je neko napravio i pokriveno tenisko igralište (šatra, čiji se krov može otvarati i zatvarati), gdje se iznajmljuje teren za tenis.

Posljednja transverzala na putu do Ilidže je kod Energoinvestovih fabrika na Stupu. Desno se skreće za Aziće, mjesto teških borbi za odbranu grada. Lijevo je Kasindolska ulica, poznata po tome što su mnogi njeni stanovnici, nesrbi,  odvedeni u nepoznato i ubijeni.

Ovdje se treba opredijeliti, ili ići pravo na Ilidžu, ili nastaviti novim autoputem ka Blažuju. Ako nastavimo pravo lijevom saobraćajnom trakom, idemo paralelno sa tramvajskom prugom, i dolazimo do okretnice tramvaja.

Na Ilidži je kod tramvajske okretnice izgrađen kružni tok, gdje se odvajaju četiri kraka. Desni odvajak vodi u na staru cestu preko Plandišta za Vrelo Bosne i Blažuj, drugi odvajak vodi do pijace i samog centra, treći na novu cestu ka Butmiru i Hrasnici, a četvrti ka gradu i Kasindolskoj ulici, odnosno aerodromu.

Aerodromska pista  počinje neposredno kod tramvajske pruge i završava na oko dva kilometra dalekom Butmiru (foto ). Zbog blizine aerodroma avioni iznad Ilidže lete veoma nisko.

Nova široka cesta sa dvostrukim kolovozom vodi ka Hrasnici (foto). Ona prolazi pored pored Doma zdravlja (foto ) i hotela Hollywood (foto ), te pored novog Merkatorovog tržnog centra i nove velike zgrade Opštine Ilidža. Zatim je s desne strane kompleks bazena “Termalna Rivijera” (foto ). Kad se ostavi Butmir s lijeve strane cesta zavija udesno, prelazi preko novog mosta na Željeznici, dolazi na Sokolović Koloniju, i tu se spaja sa starom Hrasničkom cestom kojom voze autobusi od Ilidže. Ovdje su sagrađena dva nova kampusa od dva internacionalna univerziteta (foto ).

Ako se sa glavnog puta ne skrene odmah na kružni tok, još se uvijek može doći na Ilidžu ako se malo poslije skrene lijevo ka centru,  kroz podvožnjak . Put onda vodi trasom nekadašnje uzane pruge, pored skoro potpuno srušene željezničke stanice Ilidža (foto ). Lijevo se ulazi u sami centar, u kome je jedino novoizgrađena Robna kuća, na mjestu srušene stare. Desno se odvaja put za naselje “Pejton”, i dalje ispod nove pruge na “Otes”. Naselje Otes je poznato po strašnom razaranju tokom posljednjeg rata.

Preko Željeznice (foto)  pored nekadašnje fabrike ćilima, dolazi se na raskrsnicu u Lužanima (foto ) gdje se lijevo skreće ka Hrasnici, Velikoj Aleji (foto ) i kompleksu starih banjskih hotela (foto ), te autokampu Ilidža. S desne strane je pak put prema novom tržnom centru “OBI” (foto ).

Starim putem prema Blažuju nailazi se na stari rimski most na Bosni (vidi foto ), s lijeve strane, a sa desne na objekte i servis Auto-moto Saveza BiH, te nešto dalje na stari bunker, u kojem, i oko kojega, je jedno vrijeme bio poznati ugostiteljski objekat.

Nakon prilično praznog prostora s lijeve strane (foto ) (koji je vodozaštitna zona izvorišta Bačevo) dolazi se u Plandište. Prije toga se desno ispod pruge odvaja put za nekadašnje selo, a sada prigradsko naselje Osjek. U Plandištu pored puta dominira obnovljena pravoslavna crkva Svetog Save (foto ), sa pravoslavnim grobljem oko nje. Pored objekata “Elektroprenosa” lijevo se skreće za Vrelo Bosne. Put ide uz samo podnožje Igmana, i nakon dva kilometra stiže na samo vrelo (foto ).

Ako se nastavi pravo, pored niza manjih industrijskih objekata, od kojih je najveći onaj za proizvodnju vode “Ilidžanski dijamant”, put se penje na nadvožnjak, kojim se preko pruge ulazi u Blažuj, i tu se stara cesta se spaja sa novim autoputem.

Onaj ko ne skreće na Ilidžu nastavlja srednjom ili desnom trakom glavne ceste (koja tu dobija znak autoputa), pored ogromnog kompleksa Energoinvestovih fabrika, od kojih je najvažnija bila fabrika TAT. Proizvodnja je tu uglavnom zamrla, a neki objekti su ustupljeni nekim  manjim firmama, sasvim drugačije djelatnosti.

Novi autoput, koji to ustvari nije, jer nema zaustavnu traku, sastoji se od dvije trake u svakom smjeru. Njime se prolazi ispod pruge za Ploče, a zatim skreće lijevo i prelazi preko rijeke Željeznice. S desne strane ostaje naselje “Otoka”, lijevo, preko pruge je već pomenuti “OBI”.

Nakon benzinske pumpe s desne strane, nailazi se na odvojak za nekoliko stambenih zgrada. Te zgrade bi trebali da budu dio pompezno nazvanog naselja “Vrtovi Riverine” (http://www.panoramio.com/photo/26540743). Cijeli taj je prije rata bio potpuno neizgrađen ,a sada je sve do naselja Osjek je popunjen velikim brojem privatnih kuća, od kojih mnoge imaju i velike poslovne prostore. Posebno je lijep jedan prodajni salon automobila, neposredno uz autoput. Malo dalje je poznati hotel sa bazenom “Aqua”. Da bi se došlo do hotela, mora se prvo ući u Blažuj.

Cijelom dužinom puta do Blažuja s lijeve strane je željeznička pruga. Put i pruga ulaze u Blažuj ispod nadvožnjaka (kojim se dolazi već opisanim putem iz Plandišta). Pred nadvožnjakom prestaje oznaka autoputa. Put kroz Blažuj ima oznaku puta za motorna vozila. On se sastoji takođe od dvije odvojene kolovozne trake , svaka sa po dvije saobraćajne trake. Ovo je poznati zapadni izlaz iz grada, koji se veoma dugo gradio, a koji je na kraju veoma dobro riješen. Prije izgradnje ovoga puta kroz Blažuj stvarale su se neopisive gužve na ulazu u grad.

Uz put s desne strane , tržnog centra od “Šumaprodukta” ide paralelni stari put kojim se može prići do mnogih  prodavnica koje su izgrađene duž starog puta. Ovdje se posebno svraća u jednu mesnicu, ispred koje je veliki parking. Tu se kupuju razni zerzevati za roštilj . Veoma mnogo Sarajlija ima vikendice u Rakovici, Miševićima i Pazariću, pa se odavde nosi meso za nedjeljne provode.

 Za pješake su kroz Blažuj napravljeni prolazi ispod puta, ali treba paziti jer mnogi i pored toga neoprezno pretrčavaju preko puta. Ovdje je brzina ograničena na 60 km, i česta je policijska kontrola, ali se malo ko drži tog ograničenja.

Put prelazi i stari industrijski kolosijek, koji je nekada vodio na drugu stranu rijeke Zujevine, do velike tvornice drvenih ploča “Bosanka” u Blažuju. Kolosijek je ostao i nakon izgradnje nove trase, a fabrika je dugo bila ruglo, da bi je na kraju potpuno srušili i sada joj nema ni traga.

Ovdje put prelazi preko mosta iznad rijeke Zujevine koja teče sa zapada, iz Pazarića. Nakon što se odboji put desno za Vlakovo ( gdje je gradsko groblje) valja se sada prestrojiti. Stigli smo do Mostarskog raskršća.

Lijevom trakom se penje na nadvožnjak i nastavlja ka Hadžićima i Mostaru. Desnom trakom se dolazi na kružni tok. Desnim krakom kružnog toka se ide ka Rakovici i Kiseljaku, odnosno Travniku. Pravo se ide za Hadžiće (spaja se sa glavnim putem). Lijevo se skreće u malim mostom preko rijeke Zujevine, u dio Blažuja koji se nalazi preko glavnog pruga i željezničke pruge. Takođe se tu prilazi i nekolicini industrijskih objekata na Raskršću i u Binjiževu.

Sasvim lijevo se sa kružnog toka vraća na autoput ka gradu i Ilidži.

Prema Rakovici je izgrađeno veoma mnogo velikih trgovina i tržnih centara, od kojih je najpoznatija trgovina “Škafa”.

Mi ćemo međutim bez zaustavljanja nastaviti lijevom trakom, pravo ka Hadžićima.   

(nastaviće se)

 

 

 

 

   

24.12.2010.

Bijeli Božić u Holandiji

Dok na Balkanu vlada neuobičajeno toplo vrijeme, u Holandiji vlada veoma jaka zima. Mnogima na radost. Već druga godina uzastopno je u znaku bijelog Božića, što se izvanredno rijetko desi.

Nekima međutim snijeg samo smeta, pogotovo starijim osobama, koje se teško mogu kretati po uglavnom neočišćenim pješačkim stazama.

Najgore je pticama, koje su se skupile u društva pored malih nezaleđenih površina. Čak su se i čaplje, koje se rijetko udružuju sa drugim pticama, udružile sa patkama labudovima i galebovima.

Svim kršćanima, koji slave Božić po novom kalendaru, želim Sretan Božić i ugodne praznicne dane.



ugrozeno pticije drustvo
ugrozeno pticije drustvo






23.12.2010.

Od Sarajeva do Neuma. Dio treći : Bulevarom Meše Selimovića

 panorama view

door zlatan

Kada se pređe raskrsnica na Otoci ulazi se u opštinu Novi Grad .  Ulica Zmaja od Bosne ovdje mijenja ime u Bulevar Meše Selimovića. Sa desne strane je Dispanzer na Otoci (zove se zvanično Dom Zdravlja Novi Grad), nekada moderno zdanje izgradjeno sredstvima samodoprinosa, a koja sada izvana djeluje jako zapušteno. Iza dispanzera je skoro napušteni i sada neiskorišteni prostor nekadašnje Unioninvestove “Unimontaže”.  Iza njih, sa ulazom iz ulice Džemala Bijedića je nekadašnja fabrika sapuna “Astra”, koja takođe više ne radi.

Sa lijeve strane preko Miljacke pogled pada na naselje Otoka. U njemu dominiraju neboderi, koji su stradali od ratnih događanja, a već ih je i vrijeme poprilično dohvatilo.  Pored Miljacke je šetalište, sa lijepom fontanom.

Miljacka se ovdje odmiče od puta, pravi veliku okuku.  Na tom neizgrađenom terenu donedavno su bile male kolibe, gdje su ljudi ljeti koristili državno zemljište da siju bašte. Tu je preostala jedna stara kuća sa nešto zelenila, a uz kuću je automehaničarska radnja.

Na preostalom području sagrađeno je nekoliko novih objekata.

Najupečatljivija je nova je velika takozvana “Istiklal” džamija  (vidi foto ovdje ) , koju je izgradila vlada Indonezije. Džamija je pješačkim mostom povezana sa Otokom. Nizvodno od džamije je napravljena kružna zgrada u kojoj je  veliki zatvoreni olimpijski bazen “Otoka” (vidi http://www.olimpijskibazensarajevo.ba/ ). Niže od njega je jedna velika montažna hala, koja se koristi kao prodavnica, odnosno magazin odjeće. U zaleđini  ovih objekata, uz šetačku stazu koja se prostire uz desnu obalu Miljacke, je stadion “Otoka”, koji koristi novogradski fudbalski klub “Olimpik”.

Kod Gradskog saobraćajnog se nailazi  na sedmu transverzalu. Ova kratka ulica se zove Velika Drveta. Prema sjeveru ona slijepo završava kod pruge, presjekavši ulicu Džemala Bijedića kod nekadašnje željezničke stanice .

Garaža, odnosno remiza gradskog saobraćajnog, odijeljena jednim redom visokih topola, prostire se duz bulevara sve do  Alipašinog mosta. Kada se predje Miljacka nailazi se na ogromno zdanje Televizije Bosne i Hercegovine (foto ) .

Zgrada Televizije i preko puta nje zgrada Opštine Novi Grad su iste kao i prije, mada je Televizija bombardovana od strane agresora, i na nju je palo stotinama projektila. Ispred ogromne zgrade Televizije je raskrsnica od koje se odvaja ulica koja ide prema jugu, i prije uspona na brdo Mojmilo, dijeli se na dva dijela. Desni krak (ul. Sulejmana ef. Musića) voidi ka A fazi naselja Alipašino polje (Trg Solidarnosti), i nešto više uzbrdo ka B fazi (Trg Nezavisnosti) i novoj prodavnici Merkatora. Lijevi krak (ulica Majdanska) vodi uzbrdo, ka remizi trolejbusa, i dalje izlazi na Švrakino selo (nekada su se novoizgrađene neugledne zgrade zvale “Naselje Pavla Goranina”).

Nakon zgrade Televizije s desne strane je širok neizgrađen prostor. Bilo je govora da će se tu graditi ambasada Rusije. Preko Miljacke, u ulici Džemala Bijedića (preko puta Tvornice žice) vidljiv je novoizgrađeni hotel “Sarajevo”.

 S lijeve strane ispred zgrada na Alipašinom Trgu Solidarnosti, na bivšem travnjaku, je napravljeno nekoliko modernih poslovnih zgrada, zgrada hotela, banke, itd. Pri tome je znatno sužen prostor, i oduzet pogleda stanovnicimazgrada uz bivši travnjak. Nekadašnji trg ustvari i više nije trg nego uzak prolaz između betonskih zgrada.

Deveta Transverzala spaja novu stanicu Alipašin Most s desne  strane, a s lijeve strane se penje uzbrdo do Mojmila  razdvajajući B i C fazu Alipašinog polja. Ova se ulica zove po imenu nobelovca Ive Andrića. Na uglu  s lijeve strane je impresivna staklena zgrada , u kojoj je prije bio “Avaz”, a  sada je tu Hipo banka. Idući dalje uzbrdo,  takođe s lijeve strane je na strmoj padini uvaljena staklena zgrada u kojoj je sjedište predstavništva OPEL, kao i nedavno otvorena samoposluga BINGO. Još više uzbrdo prije raskrsnice sa ulicom Safeta Hadžića (kojom ide trolejbus za Dobrinju) je novoizgrađeno veliko betonsko zdanje katoličke crkve Svetog Luke. Ova crkva bi po velicini trebala biti pandan ogromnoj džamiji Kralja Fahda (vidi foto  ovdje) , koja se nalazi nešto niže, u ulici Ante Babića.

Da se vratimo ulici Meše Selimovića, i našoj vožnji ka Ilidži. S desne strane nakon raskrsnice počinje takođe nekoliko novih poslovnih zgrada, od kojih je najvažnija poslovna zgrada ASA (gdje se prodaju automobili), te niže nje odranije postojeća zgrada PTT Inžinjeringa (sada Telekoma). Ona je poznata i po tome jer su u nju početkom 1992 uselila misija Ujedinjenih  Nacija (UNPROFOR) koja nije odradila zamišljenu misiju sprječavanja rata.

Sa lijeve strane, na nekadašnjem travnjaku, na Alipašinom,ispred ulice Nerkeza Smailagića takođe je napravljeno nekoliko novih poslovnih zgrada, a na samoj raskrsnici u Neđarićima je lijepo uređena zgrada Euroherc-a (vidi foto ) . U njoj se nalazi i poliklinika “Euroherc”. Stepenicama se može popeti do Trga Zavnobiha, koji je srce takozvane B faze Alipašinog polja.

Deseta transverzala kod Neđarića spaja Haliloviće s desne strane, a lijevo odvaja Vojničko polje od Alipašinog polja, te se dalje produžuje do Neđarića, olimpijskih naselja Mojmilo i Dobrinja, i do Lukavice, koja se sada zove Istočno Sarajevo.

Desno od raskrsnice kod studentskih domova  od fabrike ""Bitumenka" starom cestom za Ilidzu put vodi do propalih fabrika “Sarabon” (nekadašnja fabrika čokolade “Zora”), te preko Miljacke drvenim mostom  do takođe propale velike fabrike namještaja “Standard”.  Ovdje se jedino dolazi zbog velike pijace na veliko, poznatije kao Hecina pijaca. Tu je “Heco komerc” napravio i hotel.

Lijevo od raskrsnice, kad se skreće prema Dobrinji, su u ulici Ante Babića s desne strane dva velika studentska doma, od kojih je jedan izdat Ujedinjenim nacijama.  Nešto dalje se odvaja ulica Aleja Bosne Srebrene, koja je nedavno renovirana i koja vodi do Doma za slijepe i do staračkog doma u Neđarićima, do Franjevacke Teologije .

Jedanaesta transverzala je kratka transverzala koja spaja već pomenutu Hećinu pijacu i bivsu poslovnu zgradu Avaza.  Avazov toranj, sada hotel Radon plaza (vidi foto  ovdje ), dominira na lijevoj strani, gdje je i prizemna zgrada “” Oslobođenja””. Bivši neboder ” Oslobođenja” je u ratu (artiljerijom iz Neđarića) totalno uništen i nema mu sada ni traga. Starački dom , koji je bio pred sami rat završen kao veoma moderno zadanje, nije  nikad useljen, i sada je takođe napuštena ruševina (vidi sliku  ovdje ).

Iza Hećine pijace nailazimo na nikad dovršenu Stupsku petlju, koja je ustvari samo jedan nadvožnjak. To je najvažnija raskrsnica u gradu, možda i u cijeloj BiH, jer na sredini zemlje spaja sjever i  jug zemlje, te istoko I zapad. Desno se skreće ka Bačićima, Briješću, Rajlovcu, Jošanici gdje se kroz gradilište sarajevske zaobilaznice  izlazi na novi autoput ka Zenici, ili se skrece  ka Vogošći i Tuzli. Skreće se ustvari uvijek u veliku gužvu, posebno nedjeljom kada mase naroda idu na  autopijacu. Na putu prema Rajlovcu su uz samu cestu sagrađene nebrojene nove trgovine , među njima i novi veliki “Robotkomerc”, a daleko najviše ima kineskih prodavnica.

Lijevo se na stupskoj petlji skreće (preko nadvožnjaka, na kojemu je uvijek saobraćajni kolaps) prema aerodromu, Trnovu i dalje prema Foči, ili desno od Krupca ka Igmanu i Bjelašnici. Ispod samog nadvožnjaka se odvaja put i za industrijsku zonu na Stupu i dalje ka Dobroševićima.

Prolaskom ispod petlje dolazi se na područje opštine Ilidža.

 (nastaviće se)

 

 

 

22.12.2010.

Leteći Holanđanin: Preko 300000 posjetilaca

Večeras je broj posjeta blogu prešao 300000. Svega se dvadesetak blogova može pohvaliti ovolikom posjetom. Od osnivanja bloga ( trećeg januara će biti četiri godine) broj posjetilaca je u stalnom porastu. Ove godine ih je bilo preko 130000, te je dnevna posjeta bila oko 370 posjetilaca, iz oko 120 zemalja u svijetu.

Leteci Holandjanin

letholandez.blogger.ba

Blog za ekologiju,socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.
Broj posjeta: 300017
Prosječna dnevna posjećenost: 207.12
Broj postova: 1842
Broj komentara: 7242
Blog otvoren: 03/01/2007
Blog info...  

21.12.2010.

Putujući od Sarajeva do Neuma. Dio drugi: Novo Sarajevo

Nailazeći na raskrsnicu u Pofalićima, ulazi se u srce Novog Sarajeva, dijela grada izgrađenog najvećim dijelom poslije II svjetskog rata. Ranije su ovdje bili uglavnom manje stambene kuće za potrebe radnika i željezničara. Centar cijelog područja je nekada bila Stara zeljeznicka stanica uskog kolosjeka, odakle su išli vozovi za Mostar, Dubrovnik, Višegrad, Beograd... Uz stanicu je bilo i nekoliko restorana, hotel, prodavnice…

Pruge su međutim ukinute, a s njima i Stara  stanica. Na njenom mjestu je sagrađeno nekoliko novih zgrada  i nebodera. Ulica napravljena nakon ukidanja uskotračnih pruga, a na mjestu bivše stanice se zvala ulica Darovalaca krvi. Nekome su smetali darovaoci, pa je ulica sada nazvana Kolodvorska, iako tu više nema nikakvog kolodvora. Postojala je tu uz ulicu i velika fabrika vagona “Vaso Miskin Crni”, koja je takođe propala, a njen prostorije se sada  koriste za skladišta i za jeftine trgovine (“Bagatela”, naprimjer).

S lijeve pak strane, iza pofalićke  raskrsnice su  Ekonomska škola, Treća Gimnazija, pravoslavna crkva Svetog Preobrazenja, te  staro prenoćište “Bristol”. Cijeli je kraj dobro stradao u borbama preko Miljacke, ali su objekti nakon obnove sada isti kao prije, izuzev hotela Bristol.  Novi, a u ratu potpuno izgorjeli ”Hotel “Bristol” je konačno sada u poodmakloj fazi obnove. Preko puta njega na mjestu gdje je nekada bio restoran “Dubrovnik”” je sada, u leđima jedine preostale austrijske stambene kuće, zapuštena ledina ( tu je nekad bila i Centrotrans-ova garaža). Ta tratina se pruža sve  do velelijepne zgrade Elektroprivrede. Uz Miljacku je tu iza Elektroprivrede  produženo Vilsonovo šetalište, i naveče se ono  zatvori za saobraćaj, pa se može slobodno šetati i voziti bicikl. Zgrada Elektroprivrede BiH i prekoputa nje zgrada Socijalnog su vratile prijeratni sjaj i izgledaju sada jos i ljepše.

 Sa raskrsnice kod Socijalnog, desno se ide Ložioničkom ulicom (ranije ulica Zivka Josila). Nema više onog divnog kina “Arena” za koje me vežu tolike uspomene. Pored zgrade Hitne, i ŽIŠ-a (Željezničke industrijske škole), stiže se sve do ulice “Put života” (kojom se jedino moglo relativno sigurno prolaziti iz starog u novi dio grada)  i do novog ”Merkatora”  (na kojem je mjestu ranije bio UPI-jev Tržni centar), koji se nalazi neposredno uz željezničku prugu.

Lijevo, ako se skrene pored Elektroprivrede,  je ulica koja preko mosta  ide do Željinog stadiona,dijeli Grbavicu II i Hrasno. Sada  se ta ulica, pored izgorjelog “Strojorada”, zove Topal Osman pašina (ranije je nosila ime Ivana Krndelja).

Iza raskrsnice kod Elektroprivrede (Treća transverzala) na uglu sa lijeve strane je ranije bila apoteka “Prvi maj”, i jednospratna zgrada  u kojoj je bilo novosarajevsko odjeljenje robne kuće “” NAMA”. Apoteka, drugog imena, postoji i sada, a od robne kuće nema ni traga. Nova zgrada “Robotkomerca” iza raskrsnice kod Socijalnog (uz Opštinu Novo Sarajevo) je sva u staklu, pa se iz auta vide ljudi kako sjede za stolovima,  u kafanama koje  postoje skoro na svakom spratu. Iza “Robota” je zgrada Opšine Novo Sarajevo, uz nju su dvije stare jednospratne stambene zgrade i nekoliko grilova i kafana u prizemnim kućama.

 S desne pak strane ulice Zmaja od Bosne iza raskrsnice  dominira veliki neugledni pljosnati neboder, poznat kao “Šibica”, koji je djelimično izgorio tokom agresije, je obnovljen, ali fasada nije završena, a stolarija  na prozorima je skoro u svakom stanu različite boje.Sa desne strane od nekadašnje posluge Dragstora (koja je jedina u gradu radila 24 sata) i već spomenute banke je velika  prodavnica namještaja (gdje je i ranije bila Šipadova prodavnica). Do nje je novosarajevska katolička crkva i zgrada novosarajevske pošte sa telefonskom centralom. I Veterinarski fakultet na uglu je isti kao i prije, s tim što je ispred njega iza rata postavljena bronzana skulptura posvećena bosanskom brdskom konju.

Raskrsnica kod Dolac Malte (Četvrta transverzala) se nije puno promijenila.  Ulica koja ide desno ka Paromlinu (tvornici “Klas”) zove se Malta, a ona koja ide lijevo i preko mosta u Hrasno, zove se Azize Šaćirbegović. Zgrada bivšeg ”Jugoeksporta”, koja je sva u staklu, je ista kao prije. S lijeve strane su stare jednospratnice sa dućanima u prizemlju, a isti je ostao i Dom zdravlja ” Omer Maslić”, koji je obnovljen sredstvima jednog njemačkog grada. Do njega je napravljena nova zgrada u kojoj je napravljen trgovački centar, ali koja se nije pokazala kao uspješna investicija. Sa desne strane počinje Čengić Vila, jedno od najružnijih sarajevskih naselja. Dugačka zgrada paralelna sa ulicom je primjer ružne gradnje.

Sljedeća je  raskrsnica  (Peta Transverzala), koja povezuje Čengić Vilu sa Hrasnom. Novi odvojak prema lijevo ide preko novog mosta nazvanog most Malezijsko-Bosanskog prijateljstva koji se produžuje do Hrasnog brda i do ogromnih Bosmalovih nebodera (koji se godinama prave) u Hrasnu (vidi sliku ispod).

Kada se skrene udesno, odmah na početku je izgrađena nova džamija, neobičnog izgleda, poznata kao Kuvajtska džamija. Malo dalje desno se skreće na Staru Ilidžansku cestu, koja ide paralelno sa novom (ulicom Zmaja od Bosne), i koja se zove ulica Džemala Bijedića. Ona prolazi pored sada skoro napuštenih fabrika “Tvornice žice” i Energoinvestovih “Dalekovoda”, i spaja se na Stupu sa novom glavnom cestom. Do raskrsnice na Otoci  sa lijeve strane je još samo ‘’Energoinvestova”” pumpa, a sa desne je sve do bivšeg kina “ Kumrovec” ostalo sve isto, a to su  ružne socijalističke zgrade na “Čengić Vili” koje su identične u svim gradovima bivšeg socijalističkog bloka.

Na raskrsnici kod Otoke je lijevo potpuno novoizgrađeni  Merkur-ov  trgovački centar na mjestu pijace na Otoci. Desno je na mjestu bivšeg kina Kumrovec ukusno uređen novi poslovni neboder u staklu, sa fontanom ispred njega.  Preko puta je prodavnica namještaja "Dalas” (kod bivše tvornice sapuna ” Astra”). Malo dalje prema Buća Potoku, prije podvožnjaka ispod pruge je sa lijeve strane provizorna pijaca gdje se prodaje sve, od odjeće i obuće do alata. Ulica koja presjeca longitudinale je Šesta  transverzala, a zove se ulica Alije Kučukalića. Ona spaja Buća Potok desno (na sjeveru) i Otoku i Aneks (Švrakino selo) lijevo (južno).

 

 Kako je prije izgledalo Novo Sarajevo, vidi u nadahnutom komentaru http://www.dnevniavaz.ba/forum/showthread.php?2191-Novo-Sarajevo , ili u komentaru ovoga bloga

( Nastaviće se)

 

 

 

19.12.2010.

Putujući Bosnom i Hercegovinom: Od Sarajeva do Neuma. Dio prvi: Ulicom Zmaja od Bosne

 

Svima žiteljima Sarajeva je put do mora najvažniji put iz Sarajeva. Većina građana glavnog grada BiH je najmanje jednom godišnje putovala i srecom opet putuje autom, vozom ili autobusom, do Makarske, Ploča, Neuma, Splita ili Dubrovnika. Mnogi su otišli iza rata daleko od Sarajeva i ne dolaze više, ili dolaze vrlo rijetko.

Za proteklih petnaest godina se na ovom putu mnogo toga promijenilo, a dosta je ostalo i isto. U ovim zimskim danima, kada smo mnogi okovani snijegom, pokušaću da čitaoce podsjetim na glavne tačke, nekih malo više od dvjesta kilometara puta od centra Sarajeva do Neuma. Šta je ostalo isto kao prije dvadeset godina, a  šta se promijenilo? 

Dio prvi: Ulicom Zmaja od Bosne od Marijin Dvora do Pofalića 

 Nekadašnja ulica Vojvode Radomira Putnika, se sada zove Zmaja od Bosne. To je najvažnija gradska arterija,  bulevar ustvari, sastavljen od dvije široke ulice svaka sa po tri kolovozne trake.  Ona se prostire do Otoke, gdje se promjenivši ime u Bulevar Meše Selimovića, produžuje ka Ilidži.

Pokušaću da opišem najvažnije stvari, na nešto širem okruženju ove aorte Sarajeva, u ratu poznate kao Aleja Snajpera. Prije dvije godine je temeljito promijenjen i uređen kolovoz na oba pravca, pa se sada ovom velegradskom ulicom vozi veoma udobno. Naravno, ako se izuzme čudno i neshvatljivo ponašanje pojedinih vozača, koji neprekidno prelaze iz trake u traku i stalno koče.

Marijin Dvor je srce Sarajeva , njegov je finansijski, politički i trgovački centar. Marijin Dvor se ipak promijenio i izrastao u pravi centar velegrada. Pored dva od ranije poznata, a iza rata potpuno obnovljena  UNIS-ova nebodera (sada  UNITIC-a)poznatijih kao  Momo i Uzeir, te poznatog hotela Holliday Inn, izgrađenog za potrebe ZOI, (Holliday Inn ), velegradskom izgledu Marijin Dvora doprinijela je obnovljena zgrada zajedničkih organa BiH, te nekoliko potpuno izgrađenih modernih zgrada.

Sa desne strane, kada se krene od četvrtaste austrijske zgrade zvane Marijin Dvor (vidi sliku na dnu)  nakon katoličke crkve Svetog Josipa, te raskrsnice ka UNITIC-u, izrasla je velelijepna bijela zgrada Trgovačko-poslovnog centra   ALTA  , koji je nedavno otvoren, i u kome je između ostalog velika nova oprodavnica       “ Merkator-a”.  U podzemnoj garazi ima mjesta za 200 vozila.Iza nje je sada slijepa ulica, nekadašnji Bulevar Borisa Kidriča, kojom je išao tramvaj za Novu stanicu. Ova ulica je najvećim dijelom pretvorena u parking hotel “” Hollday Inn””, i ona vodi do zgrada i prodavnica u Kranjčevićevoj.

 Iza već pomenutog olimpijskog hotela, uz sami kolovoz ostala je stara stambena kuća, a do nje je ostala i stara velika zgrada Tehničke škole. Iza ove monumentalne građevine tramvaj jedinica skreće u ulicu Halida Kajtaza, koja sada vodi ka Novoj stanici, i dalje ka Velešićima. U planu je skoro proširenje ove ulice, koja ima dupli kolovoz, ka izlazu iz grada god gradskog groblja Bare. To je takozvana Prva transverzala, koja ce se na drugu stranu prosiriti na Grbavicu. U njoj su sa desne strane napravljene dvije velike nove zgrade, jedna je još neuseljena, a ona druga, koju je pravio “” OKI” je nedavno uselila Kuvajtska ambasada.  Cijelu lijevu stranu ove ulice prema Novoj Stanici zauzima kompleks nedavno otvorene i useljene Američke ambasade.

Lijeva strana ulica Zmaja od Bosne na Marijin Dvoru počinje na mjestu nekadašnje stare Fabrike duhana, odnosno preduzeca " Veletrgovina" kod mosta Vrbanja, gdje se sada takođe podiže veliki stambeno-poslovni centar. Odmah preko ulice (sa koje su nekada polazili dvospratni autobusi za Ilidžu,i  nekada davno bila kafana “ Tilava”) je kompleks modernih  zgrada nekadašnje Skupštine Republike BiH, i uz nju neboder Republičkog Izvršnog Vijeća. Obje zgrade, a posebno neboder, su u toku rata pretrpjele ogromna razaranja, a neboder je najvećim dijelom izgorio. Zahvaljujući donaciji Vlade Grčke zgrade su obnovljene, i posebno je neboder dobio još ljepši izgled ( naveče je izvanredno lijepo osvijetljen). Ove zgrade sada su prostorije Zajedničkih organa BiH, a cijeli trg ispred njih nosi ime “Trg Bosne i Hercegovine”.  

Dalje prema zapadu sa lijeve strane su Filozofski fakultet i Zemaljski Muzej, koji su nakon ratnog stradanja obnovljeni i izgledaju kakvi su i ranije bili. Nekadasnji Vojni muzej, iza Zemaljskog muzeja se sada zove Istorijski ,muzej BiH. U njegovom dvorištu ( u kome ima neki stari tenk i nekoliko topova) je planirana izgradnja savremenog muzeja Ars Levi. Sa Marijin Dvora se pored ovog muzeja izlazi pješačkom stazom na Vilsonovo šetalište, i preko interesantnog visećeg mosta se izlazi na Grbavicu i šetalište Aleja Lipa, na lijevoj strani Miljacke.

Uz  Istorijski muzej je napravljen novi   stambeno-poslovni kompleks Importanne . Iza njega sa izlazom na Vilsonovo šetalište se gradi nova zgrada Turske ambasade. Do Importanne-a je nova staklena zgrada Reiffaisen banke. U njoj je smjestena i Spar Kasse. Te su zgrade nastale na prostoru nekadašnjeg Unioninvesta. U nastavku su ostale dvije niske stare jednospratnice u kojima je Saobraćajna policija Kantona, te ured za izdavanje pasoša.

Od ulice  Kalida Kajtaza, s desne strane, umjesto nekadašnje Kasarne Maršala Tita je sada  Američka ambasada, a iza nje u preostalim zgradama kasarne je kampus Univerziteta.  Ispred jedne od preostalih  zgrada kasarne, skoro uz trotoar  ulice, još uvijek postoji bista Maršala Tita, gdje  se okupljaju Titovi poštovaoci na nekadašnji Dan Mladosti. Do planirane Druge Transverzale, nekadasnje ulice Bratstva-Jedinstva (koja se sada zove ulica Hamdije Čemerlića, i koja vodi desno ka Pofalićima, a lijevo pored Ekonomske skole na Grbavicu) je nekoliko zgrada koje su bile tu i odranije, u jednoj su prije bile prodajne prostorije ” Zastava auta”.To znaju svi koji su kupovali Juge i Stojadine.

Sa lijeve strane je zgrada Prirodnomatematičkog fakulteta, koja se razlikuje samo po tome što je na njoj ogromna reklama za toalet papir “Violeta”.

(Nastaviće se )

Building of the Government of Bosnia and Herzegovina
Zgrada Marijin dvora; razglednica iz 1895.

 

 

16.12.2010.

Hoće da useli u grob svoje majke

Do koj granice je ovo holandsko  društvo degenerisano, i koliko se sve svodi na novac, pokazuje današnja vijest u Telegrafu, pod naslovom “Čovjek traži da mu se vrati vlastiti grob.”

Majka izvjesnog Andrea umrla je 2005 i sahranjena u grobu koji je Andre platio. Majka ima pravo biti  u grobu do 2015 (deset godina nakon smrti), nakon čega dolazi do iskopavanja posmrtnih ostataka.

Andre van Leeuwen iz Niuwveena  je zatražio od gradonačelnika da se majka iskopa prije maja 2005, tako da on u slučaju vlastite smrti do tog datuma, može useliti u grob. Šta će biti sa posmrtnim ostacima majke, Andrea nije briga. Kaže neka o tome vode brigu njegova sestra i snaha. On je s majkom za života bio u zavadi. U opštini međutim izjavljuju da sin nije tražio dozvolu da se majka zakopa u  taj grob.

U Holandiji je inače vrijeme boravka zakopanog u grobnici ograničeno, i nakon tog vremena se uklanjaju posmrtni ostaci, ako se rodbina ne zainteresuje za dalju sudbinu. Ukoliko neko zaželi da posmrtni ostaci ostanu na mjestu gdje su ukopani, onda se plaća poprilično velika naknada. I to je jedan od razloga da je kremiranje veoma često, te da groblja zauzimaju veoma malu površinu, i nikad se ne uvećavaju.

Izvor:  DeTelegraaf

15.12.2010.

Direktno Sarajevo-Amsterdam i obratno

Sutra ce se na amsterdamskom aerodromu odrzati svecana promocija povodom otvaranja direktne aviolinije  izmedju glavnih gradova BiH i Holandije. Letovi ce se obavljati tri puta sedmicno, utorkom, cetvrtkom i nedjeljom. Ako naprimjer namjeravate u Sarajevo otici 30-12, i docekati tamo Novu godinu, put tamo i natrag ce vas doci nekih 200 eura, malo vise nego autobuska karta.

Uz odluku o ukidanju viza, eto prilike gradjanima BiH da posjete svoje rodjake i prijatelje, blago se nas. Salim se, neka je sretno, ipak napredujemo svaki dan i u svakom pogledu!

Evo plana polijeta aviona sa aerodroma Sarajevo, za sutra.

Ponedjeljak | Utorak | Srijeda | Četvrtak | Petak | Subota | Nedjelja

Avio-kompanija Broj leta Odlasci za Planirano vrijeme Vazi Od/Do
JU 109
JA 1376
Beograd 06:20 2010-12-09
2011-03-24
OU 341

Zagreb 06:30 2010-12-09
2011-03-24
OS 760
UAL 9476
SK 9464
Vienna 07:15 2010-12-09
2011-03-24
JA 502

Vienna 08:10 2010-12-09
2011-03-24
JA 330

Amsterdam 10:15 2010-12-09
2011-03-24
JA 376

Beograd 11:00 2010-12-16
2010-12-16
JA 376

Beograd 11:30 2010-12-09
2010-12-09
JA 376

Beograd 11:30 2010-12-23
2011-03-24
LH 1731
SK 3366
UAL 8759
Munich 13:00 2010-12-09
2011-03-24
TK 1024
JA 2104
Istanbul 13:55 2010-12-09
2011-03-24
JA 210

Frankfurt
via
B.Luka
14:00 2010-12-09
2011-03-24
JP 701
SK 8945
Ljubljana 14:15 2010-12-09
2011-03-24
OS 758
UAL 9473
SK 9462
Vienna 14:55 2010-12-09
2011-03-24
MA 451
BA 4455
IB 7385
Budapest 15:05 2010-12-09
2011-03-24
OU 345

Zagreb 16:00 2010-12-09
2011-03-24
SOP 4121

Beograd 16:35 2010-12-09
2011-03-24
RAC 002

Ancona 17:55 2010-12-09
2011-03-24
JA 102
TK 8036
Istanbul 18:00 2010-12-09
2011

 

13.12.2010.

Živjeti u Tunguziji

 

Tungus man at vorogovo.jpg
Evenk, stanovnik Evenkije

Kad kažemo da je neko dosao odnekud iz Tunguzije, onda mislimo da je on došao sa kraja svijeta (sa nekog najzabitijeg sela). Tunguzija zaista postoji.  Postoji rijeka Njižna Tunguska, koja se uljeva u ogromnu rijeku Jenisej. Ovaj kraj Sibira se ustvari zove Evenkija . To je kraj u središnjem Sibiru, skoro dvije hiljade kilometara sjeverno od skoro milionskog grada Krasnojarska. To je ogromna nenaseljena oblast, veličine kao dvije bivše Jugoslavije (500000 kvadratnih kilometara), a u kojoj jedva da živi 17000 ljudi. Glavni grad je Tura, ustvari selo sa nekih 8000 stanovnika.

Svo ostalo stanovništvo živi u dvadesetak izolovanih malih seoca, na ogromnim udaljenostima, u koje se može doći jedino helikopterom. Sva djeca, od desete godine, dolaze u Turu (koja se nalazi na rijeci Njižna Tunguska), gdje se do svoje osamnaeste smještaju u internat i idu u školu. Dva puta godišnje helikopterom posjećuju svoju kuću. Prvo veće naselje od Ture nalazi se na 1600 km udaljenosti.

Stanovnici ovoga područja su  Eveni (Evenki, Eventi), stari narod mongolskog porijekla, koji su živjeli ranije nomadski. Ljeti su se pomjerali na sjever, a zimi su sklapali svoje lako sklopjive šator i selili se na jug. Dolaskom sovjetske vlasti djeca su natjerana da idu u školu, i prestao je nomadski način života . U samoj Turi Eveni su postali manjina, oko 60 posto stanovnici su doseljenici Rusi. Eveni žive još u zabitim razbacanim selima, i ima ih u cijeloj Rusiji svega 37000. U Kini ih ima takodje oko 30000.

U Turi postoji muzej sa rukotvorinama koju su napravile žene Evenaca . Odjeća, nakit, način života su veoma slični onome kod američkih Indijanaca. I izgled ljudi podsjeća na Indijance. Očito je da su se nekada davno stanovnici Sibira preko Aljaske preselili u Ameriku.

U ovom kraju vladaju skoro nemogući uslovi za život. Temperatura je zimi skoro stalno između minus četrdeset i minus pedeset stepeni. Toliko je hladno, da ljudi uopšte ne gase auta (izvan garaže), jer ih ne bi mogli ponovo upaliti.

Šarmantna reporterka holandskog programa BNN Floortje  je za emisiju “3 Op Reis” (onu istu u kojoj je prije dvije nedjeljeprikazano Sarajevo) dala izvanrednu reportažu o životu ovih ljudi. Posjetila je, pored različitih mjesta u samoj Turi, i jednu usamljenu drvenu kuću daleko od civilizacije, u kojoj borave čovjek i žena, sami, samo sa psima. Oni žive tako što prodaju krzna malih glodara.

Emisiju “Ijskoude special” možete pogledati ako kliknete na http://beta.uitzendinggemist.nl/afleveringen/1017805-ijskoude-special

Sator Evenka  slican indijanskom vigvamu, iz etnografskog muzeja  u Ulan Ude, Russia.

 

  

12.12.2010.

Povratak u prošlost

U subotu u komšijsmom mjestu Bodegraven-u mogli su se po ulicama sresti stanovnici koji su iznikli iz holandske prošlosti. Muškarci u crnim frakovima i sa crnim cilindrima na glavi, žene u tradicionalnim haljinama sa holandskim kapama na glavi šetali su ulicama centra sela, pozdravljali naokolo, pitali se sa prolaznicima.... Jedan se gospodin, koji je svojim izgledom i ponasanjem plašio poznanike, upoznavao sa mojom suprugom (koja se ne boji ni crnog vraga), pa sam ih uslikao za uspomenu.

Domaćica koja pere veš trljajući ga na “drljaču”, žena  koja svira na staru harmoniku, sve se je to moglo sresti pored radnje sa starim stvarima. A u njoj mladi gospodin sa cilindrom na glavi, stara baka koja bira porecelansko posuđe..... Na zidu stara reklama za  prašak za čišćenje VIM, te plakata za stari film.

Lijepa akcija podsjećanja na prošlost, uveselila je prolaznike  u subotu, koja je inače već bila u znaku predpraznične kupovine i raspoloženja.  

veselo zensko drustvo gospodin izniko iz mrtvih sve u znaku proslosti vim cisti sve stara plakata za film sve u znaku starosti moja supruga sa zgodnim udvaracem kako se nekad prao ves veselo drustvo
10.12.2010.

Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini

Karakteristican cvijetni kraplap, tradicionalna odjeca prodavacice haringi  u Spakenburgu

Općinsko vijeće male općine Bunschoten-Spakenburg (provincija Utrecht) je odbacilo prijedlog Wildersove antiislamske PVV stranke o zabrani nošenja burke. Wildersova partija je podnijela prijedlog u cilju “poboljšanja sigurnosti  stanovnika na ulicama”. Sve partije u vijeću, osim Wildersove, su jednoglasno glasale protiv prijedloga.

Opština je inače poznata kao veoma konzervativna hrišćanska sredina. U nekadašnjem ribarskom selu Spakenburg šezdeset posto stanovnika ide redovno u crkvu. ChristenUnie (Hrišćanska Unija) je najveća partija u opštini. Pričalo se da su stanovnici toliko konzervativni da se ne daju vakcinisati, niti imaju televiziju u kućama, što ustvari nije tačno.

Istina je da su veliki otpori protiv nevjenčanog zajedničkog življenja. Od onoga kome djevojka zatrudni, očekuje se da je oženi. Homoseksualnost se smatra tabuom, i mnogi opštinski službenici su tokom 2008 odbili da vjenčaju istospolne partnere. Rođeni u selu rijetko ga napuštaju, pa se bračni parovi uzimaju iz samoga sela. Zbog toga veliki broj stanovnika ima isto prezime, pa se stanovnici prepoznaju po nadimcima.

 Nemješanje sa drugima dovodi i do većeg broja nekih nasljednih bolesti, pa tako postoji i Spakenburška bolest ( benigne recidiverende intrahepatische cholestase), veoma rijetka benigna bolest jetre, koja se u ovom selu javl;ja u daleko većem procentu nego u ostatku Holandije . U selu je postojala i tradicionalna odjeća za žene (kraplap), koju danas nose još samo neke starije žene.

Kao i još neka bivša ribarska sela (Urk, Voleendam) i Spakenburg je sada siromašno selo, u kome kod omladine ima veoma dosta problema sa alkoholom i drogom.

09.12.2010.

Sanader pobjegao

Holandska stampa ( Telegraaf javlja kako je bivsi hrvatski premijer Ivo Sanader pobjegao iz zemlje. Za njega je zatrazeno da mu se oduzme saborski imunitet. Sanader se spominje kao jedan od glavnih  u velikoj korupcijskoj aferi u Hrvatskoj, gdje je drzava ostecena za nekoliko stotina miliona eura.Posto ima i austrijsko drzavljanstvo, a jos nije izdat nalog za hapsenje, moze slobodno proci u Austriju.

do 09 dec 2010, 15:17

Ex-premier ontvlucht Kroatië

ZAGREB -  De voormalige premier van Kroatië Ivo Sanader is donderdag per auto het land uitgevlucht. Media in Kroatië meldden dat de officier van justitie in Zagreb kort daarvoor een verzoek bij het parlement had ingediend om de parlementaire onschendbaarheid van Sanader op te heffen om hem vervolgens te kunnen arresteren.

De oud-premier wordt verdacht van grootschalige corruptie, waarmee hij Kroatië voor honderden miljoenen euro's schade zou hebben berokkend.

Omdat hij naast de Kroatische ook de Oostenrijkse nationaliteit bezit wordt verondersteld dat Oostenrijk zijn uiteindelijke reisdoel is. Omdat er nog geen arrestatiebevel tegen hem was uitgegeven kon de grenspolitie hem niet aanhouden.

08.12.2010.

Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?

Stiče se utisak da ne postoji jedinstveno mišljenje o tome koliko je opasan umjereni višak kilograma. Pri tome naravno da ne mislim na ekstremno povećanje tjelesne mase , u odnosu na normalni indeks tjelesne mase BMI (odnos između težine tijela u kg i kvadrata visine u metrima) . Smatra se da je normalan BMI do 25.  Od 25-30 smatra se da osoba ima višak kilograma. Preko 30 je osoba gojazna, i takve osobe imaju povećani rizik od oboljevanja. Jako velika debljina je naravno često opasna po život, iz razloga veoma smanjene ili skoro totalne nepokretljivosti tijela, te nesagorijavanja viška masti, što uzrokuje tešku arteriosklerozu.

Na koji način povećane zalihe masti ugrožavaju zdravlje?

Prije svega se postavlja pitanje koliko je pretilost, znači povećane masne rezerve na stomaku, bedrima, i na drugim mjestima, u vezi sa povećanim plakovima masti u zidovima krvnih sudova. Masno degenerisani krvni sudovi, odnosno arterioskleroza,  su jedna od najvećih opasnosti za zdravlje. Arterioskleroza krvnih sudova mozga, ili srca može dovesti do iznenadne smrti. Arteriosklerotični plakovi su smješteni u unutrašnjem  dijelu zida krvnog suda, i sastavljeni su najvećim dijelom od holesterola.

Opšte je prihvaćeno da razvoj arterioskleroza ide progresivno sa povećanjem holesterola i ostalih masnih komponenti (triglicerida) u cirkulaciji.

Međutim povećanje holesterola u krvi nije uvijek proporcionalno sa količinom nečije tjelesne mase, odnosno sa viškom masnih rezervi. Naprotiv, poznato je da često i mršavi ljudi imaju povećni holesterol, što najčešće nastaje kao posljedica familijarne hiperholesterolinemije (odnosno geneteske sklonosti povećanju holesterola). Takve osobe, iako mršave, često i relativno mlade, dobijaju srčane infarkte ili moždane udare. Znači da kod tih osoba debljina ne igra nikakvu ulogu. Takođe su muškarci mnogo ugroženiji na povećanu količinu masti u krvi, nego što su žene.

Nedavno je jedno istraživanje u Groningenu (na sjeveru Holandije) pokazalo da deblje osobe žive jednako dugo kao i osobe sa normalnom tjelesnom težinom. Na koji način bi debljina, ako nije povezana sa znatnim povećanjem masnih komponenti u krvi, mogla da utiče na skraćenje života. Najčešće se spominju dvije stvari: pojačano opterećenje srca, odnosno hipertenzija (koja onda dovodi do slabljenja srca), i veća mogućnost dobijanja dijabetesa. Žučni kamenci su češći kod debelih pacijenata, kao i neke vrste raka, naprimjer rak dojke kod žena, i rak prostate kod muškaraca. Takođe osteoporoza i artorze (oboljenja zglobova) su češće kod gojaznih osoba.

U slučaju hipertenzije, srce ljudi sa viškom kilograma mora da obavlja teži rad, jer onaj ko ima dvadeset kila više, vrši rad kao da nosi dvadeset litara vode na ramenima. Međutim postavlja se pitanje da li i ljudi koji stalno rade teške fizičke poslove, odnosno sportisti, dizači tereta na primjer, na sličan način opterećuju svoje srce. Posebno maratonci jako opterećuju srce. Kod debelih ljudi dolazi do postepenog navikavanja srca na pojačani rad. 

Nedavno je objavljeno da u Holandiji godišnje čak dvije hiljade ljudi smrtno strada usljed pretjeranog treninga, posebno usljed sve popularnijeg rekreativnog trčanja. Poznati su i slučajevi nagle smrti i kod treniranih sportista, fudbalera naprimjer.

Ostaje zagonetka kako pojedini debeli ljudi žive sasvim normalno, i doživljavaju  najmanje prosječnu dužinu ljudskog vijeka. Neka ispitivanja su pokazala da “umjerena” debljina ne predstavlja opasnost za zdravlje. Slučajevi hipertenzije i dijabetesa kod debljih ljudi su često blagog oblika i mogu se relativno dobro kontrolisati lijekovima, za razliku od dijabetesa i hipertenzije koje dobiju mršave osobe.

Mnogi doktori posebno ističu opasnost nakupljanja masnog tkiva na stomaku. Oni podvlače da je širina struka važniji pokazatelj ugroženosti od debljine nego što je tjelesna težina. Tako smanjenje obima struka za 5 cm, smanjuje šansu za dobijanje dijabetesa za 66 posto. Po njima masne naslage na nogama i rukama su mnogo manje opasne. Postoje cak i izvjestaji da osobe sa debelim zadnjicama imaju duzi zivot.

U životinjskom svijetu neke životinje opstaju zahvaljujući masnim naslagama. Da nije njih većina sisara koji žive na krajnjem sjeveru i jugu Zemlje, ne bi mogli da prežive. Medvjedi, foke, morževi, kitovi, mnoge ptice (pingvini naprimjer), preživljavaju zimu zahvaljujući rezervama masti. Organizam ima sposobnost da deponuje mast, kao najvažniji energetski elemenat, i da ga koristi kad nastane nedostatak hrane. Međutim mast treba da se troši, da sagorijava.  Zbog toga je teško upoređivati debljinu životinja, koje se debljaju da bi preživile,  i ostaju aktivne i pokretne i kad imaju velike rezerve masti, za razliku od ljudi koji se tove da bi uživali u jelu, i na kraju ostaju nepokretni.

Zimska ishrana kod većine  ljudi je potpuno različita od ljetnje, i bogata je šećerom i mastima, jer organizam troši ogromnu energiju na održavanje tjelesne temperature. Kod onih koji fizički rade i borave na hladnoći ta se mast troši, a oni koji za decembarske praznike jedu kolače i masne obroke, i ostaju gledati TV u toplim sobama, za njih je to samo novo nakupljanje kilograma.

Cilj ovog teksta nije da ohrabri ljude da shvate da debljina ne mora biti opasna po zdravlje. Debljina sama po sebi, čak i ako ne bi ugrožavala zdravlje, izaziva  emocionalne probleme,  često i izolovanost od društva. Jače izražena debljina uzrokuje i praktične životne probleme. Međutim nauci ipak ostaje da objasni kako  kako kod pojedinih ljudi ona ne predstavlja nikakav zdravstveni problem. Vjerovatno je sve to određeno na geneteskom nivou, mnogo šire nego što je samo poznato da je debljina veoma često familijarna, i da se prenosi sa roditelja na potomke.

Za one koji iz ovog teksta izvedu krivi zaključak, treba podvući da je potrebna umjerenost u svemu, pa tako kako i u uzimanju hrane tako i u fizičkom opterećivanju organizma.

07.12.2010.

NEMA VIŠE NAŠE TETKEINTERNETKE

Preneseno sa dovla.net

Dragi Vlado,

NEMA VIŠE NAŠE TETKEINTERNETKE. (Zdenka Tribe rođ. Milišić).

Maloprije sam dobio ovaj mail od njene kćerke Tamare.

Tužno, puno tužno. Zlatko

Dragi Zlatko,

Ja sam Zdenkina kćerka. Moram da Vam saopštim jako tužnu vijest. Zdenka je iznenada umrla u četvrtak 2.decembra. Nakon što je objavila svoje blogove u četvrtak, otišla je u samoposlugu da nešto kupi. Lift nije radio (što je česta pojava) pa je išla uz stepenice na treći sprat. Izgleda da joj je pozlilo, sjela je na stepenice i ugasila se. Nije se patila što je najvažnije. Znam da ste Vi jedan od njenih dobrih Internet jarana pa sam htjela da Vam javim i da Vas pitam šta mislite kako bi mogli to da objavimo negdje na Internetu. Ja imam pristup njenom blogu ali mislim da bi bilo neukusno objaviti to na njenom blogu.

Unaprijed hvala, Tamara

Zdenka Tribe je umrla u 69-oj godini, u Engleskoj, daleko od njenog Sarajeva. Bila je veoma pasionirani bloger, skupljala je interesantne clanke i objavljivala ih na svom blogu  Trla baba lan http://tetkainternetka.blogger.ba/ . Zalagala se uvijek za korektno prenosenje informacija (bila je po profesiji bibliotekar). Zaista nas je njen rani odlazak rastuzio i iznenadio.

04.12.2010.

Početak decembra, lani i ove godine, ko nebo i zemlja

Lani sam u ovo doba pisao kako je vrijeme kao u aprilu, slikao cvijeće po vrtovima. Ove godine samo snijeg i mraz, užasan sibirski vjetar, saobraćajni problemi….

Malo je odjužilo večeras, ali kažu neće zadugo trajati. Došla je zima, duga i hladna…… Od zemaljskog zatopljenja barem ovdje u Holandiji slabo sta ima.

lani lani lani lani  prvi decembar ove godine ove godine
03.12.2010.

Koliko je nečija bolest javna?

Već nekoliko puta se na holandskoj TV, u najpopularnijem večernjem talk show-u pojavljuje jedna javna ličnost, čovjek pedesetih godina starosti, kojemu je otkriven tumor na mozgu. Čovjek ne dolazi u emisiju zbog svoje bolesti (nego zbog svog zanimanja), ali mu voditelji daju dosta prostora da i o tome široko priča, iznoseći do u detalje svoje simptome, i način kako mu bolest  liječe.

Sinoć je i jedan poznati pjevač i multitalentirani zabavljač (Gerard Joling),  otvoreno pričao o svojoj depresiji, o tome kako se bolest pojavila i kako se liječio. Malo kome pada napamet da dotičnu osobu sažaljeva, jer je svako svjestan da ga sutra  može snaći ista stvar (ako već boluje od toga). Zato takvi razgovori imaju i edukativni karakter, a i pomažu onima koji boluju od iste stvari, kada shvate da isu usamljeni u svojim mukama, i da se bolest može pojaviti kod svakoga.. Posebno je važno čuti kako se poznate i uticajne osobe bore sa svojom bolešću, pa njihovo iskustvo prenijeti na svoj slučaj.

Kada se u Holandiji objavi da je neka poznata osoba umrla ( u svijetu ili u Holandiji) skoro obavezno se pored godina starosti, iznese i uzrok smrti.

Kod nas je situacija savim drugačija. Ne pamtim da je neka poznata ličnost pričala na TV o svojoj bolesti. Kad i neko poznat umre, obično se ne kaže od čega je umro. A posebna je situacija među običnim narodom. Mnogi kriju da su bolesni, bilo oni ili njihovi najbliži. Posebno neke bolesti se ne smiju spominjati, iz kojih razloga, zaista bi se možda mogla napraviti cijela studija. Sujevjerje tu  igra nesumnjivo veliku ulogu. Tako je naprimjer rak bolest koju je bolje ne spominjati, ili kad se spomene onda reći “gluho bilo”. Dusevne bolesti takodje nisu za pricu.Takođe se često izbjegava spominjati da je neko obolio od teške bolesti, iz razloga da se neko ne bi potajno radovao bolesti dotičnoga (jer mu se ovaj možda nešta zamjerio,  ili zbog nečije prethodne zlobe i zavisti).

Zbog sličnih razloga izgleda naprimjer da Holandija ima mnogo više mentalno hendikepiranih osoba, i to je opšte prihvaćena stvar kod naših doseljenika, ali i onih u Bosni, koji smatraju da je tako na društveno izopačenom zapadu. Hendikepiranim osobama se u Holandiji poklanja dužna društvena pažnja koja podrazumjeva (osim pristojnih uslova za zivot) i pojavljivanje u društvu, u sportu, na televiziji...  Kod nas se takve osobe skrivaju u  stanovima, ili se drže strogo zatvorene u skromnim prihvatilištima.

Da ne govorim o homoseksualcima (da reknem odmah da to nema nikakve veze sa bolešću), koji su takođe prinuđeni da se skrivaju i da se javno ne deklariraju kao takvi, pa se čini kako na zapadu te “izopačenosti i bolesti” (kako je mnogi na Balkanu smatraju) ima mnogo više nego naprimjer u Bosni, da ne idem dalje na Istok, gdje ih u nekim podrucjima prema zvanicnim izjavama uopste nema.
02.12.2010.

Šta je otkrila NASA? Bakterije koje vole arsen.

Večeras u 20,00 sati po srednjoevropskom vremenu će biti press konfernecija, na kojoj će stručnjaci ove organizacije iznijeti nova otkrića u vezi astrobiologije. Aktuelne su dvije stvari:mogući život na Marsu i na jednom od Saturnovih mjeseca, te važno otkriće u jednom mrtvom jezeru u Americi. Tamo je jedna naučnica NASA u vodi (jednog jezera) u kojoj ne postoji život zbog velike količine arsena, otkrila u mulju bakteriju koja u građi svoje DNA nema fosfor, nego arsen. Do sada se smatralo da je za život neophodno postojanje šest elemenata koji izgrađuju DNA svakog bića. To su kisik, vodik, ugljik, azot, sumpor i fosfor. Arsen je po hemijskim osobinama sličan fosforu.

Otkriće bi moglo imati dalekosežne posljedice, jer bi moglo ukazivati da život može postojati i u drugačijoj formi nego onoj na koji smo mi navikli. Takva živa bića postoje vjerovatno čak i na Zemlji samoj ( a nismo se navikli da ih primjetimo), a pogotovu na nekoj od više milijardi zvijezda, za koliko se pretpostavlja da ih postoji.

Istovremeno je jutros objavljeno da su naučnici zahvaljujući sve jačim teleskopima otkrili da postoji mnogo više zvijezda nego što se pretpostavljalo. Dobar dio tih zvijezda su veličine našeg Sunca, i tamnog su izgleda, izgledaju kao ugašene zvijezde..

 

Leteci Holandjanin
<< 12/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1209214

Powered by Blogger.ba